POSTARINA PLAĆENA Broj 5. rovač SEDMIČNI INFORMATIVNI 1 PRIVREDNI GLASNIK ki List Pojedini broj Din. 150 God. 2. Godišnja pretplata 80 Din. Za inozemstvo 200 D. Dr. MATIJA VIDOEVIĆ Urednik : 31. januara 1925. Odgovorni urednik: | STIJEPO M. BJELOVUČIĆ Plativo i utuživo u Dubrov- niku. Oglasi po tarifi. Sveti Vlaho. Dubrovčani Grada i Okolice! Redom vjekovima jedinstvenom sla- vom, tragom pradjedova, pratimo us- | pomenu na velikog Sveca Zaštitnika ; iz godine u godinu, ovijem sjajem ča- robne prošlosti, povraća se nama tako mili i znameniti dan Sv. Vlaha. — Odkad se Sveti Lik sevatskog biskupa- mučenika prikaza pobožnome popu četom, odbije zasjedu mletačku, spasi nam Grad, Slobodu, — Dubrovčani, puni harne sreće, zanosno slave nje- govo sveto Poslanstvo. Posvuda i na- vjek diljem male, ali znamenite Re- publike dan Sv. Vlaha bješe dan pučke slave i veselja; sav republičin Puk od Pelješca do Konavala, ushićen radošću, oduševljeno kliktaše Zaštitniku Svomu. Duboko u duši ukopano čuvstvo, ve- lika bedrina i ponos sv. Vlaha, to je jaki oslon svim društvenim izlijevima prastaroga_ Grada. Sve najplemenitije želje, žarka težnja za nezavičnošću, ljubav za slobodom, te sva raznovrsna plemenita pregnuća starih i mladih Dubrovčana imagjahu svoju stožer- tačku u tom slavnom danu. Svuda je Iz povijesti Dubrovnika sa Svetim Vlahom — crtice. | | životni duh sv. velike nade, poiožene u moćne ruke Čuvara svoga, Dubrovčani dočekaše ostvarene i pomnožene. Na Levantu, u Smirni i Kandiji po Crnom Mcru i Balkanu, po svijem stranama svijeta, teškim radom postignuti uspjeh i za- služenu slavu moćno je pratio i sve- U tvrdi bedem uzidani Duh, u zastavi lika svoga Zaštitnika oličena Osebuj- nost ponosno razvijaše snagu i polet, velikom brzinom raznosaše Ideju, obu- hvaćaše vaskolik Narod osjećanjima jedne Misli Slobode, Napretka i Na- rodnosti. Neumrli pjesnički pjev: »O mila, o draga, o slatka slobodo Dar u kom sva dobra, višnji nam Bog je do“ zamahom nevigjenim utre put, pokaza cilj, te Dubrovnik posta značajan, tvrd laki najezdi mnogih dušman- skih rametnika. | Dubrovčani! Sv. Vlaho sa visina svoga Hrama ljupko progovara harnim gragjanima ; raduje se što Dubrovnik, dostojan svoga novo salivenim zvonima Svečeve Cr- kve, najaviti i uveličati sjaj i ljepotu Stojku, odkad, božanskom oružanom mnera nje arosi: POMEpi viteljev Lik obuhvaća nas sve u jedno ; Vlaha zahvaća sveu- kupne učesnike svečanosti jednim odre- gjenim veseljem, svatko se osjeća milo i voljko, sve se_prožimlje čuvstvom bratstva i sloge. U tradicionalnom sve- čanom miru i dostojanstvu bacimo u kraj sve moguće zadjevice i svikolici jednom voljom, duhom i slogom pri- čekajmo praznik svoga Svetitelja. Opro- stimo uvrede, zaboravimo svagje le Svi u slozi, zajedničkom radošću, spre- mimo se da dočekamo i proslavimo veliku našu opću, pučku svečanost, Dan Sv. VLAHA! Dubrovnik, januara 1925. Festanjuli : Vicko P. Grbić Nikša Baletin e nije njega zaboravio, već će, | | | | 1 | lik i ime Svečevo početak i blagoslov | truda, uzdanje i svijest uspjeha, i sve , gjec bodrio poklič: ,Živio Sv. Vlaho! Veliki dnevni list »El Mercurio«, koji izlazi u Valparaisu, donosi u broju diplome počasnog gragjanstva, koju omu je predao g, Dr. Melko Čingrija u ime dubrovačke općine. Te sliku po- praćuie ovim člankom : Jučer poslije podne, gospodin Me/ko Čingrija, bivši načelnik grada Dubrov- nika, koji se od nazad nekol:ko dana nalazi na prolazu u ovom gradu pre- dao je gospodinu Pasku Baburici di- .oplomu kojom mu se podjeljuje naslov | počasnog gragjanina Dubrovnika. Kod ovog čina bili su prisutni gospodin Andro Svilokos, konsul jugoslavenski \u ovoj luci te više drugih odličnih su- . gragjana gospodina Baburice. Pri predaji diplome, gospodin Čin- grija izrazio je da je uvijek bila nje- gova želja da osobno izvrši ovaj akt pažnje prama gosp. Baburici i da mu donese znak kojim je Dubrovnik htio. da dokaže svoju zahvalnost gra- gjaninu i patrioti, koji je u momenti- i ma historičkim učinio neprccjenive | usluge oslobogjenju i ujedinjenju ju- goslovenskih zemalja. . Nađodao je da se je Općinsko Vi- jeće kao i okolica Dubrovnika nadalo, , da će se ova svečanost izvršiti za vri- jeme posjeta gospodina Baburice svom | rodnom kraju; ali pošto to nije bilo moguće, osjećao se je počašćenim tim što je to izvršio u ovom naprednom gradu, glavnoj luci jedne zemlje, gdje su Jugoslaveni uvijek naišli na naj- iskrenije gostoprimstvo, i gdje je gosp. | Baburica našao svoju drugu domovinu. Izrazio je gospodin Čingrija, da Du- brovnik, podijelivši gosp. Baburici | počasno gragjanstvo, čini ga predme- tom jedne pažnje, koju nije osim njega | nitko primio. Zamolio ga je da izvoli primiti ovu počsst starinskog grada, , nazvanog jugoslovenskom Atenom radi | svojih plemenitih kulturnih tradicija, 'ne samo u znak zahvalnosti svog rod- | | N. Gjivanović. Na službi crkve sv. Vlaha u Du- 6. XII. 1659. + 8. IV. 1741.); pleban brovniku bilo je uvijek, keo što je i od 18. IV. 1692. do u novembru g. sada, više svećenika, naime jedan sta- 1709 ; 7) Ivan Slanarić (7 u septembru tješina sa nekoliko pomoćnika. Tajse g. 1741.); 8) Petar Ferrari, imenovan starješina zvao još do preko polovine XIX. v, ,plovan“ (»plebanus“), a iza to- ga, kako i sada, ,upravilelj“ (»rector“), Seriju — potpunu, mislim — ovih starješina sačinjavaju_od XVII. vijeka do naših dana ovi svećenici: 1) Rusko llijin (D. Rusco di Elia); bio je plebanom i krajem XVI. vijeka; 2) Sijepan Lučin (D. Stephanus Lucae); bio je plebanom stelno dneva 27, IV. 1607., a oporuku je napravio g. 1653; 3) Ivan-Frano_Nenchi ; napravio je o- poruku dneva 7. V, 1660; 4) Marinko (Marin) Orbini (rogi. g. 1614. 12.1. 1687.) ; 5) Vicko Gudelj (rogj. g. 1636. T 14. IV. 1692.); plebanom imenovan 14. 1. 1687; 6) Frano Volantić (rogj. | plebanom 6. XI. 1741., f u novembru | £. 1767 ; 9) Ivan Rajčević (rogi. 13. IX. | 1700. £ 1. IV. 1778.), imenovan ple- | banom 14. XL. 1767; 10) Kristo Dragi | o (rogj. 6. X. 1728. + 9. 11. 1796.), ple- (ben od 5. IV. 1778; 11) Petar Menitto o(rogj. 18. XII. 1744. # 11. 1. 1814); pleban od 10. III. 1796; 12) Kan. Ivan Sabljić (rogj. 12. 1. 1762. + 18. IV. 1845.); 13) Kan. Antun Dolci (rogj. 7. IX. 1811. # 1. 11. 1862.); 14) Kan. Paše Naracci (rogj. 15. XII. 1812. 7 15: - VI. 1888.); 15) Kan. Stijepo Bazdan (rogj. 23. 1. 1828. + 21. VII. 1896.) ; 16) Pavao Pavlić (rogj. 18. II. 1865.), upravitelj svrhom god. 1895. i 17) sa- dašnji upravitelj Kan. Mato Vlahušić (rogi. 25. XI, 1863.), na upravi Sve- čeve crkve od god. 1896. Megju ovim svećenicima bilo ih je, | kako se vidi, nekoliko iz pučanskih | porodica dubrovačkih, a bilo ih je i onih, te su sa svoje učenosti i valja- !nosti bili postigli lijepih crkvenih i | državnih časti. Tako je Marinko Orbini, poznat kao literat, bio tajnikom senata dubrovačkoga ; jednaku je čast obna- šao i Frano Volantić, kojega je du- stonjskim biskupom. * Lijepe crkve sv. Vlaha, one još iz XIV. vijeka, nemamo. Nestade nam je, ito neu velikoj strahoti, u onoj prvoj smrti Dubrovnika na 6.IV. 1667., već onda, kad se naši stari nijesu ni u snu nadali, god. 1706. Ostađe nam ipak iz stare svečeve crkve onaj čudotvorni kip sv. Vlaha, u istočnom ornatu, od pozlaćena srebra, umjetnički i histo- rički zanimljiv, sačuvat nam u masi i sili ognjenog požara majske one noći Priznanje Dubrovnika g. P. Baburici. Predaja diplome počasnog gragjanstva. (nog mjesta, koji mu toliko duguje, već cjelokupne jugoslovenske nacije, od 21. XII. slike g. Paska Baburice te | koja gleda u gospodinu Baburici jed- nog od svojih najodličnijih sinova_i želi da je posjeti što prije. Gospodin Baburica, očito ganut, zahvalio je na počasli, koju.mu je po- dijelio Dubrovnik, izjavivši bivšemi na- čelniku i preko njega svim sugragja- nima da ni vrijeme ni daljina nijesu oslabili u njemu ljubav koju osjeća za svoj rodni kraj. Završio je govoreći da je ono malo što mu je bilo mo- guće da učini u vrijeme, koje je spo- menuo gospodin Cingrija, učinio vršeći svoje neizbježive dužnosti patriote. Prijatelji gospodina Baburice željeli su da ovom prigodom prirede jednu veliku manifestaciju, ali, poštivajući nje- govu skromnost, morali su da odustanu od te namjere. Diploma koju je primio gospodin Baburica, i koju reproduciramo s ovom informacijom, postavljena je u album s koricama od jelenove kože, crveno tamne “boje, sa općinskim grbom Du- brovnika izrezanim u zlatu. Iz nutra je popeljen svilom izvezanom starinskim nacijonalnim jugoslovenskim motivima. Na anversu pergamena nalazi se lijepa slika Dubrovnika sa nacijonal- nim jugoslavenskim grbom, a na re- versu druga slika Koločepa, rodnog otoka gospodina Baburice sa grbom bivše dubrovačke republike. “ Nad tekstom nalazi se slika Svetoga Vlaha, patrona grada, koja je repro-' | dukcija jedne od figura isklesanih u kamenu koje rese zidine i opkoljena je | bordurom u stilu tipičnih ornamenata | | brovačka vlada nagradila učinivši ga | dubrovačkih sredovječnih zgrada. Tekst diplome glasi ovako : Dubrovačko Općinsko Vijeće u sjed- nici 18. januara 1920. prihvatilo je | jednoglasno zaključak, kojim je gošpodin PASKO BABURIZZA imenovan počasnim gragjaninom Du- brovnika u znak priznanja velikih za- sluga stečenih u borbi za oslobogjenje i ujedinjenje naroda našega. Dubrovnik, 2. februara 1920. Načelnik : Dr. Melko Čingrija Prisjednici : Dr. A. Pugliesi B. Gradi Dr, izmegju dana 24. i 25tog. Iz onog žalosnog dogagjaja sačuvato nam je za uvijek i ime junačkog i bogoljub- nog pučanina Krista Dragi, sina Marka Dragi i Anice Agostini. Zva se da je on srnuo u crkvu megju plamene svr- hom, da bi barem spasio svečev ovaj kip, ali se žalostan morao odreći tako- | ve namjere, jer mu oganj ne dopuštaše bliže pristupiti. Na dan sv. Vlaha_g. 1721. pritisnu Dubrovnik zima, dažd i snijeg. Puk, koji zbijen stajaše izmegju Gospe, Dvora i Place, ugleda svoga kneza, starca SsrTa Bunića. Vučićevića (sina pjes- nika G,iva B.-ća - V, ća i breta silistrij- skog mučenika Nikolice) nošena u po- zlaćenoj nosiljci pred Malim i Velikim Vijećem u svečanoj procesiji sa sv. Moćima. To bješe prvi putu povijesti, da su glavara države nusili na dan sv. Vlaha. Te je godine ovaj knez starac i umro. A toga istog dana prenesene su ve-