Taksa plaćena u gotovu
GODINA XXVII

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48 godišnje. Polugodišnije
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1-

Lea +90

= masno

mare Dynamo es

KI. (> kam ble a i

m BR i
#4

anodjoaronrona
so]
“4
s;
=
da

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne prf-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P, KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

O državnom uređenju
radi ib dakooać |

Pred nama je govor g. dr. La-
zara Markovića ministra pravde,

na konferenciji održanoj u Skop- “

lju pred nekoliko dana. On jeu
svomi govoru spomenuo koliko
je za ovu 21 godinu od dana
stvaranja naše države bilo teško-
ća i neslaganja u pitanju kako
treba da Srbi-Hrvati-Slovenci u-
rede državu i razvijaju svoj ži-
vot u njoj, pa da budu zadovolj-
ni, a država da bude snažna, na-
predna i kulturna naspram dru-
gih država u Evropi. Kazao je
kako se kod nas dosta lutalo, jer
put kojim je trebalo da ide naš
državni život, nije bio dobro iza-
bran, i zato da su se potražili
novi putovi, i u tom traženju
izbilo je uvjerenje i kod Srba i
Hrvata i Slovenaca, kod musli-
mana i katolika, da u našoj dr-
žavi treba da se povede politika
sporazuma, uzajamnog razumije-

vanja, praviluog ocjenjivanja, sva;

čijih osjećanja, pogleda i intere-
sa. Bez sumnje to su sve zdrave,
konstruktivne misli —> — —

re Md te uk ikoje
je trebalo malo ranije, da ih sva-
ki naš razuman čovjek i rodoljub,
svaki naš iskusan političar usvo-
ji kao jedine cijelishodne za iz-
vršenje velike zadaće unutrašnjeg
državnog uređenja, bez obzira
što narod u oslobođenim  kraje-
vima nije pomišljao ni onda, pa
ne misli ni danas, da se država
ne može urediti u čas; da razne
svoje želje treba podrediti mo-
gućnosti i vremenu da se izvrše,
zbog specijalnih prilika u zemlji
i raznog mentaliteta u samom
narodu.

Nije ni čuda što je narod ne-
naviknut na slobodu, bio  zbu-
njen tom slobodom, koju niti je
razumio, niti je znao cijeniti. —
On se našao kao u  nebranom
grožđu, pa nije znao šta će pri-
je da traži; a ne znajući za skrom-
nost, tražio je i ono što nije ni-
kad mogao ni zamisliti, kao ne-
Jako dijete koje još na noge nije
stalo, a_maši se rukom da dohvati
ticu u kavezu koji visi o zidu.
I mjesto da su se narodni usre-
ćitelji trudili da taj narod prive-
du razumu i utišaju njegove že-
je, oni su ga jače dražili i uc-
ali na sve pretjeranije zahtjeve
i bunili mu glavu svojim praznim
bećanjima. I mjesto da se ozbilj-
o preglo na uređenje države,
ala se velika važnost i briga
spunjenju ragnih prohtjeva, koji
u rasli sve više, pa_ niti se do
anas postiglo uređenje, niti ge
arod zadovoljio.

Međutim politika uređenja dr-
žave i njenih bitnih interesa ko-
ja je imala poslužiti i zadovolje-
nju posebuih interesa i posebnih
težnja svih krajeva, shvatila se u

Hrvatskoj, — kaže dr. Marko-
vić, — kao težnja Srba za pre-
vlast u državi, za hegemoniju.

Da se i to pogrešno mišljenje u
Hrvata ispravi i otstrane sumnji-
čenja koja stvaraju samo zlu krv
u narodu, u Srba se pojavila mi-
sao da se potraži drugi način,
koji ueće davati povoda sumnja-
ma i nezadovoljstvu, i koji će
biti bolji i pravedniji za napre-
dak naše države. — Hrvati su
na to kazali da ako Srbi ne že-
le da vole politiku hegemonije,
onda treba dato dokažu djelima.
I onda je iznikla ideja o raznim
uređenjima države, kaon. p. cen-
tralističko, federalističko, autono-
mističko uređenje it.d., i dr. Mar-

ković je objašnjavao narodu ta.

uređenja, pa uz to 1 švajcarsku
konfederaciju, pitajući ga bi li
pristao na takvo uređenje, našto
mu je narod odlučno odgovorio:
»Ne, jer nama treba jedna dr-

I

uma državnim,

žava, jedna državna vcija i tak-
va državna politika, koja će ču-
vati jedinstvo Jugoslavije“.
Ovako pametan odgovor može
dati samo narod koji zua cijeni-
ti državu, jer je on za nju gi-
nuo, on je tu državu svojim žr-
tvama stvorio, pa hoće i da je
za vječita vremena očuva. Srpski
je narod dakle odgovorio onako
kako se moglo samo očekivati.
On traži jedinstvo, jer samo ta-
ko možemo očuvati našu državu;
a Švajcarska konfederazija može
najmanje da oduševi naš narod
iz vrlo razumljivih razloga. Švaj-
carska je sastavljena od tri sasvim
različna naroda: Nijemaca, Fran-
cuza, Italijana i nešto Retoroma-
na, ostataka poromanjenog nar»-
da Reta. Svi se ti narodi razli-
kuju po svom maternjem jeziku
koji označuje svačiju narodnost;
oni se podvrgavaju opštim zako-
a žive.u među-
sobnom sporazumu, ili bolje u
međusobnom snošenju, kao strani
ljudi, kao gosti koji neprekidno,
u velikom broju posjećuju one
zaista lijepe krajeve i žive u ne-

kom velikom, luksuznom hotelu,
baveći se svaki samo svojim po-
slom. Takav egoistički život bez
topline ni specijalnog interesa
ni za svoj rod koji im je preko
granice, ne bi bio privlačan na-
šemu narodu koji voli svoj rod,
svoju kućicu — svoju slobađicu,
svoje ognjište koje ne bi zamije-
nio nizašto na svijetu. Ali naj-
važnije je od svega to, što oni

-u Švajcarskoj nijesu jedan narod,

nego tek prestavnici u većem bro-
ju narodA koji žive sasvim odije-
ljeni od_nj'h, i nemaju s njima
nikakva posla. U takom mozaiku
pretstavnika heterogenih naroda,
može se zamišljati federalističko
uređenje države, jer između njih
nema surevnjivosti, nema plemen-
skog, ui narodnog antagonizma,
jer to ne biimalo ni smisla; ne-
ma ni stranačkog trvenja, ni stra-
načkog inata, ni megalomanskih
prohtjeva. Oni nijesu braća, pa

zato, — izgleda paradoksalno —
nema između ujih ni bratske
mržnje!

Stav Narodne odbrane i naše unutrašnje uređenje

Na 25 marta ov. g. održao je
pretsjednik Narodne odbrane, g.
Ilija Ž. Trifunović, u sali Srp-
skog kulturnog kluba u Beogradu
predavanje: Narodna odbrana u
prošlosti i sadašnjosti, Zbog sku-
čena prostora lista ne možemo
da donesemo to vrlo interesan-
tno predavanje, već izdvajamo
tek ovo slijedeće:

»Narodna odbrana je jedan na-
cionalni hram. U oltaru tog hra-
ma se ikone ne mijenjaju prema
političkom kursu. Tu se služi u-
vijek i neprekidno uvijek jedna
služba, služba narodu i državi.

Ovo treba da upamte oni do-
bronamijerni ljuđi koji su, sva-
kako usljed neobaviještenosti, u
svoje vrijeme Narodnu odbranu
stavljali u red režimskih organi-
nizacija, ili su tvrdili da se nije
umjela snaći u posleratnom vre-
menu.

U svom nastojanju da odgo-
vori svojoj utvrđenoj ideologiji i
da pravilno cijeni razvoj doga-
đaja u našoj zemlji, Narodna
odbrana, čekajući nužne elemente
za zrelo rasuđivanje, još nije re-
kla svoju riječ po onim krupnim
promjenama koja su u vezi sa
našim unutrašnjim uređenjem na-
stupile. Ipak, prateći budnim 0-
kom sve ono što se kod nas kao
posljedica tog i takvog uređenja

dešava, ona ne može preći ćutke
preko izvjesnih pojava, pošto te
pojave, ako im se blagovremeno
ne ispitaju pobuđe i ako se u
korjenu ne sasijeku, mogu da
izazovu teške potrese u zemlji.

Niko ne može poreći da su
Srbi, kad su bili složni, riješavali
i mnogo teže probleme nego što
je ovaj. U svojoj mučaoj i krva-
voj istoriji oni su više puta o-
stvarili prava čuda. Jedno takvo
čudo bio je i konačni obračun
njihov sa habzburškom  Austri-
jom. Zar je, naprimjer, neko mo-
gao da pomisli da će malena voj-
ska Srbije onako teško da po-
razi ćesarsku vojsku. Pa ipak to
se prilikom istoriskih sudara u
Podrinju desilo, nasuprot gotovo
opštem uvjerenju da će Srbija
biti pregažena bez ozbiljnijeg
otpora.

No kad je to tako onda se na-
meće pitanje, — — — >
—.m= = Nei ni. po koju ci-
jenu, glasi odgovor. U protivnom
Srbi bi sebe dezavuisali i ogriješili
se o istorisku misiju Srbije.

»Napad je najbolja odbrana«,
rekao je u svoje vrijeme jedan
veliki vojskovođa. Znajući to,
Narodna odbrana je, u želji da 1
sama poradi na otklanjanju uzro-
ka koji remete spokojstvo u na-
rodu, spremna da se za tren oka
pretvori u Narodni napad i krene
tamo gdje je Otadžbina pozove.
A kako ona umije da napada
znaju najbolje neprijatelji naše
slobode.

Željeti je da do toga ne dođe,

pa ipak neka se ovo dobro u-
pamti«.

Karfiocieka

Za vrijeme prošle »diktature«
marljivo su o nama prikupljali
»podatke« i sastavljali kartoteku
oni koji danas — diktiraju.

U nekoliko kuća nalazile su se
»crne knjige“ u koje su se upi-
sivali svi i najbeznačajniji detalji
iz života i rada jugoslovenskih
nacionalista. Gdje je bilo više

na

zloće i više »kundurica« tu je knji-
ga imala više ispisanih strana.Naj-
više se - kažu - našlo materijala u
onoj knjizi smještenoj u kući na
Pilama gdje se uvijek sakupljao
»cvijet mladosti« čijeg bi doma-
ćina danas neki htjeli da omalo-
važe stavljajući sve njegove zaslu+
ge u drugi pa čaki u »treći red«,