plaćena u gotevu t PINA XXV OD zlazi svake subote, pretplata u Jugoslaviji Din. 48. godišnje. Polugodišnje | tromjesečno srazmjerno; strane zemlje Din 96'., Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— pojedini broj din 1-- Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIC P. KRIST Dubrovnik, 7 maja 1938 JUNO Broj 18 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. O Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br.. 2. PRETKA Ravnopravnost i privilegije Ravnopravnost je riječ koja se lanas mnogo čuje u jednom di- jelu hrvatske javnosti, O njoj se sragdano diskutuje kao da nije već davno uređena 1 zakonom mjamčena, po se uporno ističe kako se ona ne poštuje, kako g čak ne uzimlju u Obzir razna hrvatska prava itd. Ne iznoseći međutim ni jednog slučaja koji bi dao dokaza povrede ravno- pravnosti. i ma kojih građanskih prava koja su državnim zakoni- ma zaštićena, kritikuje se vlada i njena politika, vitlja se hrvat- skim pitanjem po vazduhu kao nauzbunu,uvjeravajućitrpeljivisvi- jetkoji ili čuje, da je ravnopravnost dominantan problem njihova po- ltičkog života koji postoji otka- ko je stvorena naša država, pa još mi do danas mije riješen. I kako ove larmadžije koje nalaze podrške u U.O, hoće da se ispred naroda istaknu kao veliki rodo- ljubi kojima je država preča od svega, ne prestaju oblijetati svoj narod uvjeravanjem o čistim 1 poštenim Svojim namjerama, koje ne vođi nikakva ambicija vlasti ni lična korist, nego samo dobro i sreća naroda, dok mu tim lak- še ne povežu očići dok oni iz čiste ljubavi i zabrinutosti za swoj narod, ne zasjednu od ne- volje na neželjene = ministarske folelje i ne zahvate kamdžije u omke. I onda kuku tebi narode! Međutim niko od njih. neće da to važno pitanje, tej problem Njihova života svede jednom ma čisto, da dokažu u čemu je zakon 0 ravnopravnosti povrijeđen, ili omanjkay, pa da predloži neku izmjenu, ili dopunjenje toga Za- kona putem narodne skupštine, jer je to jedini legalni forum pred kojim mogu sve te sivari da se raspravljaju i konačno uce de, a nikako apstinencijom od Skupštinskoga rada i bunjenjem Naroda. Kako pak neke zagrebačke Novine pišu, hrvatska braća traže da budu faktično u svemu ravno- Pravna srpskom i slovenskom Narodu, što nam izgleda nekako Nejasno. Do sada je po njima izgledalo da su samo Srbi paše U ovoj državi; a sada kao da su 5 njima i Slovenci, a da Su Hr Vati žrtve tog pašaluka, P4 tameće pitanje da li je to zbilja isko, ili vjerovatnije to, da Srbi i Slovenci tačnije shvaćajui Svo l* građanske dužnosti kao prav! "inovi ove zemlje, i svoja Prave ja su im državnim zakomim? Wezbijeđena, pa nemajt šta da Taže i da : u. Zato je Ta protestuju. “unljivo, ma da nije nipošto 0" Pravdano, što je taj. dio hrvat. ke braće nezadovoljan u 09v?) državi, kad traže i ravnopravnost ma u ovoj državi ne slažu, jedno isključuje drugo. U Jugoslaviji nemaju privilegija ni Srbi, ni Slovenci, pa ih ne mogu imati ni Hrvati; u njoj vlada potpuna ravnopravnost za sve građane nekad privilegija i neki izuzetni položaj u državi, to je bilo pod tuđinom, koji je te privilegije koje su bile samo na papiru, a realne nikad , tolerisao i njego- vao samo da se jaz između braće još jače produbi, i nijesu se od- nosile na hrvatski narod, nego na plemiće i klerikalce, pa na- rod nije imao od njih nikakve koristi nego samo štete. Nego hrvaiski narod — kažu odgovorni i neodgovorni hrvatski političari — stoji na stanovištu narodnog individualiteta. A to je stanovište sasvim pogrešno, to je baš ono što bi sprječavalo rav- “nopravnost i u nekoj zajednici heterogenih narođa, jer bi se tu moralo voditi računa o raznim narodnim tradicijama i težnjama, o raznim jezicima, . kulturi, obi- čajima i preimućstvima, što. bi sve ta zajednica morala da poštu- jei da štiti. Ali u državi kao što je naša, u kojoj je narod je- dan, jedinstven, koga nikakve međusobne razlike ni krvi, mi jezika ne dijele, ne može biti individualizmu, govora 0 nekom koji smatra da je država stvorena radi pojedinaca, a ne obratno da je svaki pojedinac rađi države i da je svaki dužan da se potčim njenim ciljevima. Pa kad bi se nekoj komponenti našega naroda prohtjelo da traži privilegije koje ostali narod nema, a koje bi ona tražila u ime nekog imaginarnog individualizma, trebalo bi da drži na umu, da tome individualizma pojedinaca, sav jugoslovenski na- rod = ispostavlja individualizam cjeline. pBI ' Država koja je svoju braću 0- slobodila ropstva i dala im sve blagodati slobode i jednaka prava koja uživaju Po zakonu svi. njeni građani. podjednako, traži od njil sviju i jednake du- žnosti. Mi svi koji živimo u ovoj našoj državi Jugoslaviji, jedan mo narod, koji.ne rp! , ničija razmimoilaženja u shvaćanju uni- tarizma, ni izigravanja toga prin- cipa. Ma što izmišljali ljudi koji oriču maše narodno jedinstvo, mi smo jedan narod. Nikakve te- orije triju naroda, nikakva manje ni vjerska, mi plemenska, nikakvo namjerno kvarenje našega lijepog jezika (da se tobože ozna! jače razlika između Srba i Hrvata), nikakav bijes m uvrede koje se i Privilegije. Ali ta se dva poj- | bez razlike. Ako su braća imala | | koju bi sačinjavalo više raznih,, nekažnjeno nanose našim sveti- njama, nijesu u stanju da obore i od samih prosvijećenih Hrvata priznatu istinu da smo jedan na- | rod, pa stoga treba da budemo i jedna duša. Danas je opšta težuja u svije- | tu, da se i veliki narodi okup- | ljaju i ujedinjuju ma osnovi pri- rodnog principa narodnosti, koji | je jedini sposoban da u metežu , raznih egoističkih aspiracija koje | vladaju, bude arbitar za pravedno | uređenje svijeta. “Treba da jed- otadžbine, a ne za tuđe spekula- cije i ambicije. I sva je prilika da će ljudi kojima je povjerena sudbina svijeta, uvidjeti u kakvu provaliju srtaju dosadanjom nji- kovom politikom otimanja tuđega. Mi Srbi — Hrvati — Slovenci koji smo u našem životu pod tu- đinom mnogo stradali i naše patnje junački izdržali, srećni smo što u slobodnoj i ujedinje: noj našoj državi možemo mirno da posmatramo razne evolucije u svijetu, kao beati possidentes, za- hvaljujući mudroj politici i in- tenzivnoj djelatnosti maše Vlađe, pa možemo sa zadovoljstvom reći, | da je naša država mnogo dopri- nijela što su se raspršale mnoge crne oblačine koje su posljednih godina prijetile da se sruče na Evropu. I mi smo ubijeđeni da će njena uloga budne čuvarice sretan m Jed | međunarodnog mira i zatočnice nom prestanu intrigei gramženja | de na Štetu drugoga, jer čovjek tre- | kod apkti A : je č ba da žrtvuje svoj život ža dobro | služeno priznanje u svijetu 1 sve stjecati i unaprijed za- većeg ugleda, na ponos i zado- voljstvo svega našega naroda, ko- je neće biti pomućeno nikakvim separatističkim težnjama, ni sre- dovječnim predrasudama, koje su mogle nekad da cvate samo na .—— > donstrašivi Glos protesta u najkriičnije doba U članku uašem: Prilikom osnutka organizacije političkih mučenika ,Narodna Svest“ obećali smo, da ćemo iznijeti glavnije iz znamenitog govora D-ra_ Ante Tresića Pavičića, zastupnika narodnog, izrečena u bečkom parlamentu 19 oktobra 1917., dakle još za vrijeme tra- janja velikog svjetskog rata. Ovo mi radimo stoga, da svak zami- sli po ovom govoru, ograničenu na vrlo odmjereno doba kad je poslanički imunitet bio prazna riječ i čista besmisli- ca, te kad je i ono malo spome- nutih površnih opisa grozota i užasa, u koliko su mogli biti preneseni preko granice, kadri bili izazvati onoliko zgražanje i uzbuđenje u svijetu; što li bi bilo tek onda, da se je moglo obaznati i sve drugo sto puta brojnije i u mnogom strašnije i nemilije ! Ovo donosimo jer to spominje čestit rodoljub brat Hrvat, 1sam politički mučenik, čijoj se ne- ustrašivosti i samoprijegoru mo- ramo u najvećoj, mjeri diviti i sa zahvalnošćui blagoslovom spo- minjati. Za ono doba on je ovim govorom i suviše uradio i zadu- žio još i buduća pokoljenja; ali to je sve danas i previše nedo- voljno za buduću istoriju ljutog mučeništva i strašnih iskušenja našeg naroda za vrijeme minulog, do sad najgroznijeg, rata. Dua žnost je svakog preživljelog mu- čenika, da ili sam opiše ili ispri- ča nekom drugome, vičnu pri kladnu sastavljanju svega izlože- nog, te da to objelodani putem naše patriotske štampe. Najbolje bi bilo, kad bi sama novoosio- vana organizacija »Narodna trajanje, u. | | | | | | | | | | | | | Svest«, uzela preda se taj posao: prikupljala i sređivala gradivo, te sve u zbornicima vremenom ob- javila nešto svojim srestvima, a nešto opet prilozima imućnih ro- doljuba pa i same države, koja je u prvom redu dužna da u općem interesu pruži nužne pot- pore za ovako plemenit pothvat i poticaj na. patriotska djela, u svrhu obrane državnih sloboda i jedinštva narodnog. Ovaj rodoljubni govor (s dru- gim, od istog zastupnika izreče- nim 21 februara 1918), bio je u našem prevodu s njemačkog štam- pan u Dubrovniku 1919 izdanjem knjižare J. Tošovića. Za štampu ga je priredio i predgovor mu napisao, maš vrli prijatelj i ro- doljub g. Ante Anić, konsuo u penziji. Iz tog lijepog predgo- vora izvađićemo, prije nego pre- đemo na prenos glavnih poglav- lja iz djega, samo ovo sljedeće: »Dr. Tresić bio je tužen na smrt radi govora u parlamentu; a on znajući da se igra glavom i da ostavlja meoskrbljenu obitelj, kad se je otvorio parlamenat, drži u njemu optužnicu protiv. Austrije i Habzburga, kakve se u parla- mentu nije čulo i koja kao smrt- na osuda odjekuje svijetom. To je bilo 19 oktobra 1917 kadno je izrekao prvi svoj govor, nakon Što je bio ukinut ustav. Bio je kao da su se usta. dvanaestmili- onog naroda otvorila, kao da je jauk bezimenih muka, pretrplje- nih kroz tri godine, zaurlikao i potresao nebesa. Nikada se ni- jedan govor, izrečen u bečkom parlamentu, nije dalje i strašnije čuo. Premda od toga govora nije dospjela u vanjski svijet nego sa-