Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVII izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polusgodišnje i tremjesečno srazmjerno: za strane zemlje Din 96-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144— Pojedini broj din 1-- đ : Dubrovnik, 6 januara 19 0 kan pirs JA m Dopisi se šalju uredaištvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; he- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. ! j Broj 1 Viasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. NN € do mi o Velika narodna pitanja pone- kad se kod nas tretiraju bez do- voljnog rasuđivanja o načinu ka- ko da se riješe, i bez pomišlja- nja na rđave posljedice koje mo- gu biti sudbonosne, ako ih se za vremena ne predupredi, ili ako se razna pitanja odmah u poče- tku ne postave na realnu osnovu. Jer mi zbog našeg domaćeg mira, zbog naše susretljivosti i obzira prema svakome i našega prirodnoga nagona i gotovosti da se Žrtvujemo za drugoga, lako se podajemo uplivu ljudi koji ne razlože, u čijoj se glavi začne neka stanovita ideja bez ikakve osnove, bez opravdanih razloga, koja se kosi sa ljudskim razumom, sa pravdom, a o mogućnosti da se ta njihova ideja izvede i da se održi bez trzavica i bez štete po narod 1 državu, ne vode bri- gu. Pitanje je našega sporazuma. Sama ta riječ ,,sporazum“, ili sloga“, vrlo je privlačna i za- vodljiva za svakoga ko dobro že- li i svojoj državi i svome narodu; a narod željan promjen4, prihva- tio je sa oduševljenjem tu krila- ticu koja je sve više rasla i sve se više nadimala kao uskisla po- gača, bez pomišljanja da li su za“ htjevi koji se njom označuju o- pravdani, i da li su se mogli u- rediti samim postojećim državnim zakonima. Ali egzaltacija i šovi- nizam s jedne, a popustljivost 1 obziri s druge strane, učinili su svoje. Postepeno, ali ubrzanim tempom, došlo se do negacije samog narodnog jedinstva, do stvaranja triju naroda, pa kao prirodna posljedica svega toga, do određenja teritorija 1 unutrašnjih granica, jer. narodi bez teritori- ja ne bi bili narodi. I sve je to išlo vrlo lako, dok se pitanje ri- ješavalo na papiru i dok su se stvari pretresale kao neko stra- načko pitanje, a nijesu se uzima- li u obzir ni interesi države, ni zakoni, ni prava drugih. I da se ma koga od tih fantasta upitalo da li bi za izvršenje njihovih že- lja pod svaku cijenu, priznao da bi trebalo rušiti državu, on bi bez ikakva skrupula odgovorio; pa neka se ruši, mi je nijesmo ni gradili. I u vrtlogu bezdušnih i bezumnih ljudi koji sjede na gra- ni drveća koju sijeku, taj bi od- govor bio jedini razumljiv i do- sljeđdan. Ali ako je dopušteno pi- tati, željeli bismo znati prije sve- ga, kako, kojim načinom, kojom logikom, po kojoj pravdi, ili ako ta više ue opstoji, po čijoj silii samovolji se došlo do priznanja Svih onih laži'i besmislica, pa da se dođe do onakog iluzornog riješenja, koje — kako se moglo | jačom predvidjeti — ne može nikoga zadovoljiti. Ko je taj ie neka- žnjeno ne prignaje narodne i dr- žavne principe i zakone, ko sa- činjava danes neki areopag kom- petentnih ljudi koji mogu da ne priznaju i odbace istinu koju su naši veliki ljudi, državnici, isto- ričari i književnici na osnovi na- uke davno ustanovili da smolje- dan narod? Ko može da to o- provrgne, po kojoj teoriji, kojim razlozima oni hoće da ističu ne- ki svoj umišljeni individualizam da tim opravdaju svoje neodržive zahtjeve? Oni znaju da u jednom istom narodu nema raznih indi- vidualizama, pa hoće na silu da ga stvore. Ima samo razornih i- deja, ali te ne označuju individu- alizam, nego zlečin protiv države i svoga naroda. što dijeli te lju- de od jedinstvenog našeg na- roda? Sva ona pfeimućstva i one vrline našega narođa i nemaju: dan va nje države ne cjeline, isti jezik koji oni u- propašćuju, tradicije, običaji na- koje bd & rodni koje su oni izgubili, ne- gacija svega onoga čime se naš narod ponosi, a oni neće da pri- me kao svoje, pa da zajedno u- živamo te blagodati, da budemo jedna duša, da saosjećamo sa na- rodom sve ono što nas — mada smo mali — čini narodom pošto- vanja dostojnim, što nas odliku- je ispred mnogih drugih naroda, našom ljubavlju i borbom za slo- bodom i nezavisnošću, našim stre- mljenjem za napretkom i kultu- rom, da zadržimo i mi u svijetu, neko s pravom stečeno dostojno mjesto, koje smo dostojno zaslu- žili i zadobili. Nama je tek danas više nego ikad potreba sporazuma, ali ovakav sporazum kakav se danas provodi to je dijete nedonošče. Ono ne mo- že po određenim receptima da se održi, jer su mu uslovi za život imaginarni, izvještačeni, bezuspje- Šu Što nijesmo, Da smo zaista tri naroda kao pitanje bi bilo mno- braća go jednostavnije, jer bi bh 4 €. e koja tako žele, mogla po siste- umu vođe njemačkog naroda da se isele iz sviju srpskih zemalja (a zna se koje su srpske zemlje) i da se smjeste na drugom odre- đenom zemljištu. Samo bi tada nastalo pitanje gdje je ta zemlja i kolika bi trebala da bude, pa da se na njoj smjeste svi iselje- nici iz srpskih zemalja, da mogu Živjeti i uživati blagostanje i po- godnosti, koje su uživali u zajed- nici sa Srbima. Sporazum je dijete neđonošče, i ono zahtijeva mnogo brige i drugih efikasnijih sretstava, da se ono održi u životu i da napre- duje. Trebalo bi zato da braća tretiraju i ovo i svako uopšte naše pitanje, kao pitanje cjeline, a ne separatizma i stranačko, jer stranački posao može biti od slu- čaja do slučaja, može da se pre- ma prilikama i mijenja, a države ni kao i narodni interes uvijek je neodvisan od ma kog egoistič- kog i strančarskog prohtjeva. KRA Prošla godina bila je i prošla, ali je za sobom ostavila jednu duboku i mučnu brazdu jada i nevolje. Događaji koji su se u prošloj godini redali sa nekom vratolomnom brzinom, u svom većem dijelu su opredjeljivali sud- binu naroda, ali ne da sa šetkom godine i ti teški đaji iščezuu već da se u nastajuoj godini. sa možda snagom i sa puno nastave, Svr- loga- doga Novoj, jo$ neizvjesnosti, Prošla godina pritisla je, može se reći, čitavo čovječanstvo kao jedna preteška mćra, jer u vrt- logu sudbonosnih događaja ne Stenje samo daleki Istok, već i čitava Evropa, a reperkusije se u panoj mjeri osjećaju na cije- lom zemaljskom globusu. Za nas događaji iz prošle go- dine imaju naročitog značaja kao za državu, koja se iz sve snage upinje i sve poduzimlje da se održi daleko od vrtloga koji oko nje vlada i koji bi je, ili zbog nesposobnosti da se od njih sa- čuva ili zbog veće sile, mogli za sobom povući. Vanjski događaji vrlo su za- mašni, zapleteni 1 sudbonosni, a odigrali su se i odigravaju se u našoj neposrednoj blizini. Nije se moglo napuniti ni punih dva- deset godina od prošlog svjet- Skog rata, a neke evropske dr- žave već su počele zavojevačke IKL OS poteze na načia_ koji je morao da dovede Evropu do sadašnjeg ratnog i neizdrživog stanja. Dok su se zapadne sile, nakon rata, uljuljale na lovorikama po: | bjede te svoju snagu oslabile čak (i idejama o opštem razoružanju u svijetu, dotle su se dvije sile, Njemačka i Italija, nametnuvši svome narodu jednu vrst apsolu- tističke vladavine, za cijelo vri- jeme, od sloma 1918 godine pa unapred, naglo 1 intezivno nao- ružavele i osilile nesraz ijesna jače cd zapadnih sila, Francuske i Engleske. Čitajte m. tx ". »Dubrovnik“ Taj njihov paralelni rad stvorio je takozvanu osovinu Rim= Berlin. Zapadne sile, nespremne i donekle iznenađene akcijama VRT Njemačke i Italije, nijesu smjele a ni mogle tome da se odupru, čak su morale da priznaju, i ak uz formalne proteste, novo sta- nje. Ali su zato odmah pristu- pile grozničavom naoružanju i svoju vanjska politiku udešavale tako kako će dobiti što više vre- mena da se pripreme za odmaz- du. I u tome su uspjele. Tako, Kad je Njemačka u svom nadi- ranju pritisla i Poljsku, zapadne velike sile, takozvane demokra- tije, vikuuše odlučno Njemačkoj; stoj? I rat je brzo otpočeo _ iz- među zapadnih sila i Njemačke. Rusija, koja je bila, do poho- da Njemačke na Poljsku samo posmatrač, i ona se makla iz svog mirnog stava, te, gotovo bez krvi, zauzimlje ukrajinski dio Poljske. Ova prilika uputi Rusi- iju da i ona preduzme što njen ogromni teritorij traži: veće i jače izlaze na mora. Tu prve padaju, silom i mi- lom, malene baltičke države, o- sim Finske, koja je radije, kao David prvtiv Goliata, pošla u rat protiv svog susjeda, kolosa Rusije. Obrana rođene grude ma- lene Finske pred jakim nadira- njem sovjetskih snaga zadivljuje cio svijet, jer ne samo da se ju- nački brani već ne pušta, da joj zavojevač digne slobodu. Tako nastadoše borbe na za- padu i na sjeveru Evrope. U borbi su angažovane sve velike