POŠTARINA PLAĆENA Broj 38. * lirovački Lis SEDMIČNI INFORMATIVNI i PRIVREDNI GLASNIK Pojedini broj Din. 150 God. |. Godišnja pretplata 80 Din. Za inozemstvo 200 D. Dr. MATIJA VIDOEVIĆ Urednik: 17. oktobra 1924. Odgovorni urednik: | STIJEPO M. BJELOVUČIĆ Plativo i utuživo u Dubrov- niku. Oglasi po tarifi. "Dalmatinski produkti. (5. nastavak 3 izvještaja dubrovačke Trgovaćke obrt. Komore.) VIŠNJE. Od dalmatinskih plodova najstalniju prodju imadu višnje. Neka se višnja odgaja i u drugim zemljama, ali sve strane višnje zaostaju u . kvalitetu ploda za dalmatinskim, pa i španjolska, koja je u irgovini poznata zbog dobre opreme. Višnji dolaze u prilog i prohibitivne mjere | protiv alkoholnih pića u Sjevernoj Amer'ci, ie to tumači i silni porast cijena. Prije rata prodavale su se suhe višnje poprijeko go 70 K, što bi pra- ma sadašnjoj vrijednosti odgovaralo nešto preko 1000 Din. No već g. 1921. decegla je višnja cijenu od 1600 Din po q. Sadašje cijena pala, no uza sve to bruto prihod po hektaru može se računati na kakvih 40.000D. te prama tomu nadmašuje sve druge dalmatinske proizvode. God. 1922. iz- vezlo se po statističkim podatcima Ge- neralne Direkcije Carina u Raliju 12 vagona suhih višanja. Iste godine iz- vezlo se u Jialiju i Grčku po 3000 kg svježih višanja. Svježe višnje izvezene a Maliju služile su poglavito za fa | brike maraškina u Zadru, a od suhih | višanja izvezenih u Trst oko 2/3 išlo , je u Ameriku. — Proizvod g. 1923. nije se vas rasprodao. Treba posvetiti gojenju višanja u Dalmaciji osobitu pažnju te ga i pro- | širiti. Sada je gojenje ograničeno na srez splitski i šibenski, a nešto malo goji se i na Braču. Uporedo sa gojenjem treba paziti i | va konserviranje i na etivažu višanja, | Premda se je i u tomu otišlo nešto naprijed, treba još dosta uraditi, da i POSKOK u tom pravcu naša višnja uzmogne konkurirati proizvodima drugih zemalja. Zadarske tvornice maraskina : poznate su po cijelome svijetu te nji- | ina treba da zahvalimo i ime, koje su naše višnje (marasche) stekle, Premda ije još prije rata postojalo nekoliko o \vorn'ca maraskina u osteloj Dalmaciji * njihov glas nije mogao preći uske , granice uže domovine pored starih | svjetskih poznatih tvomica u Zadru, | od kojih neke spominju se još prije i 200 god. No ipak ne treba zato sustati. Domaćim tvornicama reservira- no je sada tržište u Jugoslaviji, te ojačane nagju pvta za svoje proiz- vode i u inozemstvo, RIBARSTVO. kovati one, koje se troše u svježem stanju, od onih, koje se troše u kon- servama, Što se tiče ribe svježe, | matinske ribe u Bosnu-Hercegovinit, pa i dalje, otešćan je zbog nestašice | zgodnih vagona za premnos ribe i br | zih veza. Što se tiče konserviranja riba, kako je poznato, dolaze u tu svrhu u obzir samo neke vrsti, i to u prvom | redu srdjele, pa skuša i ton. Tu treba | razlikovati presto solenje ribe od kon- | | serviranja riba. Ribu sole najviše sami ribari, a konserviranjem se bave tvor- i nice razasute po cijeloj Dalmaciji, a | | od kojih spominjemo one u Šipanu, Velojluci, Trpnju i na Komiži. | Te su tvornice bile podignute većinom | od stranoga kapitala, ali poslije sloma - LABACG. Napisao Edgar Allan Poe. Prevela s engleskog Vida Bravačić. Nisam nikada nekoga poznavao koji se tako lako oduševljavao za šalu kao kralj. Izgledalo je da živi samo za šalu. Ispričati jednu šaljivu priču, i to dobro je ispričati, bio je najsigurniji put ka njegovoj milosti. Na taj su način nje- govih sedam ministara postali poznate šaljivčine. Oni su se svi ugledsli na kralja — svi su bili debeli, široki i dobro ugojeni kao on i svi neobične šaljivčine. Da li svet postaje debeo kroz šalu ili ima već nečega u samoj debljini što je stvoreno za šalu nisam nikada bio u stanju da tačno odredim, ali istina je, da je jedan mršavi ša- ljivčina rara avis in teris. Kralj je malo mario za lepe ili kao što ih je on zvao duhovite šale. Što je šala bila opširnija tim mu beše mi- lija te su se često radi toga naticali u opširnosti. Duhovnost ga je zamarale, U doba moje priče još su vladari na dvoru imali svoje profesionalne ša | ljivčine koji su ih zabavljali: Ti luđaci | u šarenim odelima sa kapama i zvone | cima znali su u svako doba da doba- | cuju duhovite šale. | Naš kralj je takogje zadržao svoga | ,Iudaka“. Kralj je tražio od njega 080- bitu ludost, jer njegovi ministri — ti | mudri ljudi — nisu bili dovoljno bis- \dri a da ne spomenem njega istog. Njegov ludak ili profesionalan šaljivči- | nije bio običan ludak. Njegova vred- nost je bila trestruka u kraljevim očima | jer je ujedno bio patuljak i bogalj. — |U to doba ludaci kao patuljci bili su često pojava sma dvoru; ma koji vla- dar teško bi bio proveo svoje dane | (a dani su na dvoru dulji nego ma | gde drugo) bez šaljivčine sa kojim su se smejali i bez patuljka kome su se ismevali. Ali kako sam već primetio njihove su šaljivčine u devedeset i devet slučajeva svi debeli i okrugli, tromi, te je zato kralj imao dovoljno razloga da sam sebi čestita što je u Poskok — Žapcu (io beše ime luđa- ' kovo) imao trestruko blago. a to je dobra podloga, da se razviju | Izmegju riba u irgovini ireba razli- ona sad ili se troši u samoj Dalma- | ciji ili se izvozi u Maliju. Izvoz dal« | u jednoj osobi | uspjelo je D. Društvu »Sardina“ u ' Splitu, da neke prekupi, tako da sada ima 12 tvornica sa našim kapitalom, a 7 sa stranim. Dvije tvrtke : Sanguinetti, Trst i Ku- tina u Pragu nemaju tvornica u Dal- | , maciji, već izvoze ribu kao polu-fa- brikat, te je značajno, da od 12.000 . barjela posoljene ribe, uredile su same tvornice 4000 barjela, a ribari 8000 | barjela. Strane tvornice izvezle su svoj ; produkt u inozemstvo, a domaće su skoro 4/5 proizvodnje rredale u sa moj državi. Bilans za godinu 1923. društva ,Sardina“ , pokazuje, da je društvo na kamatame i provizijama isplatilo te god. 950.452 Din, dakle oko 2/5 dobitka na robi, \ iskazana sa Din. 2,315.503, Uza sve oto iskazuje društvo dobit od Din 332.832 te dijeli divident od 15% ma dioničku glavnicu od 1,500.000 D: Očito je prama ovomu, da je društvo preopterećeno kamatama i provizijama na novac pozajmljen. 400 sanduka konservirane ribe, a da ih domaće tvornice nijesu proizvele | g. 1923. više od oko 11.000, vidi se da samo domaći konsum može uzdržavati ovu industriju. Zuatue količine konservirane ribe mo- že se prodali i u inozemstvu, gdje je dalmatinska sardina po svojoj kakvoći | čuvena, te uvijek nagje kupca. No da | se ova industrija razvije, treba joj u prvom redu. jeitina kredita, koje može dati u sađanjim prilikama | jedino Narodna Banka. Kad bi se imalo | osnivati novih tvornica, zašto ima svih uvjeta, irebalo bi nastojati, da se te tvornice osnivaju na zadružnom teme- Ja mislim da to ime Poskok—Ža- bac nisu dali patuljku njegovi kumovi na rogjenju, već da su tako odlučili | ministri po uzajamnom “ogovoru radi | njegove nesposobnosti da hođa kao i | ostali svet. Poskok—Žabac odista je | hodao samo skakučući — sve jednim | skokom i okretom, jednim pokretom | koji je kod kralja izazivao veliko za- | dovoljstvo i ujedno ga tešio — jer kralj je (i ako je imao veliki trbuh i prirogjeno veliku glavu) bio ipak ce- njen od celoga dvora kao glavna lič- nost. Poskok Žabac se teško kretao sa svo- jim labavim udovima po putu ili po podu; ali radi ogromne muskulozne snage kojom je priroda obdarila nje- gove mišice mesto snage u daljnim udovima — znao je da se penje i da se vere silnom okretnošću po drveću zacelo je više lično veverici ili malom malom majmunu nego žabi. Ja nisam u stanju da tačno rečem odakle je došao zapravo Poskok-Ža- bac. Došao je ipak iz nekog varvar- | skog predela i ako za isti nikada niko Uzimljući, da se u našoj državi | (može potrošiti kroz godinu od 30- | i po stenama. Pri takvim kreinjama | | lju. Kao u nijednoj drugoj grani privrede | može zadružna misao da us- pije u ribarstvu, jer tu sam posao tjera ljude na udru- | živanje. U mjestima ne vele edalje- | nim od gradova može preživjeti i. ri- | bar samac, jer može prodati ribu koju | ulovi sam na gradskom tržištu. Ali | čim je mjesto ođaljenije od građa, lim i poteškoće za pojedinca rastu, tako | da ima mjesta u Dalmaciji uz ssmo | more, gdje se ljudi bave ribarenjem samo za domaću potrebu. Dakako za- | družni pokret kod ribara | ge može se razviti bez izdašne i državne potpore, NE ako se hoće uvesti ribanje na 1 otvorenom moru, za koje se sada u Dalmaciji zna samo po »ĆOzetima“, a koje bi lov ribe znatuo povećeslo, te | omogućilo export ribe u veliko. Za takovo ribanje našim ribarima ne do- | staju alati, a nemađu sredstva ni da ih mabave. No žitve sa sirane države | nijesu samo opravdane zbog loga, | što krajevi gdje ribari živu baš su oni, \ koje je vinska kriza uništila, već i zato, što se u ribaru odgaja vrstan pomorac. | Engleška ralna mornarica crpi svoje reserve iz velike ribarske ilotilje, koja ona u tu svrhu i pomaže. ' DUBROVAČKI PAROBRODI. Bosanka 10/10. prispio u Veneciju Daksa 30:9 prispio u Veneciju. Dubac | 9/10 otputovao iz La Gouletie za Rot: . terdsm, prošao Gibraltar 15/10 Dubrav- ka 3/10 otputovao iz Tyne za Vranjic. | Lapad 8/10 otputovao iz Tyne za Gruž. Napried 15/10 prispio u Š benik. Pracat 5/10 prispio u Aleksandriju. | Srebreno prispio u Trst 8/10. Srgj 1/10. otputovao iz Rovigno (Torre) |za Rotterdam, prošav Alger 11/10. Lovrjenac obavlja prugu Trst-Gruž- | Bari. Petka obavlja prugu Trst Gruž- | Bari. Zaton u Gružu. | nije čuo — iz velike daljine od dvora | našega kralja. Poskok-Žabrc i jedna | mlada devojka još malo manja od nje- | ga (i ako divnog stasa i dobra igra- čica) bili su silom oicli iz svoje do: movine i poslati kralju na dar od jed- noga izmegju njegovih uvek pobedo- nosnih generala. | Pod tim okolnostima ne sme se čovek | čuditi da je intimno prijateljstvo spa- jalo to dvoje malih zarobljenika. Oni su postali odista brzo prisni prijatelji. Poskok Žabac, iako ih je sviju mnogo | zabavljao, nije bio obljubljen, te radi toga nije bio u stanju da vrati Tripe- | titi mnoge usluge, ali ona, radi svoje | umiljatosti i izvanredne lepote (i ako | patuljak) bila je općenito obožavana i | razmažena; imala je mnogo upliva i | kad god je mogla upotrebila ga je u | korist Poskok—Žabca. Jednom osobitom prilikom u državi — zaboravio sam u kojom — odluči kralj da priredi maskerađdu; kad god bi na dvoru priregjivali maskerađu ili nešto slično uvek bi pozvali Poskok — Žabca i Tripetu da sudeljuju. Oso- | bito Poskok--Žabac znao je đa izumi