'Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVII ————— Izlazi svake subote, Pretplata'u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-. za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- ubrovnik, 1 juna 1940 1/6 go 2/2 Broj 22 Dopisi se šalju uredaištvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. VL.R_ZIN O _ K_ O LI O Šta je uprav ,vrzino kolo“ dr- | mo da nam niko danas ne bi jao tačno kazati. Vuk Karadžić avljajući i to u red ,,vjerovanja vari kojih nema“, kao neku raznovjericu za koju se ne zna i kako je postala, ni pravi njen misao, evo što o tome kaže: »Srbi pripovijedaju da gdjekoji aci, kad nauče dvanaest škola, idu (njih 12) na »vrzino kolo« la nauke dovrše sa svijem i da . zakunu) i ondje nekakvu oso- tu knjigu čateći, nestane je- noga između njih dvanaest (o- nesu ga đavoli ili vile), ali oni e mogu poznati kojega je ne- alo. Ljudi iz Hrvatske pripo- jjedali su mi, da pod Velebi- m ima selo »Vrzići« i više nje- a na vrh Velebita miesto koje > zove »Vrzino kolo“, na kome le igraju. Koji je đak bio na rzinu kolu, on se poslije zove grabancijaš«, i ide s đavolima vilama, te vodi oblake u vrije- je grmljave i oluje i tuče. Gra- ancijaši su svi izdrpani, zato se >kne za čovjeka u poderanijem aljinama da je kao grabancijaš, a0 i za onoga za kojega se mi- i da je vrlo učen, da je bio i a Vrzinu kolu«. Svakako to neko kolo u koje laze đavoli i grabancijaši, koji itljaju oblacima kad je grmljava oluja, izgleda nam daimaneke nalogije (svakako u :mnogo bla- oj. formi) sa »vrzinim kolom«, oje se zaista zavrglo u Evropi, rvavo i pomamno, koje bijesni to već dugo vrijeme sve jačom lom i nema nekog izgleda da e brzo prestati; koje je već za- vatilo r2 država, ono po preda- ju 12 đaka, i hiće sreća ako imo jednog đaka odnesu đavoli. i preko toga ne znamo ništa smo i uvjereni o potrebi toga je- dinstva. Mi samo pretjerujemo kad od slučaja do slučaja hoće- mo da nekome imponujemo, kad mu kažemo da smo čak potpuno | ujedinjeni: jer ako to baš nije,a | trebalo bi da bude, neće nam se ni vjerovati, niti ćemo ikad ot- straniti ono što se priječi naše- | mu potpunom duhovnom ujedi- njenju. Zato se hoće još mnogo dobre volje i ozbiljnog rada, dok to postignemo. Jedan naš list konstatovao je tu skoro sa zadovoljstvom, da se na poziv Otadžbine cio narod iz svih krajeva, pa i u hrvatskim, s oduševljenjem odazvao. A nas to nije nipošto iznenadilo, jer nijesmo nikad ni pomislili da bi moglo biti drukčije. Istina je da u nekim oslobođenim krajevima još vlada tuđ duh; ali je takođe istina, da braća razumiju da jed- ni bez drugoga ne možemo ni- kud, jer su napolju vukovi. Tre- ba još samo da razumiju, da tre- ba uništiti do kraja onaj tuđi duh, koji nam smeta da zabora- vimo ropsku prošlost, pa da za- počnemo živjeti novim životom. Naš narod nije nikad bio oti- mač. Srbija se s našim dušmani- nom zaratila jer je to bio rat na smrt i život, i rat za ispunjenje njenog davnog zavjeta, oslobođe- nja i ujedinjenja svega našeg na- roda. Ona je pobijedila, ali nije zato ni po čemu dala znaka da nas je osvojila, nego je došla u ove zemlje kao bratske, sa lju- bavi i sa obzirima koji osvajaču nijesu običajni, pa zato mi svi koji smo pod tuđinom i stenjali, treba da tu plemenitu, punu obzira gestu shvatimo i kao ljudi i kao braća, jer to je naša | dužnost i dosljednost onoga na- iše: a kako mijesmo upućeni u | Itne pojave, prepuštamo dru- me ko je oran da se tim po- bavi. Mi znamo da je svaki rat je- o veliko zlo i za onoga koji sudjeluje direktno u toj igri jesnosti da li će majposlije i bojazni naš narod ima samo nu mogućnost da se odupre sno i uspješno tome zlu, jedan omobran koji može da njegovu ću očuva od rušenja, a to je še narodno jedinstvo. Mi zai- mnogo govorimo i rasprav- mo o jedinstvu i tim prizna- o njegovu važnost, ali dalje toga mi ne radimo ozbiljno ta, što bi davalo dokaza da ega da zahvati grozna oluja. U | ultizam, i ne zanimaju nas o- | šega uvjeravanja da smo potpuno ujedinjeni. Mi treba da usavršimo naš sporazum duha tako, da se zaba- ci sve što vrijeđa naš narodni | osjećaj koji treba da se poštuje, og njenih posljedica, patnja i| volja moralnih i fizičkih, u ne- | naš ponos, našu slavnu dubrova- čku istorijsku prošlost, koju nam ni dušmanin nije mogao uništiti, koju niko ne smije iskriviti ni | mijenjati i zamjenjivati je dru- gom nečijom pa i najslavnijom, jer je to prirodan ljudski osjećaj svakoga ko se smatra da je čo- vjek, da svoje brani i ake ima razloga da se svojom prošlošću ponosi. Naša prošlost ue može biti samo za nas uspomena naše stare slave; ona treba da nam bude osnova za izučavanje držav- ničke mudrosti, shvaćanje otadž- binske ljubavi, pregalaštva i istraj» nosti u očuvanju svoje slobode robovali | | kako sa zvanične strane | bez i najmanjeg incidenta. i nezavisnosti, primjer međusob- ne snošljivosti i poštovanja na osnovi najliberalnijih načela. Mi ćemo tako da stvorimo du- hovni sporazum, po kome se na- | še jedinstvo neće priznavati samo onda kad bude grmljave, kad nam bude prijetila oluja, nego će nas sadružiti više od ma kog pisanog ugovora, u krepkoj vjeri jedno- rodstva, u istinskoj, nerazdvojnoj ljubavi bratskoj. I ako su prilike oko nas i u cijeloj Evropi takove, da one ni pod koji uslov ne dozvoljavaju vršenje nekih političkih eksperi- menata, opet se je kod vodećih ocijenilo za oportuno da se izvo- de i izvedu mnoge stvari sa ko- jima se ni mi ni veći dio javno- sti nije mogao nikako saglasiti, Između tih stvari spadali su i seoski općinski izbori koji su se izvršili u banovini Hrvatskoj 19 maja ov. g. Teške prilike koje se u Evro- pi razvijaju, a njihov zamah osje- timo po nekada kao da liže i zaše granice, imperativno su na- lagale pozvanim, da cio naš dr- žavni i narodni napor okrenemo onim stranama odakle bi nam najpre i najlakše mogla pogibao da naljeze, a te napore ni pod koju cijenu ne smiju smetati ili čak kočiti neka naša unutrašnja pitauja, oko kojih bi se narod zabavio na štetu potrebnog o- preza i pripreme za svaku even- tualnost. Oni koji vode narod na- šli su, da se i pokraj teške at- mosfere oko nas, opet možemo, i ako samo u jednom, manjem, dijelu države pozabaviti sa izbo- rima, hoteći time, valjda, stranom svijetu dokazati, kako kod nas, i kraj teških i sudbonosnih dana i časova, opet vlada toliko “po- uzdanje, da se možemo i spored- nim zabavljati. I ako je, možda, ovo bio razlog, zbog koga je i- | pak trebalo ići na izbore, mi se | ni sa tim razlogom nijesmo mo- gli solidarisati, te smo u više prilika istakli, kako današnje prilike nikako ne dozvoljavaju, da narod mećemo u izbornu ner- vozu, koja nije od naročite kori- sti ni u normalnim vremenima, a kamo liu današnjim prilikama. Izbori su ipak izvrženi, i to, tvrde, To nas naročito veseli ne toliko zbog otsuštva misernih sudara koji su obično posljedica izborne borbe — jer izbori bez borbe ne dadu se zamisliti — već na- ročito se veselimo tome što je u izborima od 19 maja ov. god. narod muški i trezveno progo- vorio, te sam dao svoj sud, ka- ko se je moglo proći bez ovih izbora, jer ima mnogo prečih, mnogo ozbiljnijih i sudbonosni- jih stvari za koje se danas mo- ramo zalagati i založiti, nego što bi bili izbori. ,Hrvatski dnevnik“, kome mo- ramo da u ocjeni i objektivnom prikazu izvršenih izbora vjeruje mo, kaže otvoreno i jasno: ,,Još nijedni izbori nisu u Hrvatskoj prošli s tako malo interesa Kao općinski izbori Koji su održani u nedjelju 19 ov. mj. Sav je in» teres javnosti bio posvećen veli- Koj borbi na zapadu...“ Dakle, dok su vodeći nalazili za potrebno, da baš u ovim teš- kim danima stranom svijetu tre- ba dokazati naše pouzdanje“ u tolikoj mjeri, da u najkritičnijim časovima moženio da provodimo i izbore, narod je tom istom pri- likom progovorio junački i trezve- no, te je sa svojim tako malim interesom za iste te izbore po- kazao stranom svijetu ne samo pouzdanje nego i potrebu, da sav interes javnosti bude posve- ćen velikoj borbi na zapadu. On zna da bi crni oblaci te gigant- ske borbe mogli da se lako nad- viju i nad njegovim krovom, te on neće da daje više interesa do- maćim sitnicama pred strašnom olujom čiji huk i tutnjava dopi- re i do naših uši. I baš ovako velika dezintere- sovanost narodnih masa za izbo- re, najrječitije dokazuje kako sam narod zna da ocijeni kritični po- ložaj u svijetu, i da stoji na o- prezi pred mogućnom opasnošću te ga ni izbori ne mogu da otr- gnu iz stava u kome se ukočio kao najčvršći grudobran,; preko koga će dušmanin, ma odakle se pojavio, svoj vrat skrhati. Ovako- vo držanje našeg seljaka u izbo- rima od rg maja ov. god. može- mo zaista da prikažemo kao is- tinsku narodnu svijest, koju ni- jesu mogli da skrenu čak ni — izbori. Pa kolikogod snjo se pri- je ne slagali da se provode iz- bori, sad smo zadovoljni da su oni provedeni, jer su dali dosta jake pouke, jednako mnogim kod kuće kao i onima na strani. Kraj ovake narodne svijesti i kad narod ovako progovori, Ju- goslavija može sigurno i mirno da ide u susret budućnosti, ma koliko ona i teška bila.