Taksa plaćena u gotovu GOĐINA XXVII Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1- Pad da i A MI Dubrovnik, : «ai Broj 17 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. | Viasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija : Kraljice Marije br. 2. 1 Pred teškom odgovornošću ž | | oSuvišno je naglašavati, živimo u vrlo ozbiljnim, kritičnim 'i sudbonosnim danima. Politički razvoj prilika doveo je veći dio \Esrope u ratni sukob, tako da \već ima sedam mjeseca kako E- vropa krvari. Oni koji su direktno angažovani u krvavom ratu, već su utvrdili svoje državno i narod- ino jedinstvo i svoju unutrašnju islogu, kao najjači zalog pobjedi koju u ovom krvavom sukobu iščekuju, kojoj se nadaju i u ko- ju vjeruju. Sudbonosni dani ne samo da su kod ratujućih strana doveli do unutražnjeg narodnog jedinstva, već su bili toliko jaki da su dva, sasvim suprotna, na- roda složili, ujedinili i zajednički poveli u krvavu borbu. Takav je slučaj sa Francuskom i Engle- skom. Odgovornost pred opasno- šću koja bi nespremne, nesložne nesposobne mogla da teško u- ari, diktirala je, da se u teškim časovima mora prekinuti sa svim što bi toj.opasnostiišlo u prilog, zbog čega bi i narod i država mogli da stradaju. Ozbiljni mo- menti neminovno traže i ozbilj- he, spremne i prilikama dorasle ljude na upravama država, jer o- hi na sebe preuzimaju tešku od- kovornost za sve što_ bi im se moglo zamjeriti da su uradili ne- to što ne odgovara ni njihovom položaju ni njihovom pozivu koji m sam položaj nameće, ili da nijesu pokazali potrebne sposob- dosti u onoj razmjeri kako to zahtijeva razvoj teških prilika. er zemlja koja na upravi, u svo- im vrhovima, ima ljude u koje tio narod i država ne samo ima- u = povjerenja, već u njihovoj ipremnosti i sposobnosti nalaze arancije, da će sve poći isprav- im putem, takova zemlja mno- o lakše odolijeva u odbrani svog pstanka i sa manogo više sigur- osti prilazi svakome poslu, pa Prolijevanju krvi. Dok u nor- nalnim vremenima i slabije vla- e mogu da se održavaju i da emlju vode bez jačih potresa, u eškim i sudbonosnim danima, ao što su ovi koje preživljuje- 10, to ne smije da bude, a sva- O ko bi podržavao na upravi ude koji do kraja ne odgovara- 1 sudbonosnim prilikama vreme- a, nije patriot, taj ni zemlji ni rodu ne želi dobra. Vidjeli mo kako se je u velikim drža- u: Francuskoj i Engleskoj, OZ ovo kratko vrijeme rata ra- ilo na tome, da se bez velike uke i buke smjenjuju ljudi na ravama i svakoga se postavlja ono mjesto za koje je sposo- na iza koje je odgovoran. I ugleska i Francuska u teškim kako | | | | | danima iskušenja, ne samo da vode računa o svim najjačim i najboljim svojim ljudima, već ih sakupljaju i sa njima ujedinjuju narod koji oni za sobom imaju, tako da su najbolji među najbo- ljim svi na. okupu a za njima i | cio narod. To je ono što daje nesalomivu snagu ne samo En- gleskoj i Francuskoj, već i sva- koj državi, koja vodi ozbiljnog računa da u teškim časovima vla- da sloga i jedinstvo između vo- đa a preko njih i između naro- da. Jer dok se u mirnim normal- nim vremenima vođe bore za do- bre državne stolice, dotle u teš- | kim i sudbonosnim danima, sto- lice moraju da se bore i natječu da na njih dođu najsposobniji, najspremniji i najpožrtvovaniji, jer ih tu meće pred tešku od- govornost za njihov rad sudbo- nosni razvoj prilika a nikako ne- ko partijsko preganjanje ili mi- mizernost unutrašnjih razmimo- ilaženja. I kad vidimo kako velike dr- Žave koje već ratuju, o svemu vode računa, onda sve ostale, na- ročito manje, države koje krvavi val rata još nije zahvatio, i koje su prisiljene da sa svim svojim umnim i državnim sposobnostima nađu načina da se do kraja, u svojoj neutralnosti, očuvaju i odr- že izvan ratnih nevolja, onda one imaju dovoljno zgodne i lijepe prilike, da se_ na njih ugledaju, ida se urede i u svojoj držav- noj upravi i u svojoj unutrašnjoj narodnoj i državnoj sređenosti na način kao da se i one već nalaze u ratu ida biju tešku borbu za opstanak. Nije dovolj- no raditi samo ono zbog čega nas, kao i druge, ne bi mogli prekoriti da 'smo prekoračili neutralnost. Jer, to neće biti dovoljno da i nasi druge osi- gura od ratnog vala. Danska i Norveška daju za to dovoljno ra- zloga. I mi, kao strogo neutralna dr- žava, moramo svakako mnogo ozbiljnije voditi računa o mašoj unutrašnjoj sređenosti prema raz- voju sudbonosnih događaja koji se oko nas razvijaju, a koji bi nas, nije isključeno, lako mogli povući u svoj vrtlog. I mi mo- ramo, ako smo zaista rodoljubi u onoj mjeri na koju se poziva- mo, raditi i uraditi sve kao da smo već direktno angažovani u teškom ratnom sukobu koji se oko nas razvija. Nije, gospodo patritoti, sada vrijeme, ni o natezanju riješava- nja nekih pitanja, zvala se ona bilo kako, ni o izborima, ni o veličini raznih kompetencija, ni o udešavanju unutarnjih granica, ni O rekriminacijama pojedinih partija, odnosno njihovih vođa, ni o eliminisanju iz zajedničkog rada priznato sposobnih ljudi, ni mnogo tih naših sitnih mize- rija, jer mam sve to neće i ne može pomoći nego samo i sigur- no odmoći. Sada je . vrijeme zajedničkog rađa, zajedničke saglasnosti u iz- vođenju rada, zajedničkog napo- ra da okupimo sve naše najbolje, , najjače i najpozitivnije snage u zemlji, na zajednički, složni rad. ; Bogu hvala, mi, i pokraj našeg unutrašnjeg trvenja, opet imamo | dovoljno i spremnih, i sposobnih, (i požrtvovnih i oprobanih držav- ničkih sila, a sudbonosni dani nam imperativno nalažu, da sve te sile prikupljamo i sakupimo u jedno složno kolo, koje će po- vesti onim putem, na kome će i cio naš narod da osjeti da je pod njihovom upravom siguran, i da ća + eventualnom najsudbonosni- jem času po opstanak narođa i države, znati do kraja i konačne pobjede da odgovori svojom sna- gom moralnom i materijalnom. Baš razlog, da se nalazimo pred teškim iskušenjima, koja bi nam razvoj današnjih prilika mo- gao lako nametnuti, napisasmo “ovo nekoliko riječi u najboljoj namjeri zidanja a ne rušenja. Mislimo da je dvanaesti čas, ka- da se ipak mora, obzirom na da- našnje prilike, voditi ozbiljnijeg račune o političkom unutrašnjem vođenju maše države, moćne Ju- goslavije. Dok i velike demokrat- Ske države, daleko mnogo jače od nas, s te strane vođe i ta ka- ko računa, — | | | | maj pi šEa: » Bog C4 čuva Jugoslaviju!“ Ali, kaže se, i Bog je kazao: ,,Čuvaj se sim, pa ću te čuvati i ja“. Današnja naša vlada, ne ospo- ravajući joj ni patriotizam, ni volju da državu vodi ispravnim putem, — "> 4 — e — Giitanjite DBL o vn be“ Današnje prilike nalažu nam da na upravu zemlje dođu ljudi, ko- ji svi zajedno, mogu mirne du- še kazati: za nama je cio narod za nama je država. Za nama je narodna snaga, Koja je jamac našeg opstanka. I s toga, mislimo, da se u Ju- goslaviji mora doći do vladavine u kojoj će biti svi ljudi, koji daju svojim prisustvom garanciju da je i cionarod za njima. Zato, bio bi veliki grijeh, kada bi se u ovim sudbonosnim časovima pošlo zlokobnim i nepromišljenim putem, pa mješte da se radi na hitnom okupljanju svih onih na- ših, već oprobanih i konstruktiv- nih, snaga, u koje dobar dio na- roda ima svoje povjerenje, da se, kažemo, —— Teške prilike, u kojima živi- mo, bacaju i ljude koji su danas na vladi pred tešku odgovornost za njihov rad. I ako u dvanae- stom času, vjerujemo da će kod njih nadvladati razum nad srcem. Srpski nacionalizam nije imao iste uslove razvoja, i nije se kre- tao istim pravcima, kao naciona- lizam drugih naših grupa, naro» čito hrvatski, — kazao je g. dr. Mihailo Ilić u svome članku »Smisao i uloga Srpstva«. To je tačno, ali bi trebalo naznačiti koji su bili uzroci, ili bar naj- glavniji uzrok toj razlici uslova za razvijanje hrvatskog mnaciona- lizma; da li su oni bili slučajni, ili ako baš i nijesu, da li su se mogli predvidjeti i otkloniti. Ljudi mnogo puta pripisuju nesreće koje im se dešavaju u životu, čije ih posljedice prate ponekad za sav njihov život, ne- koj zloj sudbini, da tako prikriju svoju krivnju za te nesreće, zbog Srpski i hrvaiski nacionalizam svoje neumješnosti da se snađu u svijetu, da pogode pravac ko- jim treba da se kreću. Prenose- ći se mišlju na naše pradjedove koje je vjerovatno nevolja bila nagnala da se sa svojih, danas ruskih, predjela maknu zajedno sa,ostalim slovenskim plemenima i spuste na Balkan, oni nijesu umjeli da se saađu, u novim, nji- ma nepoznatim krajevima, niti su znali kojim putom da krenu. Oni su dugo o tome premišljali i naposljetku su riješili da se rastave, pa Srbi krenu put istoč- ne, a Hrvati put zapadne strane. To je bio jedan presudan isto- rijski momenat, koji je odredio njihov život za vjekove. Kao da su igrali na sreću, pa čija sreć-