Strana 2 1633. Glede pjesnikova poroda, don Đivanović kaže, da je prema ' izvjesnim podacima u Dubrova- čkom arhivu Gundulić imao dvije kćeri. za koje se prije nije znalo. Obe su postale kaluđerice. Sta- Tija, Sor Frančeska, živjela je u benediktinskom = manastiru Sv. imuna, a mlađa Sor Agata, u manastiru Klarisa. Po svoj pri- lici obe su poginule za vrijeme velikog zemljotresa, kada je pre- ma hronikama poginula oko 60 kaluđerica. U grobnici za koju istraživači tvrde da čuva ostatke Điva Fra- na Gundulića, nađeno je 15 1o- banja. Ko je sve u toj grobnici sahranjen, istraživači ne mogu tačno da kažu. Prema izjavi preč. don Điva- novića, najstarija postojeća bi- lješka o sahrani u crkvi ili klau- stru Male Braće je ona o sahrani Miha Pracata (XVII v.). Ranije knjige nijesu sačuvane. Pored tega poznata je stvar da su se u vremenu koje nas interesuje, grobovi u crkvama veoma često prodavali i mijenjali vlasnika. Slučaj sa grobnicom porodice Ričardi nastavlja dopisnik ,, Vremena“ — može da posluži kao primjer jer je u njoj sahra- njen samo jedan član te porodi- ce iz reda visokog sveštenstva, dok su ostali sahranjeni na dru- goj strani. Inače, sve ono što je bilo otkriveno dok se je tražio grob Gondola, pokazuje također jasno, da je u izvjesnom vreme- nu u groblju franjevačke crkve nastao nered koji otežava sigur- nu lokalizaciju. Najstariji dubro- vački franjevac i naučnik prof. Urban Talija, protivio se isko- pavanju, smatrajući potpuno do- kazanim da je pjesnik ,,Osmana“ stvarno sahranjen u crkvi, ali da je sigurna lokalizacija nemoguća. Izjava g. dr. Luja Vojnovića u vezi sa pokušajima da se traže- nje Gundulićeva groba poveže sa politikom istorijskih falsifikata ad fioc — naišla je na _odobra- vanje u svim objektivnim i trez- venim krugovima dubrovačkih Hrvata i Srba. Priznaje se da je g. dr. Voj- nović konstatovao neospornu či- njenicu kada je rekao: ,,da je Dubrovnik kroz vjekove živio svojim zasebnim životom i da su se njegovi građani osjećali pr- venstveno Dubrovčanima. A kada se govori. o političkim Hrvatima, onda treba znati da su se naši dubrovački pretci osjećali politi- čki Dubrovčanima, dok su se u književnosti smatrali granom ve- likog slovinskog stabla“. Ni manje ni više ova konsta- tacija važi i za Điva Frana Gun- dulića. Ubjedljivu potvrdu za to, nalazimo u samom ,,Osmanu“ — potvrdu, koja u isti čas obesna- žuje i sve pokušaje da se u slo- vinskim osjećajima dubrovačkog pjesnika-vlastelina da suprotan smisao od onoga što je ovjeko- vječeno baš u ,,Osmanu“. Gundulićevo doba od uvijek je smatrano kao zlatna epoha u ži- votu Republike Sv. Vlaha. Ono što je za Italijane bio vijek Tassa, to je za Dubrovčane bilo Gun- dulićevo doba, sa svim odlikama samostalnog stvaranja i ljepote srpskog štokavskog jezika. M , .. > »DUBROVNIK« Dubrovnik cvjeta uporedo sa Srbijom. Dok raste njena snaga, taste [| snaga slobodnog Dubrov= nika. Početak dubrovačkog Knji= ževnog stvaranja počinje u KIV vijeku, dakle u vremenu Kada cvjeta i srpska država. Uporedo sa razvojom trgovačkih odnosa, razvijaju se i prijateljski. Dovolj= no je spomenuti posjetu Cara Dušana silnog dubrovačkom $e= natu, brojne teritorijalne darove srpski: vladalaca i velmoža [ čl= njenicu, da na stpskim dvorovi= ma nalazimo mnoge Dubrovčane Kao Bobalia, Červu, Irana Pucića i dr I prema onoj staroj da ,,krv nije voda“ — kako je to nagla- šeno u Spomenici prilikom pro- slave 300-godišnjice pjesnikova rođenja — Đivo Frana Gundu- lića ne može da se otme diktatu krvi... U svoje najljepše pjesni- čko djelo, u kome je htio da proslavi svoj rodni grad — on unosi mnoge momente iz tužne ali uzvišene srpske istorije. To je najljepši dio ,, Osmana“, iz koga se vidi koliko su Gundulića bo- ljele nesreće srpskog naroda i propast stare srpske države. U osmom pjevanju sa neupo- redivim zanosom, Gundulić pjeva o Srbima. Za glavnu junakinju i najljepšu sliku svoga djela on uzima Srpkinju i daje joj naj- ljepše ime: Sunčanica, a njenom starom ocu: Ljubidrag. I dalje sve jasnije u raznim ličnostima iz srpske istorije; o Hercegu Stjepanu, Despotu Đur- đu, Vojvodi Janku itd. A kaa crni haduma Kizlar-age, proseći Sunčanicu za turskog cara, pita starca ILjubidraga da mu kaže: ko su mu bili stari ida lisu bili gospoda — starac priča kako je Lazar despot od Srbije udomio svoju kćer Vukosavu za Miloša Obilića, a ,,ponosnu i gizdavu“ Maru za Vuka Brankovića; kako se od Brankovića rodi despot Đurađ, a od Đurđa i Jerine Ma- ra koju je car Murat uzeo za ženu caricu; kako je Murat iz- dajnički na njih udario, oteo im zemlje i kako se despot Đurađ sklonio u Dubrovnik. Nf mito ni prijetnje, nisu mogle da prisile Dubrovčane da despota srpskog predadu silnom Muratu, pa Mutat sam u čudu Kliče: nCijeć tve vjere krepke toli Vijek ćeš živjet, Dubrovniče“! U desetom pjevanju , Osmana“ Gundulić zaklinje svog junaka Vladislava da bude namjesnik srpskog cara Stjepana Nemanjića i da osveti Kosovo: »9kokni konja po Kosovu Gdi ubi Miloš Cara opaka, A _k bijelom Smedđerevu Pošlji kitu tvojih junaka Daj da odahne i počine Ukopanijeh pepeo kosti Đurđa despota i Jerine, Kijeh zet Murat ožalosti“, . Ova maša opažanja i citati ni- jesu novi ni stvoreni da se su- protstave izvjesnim pokušajima. Dubrovčani su o tome mislili i u prošlim vremenima, koja su bila obilježena gosparstvom duha iu- čenosti. Tako na primjer u,,Spo- menici“ koja je bila izdana pri- likom proslave 300-godišnjice ro- đenja Điva Frana Gundulića, oni pišu ovako: »Veliki interes i saučešće pje- snikovo u nevoljama srpskog na- roda, ono baš ponosno spominja- nje srpskijeh vladara u drugom pjevanju, kad oholi hodža svje tuje Osmana, cara careva, da 1- zabere za sultanku djevojku ple- menita roda, kao što su mu 1 djedovi radili. pČemeri i jadi srpske gospo: štine odjeknuše živo u srcu dub- rovačkog vlastelina, pak je srce pjesmu stvaralo, te je zato osmo pjevanje nekom sjetnom elegič- nom ljepotom sva ostala sadma- Šilo“. Često povraćanje na srpske ju- nako i vladare i na njihova slav. na djela — sve nam kaže neku čežnju i ljubav pjesnikovu za ti- jem rodom, Mi kažemo: Krv nije poda“. Dok gornje prenosimo iz ,,Vre- mena“ cijenimo da je vrijedno ovdje dodati tačan tekst uvodnih riječi sa kojima je pok. don Pa- vo Pavlić popratio svoj napis u oSpomeniku“ XXV Srpske Kra- ljevske Akademije u Beogradu g. 1895, a pod naslovom ,,Svje- dočba smrti Dživa Frana Gun- dulića“ (Strana 43-46). Nastrani 43 preko cijele strane naštam- pano je ovo: ,Svjedočba smrti Koja se nalazi u Dubrovniku u Gradskom parofijalnom arhivu Broj 14 a Koju pop Pavo Pavlić gtadsg; župnik u Dubrovniku pročita | ovdje u faksimilu prepisa vjerno i Stpskoj Kraljevskoj Akademiji u Beogradu najstdačnije poklanja“, Još nešto. U članku ,,Vreme. na“ spominje se nered koji je u izvjesnom vremenu nastao u groh. lju Franjevačke crkve pa danas otežava lokalizaciju. I zaista vj. djeli smo, da su neke ploče iz. vrnute, neke oklesane; da gu potpuno ili djelomično nestalj ornamenti, grbovi, napisi i bro. jevi. Je li taj nered nastao ka, posljedica trešnje, ili je rezultat nesavjesnosti onih koji su po. stavljali današnji mramorni ploč. nik — ne može se sigurno reći, Prof. Talija protivio se je isko. pavanju predviđajući teškoće lo. kalizacije. Mi smo skloni vjero. vati, da prof. Talija zna i nešto više i da ćeto njegovo znanje — barem za sada — ostati tajna.., A što se tiče same ploče na grobnici koju istraživači označuju kao mjesto na kojemu je sahra. njen pjesnik ,,Osmana“ ona je najvećim dijelom oklesana tako, da je ostao samo neznatan dio porodičnog grba Gondola, bez napisa i bez broja. Ipak treba žaliti da će ta ploča ostati sa= Krivena pod stepenicama glavnog oltara. Za slobodu istine Ne zbog toga što. se odnosi na moju knjigu ,,Srbi u Dalmaciji“, nego za to što ni se čini da je baš u ovo doba potrebno da se istina ne zabašuri — uzimam pero “u ruke da reagiram na neke tvrd- nje zagrebačkog Obzorovog pod- listka od 18 februara 1939, kojim se ta moja knjiga prikazuje. Po mom ukusu taj prikaz nije objektivan, i ja ću to i dokazati ako se u ,,Obzoru“ bude tvrdilo da je ova moja opaska neosno- vana. U međuvremenu ja ću da se osvrnem samo na kraj toga pri- kaza. Taj kraj glasi; ,,Pojava ove knjige može donijeti samo nega- tivne rezultate, što su urednici kolekcije ,,Srpski narod u XIX" veku“ svakako mogli predvidjeti, pa su za to za takve rezultate 1 oni, makar djelomično, odgovor- « dil. Mislim da je za objektivnu is- tinu sasvim sve jedno je li ona moja knjiga istorijska ili politi- čka. Glavno je jesu li stvari u njoj iskazane istinite ili ne, U stvari njen je sadržaj: politička istorija dalmatinskih Srba u vre- menu od pada mletačke republi- ke do ujedinjenja. A takva istorija baš u sadaš- njim prilikama može da bude samo dobro došla. Ja sam lično bezuslovni i ap- solutni pristaša sporazuma sa Hr- vatima, i taj sporazum smatram glavnim temeljem Jugoslavije. I za to tvrdim 'da on treba što prije da se zaključi, i da se za- ključi jasno, bratski i pošteno. Ne ni na podvalu ni na brzinu. Zbog toga smatram da je gore- navedeni kraj Obzerovog prikaza u najmanju ruku nespretan. Kad sam bio advokat došla je jednog dana u moju kancelariju jedna mlada žena iz kninske kra- jine da mi povjeri parnicu ko- jom je tražila dio očinstva. Tom prilikom mi je kazala ovo :,, Znate, gospodine, prije nekoliko godina, kad sam ja još bila sasvim mala, došlo je ilo u naše selo sudsko povjerenstvo zbog neke parnice koju su vodili moji stričevi. Tom prilikom su moja braća mene sa- krila u jednu praznu bačvu i preporučili mi da ni glasa ne dam od sebe jer da će meinače sudije odvesti iz kuće. To suoni uradili da seza me ne bi saznalo ida bi se kućno imanje moglo da podijeli i bez mene, a na_ moju štetu“. Sastavljač prikaza moje knjige nalazi da je pojava te knjige ne: zgodna u današnjim prilikama, jer bi on želio da se o Srbima dalmatinskim ne vodi računa, 1 da se o njima ne čuje nikakav glas. On bi, kad bi to mogao, poput braće one moje klijentki nje, sakrio dalmatinske Srbe " prvu praznu bačvu na koju bis? namjerio, samo da se oni ne vide i ne čuju, kako bi se bez njit mogao da svršava hrvatsko-srpski sporazum, Ali se na takav način može d# Svršava samo pazar na prevar! (na bombu) a ne bratski spota“ zum. Iz ovih razloga mišljenja S" da se je moja knjiga pojavila zgodno vrijeme, i da su namjet* racenzenta ,,Obzora“ u pogle" srpsko-hrvatskog sporazuma u najčistije. Ako hoćemo bratski sporazu" treba da smo svi za slobodu 15 tine. Dr. Lujo Bakotić