.

.ima izlaza

POŠTARINA PLAĆENA





Broj 42.

SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK

povački Lis

Pojedini broj Din. 150

t





Godišnja pretplata S0 Din.
Za inozemstvo 200 D.



Dr. MATIJA VIDOEVIĆ

Urednik : |

14. novembra 1924.

Odgovorni urednik:

Plativo i utuživo u Dubrov-
niku. Oglasi po tarifi.



Opet o gruškoj luci.

Direktor željeznica gosp. Prokić u
razgovoru, koji je imao sa dopisnikom
Jugeslavenskog Lloyda, upozorio je

na ogromnu znamenitost željezničkog |

spoia Užice-Vardište. Mi smo u zad-
njem broju spomenuli, što se o iomu
kaže, a u čemu seimi njim slažemo.
Danas ćemo se osvrnuti na njegovo
mišljenje o luci, u koju bi trebalo da
uskotračna mreža naših
željeznica :

On kaže:

»Poslije ovog dolazi pitanje, kamo
da se uputi naš izvoz, jer dobre luke,
naročito za utovarivanje kabaste robe,
na južnim obalama naše kraljevine još
nesmsmo. Imamo grušku luku sa svojih
18.500 četvr, met. korisne površine,
pa Metković, gdje ne mogu da pri:
staju, nego parobrodi do 300 tona i
Zeleniku, gdje we može da pristane
nego jedan parobrod. Gruška luka
mogla bi sa investicijom od 40 milijuna
dinara da se poveća tako, da bi imala
dva pula toliku korisnu površinu, ko-
liku je ima danas.
Ja sam već u mnogim napisima upo-
zoravao na veliku luku Ploče (Porto
Tolero), kojom su se služili još stari
Rimljani. Ona bi se investicijom od
samih 100 miljiuna dinara mogla da
uredi tako, da bi mogla da udovolji

svim našim potrebama, jer bi kod nje |

korisna površina promašila 100.000
kvadratnih metara. U njoj bi mogli da
pristaju i najveći parobrodi, a može
da se tovari i kabasta roba u velikim
količinama. Metković je doduše bliže

Aliji to je malo. |

> Narodno kolo

od Ploča, ali uregjenje melkovičkog
pristaništa stajalo bi daleko više, nego
uregjenje luke Ploče.

Svakako bi se k riješenju ovog pro-

| blema imalo pristupiti što prije, jerje |

oto u nesumljivom interesu cijele naše
; privrede. Bez jedne uregjene velike
| luke ne može se ni zamisliti razvoj
našeg izvoza.

odgovorni za podizanje naše zemlje,
u prvom redu ministri finansija, trgo-
vine i industrije, ruda i šuma, pa
saobraćaja. Oni bi trebali, lično da
pregledaju teren, o kojeme je riječ, i
da što prije donesu konačnu odluku,

jadranske željeznice, čije ostvarenje

kamo li sravniti“.
Nema prigode, koju gosp. Prokić

omiljenu misao, izgradnju velike iz-
vozne luke u Piočama. Pri tomu da-

drugi vide, a slijedeći primjer skoro

| kaže svoj projekt jednostavan i jeitin,
\a sdruge strasne uvećava i trošak i

i

| poteškoće drugačijeg riješenja.

|

| uvjeri da cijela luka u Pločama sa
| svim lučkim namještajem, izgradnjom
željeznice od Metkovića do Ploča isa
| gradnjom potrebnih zgrada za činov-
| nike, urede iradnike — jer u Pločama

u okolici dubrovačkoj.
(Napisao V. Fortunić, učitelj.)

Izmedju  sijaset narodnih običaja,
kojima se je diviti, imamo i narodni
ples, kojeg nazivlju kolo. To ie vra-
gometna poskočnica ; nek nitko ne
igra to kolo, ako nije hitra skoka.
Divota je gledati narodno kolo! Samo
gledanjem narodnog kola i slušanjem
raznih zapovjedi kolovodjinih nikad ti

se ne dodije to uživanje; to se opisati ,

ne da, a da iz opisa dobiješ utisak
njegove ljepote.

Ples prati lijerica (jedna vrst guda- |

lice sa tri žice.) *
kako zvuk lijerice zahtjeva. Okreće se
sad tamo, sad amo, izvrne se naokolo
ko vreteno, sad podbočen, sad diže
naprijed  omjerenim

* Veleuč. g. Vid Vuletić Vukasović prof.
u listu ,Muzički Glasnik“ opisuje našu lije-
ricu, kao glazbilo, Ona je veličine za 50 cm.
a ima tri žice. Posve su rijetke na 4 žice
(na otoku Šipanu). Žice su jednake ko i na
violinu (osim žice sol), a zatežu se na konj,
a5
(ključeve). Lijerica je popeljena lakom tan-
kom daskom, kao što su gusle kožom. Gu-

dalošnije na luk kao u gusala, nego ravno
kao u violina. Na njemu su strune, koje: li-
jeričar pri udaranju drži zategnute, strune
mažu smolom (surusom).
priča,

Gospodin protesor
da je vidio lijericu na izložbi u Cikagu

poskakivanjem, |

ornji su krajevi pričvršćeni na kantinele |

U dvorani, na guvnu, gdje se pleše,
lijeričar počme udarati nekoliko časa
| prije sve živo i veselo, dok se sakupi
priličan broj cura i momaka. Kad su
) cure i momci već na okupu, pristupi
| okati momak k lijeričaru, te mu naredi,
da započme udarati, da je ovo njegovo
kolo. — (U nekojim mjestima natječu
se momci, koji će biti kolovodja, pa
| više puta dodjese i do svadje izmedju
| njih, al obično, kad je ples u kućam
gospodar kuće u tome odlučuje. Kad-

| kad se natječu momci za kolovodju i
isplatom kola lijeričaru, što izgleda
, jedna vrst javne dražbe. Lijerica uda-
ranjem zaigra srce u kolovodje i ovaj
počme sam plesati poskakujuć natrag,
1893. On ističe, da na grčkim ladjama uz
žalosne napjeve, a dalje kaže,



lijericu pjevaju

da je na izložbi u Čikagu slušao neku vrst |

poskočnice. Ona je od davnina udomljena
\.u dubrovačkoj okolici. | naši su je mornari

nosili sobom, te je razveseljivala naše po-
| morce na širokim morima ; nose je iu Ame-
riku okolo koje se često naši okupe. Malo
će se naći na prodaji, nju prave sami se-
ljaci, većinom sami lijeričari.

Lijeričar, kad udara u lijericu, sjedi i na
koljeno lijeve noge nasloni dno od lijerice,

| a desnom nogom udara o tavan, ili tle, ko

da uzdrži tempo, a prama tome tempu kolo-

| vodja zapovijedi u kolu daje.

Za ovo pitanje trebalo |
| bi da se zainteresuju svi oni, koji su |

Na taj način bi bio uklonjen i problem |
| iziskuje ogromne investicije, koje se |
| sa prihodima ne bi mogle opravdati, a |
neće upotrijebiti, da se povrati na svoju ,
kako on ne vidi poteškoće, koje svi

svih graditelja, kad se zaljube u jednu |
ideju, on sjedne sirane hoće da pri- |

Tako i ovoga puta, on hoće da nas |



rfema sada apsoluino ništa — ne bi
zapala nego samo 100 milijuna dinara,
a pošto bi trebalo 40 milijuna dinara,
da se uredi gruška luka, radilo bi se
samo 0 irošku od kakvih 60 milijuna
činara više, pa bismo imali i Gruž i
jednu veliku modernu luku na ušću
Neretve.

No i kad bismo vjerovali njegovim
| začunima, da luka u Pločama ne bi
| zapala više od 100 milijuna dinara, što
se protivi svemu, što iskustvo sa no-
vim lukama kaže, gosp. Prokiću je
| izbjeglo, da gradila se ili se ne gra-
| dila luka u Pločama, luku u Gružu
| treba izgraditi, jer je ona u takovom
stanju da ne bi mogla savladati ni
onaj promet, koji bi joj ostao po mi-
| losti gosp. Prokića.

Nego u računanju gosp. Prokića ima
| po našem mišljenju još veća pogrješka:
on daje previše znamenitosti prokopu
kroz Ivan planinu te misli, da će se
cijeli izvoz Bosne i Srbije uskotračnim
“ željeznicama na more moći koncetrirali
na željeznicu iz Sarajeva preko Ivan

STIJEPO M. BJELOVUČIĆ

tračna željeznica iz Beograda preko
Užica na Sarajevo ima da igra ulogu,
kako gosp. Prokić, kaže, jadranske
željeznice“, tada se mora računati, da

'će nanju pasti i ako ne sve, a ono

barem znatan dio one robe i prometa
koji je bio odregjen po prvim raču-

!* nima za normalnu jadransku  željez-

nicu. A toliki promet ne bi mogla svla-
dati željeznica Sarajevo-Mostar, već će
trebati tražili uskotračnoj željezničkoj
mreži uz izlaz kroz dolinu Neretve još
drugi izlaz na more, a taj obzirom na
pravac uskotračnih željeznica ne bi mo-
gao po našemu mišljenju biti drugov-

dje, nego preko Foče i Trebinja na

| Gruž.

Prije dakle nego se odluči, imali se
graditi ili ne luka u Pločama, ireba

\ riješiti pitanje, da li je za našu usko-

tračnu željezničku mrežu dostatan izlaz
na more kroz neretvansku dolinu. Jer
ako taj izlaz ne bude dostatan, pa se
pokaže potreba drugog izlaza na more,

| luka u Pločama postala bi potpuno

planine u Ploče, Ivan planina treba da i

se probije, jer sadašnji prijelaz preko
nje ne dozvoljava korisno iskorišćiva-
| uje pruge, ali kad ilvan planina bude
probijena, nama izgleda nemoguće da
jedna uskotračna željeznica, kao što
| je ona preko Mostara na Metkoviće mo-
| že odvoziti na more svu robu, koja
će se sabirati iz Bosne i Srbije, i uz to
služiti za redoviti i brzi prijevoz pu-
| tnika te uvoz robe u Bosnu i Srbiju.
| Računi su u tom pravcu teški, ali
| spomenut ćemo, da kad se radilo o
| gradnji normalne željeznice sa izlazom
| na Jadransko more, bilo je govora o
| nekoliko milijuna tona robe, koja bi
| ta pruga imala da preveze. Ako usko-

suvišna.

Dakako, ova predvidjanja mogla bi
se pokazati u jednom i drugom pravcu
pogriješena, ali svaksko, dok se ne
vidi koji će pravaci razvoj uzeli trgo-
vina preko dalmatinskih luka, ireba

ose kloniti svih troškova, koji bi se ka-

snije pokazali suvišni, a koji bi ome-

tali razvoj naših primorskih gradova.

Takav bi trošak bio gradnja luke u
Pločama i izvađjanje lučkih radnja u
gruškoj luci na taj način, da bi ih'
trebalo kasnije zatrpatite graditi nove
obale. Što se bude gradilo u Gružu
treba da bude gradjeno tako, da uz-

| mogne služiti i za veći promet,



\ruke u vis, sad štuca prstima, sad
| plešće rukama. Svaki put, kad pokrene
| natrag, ili naprijed, lupne dobro no-

gom o tle. Milina ga je gledati; eno |

ga na, sad će polećeti. I poleti k curi,
| koju je već (iza kako se nekoliko puta
itako okrećao) odabrao, da s njom
započne plesati. Svaka se cura nadje
tim počašćena, što se s njom zapo-

s njome pridružen, držeć je desnom

rakom preko pasa, okrene nekoliko
| puta na okolo. Kad je tako svršio svoju,

onda je prida drugome momku, kog

| već plešuć odabere, a prihvati drugu
| curu. Sad oba para okrenu se neko-

činje ples. Ona obično bude simpa- |

tija kolovodjina.
U to lijerica tišje udara, kao da daje
| znak počinka (pauze). Odma zatim,

liko puta na okolo, sad združeni, sad
odvojeni štucajuć prstima i pleščući
rukama sve u posiuh lijerice. Kao dru-
gim parom, tako i trećim, pa sve dalje

| dok se razvije čitavo kolo od 8—12
| para, prama veličini poda, ili guvna,

poslje dva časa, kolovodja će lijeričaru : |

.Udri lingjo, naprijed kolo !“ Zahvati
curu, koja će s njime plesati za ruku

/i treba da se ona ispod ruke kolo- |

vodjine obrne. Lijerica živo udara a
| kolovodja posk«čiv nekoliko puta, držeć
se za ruku s curom, prama lijevici,
pa natrag, sad pridruženi okrenu se
| naokolo kao strijela, pa se sad odvoje
i jedno prama drugome plešu, okrečuć
|se na mjestu držeć ruke u vis, sad

| gdje plešu.

Kad se je sve u kolo uhvatilo, sad
je sve živo i veselo. Eto kola vilovila,
šarclika, kršni momci, kršne cure živo
igraju sad združeni, sad odvojeni, muški

\u sredinu, a cure na okolo plešuć

| jedno prama drugome štucajuć prstima

i pleščući rukama okrećuć se na mjestu
živim poskakivanjem s noge na nogu,

| da je milina gledati tu okretnost obo-

) štucajuć prstima, sad plešću rukama, |
| živo zapovjed: ,Curu pod ruka i živo
| kolo ma okolo“. Tada svaki momak

| sad se cura podboči, a kolovodja sve
| plešući k njoj će da je uhvati, a ona
(će, kad joj se približi, hitro se okre-
nuti, jal na desno, jal na lijevo, pa
| ko strijela pleše i okreće se na okolo,
| dok opet prama kolovodji podbočena

s noge na nogu, tako hitro, da joj ne
| možeš poskakivanje nogu brojiti, dok

| je na svrhu kolovodja ne prihvati, te

jeg spola.
Iza kako se tako o sebi poigraše
sad desno, sad lijevo, kolovodja dade

uzme svoju curu pregrliv je desnom
rukom preko pasa, pa udri kolo na
okolo desno lijevo, pa će onda kolo-
vodja dati nalog, da opočinu malo i
tad nastaje šetnja svaki svojom curom
ispod ruke ili vodeć je za ruku, Iza
male šetnje kolovodja naredi : »Napred