Q O
2
Bo. SKU LI NKA
li n

Broj 11.

#

POVAČ



SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK

ki Lig

Pojedini broj Din. 1:50



God. 2.



Godišnja pretplata 80 Din.
Za inozemstvo 260 D.

Dr. MATIJA VIDOEVIĆ

Urednik :





14. marta 1925,

Odgovorni urednik:

STIJEPO M. BJELOVUČIĆ

Plativo i utuživo u Dubrov-
niku. Oglasi po tarifi.









Trgovačko i privredna stanje starog Dubrovnika prije gu-
bitka njegove samosvojnosti uslijed francuske okupacije.

U mjesecu februaru g. 1812. bila je
sastavljena u Dubrovniku na francus-
kom jeziku jedna opširna predstavka,

upravljena , Gospodi Članovima Vr- |

hovnog Trgovačkog Vijeća u Parizu“,

su svrhom da se prekaže ondašnjoj |
"se isti mogao. bio pobirati kroz više |

Napoleonovoj vladi jadno stanje na
koje je spao bio Dubrovnik uslijed gu-
bitka svoje nezavisnosti i neprestanih
ratova, te da se živo zainteresuju čla-
novi rečenog vijeća neka bi nastojali,
đa se unesrećenom građu i stenovni-
štvu bivše Republike pruži bezodvlačna
pomoć, neka bi se mogao oporaviti
od ioliko nevolja i nedaća, koje ga
bjehu zadesile

U toj prestavci iliti spomenici, koja

mi je od prijatelja bila posugjena na |
| većanje njihova broja, čemu je doka- |
| zom više brodova, koji su se u vrijeme |

ogled, uložili su rijeni sastavljači 0s0-
bitu brigu i pomnju, da što vjernije
prikažu privredno stanje Dubrovnika
neposredno prije njegova pada, kako

se to može vidjeti iz riječi, koje se |

čitaju pri završetku predstavke:
»Vi vidite, gospodo, koliko je Tuži-
čast ovaj prikaz, i kakva je vrelo bla-

gostanja on pružao Dubrovniku ; stanje
u kome se jeononda nalazio postalo |

je nažalost jednim lijepim snom, na
koji će trebat zaboraviti, dok se po-
morski mir nepovrati,.... Što se nas
tiče, gospodo, mi nijesmo štedili ni
brige, ni muke ni istraživanja, da Vam
uzmožemo prikazati vjernu sliku irgo-
vačkog stanja ove provincije, pa, kakav
god bio rezuttat.... mi ćemo u srcima

svojim naći nagradu za maš trud i na- |

stojanje naše“,

Da li bi Napoleon i njegova vlada
bila što za Dubrovnik učinila, ked bi
i dalje bila ostala — to će sam Bog
znati! Ali je Korsički osvajač do malo
propao, a za njim došla ,majčica“
Austrija, pa sva nastojanja rodoljubnih

Dubrovčana oko obnove svog grada i |
teritorija moradoše u vodu pasti. Sa-

dašnjim pravim Dubrovčanima — a
takovih, nažalost, biva sve to imanje —
ne ostaje nego da se tješe uspome-
nam, a jedna takova uspomena jest i
ova predstavka. Ipak držim da će bili
dobro, da se neki, barem glavni po-
daci iz nje iznesu, da budu potomcima,
ako ne na ,uvaženje“, a to barem na
razmišljanje.
I. MORNARICA DUGE PLOVIDBE.

Ona je sastojala od 265 brodova,
svaki poprečno od 250 tona, u.vrijed-
nosti od po prilici 50 tisuća iranaka
svaki,
fr. 13.250,000.— š

Ova glavnica, odbivši od nje naj-
manje 15% utroška na brodovima, da-
vaše godišnji novčani prihod, koji se ne
«može procijeniti manje od ir. 1.987.500

Tome iznosu treba još dodati plaće
mornara, njih po prilici 3000, koji su
se većinom branili u inostranstvu, i koji
primajući svaki okolo 500 iranaka na
godinu, mogli su godimice slati u svoju
domovinu iznos od 1,500,000 ir.; ali

što daje ukupnu vrijednost od |

| uzimljemo da su za sebe pridržali je-
dan dio, pa ne stavljamo u račun nego
| fr. 1,200.000
Ukupni godišnji prihod od mor-
narice

| godina, bile bi se sabrale znatne svote
u Dubrovniku; ali valja primjetiti, da
je to prihod najvišeg stepena dubrov.
mornarice, to jest zadnjih godina što
su pretekle ulazak Irancuske vojske;
, suviše treba napomenuti, da Dubrov-
\čani, bezbrižni za budućnost, ne mi-
| šljahu na Sakuplianje novca, pa su
i ulagali sve dohotke od mornarice u
gradnju udobnih kuća, u nadomješta-
nju starih brodova sa novim i u po-

, dolaska Francuza nalazili na gradnji na
škveru u Gružu, a koji su bili nečo-

Dubrovniku nije našlo oncliko novca,
koliko se moglo držati da ga ima.

li. TRGOVINA s BOSNOM
A) Uvoz ili trgovačka roba, koju-su
Turci i Srbi (Zes Grees) godimice kop-
nom dovozili u Dubrovnik:
400 svežanja (ballots) kordovana iliti
kozjih koža, u ukupnoj vrijednosti od

fr. 93.000
300 svež. ovnujih koža, 36.000
| 10.000 koža gov. osušenih , 96.000
| 3000 svežanja vune proste , 150.000

1000 svežanja vune fine, 68.000
: 100.000 funti (livre marc)
| žutoga voska . 2: :994 000
80.000 zečjih koža ZALA GBM
| 40.000 oka (ili 107.000 fanti)

željeza : ; 5:20: 000
| 60.000 funti osušenog voća ,, 7.000
Ukupni približni iznos uve-

zene trgovačke robe, = fr. 730.000

Primjedbe. Trgovanje s ovom robom
ima se posmatrati sa dva gledišta:
| a) polovica nje po pr. išla je u fran-
| žit na račun Turaka i Srba, koji su
(je tovarili za inozemstvo na. dubrov.
brodovima, te bi se vraćali u Dubrov-
\nik s robom evropskom, koju bi uzeli
(pri povratku, što je donosilo dobitak
! od brodarine za izlaz i ulaz, te se ne
“može procijeniti manje od fr. 26.000
| b) ostatak te robe bio je preuziman
i otpremljen u inozemstvo od samih
| Dubrovčana, te je izmećao dobitak od
| brođarine koli na robi, toli na povratku,
| što se ima procijeniti jeduaka fr. 26.000
c) k tome dobitak, što su ga Du-
| brovčani imali na samoj robi i koji,
| dopirući do 18%, sačinjavaše približni
| godišnji prihod od fr. 60.000
B) IZVOZ ILI TRGOVAČKA ROBA,
ŠTO SE OTPREMALA iZ DUBROV-
NIKA U BOSNU:
|! Prodavalo se je već otprije u Du-
| brovniku za Tursku okolo 100 sveža:
Vnija laganog sukna, zvanog ,/ondria
de Carcassone“, ali poslije pomorskog

E : fr. 3,187.500 |
Primjedbe. Ovim dohctkom, kad bi |

vječno zažgani od Rusa; pa kad seto ,
uvaži, niko se neće začudlti, što se 1 |

| rata od g. 1781, ova grana trgovine
| bi izgubljena za Francusku, te su se
! Turci navikli bili na njemačko sukno,
| koje im je dolazilo kopnom, pa nijesu
| pridizali iz Dubrovnika više od po pr.
| 80 truba (bala) mletačkog i talijanskog
| sukna, što čini po pril. 44.500 aršina,

| svaki aršin po 2 franka ir. 89.000 |
| 200 vreća oriza, što je
; iznosilo okolo 800 tisuća
tunata, po 40 cent. svaki, 320.000
50.000 oka kafe po pr,
što čini 134.000 funti u vrij. , 250.000
70,000 funti sapuna,» 235000
Baršuna (veluta), atlasa (sa-
; tena) zlatnog konca, svilene
! robe. zlalnog i srebrnog ga-
Juna, u pribl. vrijednosti, 40.000
, 250 škrinja ocjela (čelika)u v., 11.000
| 105.000 fnti. lan. platna sur. , 68.000
| 6000 f. lan. platna lijepo ur. » 12.000

Ukupno ir. 823.000

i 240 funata, što sve iznosi
: 4.820.000 funti soli.

Primjedba. Polovina ove robe ima
| se smatrati kao vlasništvo Turaka i

| Srba, te se mora uzeti kao naknada

skupa

“za onu što bi oni donijeli iz>Bosne i
otpremili za inozemstvo. A ostalo što |
je pripadalo. Dubrovčanima, ima se |

. smatrati kao naknada (les Retours) za
“robu iz Bosne, koju bi oni sami bili
nabavili i otpremili u inozemstvo. Mi
“ovdje nemamo uračunsšti prevozarinu
ni za jednu ni za drugu ovu robu, jer
smo je već gori uračunsli u ukupno-
sti za bosansku robu, uvezenu u Du-
brovnik; ali imamo uračunati dohodak,
što su ga Dubrovčani primali na tro-

Ako smo ovdie spomenuli artikel
soli, koja je odvazda bila eksploatirana
na korist vlade, to je stoga, što pro-
daja soli u ovim krajevima silno inte-
resuje trgovinu time, što 18.000 konja
po pril., što su je dolazifi uzimat iz
Bosne, prispjeli bi natovareni raznom
robom, ie smo smi bivoli lišeni te robe



18.000 konja soli, svaki konj po

Ne bi se dakle radilo o tome, da
se uspostavi ona prva cijena, što je

| bila u snazi za vrijeme republike: na-

protiv može se držati, da će se Turci

| zadovoljiti cijenom od: 8!/2 cent. pol,

ie da će količina soli, što će je oni

izvoziti iz Dubrovnika iznositi godiš-

nju svotu od po pril. 367.000 iranaka,
što će sve ići u korist države, osobito
zbog ioga što Stonjske soline koje već
mogu proizvoditi 3,600.000 funti soli,

a koje kad bi se popravile i uredile,

mogle bi proizvodit još dosta više,
imale bi csiguranu progju (izvoz), dok
se danas ona ništa ne prodava, te se
nalazi nagomilana u državnim maga-

' zama u količini od vrijednosti 300 hi-

ljada franaka, te će bez sumnje ondje

| ležati sve dok joj se cijena ne snizi,

Primijetit će se, kako sva trgovačka
roba primljena iz Bosne i Arbanije,
sastoji u surovinam, a ona koju mi
inožemo prodati tim dvima pokrajina-

ma, da je maldane sva izregjena ili,
(da je proizvod naših kolonija. Iz toga
. će se vidjeti da je bila prava nesreća
.za Dubrovnik što, silom prilika, nije

više mogao imati odnosa sa susjedima

| tako bogatim i tako neprosvjetljenim,

šak Turaka na ovoj partiji robe, što |
im je pripadala, te donosila godišnji
novčani prihod od po pril. ir, 60.000 |

ako bi zbog te oskudice soli Turci

bili prisiljeni vratiti svoje konje prazne. |

Ovaj je dohodak danas izgubljen ne

|samo za trgovinu već i za samu dr- |

žavu, buduć da s6 vrijedi u Dubrov-
niku deset putai više, nego što je vri-
jedila onda; Turci bijahu primorani,

|
|

[sa je nabavljaju od drugdje, pa biže- .

| ljeli bilo, da ovaj artikel od glavne ,

| potrebe, kojega se može puno prodati,
| bude sveden na jednu cijenu, koja će
| dopuštati našijem susjedima, da je do-
| laze kupovati u mas.

| . Sol za vrijeme dubrov. republike

\tima po funtu; ta je cijena postepeno

| rasla poslije francuske zapreme do 8!/2

ie je ostao lišen jedne trgovine, balans

“koje ide toliko na njegova korist, kao

i na korist same Italije, u koliko može
djelovati na napredak njezinih tvor-
nica, pružajući joj priliku, da nabav-
lja surovine uz jeftinu cijenu,

II. TRGOVINA s ALBANIJOM.

A.) Uvoz robe, koju su arbanaški
Turci svake godine donosili u Dubrov-
nik morem. :

Sočiva 2000 vreća uk.vr. fr. 48.000 .

Lanenog sjemena 1600 vreća ,, 25.000
Ulja od maslina po pr. 400

barjela po 39 fx. svako, 16.000
Žutog voska 260.000 funt.*  ,582.000
Kordovana iliti kozjih koža

14.000 funt. » 20.000
Ovčijih koža (14.000 iunt.) , 10.000
Govegjih koža (osuš.) 2000 , 17.500
Slane ribe 15.000 i. » 9.000
Vune proste 300 svež. . 15.000
Vune fine. 100 , x 10.000

Zečjih koža 10.000 komada , 12.000
Žita 3000 vreća po prv » 84.000
Ukupna pribl. svota uvoza fr. 848.500
B.) Izvoz iliti roba godimice otprem-
ljena iz Dubrovnika za A!baniju :
Kafe 55.000 funti u vr. ir. 106.000
Čelika 150 škrinja » 6.000
Kože od jakin. koza, uragj. , 76.000
Ukupna svota ir. 188.000
Primjedba: O trgovini s Albanijom
možemo reći isto što rekosmo o irgo-

' vini s Bosnom ; ali, ne ulazeći u po-

! prodavala se je za cijenu od 1'/2 cen- ,
“primao god. prihod od

0cent., a da se time nije umanjila pro- |

odaja; ali kad joj se je najposlije uda- : s
, svoje kabotaže i od svoje trgovine

rila cijeea od 14!/2 cent. po iunti, Tur-

(ci su se sasvijem obezdušili te načeli |

|da se njom opskrbljuju iz dalekih
krajeva.

tankosti, utvrgjujemo na podlozi naj-

*tačnijih podataka, da je Dubrovnik od

dobiika na tig. robi i od brodarine
ir. 110.000

Prema izloženom, ukupni godišnji
dohodak, što ga je Dubrovnik imao
od svoje mornarice, duge plovidbe, od

* Suđeći po brojkama, mora da je u ono

. doba u Albaniji bilo jako razvijeno pčelar-

stvo više nego "u Bosni.