Taksa plaćena u gotovu; GODINA XXVI _— Izlazi svake subote. Pretplata'u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- : > Za 6 ko £iy. m4 . “Dubrovnik, 8 aprila 1939 ,v Broj 14 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1899 god Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. Dubrovnik pred riješenjem vazZnog pifanja Kada poslije dugih zimnjih noći i tmurnih dana prestanu mećave i oluje, okopni snijeg i led; kada vihor vjetar proplankom više ne vije; kada prolista gora i kroz nju blagi vjetrić proćarlija, a jar- ko sunce postane opet jedini gospodar neba, mi osjetimo neki odlučni preokret u vasioni, neko stišavanje surove prirođe, mi in- stiktivno osjetimo da je nastalo proljeće. Tako i naš javni život, poslije duge zaoštrenosti među- sobnih odnosa, nesporazuma, ne- prekidnog trvenja, uzaludnog i- nata i zlobe nepriznavanja istine i pravde, osjeća sada u vazduhu neki preokret koji sluti na dobro, osjeća svoje premaljeće, vijesnika ljepših i srećnijih dana. Mi nijesmo u stanju da kaže- mo na kojoj se tački nalazi da- nas hrvatsko pitanje, ni koliko će tačno još vremena proći, dok ono bude svršena stvar. Ali to nije baš ni tako važno, a kazali smo već da tim poslom ne treba Žuriti, nego se držati principa, da je bolja razmišljena nego smi- šljena, ili: »dvaput mjeri, trećom kroj«. Mi smo zadovoljni što se u cijeloj državi primjećuje neka struja pomirljivosti i povjerenja, kao preduslov sporazuma, koji treba da bude iz ubijeđenja, a ne iz same političke nužde. Ne možemo da kažemo tačno ni to ko jest, a ko nije za spo- razum, jer mnogi ga ne žele, a neće da se ogriješe pred Bogom i pred narodom, pa iz oportuni- teta viču u jedan glas: svi smo mi za bratski sporazum. Ali lažu. Oni su neiskreni, rađe što mi re- čemo ,ispod vode“, jer bi htjeli sporazum, ali na svoj način, bez obzira što bi taj njihov sporazum bio na štetu naroda i države. Mi znamo da su to oni ljudi, koji se nijesu još otresli svojih starih grehova i tuđinskog mentaliteta ; koji i danas kao nekad, zaziru od sloge i ljubavi bratske; da su to ljudi koji imaju glavu sa dva lica kao u Janusa, pa jedno im je nekad izražavalo veliku ljubav i požrtvovanje za narod, a drugo servilizam i robovanje državi, koja je tom istom narodu spre- mala propast. Tim ljudima ne može se ni danas vjerovati sve da se kunu da su za neki po- šteni sporazum, jer znamo kakav bi nam sporazum spremili i u- redili državu. Ali neka viču i oni da su za sporazum, jer najposlije nijesu bili pravi ni svi oni koji su Hristu vikali ,hozana“, niti je baš prirodno da jedna dobra ideja, jedna priznata istina, kao što je ta da smo jedan narod, bude od svakoga pojedinca prim- ljena, jer nije svak ni dorastao da razumije da smo braća koja treba da se vole i poštuju, inače da im prijeti propast. Jer kad bi svak pojedini to razumio, ne bi trebalo da lomimo glavu oko hr- vatskog pitanja. To njihovo ne- razumijevanje i nepriznavanje is- tine, ne može se drukčije shvatiti nego kao neku neizlječivu bolest, koju bonik treba da snosi do svoje smrti, jer kad ga nijesu mogle ubijediti ni sve žrtve i stradanja našega naroda za slobodu i uje- dinjenje, znači da su sva sred- stva za njegovo ozdravljenje u- .zaludna, da su samo palijativi koji ne vrijede. Nas ipak raduje da sav narod hoće sporazum, a kako će se to izvesti, pitanje je koje će riješiti ljudi koji su na upravi zemlje, koji znadu cijeniti državu zato što su mnogi za nju stradali. Tim je ljudima povjere- no unutrašnje uređenje države, isto kao i vanjsko, jer vanjski svijet naročito interesuje kako nam je uređena kuća, pa po tome sudi kakav smo mi narod, iože li uopšte da s nama ima posla, ili ne. I zato nije dovoljno ure- diti ni hrvatsko pitanje samo pa- ragrafima, nego treba prije stvo- riti duh pomirljivosti, sadružiti ono što je tuđin rastavio, ispra- viti sve ono što nam je skrivio i krenuti putom istine i pravde, putom narodnog jedinstva, jedini koji vodi našoj sreći i blagosta- nju. To se ne može odjednom stvoriti, nego odgajajući naraštaje koji dolaze, zdravom kulturom, slobodnim načelima i pravim pa- triotizmom, U tome neka nam bude putokaz cijela dubrovačka prošlost i sađašnjost, ako ova bude nastavljala sa tradicijama | | | starijih vremena, kako se pouz- dano možemo nadati. Dubrovnik ne smije da bude beđem natražnjačkih sredovječuih ideja i vjerske mržnje, jer nje- gova je misija određena vjekovi- ma, a ona se sastoji u prvom redu, u izmirenju zavađene braće. Dubrovniku treba samo dati na- čina, da razvija svoj prirodni na- gon i svoju kulturnu djelatnost u smislu liberalnih načela, pa da u povezanosti bratske ljubavi i vjerske snošljivosti, nađe uslove koji će sami od sebe riješiti ma koje zamršeno narodno pitanje. On će zato potražiti samo jedan akord srca, ispred koga će biti izlišni svi nategnuti sporazumi i proračunati aranžmani, koji kad su stvoreni samo iz političke nuž- đe, uvijek su vrlo problematične vrijednosti, pa su stoga često kratkotrajni i osuđeni na propast. Nemoguća je tačna lokalizacija groba Gundulića Beogradsko ,,Vreme“ donosi mišljenje g. don Nika kanonika Đivanovića o grobu našeg veli- kog pjesnika ,, Osmana“ Điva Fra- na Gundulića. On tvrdi da je Gundulić zaista sahranjen u crk- vi Franjevaca, ali je nemoguća tačna lokalizacija mjesta gdje je sahranjen. G. don Niko Đivanović, dao je dopisniku ,,Vremena“ po tome pitanju ovu izjavu, koju je ,,Vre- me donijelo: — Prikaz objavljem početkom ovoga mjeseca u ,, Vremenu“ po mojem skromnom mišljenju nije potpun i sadrži izvjesna pogre- šna tumačenja. Na prvom mjestu poričem, da bi u bilješci Don Stefana di Luka (Lučić ili Lu- ković), koja govori o bolesti, smrti i sahrani Điva Frana Gun- dulića bilo pogrešaka ili nejas- nih skraćenica. Pokušaću da to dokažem, pozivajući se u prvom redu ma popa Pavla Pavlića, gradskog župnika u Dabrovniku, i ono što je on objavio u ,,Spo- meniku“ XXV Srpske Kraljevske Akademije u Beogradu 1895, a pod naslovom »Svjedočba smrti Điva Frana Gundulića“. »Vreme« je ovu svjedodžbu tačno reprodukovalo u italijan- skom tekstu, ali nije u prevodu zbog skraćenica. Bilješka Don Stefana di Luka u prevodu glasi: »Desetog oktobra 1638 g. Đivo Frana Gundulića bolovao je I4 dana od vrućice, a umro je kada mu je bilo oko 42 g. po prilici. Primio je svete sakramente. Sa- hranjen je u crkvi Sv. Frana sa velikim sprovodom«. Don Pavo Pavlić ne viđi ni- kakvu pogrešku u pitanju godina Gundulićevih jer mu je bilo poz- nato, da su župnici onoga vre- mena unosili u smrtovnice one godine života, koje bi im ozna- čila porodica preminulog. Ako je u citiranoj bilješci rečeno ,,oko 42 g.“ to nimalo ne smeta tvrd- nji, da je Gundulić stvarno umro kad mu je bilo 5o godina. U bilješci je maveđeno »T. Grande«, što znači da je umrli sahranjen sa velikom povorkom ili velikim sprovodom u kome sudjeluje 24 sveštenika. Što se tiče mjesta na kome je sahranjen Đivo Frana Gundulića, Don Pavlić kaže: ,sepelito a S Francesco“ znači sahravjen u cr- kvi Sv. Frane. To je crkva fra- njevaca ili Male Braće, gdje su bila dva groba Gondola. Jedan se i danas vidi u sakristiji i to u kapeli »Troica«. Tu je ukopan 1785 Šišman Gondola. Ali pjes- nikov grob, kako sam mogao ra- zabrati iz mekih listina franje- vačkih, bio je pred velikim olta- rom u crkvi Sv. Frana br. 6, jer rečene franjevačke listine govore da su u tom grobu bila ukopana dva sina pjesnikova. Svoj napis u ,,Spomeniku“ Don Pavlić završava sa zaključkom: da nema mjesta napisu koji je 1888 g. postavljen u crkvi Do- minikanaca, a koji je reproduko- van u ,,Vremenu'“ kao dokaz ne- sigurnosti u pitanju mjesta gdje je pjesnik sahranjen. I franjevac Augustin Pavlić pišući u ,,Srđu“ o životu i opo- ruci poznatog dubrovačkog more- plovca Miha Pracata, spominje bilješku o sahrani Pracata i nje- gove žene Vice, pa kaže da je tu bilješku našao u jednoj od triju knjiga, u kojima su Malo- braćani bilježili svaku sahranu u svojoj crkvi ili klaustru. U prvoj od tih knjiga nađena je i bilje- ška o sahrani Điva Frana Gun- dulića, koju je objavio dr. Špa- njol, današnji starješina Franje- vačkog samostana. Tu su knjigu imali u rukama i Don Pavo Pav- lić i njegov brat franjevac Au- gustim Pavlić. Don Niko Đivanović označuje pogrešnom godinu smrti, koju smo maveli i tvrdi da je žena Điva Gundulića stvarno umrla