, POŠTARINA PLAĆENA



Broj 46



hhrovački





SEDMIČNI INFORMATIVNI 1 PRIVREDNI GLASNIK

List

Pojedini broj Din. 1:50



God. 1.



Sonia € pretplata 80 Din.
Za itozemstvo 200 D.



“ pr. MATIJA VIDOEVIĆ

Urednik:



13. decembra 1924.



Odgovorni urednik: |
STIJEPO M. BJELOVUČIĆ

Plativo i utuživo u Dubrov-
niku. Oglasi po tarifi.





O higijenskim prilikama u Dubrovniku.

* Dubrovnik kao lešilište.
16. (svršetak)

Dubrovnik se rado naziva iugoslo-
venskom Nizzom, Mesto toga ćemo ga
Dez preteranosti nazvati pivim lečili-
štem na Jadranu, jer ima prednosti
prema svima jadranskim kupalištima
naše i talijanske obale, ne samo po
romantičnome položaju nego po blagoj
subtropskoj klimi. Ovamo na dalekom
jugu jest prava srednjo-vlažna morska
klima, koja se osobito zimi pokazuje
sa svojim dobrim osobinamu. Naša
sjeverna obala a isto tako i cela tali-

janska jadrunska obala pali od surovih“

suhih vetrova, naročito od bure dok
kod nas previsgjuje toplo-vlažni jugo
istačnjak, a bura dolazi vrlo retko ini
Dlizu sa onom snagom kao u sever-
nom Jadranu. Balneolozi svetskog gla-
sa preporučuju Dubrovnik kao lečilište
za mnoge bolesti, a osobito bolesti
disaćih organa, skrofulosu, rachitis,
lakše forme nevrastenije, za anemijui
enju svake vrste. Ali je-
đan grad ne može s pravom nosili ime
lečilišta, ako ne ispunjava sve olavne
zahtjeve higijene. Za vreme Austrije
davalo se ovo ime na temelju pokranj-
skog zakona. I Dubrovnik je bio pro-
glašen  lečilištem zakonom Daolmatin-
skog zemaljskog sabora od 22/9 1909,
po kom je grad sa predgragiima Ploče
i Pile, celim Konalom i mestima Gru-
žom i Lepadom činio ,lečilišni kotar
Dubrovnik“.

Općinsko je veće 25/II. 1912. pri-
milo ,liječilišni pravilnik“ prema kome
se iz prihoda lečilišta_ koji su se sa-



li nema,
\ dzilović navodi,

| imalo dati sve ono što je potrebno za
| zabavu i zdravlje gostiju. Općinsko
| upraviteljstvo imalo je kao savjetodavni
organ ,liječilišno povjerenstvo“. Došla
megjutim vremena u kojima je i op-
stanak celog Slovensiva i slovenskoga
Dubrovnika došao u pitenje pre nego
se moglo šio za lečilište uraditi. Da-
nas možemo i moramo opet nastojati,
da Dubrovnik održi svoj glas klimat-
skog mesta i kupališta, jer je to nje-
gova vitalna potreba.

Preduve! je toga, da sve njegove
higijenske potrebe budu zadovoljene,
jer se zdravlje onih, koji dolaze na
Ječenje, ne sme izlagati opasnosti.
Pogledajmo najpre zdravstveno stanje
Dubrovnika! Prema statističkim poda-
cima poslednih trnaest godina, (od
1910. do 1923) umire u Dubrovačkoj
općini (Dubrovnik, Gruž, Lapad, Župa)
sa cirka 14 tisuća duša u svemu 252
| osobe godišnje, te prema tome iznosi
| smrtnost 11/2%. Zdravstvene odnošaje
ilustriraju i granice starosti. Po stati-
stici dugogodišnjeg kotarskog lekare
| Dr. Marcela. Wendzilovića bilo je od
svih umrlih 28% od 70 i preko 70
godina. A što se tiče epiđemije može
se slobodno reći da je malo gradova,
koji su od njih više poštegjeni nego

| Dubrovnik, Kad se izuzmu ospine (mor-

billi) koje se češće pojavljuju, gotovo
epidemičkih bolesti. Dr. Wen-



dilteritis-a. Općina ima od
1906. kužnu bolnicu, koja se na-

|Iz statistike



| bolesnici.
| našnja bolnica na položaju koji spada
omegju najljepše na cclom Jadranu.

da za 22 godine ni- |
| kad nije bilo u Dubrovniku više od
| 3 slučaja
| god,
|lazi na najlepšem mestu na Pločama
* u starodrevnom manestiru sv. Jakova.

tog općinskog lazareta

izlazi, da je tu lečeno u svemu 162

| lica od godine 1911 do 1923 sa utvr-
; gjenomn diagnozom koje kužne bolesti
| Najteže bolesti (pegavac, velike ospice i
| disinterija) bile su na vojnicima austrij- |
| skim kad su se vraćali iz Albanije i rus-

kim izbeglicama Wrangelove armije.

| Radi se dakle o nekoliko slučaja u godini

koje infekcijozne bolesti. Prema ovom
malom broju epidemičkih bolesti stoji
tuberk$oza, od koje je smrtnost ve-
lika kao i u velikim gradovima, jer

od spomenuta .253 slučaja ide godiš- |

nje 38 na tuberkulozu. Uzrok je ovo-
me stanovanje po uskim ulicama, u
vlažnim kućama bez svetlosti i vazdu-
ha i bolesni tuberkulozni stranci, koji
d na lečenje i često stanuju kod
si , pošto ih hoteli i pensioni
everfiftino odbiju. Toj tuberkulizaciji
Dubrovnika mora se učinili kraj.

Zato je potrebna pored ostalih mera

| pre svega bolnica. U Dubrovniku po-

stoji bolnica ,Domus Christi“ još od
1540 god, gde 'su se doskora lečili
God. 1886, sazidana je da-

Ministarstvo Narodnog Zdravlja dalo

\je 1920. god. celu zgrađu reparirati a
| zidove uljenim bojama premazati i sta-
| viti kanalizaciju okolo cele zgrade, da
| se odstrani vlage.

Minislarstvo je mi-

|

i slilo i na tuberkulozu, te određilo da
| se oni koji boluju od otvorene tuber-
| kuloze, a ne mogu se kod kuće izo-

lirati, leče besplatno.
Pošto bolnica nema prostora za izo-
laciju tuberkuloznih, uprava ih je pro-

H
| vizono smestila u dvije sobice u izo-
| lacijonom paviljonu,

gde ima mesta

samo za 10 bolesnika. Megjutim se

| Ministarstvo Narodnog Zdravlja brine,
| da ovoj teškoj potrebi pomogne. Ono
| je već dalo izraditi planove za potre-
U bito raširenje tog odelenja. Nađajino

se*da će se brzo početiisa gradnjom.
A kad budeto učinjeno onda će istom
moći u punoj meri delovati 1 druga
ustanova toga Ministarstva ,Autituber-
kulozni dispanzei“, koji danas nema
gdje da izolira svoje bolesnike. Još
nisu nabrojene sve higijenske potrebe

| Dubrovnika, nije spomenuta najveća!
| Dubrovnik
| vodel! U uzornoj bolnici nema ni za

nema vode! Lečilište bez
zimskih meseca dovoljno vode na Lomi
katu, a ljeli Bože sakloni! U jednom
divnom hotelu pri moru gosti su se
predprošlog leta umivali morskom vo-



dom. Posle ove konstatacije nema smi-
sla govoriti o raznim ustanovema zu
klimatsko lečenje. Nema tog lečenja,

tog: Nema žrtava, pa koliko god bile
velike, a daih ne bi trebalo učiniti za do-
Dr. Đuro Orlić.

gde nema vođe i ja dovikujem mesto
|

bar vodovod!



Za razvitak našeg turizma.

Na konferenciji u Beogradu delegata interesovanih Ministarstava i
Saveza društava za saobraćaj putnika prihvaćeni su ovi zaključci:

| Rezolucija o organizaciji turizma |
| 28. pr. mj. da se

u našoj zemlji.

Konferencija delegata saveza i dru-

ištava za saobraćaj putnika i turista

|
|
|
|

zaključila je na svojim sjednicama od

1. u čitavoj zemlji provedu Savezi
a saobraćaj putnika i turista gdje ovaki











we

Po INE NR.

u





stojali iz lečilišne i glazbene takse

Okultizam i znanost. Kad se već bez potrebe spominje |  Spiritizam ima za tumačenje tih po-
Piše Dr. R. Bujas | vjera, ja ću priznati; u području zna- | java posebne teorije (astalno tijelo,

1 . . . + S o <. «e Ž .. .
(Svršetak.) | nosti jesam, dakako, potpuni bezvje- | materijalizacija, iukarnacija), ali kato-
U članku ,Malo razgovora“ pod- , sugestivne tetanije (mišične ukočenosti), | Ta€; što pak vjerujem ili ne vjerujem | lička vjera o tome ne kaže ništa. Cini
meću mi se ne mišljenja i vjerova- | pri čemu je on nehotice upotrebio na- , izvan znanosti, io je moja lična stvar, se da uopće oni, koji ističući svoj ka-
nja pa se onda proti njima jeftino | ziv ,natprirodna pojava“, a ja sam to | 0 kojoj, bar u sadašnjem vijeku, niko | tolicizam pristaju uz doktrinu spiritizma
j i | nema pravo na inkviziciju, ni ne znaju, da se ove dvije nauk

polemizuje. Ja se moram ograditi proli
takom malo ozbiljnom postupku.

G, pisac tu tvrdi: ,Nego čujem da
bi se gosp. profesor u izvjesnim pri-
vatnim razgovorima bio izrazio, da svi
uopće fenomeni o kojima se radi, a
koji su obično smatrani kao ,nadpri-
rodni“, mogu se posve prirodno pro-
tumačiti tsko zvanom ,autosugestijom“.
Ja nijesam u nikakvom privatnom raz-
govoru onako izjavio, jer to nije moje
mišljenje.

Takogjer je neiačno, kad u prvom
članku: veli: -,... neko odveć čvrsto
preduvjerenje, koje se je inače najbolje
iskazalo, kad je prigodom predavanja,
držanog u Spljetu o istom predmetu,
na izvjesni upit jednog gospodina iz

publike, kategorički odgovorio : ,Nađ-
: prirodno ne postoji, sve je prirodno“,
U spljetskom predavanju o istom pred-
metu nije bilo nikako govora o ,, nad-
prirodnom“. Naprotiv je u diskusiji

poslije drugog predavanja (o psiholo-
giji sugestije) pao upit od strane jed
nog liječnika, kako se tumači pojava

| ispravio onakim ili

a
o

sličnim riječima,
(jer ga zbilja kod tih fizioloških pro-
mjena nikako ne ulazi natprirođno“!
|A sada sei u članku ,Malo razgo-
| vora“ ona upadica iskorišćuje : ,Nego,
| vidite, ima i drugo! Ja i kao čovjek
| zdravim razumom obdaren, i kao krš-
| ćanin i kao svećenik vjerujem u nad-
| prirodnog Boga, vjerujem da duša čo-
| vječja smrću ne propada, već da nad-
življuje tijelo; vjerujem u Život onkraj
groba. Ne vjerujem u ono, ušto gos-
par preiesur vjeruje, to jest da ,nad-
prirodno ne opstoji, da je sve pri-
rodno“. I buduć da je cnako već una-
prijed vjerujem, ja sam vam, eto, već
gotov za auto-sugesliju !“

Veli se da ima kritičara, koji umiju
da napišu kritiku o knjizi, koje nijesu
čitali; mene neki znakovi upućuju na
, te se ne megu oteti toj sumnji, da
me moj kritičar uopće nije čuo ni u
Dubrovniku ni u Spljetu. Inače bi on
moj kritični stav prema fenomenima
okultizma morao razumjeti i smatrao
bi nelojelnim svako izvrtanje smisla.



Ovom bih prigodom upozorio sve
one, kojima možda nije sasvim jasno,
kako je ovdje svako uplitanje vjerskih
argumenaia deplasirano, da se u mom

| predavanju radilo samo o pitanju, je
| li okultizam znanost, pa se stoga ispi-

tivalo, je li faktičnost nekih fenomena

| besprijekorno utvrgjena, kako je to

za znanost potrebito. Ali se ovdje mo-
ramo pitati: Zar zbilja iz vjerovanja

| u besmrtnost duše slijedi, da su iz-

vjesne fizične pojave bile dobro opa-
žene i ispravno interpretirane? Ili možda
činjenica, da ima pojava, koje nijesu
razjašnjene, ima' da služi kao potvrda
za vjeru? Nije mi poznato, ima li ka-
kav član vjere, po kojemu duše ostav-
ljaju dosugjeno_im boravište i prave ek-
skursije u ovaj'svijet, da pokreću stvari,
da lupaju, razbijaju i slično. Meni se
čini, da vjera u besmrtnost duše nikako
nije zavisna od pitanja, jesu li pojave
okultizma faktične, a za područje zna-
nosti svakako je stalno, da vjera ne vri-

| jedi kao kriterij za utvrgjivanje činjenica,

megjusobom ne slažu u bitnim tač-
kama, da spiritizam n. pr. pridaje i
životinjama besmitnu dušu, da ne pri-
znaje pakla i t. d. S katoličkog gle-
dišta odbija okultizam megju ostalim
u novije vrijeme Bappert (Kritik des
Okkultismus, Frankfurt 1921.). Dakako
đa je sa sastajališta znanosti i takovo
odbijanje činjenica iskustva — ako sn
činjenice! — posve neopravda:o, jer
| vjera s tim uopće nema posla.
Kako se vidi, vjerski je argumenat
nesamo logički promašen za empirij-
| sko pitanje, o kojemu se ovdje redi,
| već se i inače pokazuje nezgodnim za
| onoga, koji se njim služi.
U vezi s tim vjerskim argumentom
|ida se pobije mišljenje, što mi ga
| pisec članka ,Malo razgovora“ za tu
| svrhu podmeće — da se njemu ,štam-
| pavaju mrtvi“ zato što je kršćanin —
iznio se je pred dubrovačku publiku
izvještaj nekog talijanskog liječnika
»Pozitiviste i iskrenog materijaliste“,
i kojemu je jednom puknuo tanjutić nad