Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVI Izlazi svake subote. Pretplata'u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- Dubrovnik, 29 aprila 1959 JUpAOIA Broj 17 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. Dubrovnik, 28 IV 1959 Atmosfera eksplozivne napeto- sti i nervoze u Evropi kao da je“ unekoliko popustila, barem teo- retski ako ne i praktički. Jer, dok se i zvanično i nezvanično kroz novine podvlači da je sta- nje odnosa nešto mirnije, dotle se ne prestaje sa oružanjem, po- mijeranjem ratnih snaga i svim ratnim pripremama najvećeg stila. Popuštanje zategnutih odnosa iz- među dva bloka država kao da ovisi o načinu ili čak o jednoj riječi kakvog govora ili odgovo- ra pretstavnika jedne od velikih država, koje se spremaju da o- čuvaju mir ratom. Sve ove pripreme ne samo što su neugodne po male države, nego ih one dovode u položaj u kome trebaju da polože ispil spoje sposobnosti snalaženja u ovako teškim prilizama, da znaju kazati i dokazati da i pokraj svog manjeg obima državnih gra- nica u sebi kriju snagu i jedno- dušnost, koja će u danom mo: mentu znati pokazati i dokazati, da one nijesu nikakva moneta za potkusurivanje tuđih obračuna i da će svoju slobodu čuvati do posljednjih granica mogućnosti samoobrane. Ma kako se oko nas prilike razvijale, Jugoslavija je svijesna svega onoga što se oko nje do- gađa, a u sebi se osjeća toliko jaka u slozi svojih sinova i uji- hovoj gotovosti da, bez imalo ustezanja i premišljanja, u slu- čaju potrebe izvrše svoju dužnost, te svi događaji koji su se ovo zadnje pola godine izredali ne izazivlju onu mnervoznost ni za- strašenost koja se sigurno kod drugih opaža. Vanjsku politiku koju je ina- ugurisao Blaženopočivši = Kralj Aleksandar I, sa razumijevanjem je nastavio Nj. Kr. Vis. Knez Namjesnik Pavle te je povedena ispravnim putem za bivše vlade g. dr. Milana Stojadinovića, pame- tno je nastavljena i danas u vladi g. Dragiše Cvetkovića. Ta poli: tika koja se i danas provodi i čije je stremljenje da sa pravca ne skreće ni desno ni li- jevo, uglavnom je u tome, što svi napori naše vanjske politike u sticanju i osiguranju iskrenog prijateljstva, u prvom ređu svojih najbližih susjeda, velikih i malih, pa zatim ostalih država sa koji- ma nas vezuju ne samo privred- ne i kulturne već i istorijske veze, idu za tim, da osiguravši svoje granice budemo što jača zaloga na oltaru općeg mira i— da na najbolji i najpraktičniji svog | način sačuvamo svoju zemlju od avantura koje su u vezi sa pro- lijevanjem ljudske krvi. Da je takova politika Jugosla- viju dovela _ u položaj u kome smo stekli poštovanje velikih sila i u kome je naš ugled toliko kod njih porastao, da danas svaki ko- rak naše države nosi u politi- čkom svijetu veliki značaj i da se o naše prijateljstvo drugi, od nas mnogo jači, otimlju, najbo- lje se skom političkom previranju, u kojem i naši pretstavnici vođenja vanjske politike uzimaju ne ma« log učešća, u zadnje vrijeme da- | me ministar inostranih djela g. dr. Cincar _ Marković talijanskom svo- kolegi g. grofu Ciano, te | njegova posjeta vođi njemačkog pokazuje u ovom svjet- | leko više po stranoj nego po na- | šoj inicijativi. vući koliku je pažnju na sebe svratio sa svojom posjetom naš Dovoljno je pod- | Rajha g. Hitleru. A pogotovo pak najavljena posjeta Nj. Kr. Vis. Kneza Namjesnika Pavla Rimu, Nj. Vel, Kralju Italije! Ovu posjetu sa naročitom paž- njom prati cio politički svijet. i pridaje joj naročiti značaj, po- gotovo danas, kada vlada nervozna neizvjesnost pred mogućnošću sudbonosnih doga- đaja. Mi smo pak sigurni, da nas sve ove posjete, pri kojima se sigur- no pretresa i razmatra razvoj do- gađaja u Evropi, vode samo jed- nome cilju: da ostajući vjerni | dosadanjoj politici iskrenog i mi- u Evropi | | da zvecka sabljom, ali roljubivog prijateljstva sa svim bližim i daljim susjedima, prine- semo što više udjela u očuvanju mira mirnim i pametnim putem bez rata i krvi, i da u isto vri- jeme zagarantujemo, u granicama postojeće mogućnosti, naš mirni i nesmetani unutrašnji razvitak i jačanje, uvijek budni čuvari naše slobode i naših granica, ma od koga nam u tome pogledu pri- jetila opasnost. Velika Jugoslavija je kao i malena Srbija. Ona nema maniju ako joj neko silom zamah izazove, neka bude uvjeren, da zamah naše sablje neće promašiti. S toga sa sigurnošću idemo u | susret budućnosti! Kojega je dana umro i grije je sahranjen Gundulić U broju od 28 marta 0. g. | neko, što se potpisuje samo slo- vom ,,M“, objavio je članak ,,Gde je sahranjen pesnik Osmana“, što ga je kako on kaže sastavio po pizjavi“ kan. Dum Nika Đivano- vića. Taj je članak donio malo Niko neke dok je sam pisac dodao neke svo- je subjektivne misli, i to tako da se ne vidi lijepo dokle dopire vizjava“ kan. Đivanovića a gdje g. M. govori u svoje ime. Budući dakle da ni ovaj članak nije iz- nio nikakovih novih argumenata, obratio sam se na drugoga po- znatoga našeg književnika O. Ur- bana Taliju, koji se je već u ,,Na- rodnoj Svijesti“ bavio ovim pita- njem, i molio sam ga u više pi- sama da mi odgovori na pitanja što mi se čine važna u ovoj stva- ri, a na koja se je, koliko ja znam, do sada malo uzimalo ob- zira. Otac Urban bio je tako do=- bar da na sva ta moja pitanja savjesno i opširno su iz njegovih odgovora izbili i stigao da piscu kaže samo vrlo | nova, jer je poštovani dum | glavnije već poznate stvari, | odgovori; pa'| sen i$ | nešto što nas cpominje da bude- neki novi momenti, te sam se ta- | ko mogao uvjeriti da Gundulićev | grob nije nađen. Nego ja sam pred pitanje o grobu postavio pitanje kojega je dana Gundulić umro? Poznato je da za taj dan imamv dva da- tuma 1o-ti i 8-mi oktobra g. 1638. U matici mrtvijeh u žup- nom arhivu zabilježeno je da je Gundulić umro ro-ga, ali docni- je se je našlo dau matici uKopa- | ni u franjevačkom arhivu stoji Diše Milan Rešetar da je Gundulić ukopan 8-ga, pa | kako, barem po pravilu, niko ne može biti prije ukopan a poslije umrijeti, ta se je nesuglasica tu- mačila tako da je Gundulić i u- mro i bio kopan 8-ga oktobra, a da je gradski župnik tek Io-ga to zabilježio i uzeo taj dan kao dan smrti i ukopa. Pa će takoi | biti, jer je župnik bio vrlo ne- maran kad je mogao reći da je Gunduliću, kad je umro, bilo noko 41 godište“, a bilo_ mu ih je so! Dakle možemo slobodno vjerovati franjevačkoj matici uko- panih da je Guudulić bio uko- pan 8-ga oktobra 1638. Ali ti- me nije dokazano da je toga da- na i umro! Bivalo je doista u ono vrijeme, da su se ljudi uko- pali istoga dana kad su umrli, ali još su se češće ukopali sutri- dan ili dva dana kasnije, pa ot- kuda mi znamo da je Guudulić umro baš onoga dana kada je i ukopan? Od nikuda, jer nas ma- tica mrtvijeh za dan Gunduliće- ve smrti izdaje! Nego ima još mo oprezni, a što se do sada ni- je zualo: u matici ukopanijeh bi- bra 1638, ali kojega je dana baš umro, još uvijek ne znamo. Već se po ovome vidi da _ je maticu ukopanih trebalo mnogo bolje proučiti nego li se je to do sada učinilo, a to će se _ još jasnije vidjeti po ovome što ću kazati o Gundulićevu grobu. Za taj grob tek se od pedesetak go- dina zna da je bio u ,,Maloj bra- | 6i“ (još g. 1883 mislilo se je da je bio u crkvi ,,Fratara bijelijeh“), kako to svjedoče i matica mrtvi- jeh i matica ukopanijeh, i ta, po svjedočanstvu ove druge, ,pred otarom velikijem“. Tako znamo da je Gundulić ukopan u glav- noj grobnici porodice Gundulića, u koju su se ukopali, opet po svjedočanstvu ove druge matice, i drugi Gundulići, za koje se ta- kođe ponajviše kaže da su uko- pani ,,pred velikijem otarom“. Treba to istaknuti, jer je u fra- njevačkoj crkvi bio još jedan grob Gundulića, koji nije bio ,pred velikijem otarom“, koji dakle nije bio u samoj crkvi ne- go ondje gdje je i sada, to jest | u sakristiji u prigrađenoj kape- lješka o Gundulićevu ukopu do- | dana je od druge ruke! Jeli da- | kle dodana na dan ukopa ili kasnije? a ako je dodana neko- liko godina kasnije, ne bi li mo- gla u njoj biti pogreška a tačan datum matica mrtvijeh, to jest 1o-ti oktobra? Svakako dakle za Gundulića znamo samo to da je bio uk»pan (po svoj prilici, ili lici Gundulića ili ,,Sv. Trojstva“, Može se na prvi mah činiti čud- no da jedna ista porodica ima u jednoj istoj crkvi dvije grobnice ali to se razumije kad se zna da je po matici ukopanijeh prvi bio ukopan ,u sakristiji“ ir-ga de- | cembra g. 1642 poznati isusovac | pak izuzetno — a ne | vjerovatno, ili možda) 8-ga okto- | Marin Gundulić, pa mislim da je baš on i sagradio u sakristiji kapelu i sebi grob, u koji su se možemo znati zašto — kopali još neki