Broj'31. Dubrovačko kmetstvo. U svoje vrijeme donijeli smo u listu se- riju članaka g. Dr, V. Birimiše o dubrovač- kom kmeistvu. Tu je ovo pitanje bilo obra- jeno sa gledišta zemljovlasnika, Isto pita- nje sa gledišta kmetova imao je da u našem listu obradi $, Dr. Leoniić, ali je zbog hitnih poslova morao da prekine već započetu rad. nju, Sada smo primili donji članak iz kmet- skih redova, pa ga donosimo zbog objektiv- nosti da se vidi i kmetsko stanovište, Pramu najnovijim vijestima vlada se spro- ma da konačno likvidira ovo pitanje. U naj- skorije vrijeme imala bi se obustaviti agrar- ne parnice, a lakogjer imalo bi se pristupiti i raspravljanju agrarnog zakona, Ugileduo di euuisivo! sLd gornjiuu iLuSIOVLili, QA Zasinli uierese viasni- ka Zeinalja. 1 inozua da se agiarnu KGIO0iinu u vAaImaciji sto vise odulji a konacno punopa, veleuceni Šš. Dr. Vaso Dirunisa, napisao je u Vasem cj. listu dugu radnju dokazujuć, kako na Cuprovackom ieritoriju nije bilo mii ina kmetstva, pa ni kmetstvu sličnih vanosa, koji bi spadali pod agrarnu reiormu, G. Dru Birimiši, kao advokatu, ne moze:se za to ništa zamjeriti, nu. ako bi se njegovi nazori usvojili, bilo bi materijalno uništeno mnoštvo obitelji težaka, kojem stališu i ja pripadam, pa inolim ugl. Uredništvo, da mi do- zvoli, da se na tu radnju nepristrano osvrnem, Po sebi se razumije da u pravnička tumačenja ne ulazim, jer nemam spre- me za io, stoga ću biti kratak i iznijet samo toliko, koliko je dovoljno za orijentaciju neupućenim, Radnja g. Dra Birimiše nije prva, a sigurno ni posljednja, jer da se nešto, što je postojalo, dapače nešto moder- nizirano još je tu, dokaže da nije niti postojalo, treba zbilja teškog i dugog posla, U ostalom, gomile riječi malo vrijede: hoće se dokazi, Ja neću g. Dra Birimišu daleko mu- čiti, već samo, ako hoće, u dubrovač- ki Tribuno. Tu će naći Inventar Or- sata Vladislava de Gozze, sastavljen u Orebiću 19, 7. 1837. sada u pohrani u arhivu dubrovačkog Tribunala pod F 10/98, Tu će pod stavkom 98/178 naći opisane (Case contadinesche e pokloni) 6 kmetskih kuća u Trsteni- izu; konačno će naći prigovor Martina Senegovića iz Trstenika što ih se ša- lje na radnju za gospara na Šipan. Godine 1901. u parnici izmegju po- vjerbe Basegli-Gozze i P. O, Trstenik radi prirasta morske obale, prvoste- peni sud osudio je u korist Gozze. Prizivni je Sud preinačio osudu, a ko- načno vrhovno Sudište u Beču usvo- jilo je“esudu prvostepenog Suda, U obrazloženju osude “ megju ostalim oslanja se 'na-ovaj Inventar de Gozze i 6 kmetskih kuća, Odnosni spisi par- nica nalaze se kod dubrovačkog Tri- bunala; a jedan ovjerovljeni prepis osude u kancelariji g. Dra Leontića, kao prilog u jednoj agrarnoj raspravi. Neće se valjda reći, da su odnosi megju vlasnikom i težakom drukćiji u Konavlima i Dubrovačkom Primor- ju nego na Pelješcu; e pa onda kud ode kmetstvo od god, 1901. ovamo? Gosp. Dr. Birimiša u br. 7, ovog lista, u prvom dijelu treće točke pi- še: »Ako se dakle uvaži da ti zem- ljoradnici na tugjim zemljama uživa- ju sva prava i sve povlastice, kao ko- jimudrago drugi gragjanin, da njihova dužnost sastoji u odgovaranju vlasni- ku jednog dijela prihoda sa zemlje i u isplaćivanju Kr, 10.— u ime naj- movine za kuću, tako da taj odnos ne možeš danas, a ma baš u ničem da razlikuješ od prostog ortakluka pred- vigjenog u S 1103 op. gr, zak.« Gosp. Dr. Birimiša polazeći s toga stanovi- šta (od 10.— Kr najm, za kuću), do- lazi do zaključka, da je za pravnike cijelog svijeta taj odnos privatno- pravne naravi. Kako sam na početku rekao, u pravničke stvari ne ulazim, ali hoću da ovu zamašitu neistinu is- pravim i pobliže objasnim, Prije svega činjenica je da na Pe- lješcu nema kuća, koje su gradila vla- stela za kmeta, nego su vlastela, kad su došli u posjed tla, za tlo na kojemu je kuća i uz kuću vrt, uzimali poklon, koji se u početku sastojao u davanju kokoši, jagnjića, jaja i drugog. Kas- nije se davalo taj poklon u cvanzika- ma, te nakon promjene cvanzika u fi- jorinima i novčićima, koji se poklon — u koliko nije kmet nakon progla- šenja agrarne reforme obustavio 2 i danas daje. Dakle poklon je još tu, Dokaz: zemljišniku Orebiću. Ono 10.— K, što g. Dr. Birimiša upisuje kao najam, ne stoji. Godine, mislim, 1872. austrijski Parlamenat ukinuo je radnju za gospara, a mjesto toga da je kmet dužan davati gosparu 5 forinta godišnje, Baš tada je bio u istom Parlamentu i dubrovački vla- stelin Ronda, autonomaš (ja se toga kao dečko dobro sjećam), Bonda je: uspio da u pogledu drugih odnosa, | ostane u kreposti na teritoriju Dubro- vačke Republike isti zakon, po koje- mu je mogao vlasnik potjerati. iz ku- > »DUBROVAČKI LIST«. | mo ipoboljšice.. Taj je zakon bio u kreposti do oslobogjenja jer je tek od današnje naše države. ukinut. Ono dakle 5 fiorina (10:K) odnosi se na davanje vlasniku mjesto rada, Ja ne žnam pravnički, ali po logici zdravog razuma onaj zaključak g. Dr. Birimiše ne valja, G, Dr! 'Birimiša hoće da dokaže, da na teritoriju bivše Dubrovačke Repu- blike nema kmetstva ni kmetstvu sli- čnih “odnosa i kao baza mu je dubro- vačka “historija. Ja ne poznam svu tu dubrovačku historiju, ali ću se usuditi da usivr- dim, da u svoj toj historiji ne ćemo naći da su dubrovačka vlastela bili industrijalci, trgovci, pomorci, težavi ili ribari. Sada je pitanje odakle vla- steli ono mnoštvo sjajnih dvoraca sa crkvama i raskošnim vrtovima, sa ki- povima, ribnjacima itd.? Rijet će se: bili su pametni, i to je istina, ali mi smo susretali i susretamo pametnih ljudi i učenih, ali ipak često puta ne mogu ni da živu. Dakle, vlastela su bili pametni, što su znali, a bili u po- ložaju i moći, da izrabe sve radne sta- leže u svoju korist. Njihovo je vijeće sa svojom moći išlo dalje od moći samih vladara, Kad su se konačno vlastela podijelili, sa- čuvao je svaki vlastelin za se istu moć nad svojim kmetovima, Ako je Austrija odnos kmetstva nešto ubla- žila, oni su zadržali kmeta ovisnim sve do sloma i posredovanja današnje naše države, što sam već prije kazao. Tko bi još sumjao da nije feud, ne- ka pogje u dubrovački muzej i pro- motri nošnju i sjaj vlastele onoga do- ba, pa konačno stvori zaključak. Ako na dubrovačkom teritoriju nije feud, onda ni naše more nije više slano. Nego, velika većina posjeda vla- stele prešla. je u posjed drugih vlasni- ka. Ima megju ovim zadnjim vlasnici- ma časnih iznimaka, koji su se sa kmetom nagodili i pustili ga slobodna, a ima čak i onih, koji su pošli kao štitnici maloljetnih i kupili od vlas- nika kupoprodaju, stavili na svoje ime i ovi su ostali i danas _ njihovi kmeti ili polovnici, : Prelazom posjeda vlastele na sa« dašnje vlasnike, ako je odnos ostao isti, težaku je teže, jer je vlastelin bio u građu, a ovaj sada u njegovom selu ili blizu sela, Sad ću preći na nešto drugo i za- moliti g. Dr. Birimišu da skrene malo pažnje. Vama će biti poznato kako zemljo- vlasnici govore svuda i svakome, čak će i sa zemlje kmeta, plaćajući mu sa- naime Vica, povezala mu je ruku i sjeli su oba- sunce izlazilo, hode Strana 3. i u novinama, da su težaci otimaći i nazivlju ih »agrampa reforma«. U svakoj kasti, pa i kulturnoj, ima ne- ljudi, pa nije čudo da i u nekulturnaj toga ima. Potrebno je svakome i ja hoću da u ovu »agrampa reformu« unesem malo svijetla. Po naredbi nadležnih, Kotarski Sud u Orebiću, pozvao je zemljovla- snike kmete i polovnike za 13 maja 1919 pres. 134. 25. 19, da ih sasluša koje stanovište zauzimlju u pogled riješenja agrarne reforme, Zapisnik o uzetom stanovištu kod suda ne izno- sim, jer ću iznijeti drugi kraći. koji je u načelu jednak. Polovinom augusta 1921., po nalo- gu ondašnjeg namjesnika g. dra Kr- stelja, došao je na Pelješac konobar- ski nadzornik g. Bobanović u svrhu da zagovara megju vlasnicima, kme- tima i polovnicima megjusobnu na- godbu u pogled agrarnog uregjenja, Njegovim nastojanjem općine su po- zvale interesirane na dogovor, da iznesu pred g. izaslanika svoje zah- tjeve na temelju kojih će moći da na- stavu daljne pregovore, Delegati kmeta i polovnika iznije- še načela, koja su detaljnije već bila donešena u dubrovačkom »Rađu« od 3, jula br, 33. iste godine, naime: 1), da zemlja mora pripasti onome, koji je sam ili u njegovoj režiji obragjiije, 2). privatnim vlasnicima da su spra- vni uplatiti punu vrijednost, koju su oni za dotičnu težakovu zemlju ulo- žili, 3). za posjed vlastele, povjer- beni i mrtve ruke prepuštaju riješe- nje državi, Š Vlasnici zemalja izniješe ove za- htjeve: 1), da prije svega moraju kmeti i polovnici njima predati do- hodak za prošlu i ovu godinu, 2). traže da mogu uzeti zemlje od kme- ta i polovnika za sebe koliko badu držali potrebno bez obzira dali on (vlasnik) ima vlastite zemlje za obra- Sjivanje ili ne. Ostatak zemlje da su spravni prepustiti kmetu ili polovni- ku uz današnju procjenu, A sad bi ja htio pitati, dali su zemljoradnici ili zemljovlasnici »ag- rampa reforma«? Stanovište uzeto od kmeta i po- lovnika, bila je baza za dalje prego- vore i pružilo mogućnost megjuso- bnog uregjenja, nu ono od zemljovla- snika sasvim je isključivalo. Treba znati da zemljovlasnici nijesu dali ni- kakovu izragjenu zemlju težaku, već kršovito tlo od kojega su kmetovi pregji i oni sami, teškim i dugim ra- dom učinili plodnu zemlju. Od tako- ći ja putem put mlina vidio kleo prije nego je došo Vlaho: Tako vam vjere nemojte se impačati (pačati) u nas. Uz to se je svak od nas ustručavao i stao na svoje mjesto i tu je bio Tomas Banić, Nikola Crnogača, Stjepan i Đuro Konavljani kmeti gospara Diva Madine, Jozo Cvjetkov, Frano Rakidžija, moj brat Andrija Banići drugi, od kojih se ne spominjem. Vrati se tad Vlaho sam s Orašca s palošem (široki mač) u ruci. Kako je došao (Vlaho), toliko Petar ko- liko Vlaho izuli su se i rečeni Vlaho imajući za pasom štilet (bodež) i u špagu (džepu) dvije pistole sve je to predao Ivanu Bernardo- vu, koji se je tui on namjerio i reče Petru: Evo vidiš da u mene nije drugo nego go mač. Uz to mu je Petar odgovorio: Tako pošteni lju- di i čine. Tada ončas Vlaho izvadio je mač i također Petar Mandofijai počeli su se škrimat (od talijanskog schermire), Uz to otišli su k njima Pavla Ivanova, mati rečenog Vlaha, Anica njegova žena, Vica žena Petrova, koie su nastojale razvadit ih, nu bivši viđele gole ma- če nijesu smjele mješati se među njih i tako re- čeni Petar i Vlaho segvitajući (nastavljajući) se biti. Od, trećega je asalta (napada) Vlaho ranio Petra u ruku, koji ne mogući više vladati ma- čem, presto je; tako isto i Vlaho, Tako je do- spio-megdan, a delongo (odmah) žena Petrov4, dva za obuć se.« »Ja sam otišao put Orašca za kupiti mesa.« Na upit sučev dali su megdandžije imale »assistenti« (svjedoke), odgovori svojedok: »Ne znam, što ja znam nijesu. Kad su se bili, vidio sam gdje stoji s toljagom u ruci A n drija Ni- koleBožovaiTomasBanić, Svi okolo stojeći su mučali osim žena, koje su prokuravale (nastojale, od talijanskog procurare) razvaditi ik i zaklinjale ih da se ne biju.« Svjedok Andrija Ivanov Banić s Qrašca istog dana kaže: »U nedjelju iza podne pred stranjom gospara IvaMarkova Sor- ga na Ostrošcu, gdje su igrali na karata Petar Mandofija i Vlaho Gagliadrello s drugom dvoji- com s Orašca, došlo je do riječi između njih. Vidio sam skočiti na noge rečenog Vlaha i Pe- tra, te su počeli pestati se, ma (ali) smo ih raz- vadili. Pak su ih poveli ljudi u tovjernu“) za po- mirit ih. Tu je Stojan Marino v napio Pe- truMandofiji, a zatim je Petar napio V la- hu Gagliardellu Tad je Vlaho zazvao Marka Zlošilai tako je Marko napio Vla- hu i Petru govoreći: Zdravo junaci! Pak su svi izišli nadvor i otišli put doma bez ikakve druge riječi. U ponedjenik, sutradan, u jutro, kako je 22) Krčma, iz latinskog taberna, sam na SastaviJoza Zlošilai brata mu Luku,Đura Marića djetića (slugu) gospa- ra Điva Madinailvana Baču, Ja sam otišao k njima, biuši mi otprije toga, u jutro rano, reko MarinZilsdšilo da suse Petari Vlaho od sinoć svadili i da je rečeni Petar pozvao Vla- ha na megdan; pitao sam ih: Para da se nešto spravlja, koji biuši odgovorili da ne znadu ništa, ja sam im pripovidio što sam čuo od Marka Zlo- šila, Za tezijem (tim) protrča put Orašca V la - ho Gagliardello s toljagom u ruci, susto- pice uzanj Marko Zlošiloions toljagom u ruci i kako su pasali (prošli) preko mosta, raz- dijelili su se othodeći Vlaho gornjim putem a Marko donjim i kako nam je pak naš parok Don Guglielmo"') pripovijedao, rečeni Marko je bio pošć po njega za avizat (obznaniti, od talijan- skog avvisare) od svega, što se je spravljalo biuši tu noć pasanu (prošlu, od talijanskog pas- sata) spavo u gospara Nika Markova, koji (parok) nije ni arivo (prispio, od talijanskog ar- rivare) na vrijeme za impediškat (zapriječiti, od talijanskog impedire) ti megdan, Stojeći mi tu na »Sastavi« Tomas Banić, moj brat, dođe Vičenco Rakidžija k nama s Poljice, a pak na- 2) Don Guglielmo (Vilim) Kazilari, župnik od Oraš- ca 1714, do 1750,