Strana 2.

Pomorski život Jugoslovena.

II.

Spomenusmo, da se je raspolože-
nje za pomorstvo, koje čini Jugoslo-
vene možda najboljim mornarima Sre-
dozemnog mora, porodilo uslijed kon-
figuracije obala, kao i od potrebe sta-
novnika otoka s jedne strane i ovih
kopna s druge strane. Nego ne obi-
luje sva istočna obala Jadranskog

Boka

mora jednako sa mornarima.

»DUBROVAČKI LIST«_

jedinih brodovlasnika i

društava. Dubrovčani,
emigracije i od dobitaka plovidbe
mora bogatstva uzmogoše da vlasti-
tim sredstvima osnuju znatnu trgo-
veku parobrodsku flotu. dočim su
Lošinjani znali svojom aktivnosti i
inicijativom privući u svoja preduze-
ća znatne tugje kapitale.

jih starih. Dubrovnik i Lošinj i opet
prednjače osnivanjem parobrodskin
sabravši od

je od našeg zemljaka N. Mihanović"
a u njemu bijahu zaposleni mnogi Ju
goslaveni. U Buenos Airesu postoji
jedno parobrodsko društvo, sa goto-
vo isključivo jugoslovenskim kapita-
lom »Compania Sud-Atlantica«, de
sjeduje 15 velikih parobroda a ij :
sjednik mu je poznati rodoljub i do-
'hrotvor Miguel Mihanović.

U zadnje vrijeme osnovano je u
Londonu naše novo parobrodarsko
društvo: »Jugoslavensko - američka

Broi 32,
Pa aa

sništvo po
tista:

i. parobrod duge plovidbe, bt, +
3256, nt. t. 1996, K. S. 1500:

1 parobrod velike obalne Plovidhe
bt. & 1132, nt. t. 580, K. S. 1100;

26 parobroda male obalne plovid.
be, bt. t. 2315, nt. t 1133. K, S, 3241

4 jedrenjaka velike obalne plovid.
be (bez i sa pom. motorom), bt. t. 666,
nt, t 511, K. S. 255:

18 lagja na motor male obalne plo..
vidbe, bt. t. 908, nt. t. 454, K. S. 297.



K i vidba« je je već dosada naba- 1
\otorska, dubrovački kraj, Pelješac, Ali i još prije ovog razvitka duge pio Za puko parobroda, | 588 jedrilica male obalne plovidbe k
naca ana j a Nu a a država vezu megju Juž- | (bez isa pom. motorom), bit, t. 12.914.
Morter daj nogo pomoraca, do- | botažom izmegju Trsta, Rijeke i dal- u PK i Errosom Diohači lov £ 9 Sus ;

čim na otocima Braču, Hvaru, Visu

Mljetu i Lastovu malo se ko posve-
ćuje pomorstvu, dok u Hrvatskom
primorju s otocima Krk, Cres i Lošinj
ima opet dosta mornara.

, Naš je mornar aktivan,. ustrajan,
poslušan te veseo na poslu. Njegavi
su zahtjevi skromni, a način života
trijezan. Ljubi more i daje dokaza
sposobnosti u svom zanatu, a ne gu-
bi odvažnosti ni u najtežim prilika-
ma.

Polovinom XIX, vijeka počela se je
“dalmatinska mornarica. osobito ona
Dubrovnika, opet podizati. Armaturi
i mornari dalmatinski znadože iske-
ristiti ondašnje povoljne prilike za
pomorska * preduzeća. Jugoslaveni
razviše svoju djelatnost ne samo u
maloj i velikoj kabotaži, podržavajuć
trgovačke veze izmegju Trsta, Rije-
ke i dalmatinskih gradova, već. i u
dugoj plovidbi. Mnogi naši sunaroi-
njaci stekoše tako imetak, osobito za
i poslije krimskog rata. Dubrovnik,
Pelješac i Lošinj, sa svojim društvima
duge plovidbe na jedra, zauzimlju u
drugoj polovini prošlog vijeka odli-
čan položaj u trgovačkom svijetu. Za
njima slijedi Brač, koji se bavi pre-
težno kabotažom po obali dalmatin-

matinskih luka. God. 1880. Dubrov-
čani su nabavili svoj prvi parobrod
»Dubrovnik« koji je. sedmično preno-
sio trgovinu izmegju Dubrovnika i
Trsta. Tako je udaren temelj današ-
njoj Dubrovačkoj parobrodskoj plo-
vidbi, s kojom su se fuzionisala 1919.
društva »Napried« i »Unione« slobod-
ne plovidbe. Na isti način osnovana
su kasnije društva Topić, Rismondo
i Negri, koji se g. 1909. fužioniraše u
društvo «Dalmatia». Na Rijeci Jugo-
slaveni osnovaše »Ugarsko-hrvatsko
parobrođarsko društvo« (nadjev »u-
garsko« jer je bilo subvencionirano
od Ugarske vlade za prenos pošte)
koje je podržavalo brojne trgovačke
veze izmegju Rijeke i dalmatinskih
luka te sa inozemstvom, a koje se ije
poslije sloma fuzioniralo sa pomenu-
tom »Dalmatia«i prozvalo »Jadran-
ska plovidba«,

Osim toga Jugoslaveni su imali i u
Trstu i na Rijeci vlastitih društava za
slobodnu plovidbu (Račić, Oceania,
Kosović, Orient). a suviše imagjahu
udjela u skoro svim tamošnjim  pa-
robrodskim društvima i bijahu upravi
telji, direktori, inspektori i kapetani,



su ovog društva naši ugledni iselje-
nici, poznati vrlo dobro i zbog svo$
rada za nacijonalnu stvar, g. Babu-
zica, Petrinović, Banac i dr. (O ovom
društvu donijet ćemo u svoje vrijeme
poseban članak, po mogućnosti sa
ilustracijama). :

Sađanje je stanje naše trgovačke
mornarice ovo: i
I. Atlanska Plovidba Ivo Račić a,
d. Split, sjedište uprave Zagreb, Glav-
nica Din 18,000.000; Nomin, Din 500;
10 parobroda bt, t. 38.953, ntt. t.
24.685, nosivost 61.765, K, S. 15.674,
uposluje za slobodnu dugu plovidbu.
IL Dubrovačka Parobrodska Plo-
vidba a, d. Dubrovnik, Glavnica Din
4,295,250; Nomin. Din 125; 12 paro-
broda bt. t. 29.870; ntt. t. 19.028, no-
sivost 43,552, K. S. 14.740, uposluje 9
parobroda za slobodnu dugu plovidbu
a 3 parobroda 'za putničko-teretnu
redovitu obalnu plovidbu.

III, Brodarsko a, d, »Oceanija« Beo-
grad, Glavnica Din 16 milijuna; Nom,
Din 400; 7 parobroda bt. t. 18.035, nt.
t. 11.529, nosivost 29.035 K. S, 8.100,
uposluje 5 parobroda za slobodnu du-



Sva momčad trgovačke mornarice
bivše austro-ugarske sastojala se je

skoj, pa i Boka Kotorska, koja, vier- | isključivo od Jugoslavena. A i naj.

ra svojim sjajnim tradicijama, sagra- veći dio mornara bivše austro-ugar- | Sušak. Glavnica Din 4,833,000; Nom.
di brojne lagje i uloži znatne kapita- | ske ratne mornarice rekrutirao se | Din 1000; 4 parobroda, bt. t. 15.785,
le u pomorstvo, a jednako i Hrvat- | megiu Jugoslavenima. Jednako nala- | nt, t. 10.098, nosivost 24.400, K. S.

sko Primorje. U to vrijeme razvi se.
dakogjer brojna brodogradnja, I

zimo Jugoslavene u tim mjestima, pa
i u ostalom inozemstvu, kao pomor-

znamenitiji škari nalaze se u Dubrov- | ske posrednike, Što se tiče pomorskih

niku, Korčuli, Trogiru i Lošinju, i na
njima bješe sagragjene velike jedre-
njake domaćih pomorskih društava
- »Pelješko pomorsko društvo« posje-
dovalo je u doba svog procvata 34 je-.
drenjače duge plovidbe, »Dubrovač-
ko pomorsko društvo«, koje je počelo
sa brickom i schoonerom, svršilo je
gradeć lagje svog »Dvanaestog Du.
brovačkog«, na tri jarbola, Kriza, ko-
ja je zahvatila lagje na jedra, odnijela
je i ova društva jednako kao što je
uništila Pelješko i Lošinjsko, te mor-
naricu Bokokotorsku.
, Ipak eneržija naših brodovlasnika
(armatura) nije bila time uništena:
pridigoše se malo po malo da preuz-
mu svoju djelatnost, čim se pokazaše

zgodnije prilike da nastave rad svo-



interesa računa se da su Jugoslaveni
posiedovali 40% cjelokupne tonaže
bivše austro-ugarske trg. mornarice.
Ali ne samo kod kuće. već i u svi-
jetu, Jusoslaveni se baviše pomor-
stvom. Jugoslavenski emigranti bili
su osnovali pred jedno 15 sodina u
Chili »Compania Eslava de Vapores«
za tamošnju slobodnu  vlovidbu. U
Punta Arenas, 6die se veći dio trga.
vine nalazi u rukama Dalmatinaca.
Jugoslaveni su vlasnici lagja i bara.
ka za lučke potrebe. Ali sva fugo-
slavenska pomorska pređuzeća nad.
mašila je »The Argentina Navigation
Companv. Nicolas Mihanović«. u Bu-
enos Aires. koja imasiaše do 100 na-
robrođa sa 80.000 tona, a vršila je ka-

.

botažu i riječku plovidbu. Osnovano





gu plovidbu a dva parobroda za ve-
liku obalnu slobodnu plovidbu.

IV. Prekomorska Plovidba d, d.

Sve ovo dokazuje nam dovoljno ve.
like pomorske sposobnosti Jugosla.
vena. Oni živu na moru i od mora, pa_\
ako su i prije rata, sputavani od tu.
Sjina, znali da budu uvaženi, sada će
tim više. razvijajući se slobodno pod
svojom narodnom zastavom, znati 1
moći da u pomotskom životu naroda
pribave položaj, koji odgovara svijet.
lim tradicijama našeg pomorstva,

Kongres pčelara.

Na III. kongresu Jugosl. pčelara u
Beogradu, 25. i 26, avgusta o. g. pri
raspravi o podesnom ulištu i jedin-
stvenoj jugoslovenskoj mjeri; o čemu
su referisali 6. Antonioli i Žnidežić,
zaključeno je, da se, odnosno jedin-
stvene mjere ponovno referira na je-
dnome od idućih kongresa nakon što
su se mjere (u vidu su »Jugoslav, An-
tonioli,. Alberti-Žnideržić i Dadan-
Blatt) temeljito prokušaju,

Odnosno  podesnog ulišta kongres
je jedno dušno zaključio da se za Ju-
goslaviju uvagja košnica sa širokoni-
skim sačem, s jednakim okvirima u
središtu i vlodištu. (Ovake su »Jugo-«.
slov. Antonioli«.)

I tako je napokon definitivno po-
kopan sistem malih i kvadratnih ok-
vira i poluokvira stare njemačke pra-



6.400, uposluje za slobodnu dugu plo-
vidbu. “

V, Jadranska Plovidba d. d. Sušak.
Glavnica Din 12 milijuna u zlatu:
Nom. Din 100 u zlatu; 74 parobroda,
bt. t. 23.108, nt. t. 11.955, K, S, 36,294
Putnički, putničko-teretni i teretno-
putnički parobrodi za redovitu veliku
i malu slobodnu plovidbu.

VI, Brodarsko a. d, »Boka«, Kotor.
Glavnica Din 5 mil.; Nom. Din 200; 5
parobroda, bt, t, 1111, nt. t. 462, K.
S. 1734. Putnički,  putničko-teretni
parobrodi za red. obalnu plovidbu.

VIL. Pom. Brodarsko poduzeće na
karate: Pavo F. Matijević, Split. 2
j parobroda, bt, t, 1133, nt, t. 626, no-
sivost 1510, K. S. 898, Teretni paro-
brodi za veliku obalnu slobodnu plo-
vidbu. i

Osim toga ima trgovačka mornari.

kse kao n, pr. kod nas djierzonske-
stublike i »amerikanke« Živanović—
Barać, a uveden najmoderniji ameri-
čki sistem, koji je u cijelom svijetu
proširen kod svih onih pčelara, koji
ne pčelare ne športa, već posla radi,
Ova zadruga upozoruje pčelare i
svoje članove da dalje ne primaju sli-
šta t. zv. »amerikanke« Živanović—
Barać, koje Poslovnica zem. gosp.
Vijeća u Splitu još i danas megju pče-
lare raspačava, već neka traže širo-
koniski sistem, od kojeg ova zadruga
preporuča »Jugosl, Antonioli«, koja
su ulišta do danas tamo-amo zašla
gotovo po čitavoj našoj državi, najvi-
še po Hrvatskoj i Slavoniji, Bosni i
Dalmaciji i o kojima se, radi njihove
posvemašnje jednostavnosti i prakti:
čnosti svi ozbiljni pčelari najpovolj- *
nije izrazuju i koja će ulišta, vrlo vje-
rojatno, odnijeti prvenstvo. — Ju&



KA

2 ja ———



| o BAŠ Al ca slijedeći broj pom. jedinica, vla- | pčel. Zadruga — Dubrovnik,
| ponosito odgovorio Petar, kada mu je Vlaho 2 nt Sh o I I m.
| . ž ione akako ova sličica iz »C i : 2 ž Smeg nane 3
i došao pred kuću s toljagom: »Nije za mene to- cana« u »terre nove«, gdje a na rusti. mu izade na megdan, »Ako'li mi na megdan ne: i
| ljaga, nego mač«, On je htio tim reći, da on ; tži dvoboj po-

smiješ, a ti uzmi vreteno drva šišmirova« ili
i mi megdan nećeš — predi meni gaće i
ošulju — j ee
ju — nek ja znadem, da si mi pokoran.

Nijedan od megdandžija nije smeo imati kad
sebe drugoga oružja do onoga, kojim će deliti
megdan, niti je mogao jedan biti zaštićen pan:
cir-košuljom a drugi da prama njemu bude g0-
lih grudi (za to su se u dvoboju na Orašcu Man-
dofija i Gagliardello protivnici izuli i raspasali
da se vidi da nemađu na tijelu, što ih branilo od
mača protivnikova).





sred seoskog puta u prisutnosti velikog broja
prijatelja i znatiželjnog naroda, Pri kome ne
manjkaju niti »djeveri« oboružani toljagam i uz
plač i vikanje žena i. matera megdandžijskih
djeluje donekle komično, toliko više što e
svršio tragično, Zanimivo je kazivanje svjedo-
kai cijeli razvoj parnice zbog jezika i pravnih
običaja u Dubrovniku početkom XVIII vy,

šije Parnica je vođena po propisu u talijanskom
im ali, E kažu svjedoci, to je većim dije.
om u narodnom jeziku, t. j. u dubrovač i
jalektu. - s a .

nije prost seoski stanovnik (villano) nego nešto
bolje. Obitelj Mandofija i Gagliar-
dello, koje su davale svećenika, po svoj pri-
«lici davale su i. pomoraca kapetana, Zvanje
svećeničko i pomorskog kapetana bijahu jedi-
na, koja su ostajala seoskim obiteljima za vri-
jeme republike ako su htjele da se podignu nad
svoj težački stalež. Samo je od pomorskog za-
nata u ono doba dolazilo bogatstvo u seoske
obitelji, a s bogatstvom i neka oholost i silovi-
tost, kojim bi se kapetani privikli zapovijeda-
njem na brodovima, gdje je kapetan bio »prvi
“iza Boga«. Daleka putovanja i općenje sa stra-
nim zapadnim narodima, osobito sa Španjolci-
ma, naučilo ih je zapadnim običajima, pa i ne-
kom »viteškom« shvaćanju obrane časti »dvo-
bojom«, koji u prostom narodu rodnog sela nije



































Kod dalmatinskih i susjednih Slavena bio
je običaj, da se protivniku za porugu zadjede
kudjelja, ako se nebi prikazao na megdan.

Bio je običaj da se megdan dijeli u prisus-

tvu djevera i mnogo prij Čoko)
i prijatelja kako
i na Orašcu). jatelja i znanaca (ka

Iz djela »Megdan u Srba XVI i XVII. sto.
. ljeća«. — Istorijska studija Jov, N, Tomića — u
Novom Sadu 19024 — vadim ovo:

U narodnim pjesmama (Vuk) često
koji pozivlje na megdan, podruguje se sa






(Svršetak.)