Strana 2. Pomorski život Jugoslovena. II. Spomenusmo, da se je raspolože- nje za pomorstvo, koje čini Jugoslo- vene možda najboljim mornarima Sre- dozemnog mora, porodilo uslijed kon- figuracije obala, kao i od potrebe sta- novnika otoka s jedne strane i ovih kopna s druge strane. Nego ne obi- luje sva istočna obala Jadranskog Boka mora jednako sa mornarima. »DUBROVAČKI LIST«_ jedinih brodovlasnika i društava. Dubrovčani, emigracije i od dobitaka plovidbe mora bogatstva uzmogoše da vlasti- tim sredstvima osnuju znatnu trgo- veku parobrodsku flotu. dočim su Lošinjani znali svojom aktivnosti i inicijativom privući u svoja preduze- ća znatne tugje kapitale. jih starih. Dubrovnik i Lošinj i opet prednjače osnivanjem parobrodskin sabravši od je od našeg zemljaka N. Mihanović" a u njemu bijahu zaposleni mnogi Ju goslaveni. U Buenos Airesu postoji jedno parobrodsko društvo, sa goto- vo isključivo jugoslovenskim kapita- lom »Compania Sud-Atlantica«, de sjeduje 15 velikih parobroda a ij : sjednik mu je poznati rodoljub i do- 'hrotvor Miguel Mihanović. U zadnje vrijeme osnovano je u Londonu naše novo parobrodarsko društvo: »Jugoslavensko - američka Broi 32, Pa aa sništvo po tista: i. parobrod duge plovidbe, bt, + 3256, nt. t. 1996, K. S. 1500: 1 parobrod velike obalne Plovidhe bt. & 1132, nt. t. 580, K. S. 1100; 26 parobroda male obalne plovid. be, bt. t. 2315, nt. t 1133. K, S, 3241 4 jedrenjaka velike obalne plovid. be (bez i sa pom. motorom), bt. t. 666, nt, t 511, K. S. 255: 18 lagja na motor male obalne plo.. vidbe, bt. t. 908, nt. t. 454, K. S. 297. K i vidba« je je već dosada naba- 1 \otorska, dubrovački kraj, Pelješac, Ali i još prije ovog razvitka duge pio Za puko parobroda, | 588 jedrilica male obalne plovidbe k naca ana j a Nu a a država vezu megju Juž- | (bez isa pom. motorom), bit, t. 12.914. Morter daj nogo pomoraca, do- | botažom izmegju Trsta, Rijeke i dal- u PK i Errosom Diohači lov £ 9 Sus ; čim na otocima Braču, Hvaru, Visu Mljetu i Lastovu malo se ko posve- ćuje pomorstvu, dok u Hrvatskom primorju s otocima Krk, Cres i Lošinj ima opet dosta mornara. , Naš je mornar aktivan,. ustrajan, poslušan te veseo na poslu. Njegavi su zahtjevi skromni, a način života trijezan. Ljubi more i daje dokaza sposobnosti u svom zanatu, a ne gu- bi odvažnosti ni u najtežim prilika- ma. Polovinom XIX, vijeka počela se je “dalmatinska mornarica. osobito ona Dubrovnika, opet podizati. Armaturi i mornari dalmatinski znadože iske- ristiti ondašnje povoljne prilike za pomorska * preduzeća. Jugoslaveni razviše svoju djelatnost ne samo u maloj i velikoj kabotaži, podržavajuć trgovačke veze izmegju Trsta, Rije- ke i dalmatinskih gradova, već. i u dugoj plovidbi. Mnogi naši sunaroi- njaci stekoše tako imetak, osobito za i poslije krimskog rata. Dubrovnik, Pelješac i Lošinj, sa svojim društvima duge plovidbe na jedra, zauzimlju u drugoj polovini prošlog vijeka odli- čan položaj u trgovačkom svijetu. Za njima slijedi Brač, koji se bavi pre- težno kabotažom po obali dalmatin- matinskih luka. God. 1880. Dubrov- čani su nabavili svoj prvi parobrod »Dubrovnik« koji je. sedmično preno- sio trgovinu izmegju Dubrovnika i Trsta. Tako je udaren temelj današ- njoj Dubrovačkoj parobrodskoj plo- vidbi, s kojom su se fuzionisala 1919. društva »Napried« i »Unione« slobod- ne plovidbe. Na isti način osnovana su kasnije društva Topić, Rismondo i Negri, koji se g. 1909. fužioniraše u društvo «Dalmatia». Na Rijeci Jugo- slaveni osnovaše »Ugarsko-hrvatsko parobrođarsko društvo« (nadjev »u- garsko« jer je bilo subvencionirano od Ugarske vlade za prenos pošte) koje je podržavalo brojne trgovačke veze izmegju Rijeke i dalmatinskih luka te sa inozemstvom, a koje se ije poslije sloma fuzioniralo sa pomenu- tom »Dalmatia«i prozvalo »Jadran- ska plovidba«, Osim toga Jugoslaveni su imali i u Trstu i na Rijeci vlastitih društava za slobodnu plovidbu (Račić, Oceania, Kosović, Orient). a suviše imagjahu udjela u skoro svim tamošnjim pa- robrodskim društvima i bijahu upravi telji, direktori, inspektori i kapetani, su ovog društva naši ugledni iselje- nici, poznati vrlo dobro i zbog svo$ rada za nacijonalnu stvar, g. Babu- zica, Petrinović, Banac i dr. (O ovom društvu donijet ćemo u svoje vrijeme poseban članak, po mogućnosti sa ilustracijama). : Sađanje je stanje naše trgovačke mornarice ovo: i I. Atlanska Plovidba Ivo Račić a, d. Split, sjedište uprave Zagreb, Glav- nica Din 18,000.000; Nomin, Din 500; 10 parobroda bt, t. 38.953, ntt. t. 24.685, nosivost 61.765, K, S. 15.674, uposluje za slobodnu dugu plovidbu. IL Dubrovačka Parobrodska Plo- vidba a, d. Dubrovnik, Glavnica Din 4,295,250; Nomin. Din 125; 12 paro- broda bt. t. 29.870; ntt. t. 19.028, no- sivost 43,552, K. S. 14.740, uposluje 9 parobroda za slobodnu dugu plovidbu a 3 parobroda 'za putničko-teretnu redovitu obalnu plovidbu. III, Brodarsko a, d, »Oceanija« Beo- grad, Glavnica Din 16 milijuna; Nom, Din 400; 7 parobroda bt. t. 18.035, nt. t. 11.529, nosivost 29.035 K. S, 8.100, uposluje 5 parobroda za slobodnu du- Sva momčad trgovačke mornarice bivše austro-ugarske sastojala se je skoj, pa i Boka Kotorska, koja, vier- | isključivo od Jugoslavena. A i naj. ra svojim sjajnim tradicijama, sagra- veći dio mornara bivše austro-ugar- | Sušak. Glavnica Din 4,833,000; Nom. di brojne lagje i uloži znatne kapita- | ske ratne mornarice rekrutirao se | Din 1000; 4 parobroda, bt. t. 15.785, le u pomorstvo, a jednako i Hrvat- | megiu Jugoslavenima. Jednako nala- | nt, t. 10.098, nosivost 24.400, K. S. sko Primorje. U to vrijeme razvi se. dakogjer brojna brodogradnja, I zimo Jugoslavene u tim mjestima, pa i u ostalom inozemstvu, kao pomor- znamenitiji škari nalaze se u Dubrov- | ske posrednike, Što se tiče pomorskih niku, Korčuli, Trogiru i Lošinju, i na njima bješe sagragjene velike jedre- njake domaćih pomorskih društava - »Pelješko pomorsko društvo« posje- dovalo je u doba svog procvata 34 je-. drenjače duge plovidbe, »Dubrovač- ko pomorsko društvo«, koje je počelo sa brickom i schoonerom, svršilo je gradeć lagje svog »Dvanaestog Du. brovačkog«, na tri jarbola, Kriza, ko- ja je zahvatila lagje na jedra, odnijela je i ova društva jednako kao što je uništila Pelješko i Lošinjsko, te mor- naricu Bokokotorsku. , Ipak eneržija naših brodovlasnika (armatura) nije bila time uništena: pridigoše se malo po malo da preuz- mu svoju djelatnost, čim se pokazaše zgodnije prilike da nastave rad svo- interesa računa se da su Jugoslaveni posiedovali 40% cjelokupne tonaže bivše austro-ugarske trg. mornarice. Ali ne samo kod kuće. već i u svi- jetu, Jusoslaveni se baviše pomor- stvom. Jugoslavenski emigranti bili su osnovali pred jedno 15 sodina u Chili »Compania Eslava de Vapores« za tamošnju slobodnu vlovidbu. U Punta Arenas, 6die se veći dio trga. vine nalazi u rukama Dalmatinaca. Jugoslaveni su vlasnici lagja i bara. ka za lučke potrebe. Ali sva fugo- slavenska pomorska pređuzeća nad. mašila je »The Argentina Navigation Companv. Nicolas Mihanović«. u Bu- enos Aires. koja imasiaše do 100 na- robrođa sa 80.000 tona, a vršila je ka- . botažu i riječku plovidbu. Osnovano gu plovidbu a dva parobroda za ve- liku obalnu slobodnu plovidbu. IV. Prekomorska Plovidba d, d. Sve ovo dokazuje nam dovoljno ve. like pomorske sposobnosti Jugosla. vena. Oni živu na moru i od mora, pa_\ ako su i prije rata, sputavani od tu. Sjina, znali da budu uvaženi, sada će tim više. razvijajući se slobodno pod svojom narodnom zastavom, znati 1 moći da u pomotskom životu naroda pribave položaj, koji odgovara svijet. lim tradicijama našeg pomorstva, Kongres pčelara. Na III. kongresu Jugosl. pčelara u Beogradu, 25. i 26, avgusta o. g. pri raspravi o podesnom ulištu i jedin- stvenoj jugoslovenskoj mjeri; o čemu su referisali 6. Antonioli i Žnidežić, zaključeno je, da se, odnosno jedin- stvene mjere ponovno referira na je- dnome od idućih kongresa nakon što su se mjere (u vidu su »Jugoslav, An- tonioli,. Alberti-Žnideržić i Dadan- Blatt) temeljito prokušaju, Odnosno podesnog ulišta kongres je jedno dušno zaključio da se za Ju- goslaviju uvagja košnica sa širokoni- skim sačem, s jednakim okvirima u središtu i vlodištu. (Ovake su »Jugo-«. slov. Antonioli«.) I tako je napokon definitivno po- kopan sistem malih i kvadratnih ok- vira i poluokvira stare njemačke pra- 6.400, uposluje za slobodnu dugu plo- vidbu. “ V, Jadranska Plovidba d. d. Sušak. Glavnica Din 12 milijuna u zlatu: Nom. Din 100 u zlatu; 74 parobroda, bt. t. 23.108, nt. t. 11.955, K, S, 36,294 Putnički, putničko-teretni i teretno- putnički parobrodi za redovitu veliku i malu slobodnu plovidbu. VI, Brodarsko a. d, »Boka«, Kotor. Glavnica Din 5 mil.; Nom. Din 200; 5 parobroda, bt, t, 1111, nt. t. 462, K. S. 1734. Putnički, putničko-teretni parobrodi za red. obalnu plovidbu. VIL. Pom. Brodarsko poduzeće na karate: Pavo F. Matijević, Split. 2 j parobroda, bt, t, 1133, nt, t. 626, no- sivost 1510, K. S. 898, Teretni paro- brodi za veliku obalnu slobodnu plo- vidbu. i Osim toga ima trgovačka mornari. kse kao n, pr. kod nas djierzonske- stublike i »amerikanke« Živanović— Barać, a uveden najmoderniji ameri- čki sistem, koji je u cijelom svijetu proširen kod svih onih pčelara, koji ne pčelare ne športa, već posla radi, Ova zadruga upozoruje pčelare i svoje članove da dalje ne primaju sli- šta t. zv. »amerikanke« Živanović— Barać, koje Poslovnica zem. gosp. Vijeća u Splitu još i danas megju pče- lare raspačava, već neka traže širo- koniski sistem, od kojeg ova zadruga preporuča »Jugosl, Antonioli«, koja su ulišta do danas tamo-amo zašla gotovo po čitavoj našoj državi, najvi- še po Hrvatskoj i Slavoniji, Bosni i Dalmaciji i o kojima se, radi njihove posvemašnje jednostavnosti i prakti: čnosti svi ozbiljni pčelari najpovolj- * nije izrazuju i koja će ulišta, vrlo vje- rojatno, odnijeti prvenstvo. — Ju& KA 2 ja ——— | o BAŠ Al ca slijedeći broj pom. jedinica, vla- | pčel. Zadruga — Dubrovnik, | ponosito odgovorio Petar, kada mu je Vlaho 2 nt Sh o I I m. | . ž ione akako ova sličica iz »C i : 2 ž Smeg nane 3 i došao pred kuću s toljagom: »Nije za mene to- cana« u »terre nove«, gdje a na rusti. mu izade na megdan, »Ako'li mi na megdan ne: i | ljaga, nego mač«, On je htio tim reći, da on ; tži dvoboj po- smiješ, a ti uzmi vreteno drva šišmirova« ili i mi megdan nećeš — predi meni gaće i ošulju — j ee ju — nek ja znadem, da si mi pokoran. Nijedan od megdandžija nije smeo imati kad sebe drugoga oružja do onoga, kojim će deliti megdan, niti je mogao jedan biti zaštićen pan: cir-košuljom a drugi da prama njemu bude g0- lih grudi (za to su se u dvoboju na Orašcu Man- dofija i Gagliardello protivnici izuli i raspasali da se vidi da nemađu na tijelu, što ih branilo od mača protivnikova). sred seoskog puta u prisutnosti velikog broja prijatelja i znatiželjnog naroda, Pri kome ne manjkaju niti »djeveri« oboružani toljagam i uz plač i vikanje žena i. matera megdandžijskih djeluje donekle komično, toliko više što e svršio tragično, Zanimivo je kazivanje svjedo- kai cijeli razvoj parnice zbog jezika i pravnih običaja u Dubrovniku početkom XVIII vy, šije Parnica je vođena po propisu u talijanskom im ali, E kažu svjedoci, to je većim dije. om u narodnom jeziku, t. j. u dubrovač i jalektu. - s a . nije prost seoski stanovnik (villano) nego nešto bolje. Obitelj Mandofija i Gagliar- dello, koje su davale svećenika, po svoj pri- «lici davale su i. pomoraca kapetana, Zvanje svećeničko i pomorskog kapetana bijahu jedi- na, koja su ostajala seoskim obiteljima za vri- jeme republike ako su htjele da se podignu nad svoj težački stalež. Samo je od pomorskog za- nata u ono doba dolazilo bogatstvo u seoske obitelji, a s bogatstvom i neka oholost i silovi- tost, kojim bi se kapetani privikli zapovijeda- njem na brodovima, gdje je kapetan bio »prvi “iza Boga«. Daleka putovanja i općenje sa stra- nim zapadnim narodima, osobito sa Španjolci- ma, naučilo ih je zapadnim običajima, pa i ne- kom »viteškom« shvaćanju obrane časti »dvo- bojom«, koji u prostom narodu rodnog sela nije Kod dalmatinskih i susjednih Slavena bio je običaj, da se protivniku za porugu zadjede kudjelja, ako se nebi prikazao na megdan. Bio je običaj da se megdan dijeli u prisus- tvu djevera i mnogo prij Čoko) i prijatelja kako i na Orašcu). jatelja i znanaca (ka Iz djela »Megdan u Srba XVI i XVII. sto. . ljeća«. — Istorijska studija Jov, N, Tomića — u Novom Sadu 19024 — vadim ovo: U narodnim pjesmama (Vuk) često koji pozivlje na megdan, podruguje se sa (Svršetak.)