. .ima izlaza POŠTARINA PLAĆENA Broj 42. SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK povački Lis Pojedini broj Din. 150 t Godišnja pretplata S0 Din. Za inozemstvo 200 D. Dr. MATIJA VIDOEVIĆ Urednik : | 14. novembra 1924. Odgovorni urednik: Plativo i utuživo u Dubrov- niku. Oglasi po tarifi. Opet o gruškoj luci. Direktor željeznica gosp. Prokić u razgovoru, koji je imao sa dopisnikom Jugeslavenskog Lloyda, upozorio je na ogromnu znamenitost željezničkog | spoia Užice-Vardište. Mi smo u zad- njem broju spomenuli, što se o iomu kaže, a u čemu seimi njim slažemo. Danas ćemo se osvrnuti na njegovo mišljenje o luci, u koju bi trebalo da uskotračna mreža naših željeznica : On kaže: »Poslije ovog dolazi pitanje, kamo da se uputi naš izvoz, jer dobre luke, naročito za utovarivanje kabaste robe, na južnim obalama naše kraljevine još nesmsmo. Imamo grušku luku sa svojih 18.500 četvr, met. korisne površine, pa Metković, gdje ne mogu da pri: staju, nego parobrodi do 300 tona i Zeleniku, gdje we može da pristane nego jedan parobrod. Gruška luka mogla bi sa investicijom od 40 milijuna dinara da se poveća tako, da bi imala dva pula toliku korisnu površinu, ko- liku je ima danas. Ja sam već u mnogim napisima upo- zoravao na veliku luku Ploče (Porto Tolero), kojom su se služili još stari Rimljani. Ona bi se investicijom od samih 100 miljiuna dinara mogla da uredi tako, da bi mogla da udovolji svim našim potrebama, jer bi kod nje | korisna površina promašila 100.000 kvadratnih metara. U njoj bi mogli da pristaju i najveći parobrodi, a može da se tovari i kabasta roba u velikim količinama. Metković je doduše bliže Aliji to je malo. | > Narodno kolo od Ploča, ali uregjenje melkovičkog pristaništa stajalo bi daleko više, nego uregjenje luke Ploče. Svakako bi se k riješenju ovog pro- | blema imalo pristupiti što prije, jerje | oto u nesumljivom interesu cijele naše ; privrede. Bez jedne uregjene velike | luke ne može se ni zamisliti razvoj našeg izvoza. odgovorni za podizanje naše zemlje, u prvom redu ministri finansija, trgo- vine i industrije, ruda i šuma, pa saobraćaja. Oni bi trebali, lično da pregledaju teren, o kojeme je riječ, i da što prije donesu konačnu odluku, jadranske željeznice, čije ostvarenje kamo li sravniti“. Nema prigode, koju gosp. Prokić omiljenu misao, izgradnju velike iz- vozne luke u Piočama. Pri tomu da- drugi vide, a slijedeći primjer skoro | kaže svoj projekt jednostavan i jeitin, \a sdruge strasne uvećava i trošak i i | poteškoće drugačijeg riješenja. | | uvjeri da cijela luka u Pločama sa | svim lučkim namještajem, izgradnjom željeznice od Metkovića do Ploča isa | gradnjom potrebnih zgrada za činov- | nike, urede iradnike — jer u Pločama u okolici dubrovačkoj. (Napisao V. Fortunić, učitelj.) Izmedju sijaset narodnih običaja, kojima se je diviti, imamo i narodni ples, kojeg nazivlju kolo. To ie vra- gometna poskočnica ; nek nitko ne igra to kolo, ako nije hitra skoka. Divota je gledati narodno kolo! Samo gledanjem narodnog kola i slušanjem raznih zapovjedi kolovodjinih nikad ti se ne dodije to uživanje; to se opisati , ne da, a da iz opisa dobiješ utisak njegove ljepote. Ples prati lijerica (jedna vrst guda- | lice sa tri žice.) * kako zvuk lijerice zahtjeva. Okreće se sad tamo, sad amo, izvrne se naokolo ko vreteno, sad podbočen, sad diže naprijed omjerenim * Veleuč. g. Vid Vuletić Vukasović prof. u listu ,Muzički Glasnik“ opisuje našu lije- ricu, kao glazbilo, Ona je veličine za 50 cm. a ima tri žice. Posve su rijetke na 4 žice (na otoku Šipanu). Žice su jednake ko i na violinu (osim žice sol), a zatežu se na konj, a5 (ključeve). Lijerica je popeljena lakom tan- kom daskom, kao što su gusle kožom. Gu- dalošnije na luk kao u gusala, nego ravno kao u violina. Na njemu su strune, koje: li- jeričar pri udaranju drži zategnute, strune mažu smolom (surusom). priča, Gospodin protesor da je vidio lijericu na izložbi u Cikagu poskakivanjem, | ornji su krajevi pričvršćeni na kantinele | U dvorani, na guvnu, gdje se pleše, lijeričar počme udarati nekoliko časa | prije sve živo i veselo, dok se sakupi priličan broj cura i momaka. Kad su ) cure i momci već na okupu, pristupi | okati momak k lijeričaru, te mu naredi, da započme udarati, da je ovo njegovo kolo. — (U nekojim mjestima natječu se momci, koji će biti kolovodja, pa | više puta dodjese i do svadje izmedju | njih, al obično, kad je ples u kućam gospodar kuće u tome odlučuje. Kad- | kad se natječu momci za kolovodju i isplatom kola lijeričaru, što izgleda , jedna vrst javne dražbe. Lijerica uda- ranjem zaigra srce u kolovodje i ovaj počme sam plesati poskakujuć natrag, 1893. On ističe, da na grčkim ladjama uz žalosne napjeve, a dalje kaže, lijericu pjevaju da je na izložbi u Čikagu slušao neku vrst | poskočnice. Ona je od davnina udomljena \.u dubrovačkoj okolici. | naši su je mornari nosili sobom, te je razveseljivala naše po- | morce na širokim morima ; nose je iu Ame- riku okolo koje se često naši okupe. Malo će se naći na prodaji, nju prave sami se- ljaci, većinom sami lijeričari. Lijeričar, kad udara u lijericu, sjedi i na koljeno lijeve noge nasloni dno od lijerice, | a desnom nogom udara o tavan, ili tle, ko da uzdrži tempo, a prama tome tempu kolo- | vodja zapovijedi u kolu daje. Za ovo pitanje trebalo | | bi da se zainteresuju svi oni, koji su | Na taj način bi bio uklonjen i problem | | iziskuje ogromne investicije, koje se | | sa prihodima ne bi mogle opravdati, a | neće upotrijebiti, da se povrati na svoju , kako on ne vidi poteškoće, koje svi svih graditelja, kad se zaljube u jednu | ideju, on sjedne sirane hoće da pri- | Tako i ovoga puta, on hoće da nas | rfema sada apsoluino ništa — ne bi zapala nego samo 100 milijuna dinara, a pošto bi trebalo 40 milijuna dinara, da se uredi gruška luka, radilo bi se samo 0 irošku od kakvih 60 milijuna činara više, pa bismo imali i Gruž i jednu veliku modernu luku na ušću Neretve. No i kad bismo vjerovali njegovim | začunima, da luka u Pločama ne bi | zapala više od 100 milijuna dinara, što se protivi svemu, što iskustvo sa no- vim lukama kaže, gosp. Prokiću je | izbjeglo, da gradila se ili se ne gra- | dila luka u Pločama, luku u Gružu | treba izgraditi, jer je ona u takovom stanju da ne bi mogla savladati ni onaj promet, koji bi joj ostao po mi- | losti gosp. Prokića. Nego u računanju gosp. Prokića ima | po našem mišljenju još veća pogrješka: on daje previše znamenitosti prokopu kroz Ivan planinu te misli, da će se cijeli izvoz Bosne i Srbije uskotračnim “ željeznicama na more moći koncetrirali na željeznicu iz Sarajeva preko Ivan STIJEPO M. BJELOVUČIĆ tračna željeznica iz Beograda preko Užica na Sarajevo ima da igra ulogu, kako gosp. Prokić, kaže, jadranske željeznice“, tada se mora računati, da 'će nanju pasti i ako ne sve, a ono barem znatan dio one robe i prometa koji je bio odregjen po prvim raču- !* nima za normalnu jadransku željez- nicu. A toliki promet ne bi mogla svla- dati željeznica Sarajevo-Mostar, već će trebati tražili uskotračnoj željezničkoj mreži uz izlaz kroz dolinu Neretve još drugi izlaz na more, a taj obzirom na pravac uskotračnih željeznica ne bi mo- gao po našemu mišljenju biti drugov- dje, nego preko Foče i Trebinja na | Gruž. Prije dakle nego se odluči, imali se graditi ili ne luka u Pločama, ireba \ riješiti pitanje, da li je za našu usko- tračnu željezničku mrežu dostatan izlaz na more kroz neretvansku dolinu. Jer ako taj izlaz ne bude dostatan, pa se pokaže potreba drugog izlaza na more, | luka u Pločama postala bi potpuno planine u Ploče, Ivan planina treba da i se probije, jer sadašnji prijelaz preko nje ne dozvoljava korisno iskorišćiva- | uje pruge, ali kad ilvan planina bude probijena, nama izgleda nemoguće da jedna uskotračna željeznica, kao što | je ona preko Mostara na Metkoviće mo- | že odvoziti na more svu robu, koja će se sabirati iz Bosne i Srbije, i uz to služiti za redoviti i brzi prijevoz pu- | tnika te uvoz robe u Bosnu i Srbiju. | Računi su u tom pravcu teški, ali | spomenut ćemo, da kad se radilo o | gradnji normalne željeznice sa izlazom | na Jadransko more, bilo je govora o | nekoliko milijuna tona robe, koja bi | ta pruga imala da preveze. Ako usko- suvišna. Dakako, ova predvidjanja mogla bi se pokazati u jednom i drugom pravcu pogriješena, ali svaksko, dok se ne vidi koji će pravaci razvoj uzeli trgo- vina preko dalmatinskih luka, ireba ose kloniti svih troškova, koji bi se ka- snije pokazali suvišni, a koji bi ome- tali razvoj naših primorskih gradova. Takav bi trošak bio gradnja luke u Pločama i izvađjanje lučkih radnja u gruškoj luci na taj način, da bi ih' trebalo kasnije zatrpatite graditi nove obale. Što se bude gradilo u Gružu treba da bude gradjeno tako, da uz- | mogne služiti i za veći promet, \ruke u vis, sad štuca prstima, sad | plešće rukama. Svaki put, kad pokrene | natrag, ili naprijed, lupne dobro no- gom o tle. Milina ga je gledati; eno | ga na, sad će polećeti. I poleti k curi, | koju je već (iza kako se nekoliko puta itako okrećao) odabrao, da s njom započne plesati. Svaka se cura nadje tim počašćena, što se s njom zapo- s njome pridružen, držeć je desnom rakom preko pasa, okrene nekoliko | puta na okolo. Kad je tako svršio svoju, onda je prida drugome momku, kog | već plešuć odabere, a prihvati drugu | curu. Sad oba para okrenu se neko- činje ples. Ona obično bude simpa- | tija kolovodjina. U to lijerica tišje udara, kao da daje | znak počinka (pauze). Odma zatim, liko puta na okolo, sad združeni, sad odvojeni štucajuć prstima i pleščući rukama sve u posiuh lijerice. Kao dru- gim parom, tako i trećim, pa sve dalje | dok se razvije čitavo kolo od 8—12 | para, prama veličini poda, ili guvna, poslje dva časa, kolovodja će lijeričaru : | .Udri lingjo, naprijed kolo !“ Zahvati curu, koja će s njime plesati za ruku /i treba da se ona ispod ruke kolo- | vodjine obrne. Lijerica živo udara a | kolovodja posk«čiv nekoliko puta, držeć se za ruku s curom, prama lijevici, pa natrag, sad pridruženi okrenu se | naokolo kao strijela, pa se sad odvoje i jedno prama drugome plešu, okrečuć |se na mjestu držeć ruke u vis, sad | gdje plešu. Kad se je sve u kolo uhvatilo, sad je sve živo i veselo. Eto kola vilovila, šarclika, kršni momci, kršne cure živo igraju sad združeni, sad odvojeni, muški \u sredinu, a cure na okolo plešuć | jedno prama drugome štucajuć prstima i pleščući rukama okrećuć se na mjestu živim poskakivanjem s noge na nogu, | da je milina gledati tu okretnost obo- ) štucajuć prstima, sad plešću rukama, | | živo zapovjed: ,Curu pod ruka i živo | kolo ma okolo“. Tada svaki momak | sad se cura podboči, a kolovodja sve | plešući k njoj će da je uhvati, a ona (će, kad joj se približi, hitro se okre- nuti, jal na desno, jal na lijevo, pa | ko strijela pleše i okreće se na okolo, | dok opet prama kolovodji podbočena s noge na nogu, tako hitro, da joj ne | možeš poskakivanje nogu brojiti, dok | je na svrhu kolovodja ne prihvati, te jeg spola. Iza kako se tako o sebi poigraše sad desno, sad lijevo, kolovodja dade uzme svoju curu pregrliv je desnom rukom preko pasa, pa udri kolo na okolo desno lijevo, pa će onda kolo- vodja dati nalog, da opočinu malo i tad nastaje šetnja svaki svojom curom ispod ruke ili vodeć je za ruku, Iza male šetnje kolovodja naredi : »Napred