Taksa plaćena u gotovu

GOĐINA XXVII

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48 godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1-

Pad da

i A MI

Dubrovnik, :

«ai

Broj 17

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

| Viasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija : Kraljice Marije br. 2.

1

Pred teškom odgovornošću

ž
|

| oSuvišno je naglašavati,
živimo u vrlo ozbiljnim, kritičnim
'i sudbonosnim danima. Politički
razvoj prilika doveo je veći dio
\Esrope u ratni sukob, tako da
\već ima sedam mjeseca kako E-
vropa krvari. Oni koji su direktno
angažovani u krvavom ratu, već
su utvrdili svoje državno i narod-
ino jedinstvo i svoju unutrašnju
islogu, kao najjači zalog pobjedi
koju u ovom krvavom sukobu
iščekuju, kojoj se nadaju i u ko-
ju vjeruju. Sudbonosni dani ne
samo da su kod ratujućih strana
doveli do unutražnjeg narodnog
jedinstva, već su bili toliko jaki
da su dva, sasvim suprotna, na-
roda složili, ujedinili i zajednički
poveli u krvavu borbu. Takav je
slučaj sa Francuskom i Engle-
skom. Odgovornost pred opasno-
šću koja bi nespremne, nesložne
nesposobne mogla da teško u-
ari, diktirala je, da se u teškim
časovima mora prekinuti sa svim
što bi toj.opasnostiišlo u prilog,
zbog čega bi i narod i država
mogli da stradaju. Ozbiljni mo-
menti neminovno traže i ozbilj-
he, spremne i prilikama dorasle
ljude na upravama država, jer o-
hi na sebe preuzimaju tešku od-
kovornost za sve što_ bi im se
moglo zamjeriti da su uradili ne-
to što ne odgovara ni njihovom
položaju ni njihovom pozivu koji
m sam položaj nameće, ili da
nijesu pokazali potrebne sposob-
dosti u onoj razmjeri kako to
zahtijeva razvoj teških prilika.
er zemlja koja na upravi, u svo-
im vrhovima, ima ljude u koje
tio narod i država ne samo ima-
u = povjerenja, već u njihovoj
ipremnosti i sposobnosti nalaze
arancije, da će sve poći isprav-
im putem, takova zemlja mno-
o lakše odolijeva u odbrani svog
pstanka i sa manogo više sigur-
osti prilazi svakome poslu, pa
Prolijevanju krvi. Dok u nor-
nalnim vremenima i slabije vla-
e mogu da se održavaju i da
emlju vode bez jačih potresa, u
eškim i sudbonosnim danima,
ao što su ovi koje preživljuje-
10, to ne smije da bude, a sva-
O ko bi podržavao na upravi
ude koji do kraja ne odgovara-
1 sudbonosnim prilikama vreme-
a, nije patriot, taj ni zemlji ni
rodu ne želi dobra. Vidjeli
mo kako se je u velikim drža-
u: Francuskoj i Engleskoj,
OZ ovo kratko vrijeme rata ra-
ilo na tome, da se bez velike
uke i buke smjenjuju ljudi na
ravama i svakoga se postavlja

ono mjesto za koje je sposo-
na iza koje je odgovoran. I
ugleska i Francuska u teškim

kako |

|
|
|
|

danima iskušenja, ne samo da
vode računa o svim najjačim i
najboljim svojim ljudima, već ih
sakupljaju i sa njima ujedinjuju
narod koji oni za sobom imaju,
tako da su najbolji među najbo-

ljim svi na. okupu a za njima i |

cio narod. To je ono što daje
nesalomivu snagu ne samo En-
gleskoj i Francuskoj, već i sva-
koj državi, koja vodi ozbiljnog
računa da u teškim časovima vla-
da sloga i jedinstvo između vo-
đa a preko njih i između naro-
da. Jer dok se u mirnim normal-
nim vremenima vođe bore za do-

bre državne stolice, dotle u teš- |

kim i sudbonosnim danima, sto-
lice moraju da se bore i natječu
da na njih dođu najsposobniji,
najspremniji i najpožrtvovaniji,
jer ih tu meće pred tešku od-
govornost za njihov rad sudbo-
nosni razvoj prilika a nikako ne-
ko partijsko preganjanje ili mi-
mizernost unutrašnjih razmimo-
ilaženja.

I kad vidimo kako velike dr-
Žave koje već ratuju, o svemu
vode računa, onda sve ostale, na-
ročito manje, države koje krvavi
val rata još nije zahvatio, i koje
su prisiljene da sa svim svojim
umnim i državnim sposobnostima
nađu načina da se do kraja, u
svojoj neutralnosti, očuvaju i odr-
že izvan ratnih nevolja, onda one
imaju dovoljno zgodne i lijepe
prilike, da se_ na njih ugledaju,
ida se urede i u svojoj držav-
noj upravi i u svojoj unutrašnjoj
narodnoj i državnoj sređenosti
na način kao da se i one već
nalaze u ratu ida biju tešku
borbu za opstanak. Nije dovolj-
no raditi samo ono zbog čega
nas, kao i druge, ne bi mogli
prekoriti da 'smo prekoračili
neutralnost. Jer, to neće biti
dovoljno da i nasi druge osi-
gura od ratnog vala. Danska i
Norveška daju za to dovoljno ra-
zloga.

I mi, kao strogo neutralna dr-
žava, moramo svakako mnogo
ozbiljnije voditi računa o mašoj
unutrašnjoj sređenosti prema raz-
voju sudbonosnih događaja koji
se oko nas razvijaju, a koji bi
nas, nije isključeno, lako mogli
povući u svoj vrtlog. I mi mo-
ramo, ako smo zaista  rodoljubi
u onoj mjeri na koju se poziva-
mo, raditi i uraditi sve kao da
smo već direktno angažovani u
teškom ratnom sukobu koji se
oko nas razvija.

Nije, gospodo patritoti, sada
vrijeme, ni o natezanju riješava-
nja nekih pitanja, zvala se ona
bilo kako, ni o izborima, ni o
veličini raznih kompetencija, ni

o udešavanju unutarnjih granica,
ni O rekriminacijama pojedinih
partija, odnosno njihovih vođa,
ni o eliminisanju iz zajedničkog
rada priznato sposobnih ljudi,
ni mnogo tih naših sitnih mize-
rija, jer mam sve to neće i ne
može pomoći nego samo i sigur-
no odmoći.

Sada je . vrijeme zajedničkog
rađa, zajedničke saglasnosti u iz-
vođenju rada, zajedničkog napo-
ra da okupimo sve naše najbolje,
, najjače i najpozitivnije snage u

zemlji, na zajednički, složni rad.
; Bogu hvala, mi, i pokraj našeg
unutrašnjeg trvenja, opet imamo
| dovoljno i spremnih, i sposobnih,
(i požrtvovnih i oprobanih držav-
ničkih sila, a sudbonosni dani
nam imperativno nalažu, da sve
te sile prikupljamo i sakupimo
u jedno složno kolo, koje će po-
vesti onim putem, na kome će i
cio naš narod da osjeti da je pod
njihovom upravom siguran, i da

ća + eventualnom najsudbonosni-
jem času po opstanak  narođa i
države, znati do kraja i konačne
pobjede da odgovori svojom sna-
gom moralnom i materijalnom.

Baš razlog, da se nalazimo
pred teškim iskušenjima, koja bi
nam razvoj današnjih prilika mo-
gao lako nametnuti, napisasmo
“ovo nekoliko riječi u najboljoj
namjeri zidanja a ne rušenja.
Mislimo da je dvanaesti čas, ka-
da se ipak mora, obzirom na da-
našnje prilike, voditi ozbiljnijeg
račune o političkom unutrašnjem
vođenju maše države, moćne Ju-
goslavije. Dok i velike demokrat-
Ske države, daleko mnogo jače
od nas, s te strane vođe i ta ka-
ko računa, —

|
|
|
|

maj pi šEa: » Bog

C4

čuva Jugoslaviju!“ Ali, kaže se,
i Bog je kazao: ,,Čuvaj se sim,
pa ću te čuvati i ja“.

Današnja naša vlada, ne ospo-

ravajući joj ni patriotizam, ni

volju da državu vodi ispravnim

putem, — "> 4 — e —
Giitanjite

DBL o vn be“

Današnje prilike nalažu nam da
na upravu zemlje dođu ljudi, ko-
ji svi zajedno, mogu mirne du-
še kazati: za nama je cio narod
za nama je država. Za nama je
narodna snaga, Koja je jamac
našeg opstanka.

I s toga, mislimo, da se u Ju-
goslaviji mora doći do vladavine
u kojoj će biti svi ljudi, koji
daju svojim prisustvom garanciju
da je i cionarod za njima. Zato,
bio bi veliki grijeh, kada bi se
u ovim  sudbonosnim časovima
pošlo zlokobnim i nepromišljenim
putem, pa mješte da se radi na
hitnom okupljanju svih onih na-
ših, već oprobanih i konstruktiv-
nih, snaga, u koje dobar dio na-
roda ima svoje povjerenje, da se,
kažemo, ——

Teške prilike, u kojima živi-
mo, bacaju i ljude koji su danas
na vladi pred tešku odgovornost
za njihov rad. I ako u dvanae-
stom času, vjerujemo da će kod
njih nadvladati razum nad srcem.

Srpski nacionalizam nije imao
iste uslove razvoja, i nije se kre-
tao istim pravcima, kao naciona-
lizam drugih naših grupa, naro»
čito hrvatski, — kazao je g. dr.
Mihailo Ilić u svome članku
»Smisao i uloga Srpstva«. To je
tačno, ali bi trebalo naznačiti
koji su bili uzroci, ili bar naj-
glavniji uzrok toj razlici uslova
za razvijanje hrvatskog mnaciona-
lizma; da li su oni bili slučajni,
ili ako baš i nijesu, da li su se
mogli predvidjeti i otkloniti.

Ljudi mnogo puta pripisuju
nesreće koje im se dešavaju u
životu, čije ih posljedice prate
ponekad za sav njihov život, ne-
koj zloj sudbini, da tako prikriju
svoju krivnju za te nesreće, zbog

Srpski i hrvaiski nacionalizam

svoje neumješnosti da se snađu
u svijetu, da pogode pravac ko-

jim treba da se kreću. Prenose-

ći se mišlju na naše pradjedove
koje je vjerovatno nevolja bila
nagnala da se sa svojih, danas
ruskih, predjela maknu zajedno
sa,ostalim slovenskim plemenima
i spuste na Balkan, oni nijesu
umjeli da se saađu, u novim, nji-
ma nepoznatim krajevima, niti
su znali kojim putom da krenu.
Oni su dugo o tome premišljali
i naposljetku su riješili da se
rastave, pa Srbi krenu put istoč-
ne, a Hrvati put zapadne strane.
To je bio jedan presudan isto-
rijski momenat, koji je odredio
njihov život za vjekove. Kao da
su igrali na sreću, pa čija sreć-