Taksa plaćena u gotovu

GODINA XXVII

izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48 godišnje. Polusgodišnje
i tremjesečno srazmjerno:
za strane zemlje Din 96-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144—

Pojedini broj din 1--

đ

:

Dubrovnik, 6 januara 19 0

kan pirs JA m
Dopisi se šalju uredaištvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; he-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.
!

j Broj 1

Viasnik, izdavač i urednik:

DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

NN € do mi o

Velika narodna pitanja pone-
kad se kod nas tretiraju bez do-
voljnog rasuđivanja o načinu ka-
ko da se riješe, i bez pomišlja-
nja na rđave posljedice koje mo-
gu biti sudbonosne, ako ih se
za vremena ne predupredi, ili ako
se razna pitanja odmah u poče-
tku ne postave na realnu osnovu.

Jer mi zbog našeg domaćeg
mira, zbog naše susretljivosti i
obzira prema svakome i našega
prirodnoga nagona i gotovosti da
se Žrtvujemo za drugoga, lako se
podajemo uplivu ljudi koji ne
razlože, u čijoj se glavi začne
neka stanovita ideja bez ikakve
osnove, bez opravdanih razloga,
koja se kosi sa ljudskim razumom,
sa pravdom, a o mogućnosti da
se ta njihova ideja izvede i da
se održi bez trzavica i bez štete
po narod 1 državu, ne vode bri-
gu. Pitanje je našega sporazuma.
Sama ta riječ  ,,sporazum“, ili
sloga“, vrlo je privlačna i za-
vodljiva za svakoga ko dobro že-
li i svojoj državi i svome narodu;
a narod željan promjen4, prihva-
tio je sa oduševljenjem tu krila-
ticu koja je sve više rasla i sve
se više nadimala kao uskisla po-
gača, bez pomišljanja da li su za“
htjevi koji se njom označuju o-
pravdani, i da li su se mogli u-
rediti samim postojećim državnim
zakonima. Ali egzaltacija i šovi-
nizam s jedne, a popustljivost 1
obziri s druge strane, učinili su
svoje. Postepeno, ali ubrzanim
tempom, došlo se do negacije
samog narodnog jedinstva, do
stvaranja triju naroda, pa kao
prirodna posljedica svega toga, do
određenja teritorija 1 unutrašnjih
granica, jer. narodi bez teritori-
ja ne bi bili narodi. I sve je to
išlo vrlo lako, dok se pitanje ri-
ješavalo na papiru i dok su se
stvari pretresale kao neko stra-
načko pitanje, a nijesu se uzima-
li u obzir ni interesi države, ni
zakoni, ni prava drugih. I da se
ma koga od tih fantasta upitalo
da li bi za izvršenje njihovih že-
lja pod svaku cijenu, priznao da
bi trebalo rušiti državu, on bi
bez ikakva skrupula odgovorio;
pa neka se ruši, mi je nijesmo ni
gradili. I u vrtlogu bezdušnih i
bezumnih ljudi koji sjede na gra-
ni drveća koju sijeku, taj bi od-
govor bio jedini razumljiv i do-
sljeđdan. Ali ako je dopušteno pi-
tati, željeli bismo znati prije sve-
ga, kako, kojim načinom, kojom
logikom, po kojoj pravdi, ili ako
ta više ue opstoji, po čijoj silii
samovolji se došlo do priznanja
Svih onih laži'i besmislica, pa
da se dođe do onakog iluzornog
riješenja, koje — kako se moglo

| jačom

predvidjeti — ne može nikoga
zadovoljiti. Ko je taj ie neka-
žnjeno ne prignaje narodne i dr-
žavne principe i zakone, ko sa-
činjava danes neki areopag kom-
petentnih ljudi koji mogu da ne
priznaju i odbace istinu koju su
naši veliki ljudi, državnici, isto-
ričari i književnici na osnovi na-
uke davno ustanovili da smolje-
dan narod? Ko može da to o-
provrgne, po kojoj teoriji, kojim
razlozima oni hoće da ističu ne-
ki svoj umišljeni individualizam
da tim opravdaju svoje neodržive
zahtjeve? Oni znaju da u jednom
istom narodu nema raznih indi-
vidualizama, pa hoće na silu da
ga stvore. Ima samo razornih i-
deja, ali te ne označuju individu-
alizam, nego zlečin protiv države i
svoga naroda. što dijeli te lju-
de od jedinstvenog našeg  na-
roda? Sva ona pfeimućstva i one
vrline našega narođa i
nemaju: dan va nje države
ne cjeline, isti jezik koji oni u-
propašćuju, tradicije, običaji na-

koje

bd

&

rodni koje su oni izgubili, ne-
gacija svega onoga čime se naš
narod ponosi, a oni neće da pri-
me kao svoje, pa da zajedno u-
živamo te blagodati, da budemo
jedna duša, da saosjećamo sa na-

rodom sve ono što nas — mada
smo mali — čini narodom pošto-

vanja dostojnim, što nas odliku-
je ispred mnogih drugih naroda,
našom ljubavlju i borbom za slo-
bodom i nezavisnošću, našim stre-
mljenjem za napretkom i kultu-
rom, da zadržimo i mi u svijetu,
neko s pravom stečeno dostojno
mjesto, koje smo dostojno zaslu-
žili i zadobili.

Nama je tek danas više nego ikad
potreba sporazuma, ali ovakav
sporazum kakav se danas provodi
to je dijete nedonošče. Ono ne mo-
že po određenim receptima da
se održi, jer su mu uslovi za život
imaginarni, izvještačeni, bezuspje-

Šu

Što nijesmo,

Da smo zaista tri naroda kao
pitanje bi bilo mno-
braća

go jednostavnije, jer bi

bh 4

€. e

koja tako žele, mogla po siste-
umu vođe njemačkog naroda da
se isele iz sviju srpskih zemalja
(a zna se koje su srpske zemlje)
i da se smjeste na drugom odre-
đenom zemljištu. Samo bi tada
nastalo pitanje gdje je ta zemlja
i kolika bi trebala da bude, pa
da se na njoj smjeste svi iselje-
nici iz srpskih zemalja, da mogu
Živjeti i uživati blagostanje i po-
godnosti, koje su uživali u zajed-
nici sa Srbima.

Sporazum je dijete neđonošče,
i ono zahtijeva mnogo brige i
drugih efikasnijih sretstava, da se
ono održi u životu i da napre-
duje. Trebalo bi zato da braća
tretiraju i ovo i svako uopšte
naše pitanje, kao pitanje cjeline,
a ne separatizma i stranačko, jer
stranački posao može biti od slu-
čaja do slučaja, može da se pre-
ma prilikama i mijenja, a države
ni kao i narodni interes uvijek
je neodvisan od ma kog egoistič-
kog i strančarskog prohtjeva.

KRA

Prošla godina bila je i prošla,
ali je za sobom ostavila jednu
duboku i mučnu brazdu jada i
nevolje. Događaji koji su se u
prošloj godini redali sa nekom
vratolomnom brzinom, u svom
većem dijelu su opredjeljivali sud-
binu naroda, ali ne da sa
šetkom godine i ti teški
đaji iščezuu već da se u
nastajuoj godini. sa možda
snagom i sa puno
nastave,

Svr-
loga-
doga
Novoj,
jo$

neizvjesnosti,

Prošla godina pritisla je, može
se reći, čitavo čovječanstvo kao
jedna preteška mćra, jer u vrt-
logu sudbonosnih događaja ne
Stenje samo daleki Istok, već i
čitava Evropa, a reperkusije se
u panoj mjeri osjećaju na cije-
lom zemaljskom globusu.

Za nas događaji iz prošle go-
dine imaju naročitog značaja kao
za državu, koja se iz sve snage
upinje i sve poduzimlje da se
održi daleko od vrtloga koji oko
nje vlada i koji bi je, ili zbog
nesposobnosti da se od njih sa-
čuva ili zbog veće sile, mogli za
sobom povući.

Vanjski događaji vrlo su za-
mašni, zapleteni 1 sudbonosni, a
odigrali su se i odigravaju se u
našoj neposrednoj blizini. Nije
se moglo napuniti ni punih dva-
deset godina od prošlog  svjet-
Skog rata, a neke evropske dr-
žave već su počele zavojevačke

IKL OS

poteze na načia_ koji je morao
da dovede Evropu do sadašnjeg
ratnog i neizdrživog stanja.
Dok su se zapadne sile, nakon

rata, uljuljale na lovorikama po:
| bjede te svoju snagu oslabile čak
(i idejama o opštem razoružanju
u svijetu, dotle su se dvije sile,
Njemačka i Italija, nametnuvši
svome narodu jednu vrst apsolu-
tističke vladavine, za cijelo vri-
jeme, od sloma 1918 godine pa
unapred, naglo 1 intezivno nao-
ružavele i osilile nesraz ijesna
jače cd zapadnih sila, Francuske

i Engleske.

Čitajte

m.
tx
".

»Dubrovnik“

Taj njihov paralelni rad
stvorio je takozvanu osovinu Rim=
Berlin. Zapadne sile, nespremne
i donekle iznenađene akcijama

VRT

Njemačke i Italije, nijesu smjele
a ni mogle tome da se odupru,
čak su morale da priznaju, i ak
uz formalne proteste, novo  sta-
nje. Ali su zato odmah pristu-
pile grozničavom naoružanju i
svoju vanjska politiku udešavale
tako kako će dobiti što više vre-
mena da se pripreme za odmaz-
du. I u tome su uspjele. Tako,
Kad je Njemačka u svom nadi-
ranju pritisla i Poljsku, zapadne
velike sile, takozvane demokra-

tije, vikuuše odlučno Njemačkoj;

stoj? I rat je brzo otpočeo _ iz-
među zapadnih sila i Njemačke.

Rusija, koja je bila, do poho-
da Njemačke na Poljsku samo
posmatrač, i ona se makla iz
svog mirnog stava, te, gotovo
bez krvi, zauzimlje ukrajinski dio
Poljske. Ova prilika uputi Rusi-

iju da i ona preduzme što njen

ogromni teritorij traži: veće i
jače izlaze na mora.

Tu prve padaju, silom i mi-
lom, malene baltičke države, o-
sim Finske, koja je radije, kao
David prvtiv Goliata, pošla u
rat protiv svog susjeda, kolosa
Rusije. Obrana rođene grude ma-
lene Finske pred jakim nadira-
njem sovjetskih snaga zadivljuje
cio svijet, jer ne samo da se ju-
nački brani već ne pušta, da joj
zavojevač digne slobodu.

Tako nastadoše borbe na za-
padu i na sjeveru Evrope. U
borbi su angažovane sve velike