' | I | | | | POSTARINA PLAĆENA Broj 12 SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK & broj Din. 1:50 God. 2. Godišnja pretplata 80 Din. Za inozemstvo 260 D. Dr. MATIJA VIDOEVIĆ Urednik : 21. marta 1925. Odgovorni urednik : sadi STIJEPO M. BJELOVUCIC Plativo i utuživo u Dubrov- niku, Oglasi po tarifi. Pitanje Zemaljkog Odbora pred Upravnim Sudištem. Pred nekoliko dana Upravno. Sudi. šte u Dubrovniku imalo je da rješava nekoliko pritužaba proti viješenjima dalmatinskih Velikih Župana u svojstvu Zemaljskog Odbora. Upravno je sudi- šte presudilo da nema nikakove za- konske odredbe, po kojoj bi Veliki Župani bili ovlašteni da preuzmu agende prijašnjeg Zemaljskog Odbora u Zadru. To znači drugim riječima, da sve ono, što su u tom pravcu Ve- liki Župani radili, nosi u svom začetku biljeg nezakonitosti, Talijanska okupacija zatekla je Ze- maljski Odbor u Zadru, U krugu Zemalj- skog Odbora prevladalo je mišljenje, da se on ne smije odaljiti iz Zadra, jer bi to moglo prejudicirali našoj dr- žavi u njezinu sporu sa Itelijom. Ovo stanovište Zemsljskcg Odbora dijelila je i Pokrajinska Vlada u Splitu, ali zako je općenje izmegju Zadra i Splita | odredbama talijanske okupatorne vlasti bilo otešćano, sporazumjeli su se Ze- maljski Odbor i Pokrajinska Vlada, da će Pokrajinska Vlada ma svoju ruku u slučaju brze poiebe rješavati neka pi tanja, a đa će ih Zemaljski Odbor na- knadno odobravati. Tako bin. pr. Po- krajinska Vlada imenovala na svoju ruku upravitelja u kojoj raspuštenoj Općini, a Zemaljski bi Odbor naknadno na to pristao. Utoke i druge prigovore proti upravi Općina prepuštala je Po- krajinska Vleda, u koliko je to bilo moguće, Zemaljskom Odboru. Taj na- čin uprave nije dakako odgovarao duhu naših zakona, ali je barem legalnost | bila spasena. Mnogo teže bilo je pitanje autono- mne pokrajinske uprave. Dok je tali- janska okupatora vlast stajala na sa- «Svim ispravnom stanovištu, da dok spor o pripadnosti Dalmacije ne bude rije- | šen, pokrajina postoji i nadalje u starom ; evakuiranoj Dalmaciji. ojanske vlade, i kad ne bi bio ispra- ovau, morala je vlada naše države uzeti okao gotov čin, T i bistro odrediti svoje stanovište. Bu- | odući da Zemaljski Odbor nije bio od | opsegu kao ekonomska jedinica, koja je nešto zasebno od države i od op- ćina, i kojom po zakonu ne može drugi da upravlja nego Zemaljski Odbor, te | prema tomu pustila da ovaj funkcio- | nira i nadalje, vlada u Beogradu reklo bi se da nije ni imala pojma o po- krajinskoj upravi, da je pokrajina biće moralno sasvim različito -od države, jedina Ministarstva počela da prisva- jaju pokrajinsku imovinu, ne pazeći na io, da tu imovinu treba podijelili ne samo izmegju Jugoslavije i Italije, već krajine, a koje je nasljeđnike trebalo kako Zemaljski red dalmatinski nije mogao predvidjeti, da će se Dalma- cija dijelili, i imenovati unaprijed na. sljednike pokrajine. Tako je stvar išla do Rapalskog ugo- vora. Talijanska Vlada smatrala je, da tim časom nastupa po sebi likvidacija . pokrajine, te je u odnosima prama oKraljevini Italiji preglasila Zemaliski | “Odbor; a uz njega“i Zemaljsko Go-| spodarsko Vijeće raspuštenim, a ime- onovala posebnog upravitelja imovine, | koja se imađe likvidirati prama odred-: obama Rapalskog ugovora, u koliko se | (ta imovina nalazila u dijelu Dalma- cije, koji je pripao Italiji i u još ne- Ovaj čin tali- | te prema njemu čisto \dižave S.H.S. nikada raspušten — \raspuslilo se naime samo Sabor Dal- | matinski, a u slučaju raspusta Sabora | po zemaljskom redu i kako je priro- odno Zemaljski je Odbor morao fun- | kcionirati i nadalje, dok ne bude za- koja ima i svojih dužnosti, te su po- izmegju pravnih nasljednika bivše po- | zakonom stopiva ustanoviti, jer da- | mijenjen drugim, budući dakle pona- vljamo Zemaljski Odbor nije bio ni- kada “raspušten vlada imala je po- zvat i Zemaljski Odbor, da se pre- seli u Split ida nastavi svoj rad. Ako tolnije htjela, tada morala je predložiti skupštini zakon, kojim se Zemaljski Odbor raspušta. Do toga u ostslom po Svoj pril'ci ne bi bilo ni došlo, jer su prilike u samome Zemaljskome Odboru bile takove, da se on pozivu ski Odbor u Českoj i Istriji umjetno sivorenim položajem nije mogao više da funkcijonira, to jest pozvati se na | prirodno pravo države, da osigura ne- smetano iunkcionisanje uprave u državi, | te imenovali sa svoje strane komesara, | koji će vršili one funkcije, koje zakon opredjeljuje Zemaljskom Odboru. Na- mjesto toga jednom okru- | | žnicom upravljenom Općinama i Ko- | | tarskim = Poglavarsivima a javnosti . nepriopćenoj, na temelju ovlaštenja | Ministarstva Unutrašnjih Posala, na- mjesnik je izjavio da Pokrajinska_U- preda + preuzimlje agende oskog Odbora. Ovo postupanje U- pravno Sudište u Dubrovniku sa prvo ! pomenutim riješenjima proglasilo je nezakonitim, | Što je bilo, bilo je! Sve ono, što Su Pokrajinske Uprave, a Veliki Žu- | pani poslije nie, sagriješili, u koliko onije podignut prigovor, Upravno Sudište proglašujuć nezako- 0nitim, ono što je bilo, proglasuje ne- cijeli maš Život javni prožet je njome, \te prelazeći preko toga, da će sada svaiko koji dobije koju nepoćudnu ili ne, moći tu pobijati, jer je neza- konito izdata, treba učiniti nešto da ne bi bio odazvao, a tada je državna , uprava mogla učinili ono, što je uči- | nila dva puta Austrija, kada Zemalj- Zemalj: ostaje. Ali | Zakonitim i ono, što je sada. Mi dakle | u Dalmeciji živemo u nezakonitosti, | odredbu od Općine imao po sebi pravo | | se iz ovog po sebi nezakonitog stanja | izagje. To zahtjeva uzdržanje pravnog | poretka ! Još nešto! Ovaj slučaj sa Zemalj- skim Odborom pokazuje, kojom su se lakomislenosti u nas rješavala pitanja, , pa bila ona i najveće važnosti za javnu | upravu, pa bila ona vezana isa izvr- | šenjem megjunarodnog ugovora. Ima ose n. pr. dijeliti pokrajinska“ imovina, a gdje je ona? Razgrabljena na sve strane! A to sve. iz neke boležljive bo- jazni, da će škoditi državi, ako ne bude vlast usredotočena u jednin: rukama. / Posljedice se toga počinju osjećali. Nema stranke, nema pojedinca, u ko- | jege su pleća tako jaka, da može sao- | siti cijeli teret i cijelu odgovornost za i javnu upravu u jednoj zemlji. Auto- | nomije Općina i Oblasti to su neka | vrst mjere sigurnosti za svakog upra- ) vnika, koji ima smisla za odgovornost, |U zemlji, niraju, odgovornost se dijeli, ato može ; sato koristili javnoj vpravi. i | | (Iz Beograda u Gruž preko | Obrenovca ili Lazarevca ? |" U nedjelju je održana u Beogradu | konferencija vidjenijih ljudi i nar. po- | slanika beogradskog okruga, na kojoj | se raspravljalo pitanje vezivanja Beo- , grada sa uskotračnom prugom, koja | vodi do Gruža. Zaključilo se da se za- | traži ovo vezivanje preko Lazarevca, | jer da ima manje terenskih poteškoća, a za to jer bi ia pruga prolazila kroz (najljepša i najbogatija sela okruga beo- | gradskog, od čega bi imao koristi i Beograd. Megjutim ministar saobraćaja zastupa protivno mišljenje i on drži ; da je uputnije vezivanje sa ovom pru- gom preko Obrenovca; a to s razloga (što je tim pravcem projektirana i širo- . kotračna jadranska željeznica. — Ovo vezivanje imalo bi se izvršiti još to- | kom ove godine. Hošenje u segjeti u Dubrovniku pred 390 godina. Napisao prof. Antonije Vučetić. Drugog jula 1624 po podne, kad se po dmi pjeva kompleta i ve- černja, a to je bilo cko četiri časa po D., ili uprav 19 časa po česko-talijan- skoj uri, to jest oko 5 časa prije Zdrave Marije (prije Dvadesetičetiri) u grad- skim vratima od Pila, gdje je bilo vojnika na straži, stajale su sa segijeiom (nosiljkom) dvije službenice: Kala, koja je služila u Vice žene Marka Ja-> kovića, kćeri Nika Stijepova i Slanula, koja je služila u ovog posljednjeg i čekale su Katinu gospogju, da je cđ- nesu nosiljkom u grad do njezine kuće na Prijekome. Nosiljka je bila Sprijeda zastrla gust'm zastorom protiv propisa, jer su sve nosiljke imale biti otkrivene: Kad Kalina gospogja, Vica, dogje, nje službenica podiže joj zastor da može uljesti i sjesti i tu su ih vojnici mogli da vide. Ali je puhao jak vjetar. Kad se uputiše sa nosiljkom u grad, hodio je za njom i Vicin otac, Niko Stijepov. Da vjetar ne podigne zastor, ovaj je bio pribođen iglama ili držan rukama, kako su neki pripovijedali. Ali kad nosiljka bijaše pred Malom Br4- ćom, zapuha taki vjetar, da izvrne zastor na krov nosiljke, a gospogja prije nego izide iz nje, zavije jedan njegov kraj i zavuče ga za jedan od prednja dva stupa, na kojim je bio utvrgjen krov nosiljke. Tada su se še tali pred crkvom Stijepo Vickov Nenki i Stijepo Bači, koji su opazili nosiljku. Pred ženskim vratima Male Braće bi- jaše zdur Nikola Blavor, koji pripozna, po svoj prilici, i gospogju, i službe- nice i oca za nosiljkom, : Službenice dogju do Fratarske ulice, -na dnu koje je sjedao Lujo Hamza, i okrenuše s nosiljkom uz ovu ulicu i. ponesoše gospogju na Prijeko, gdje ona izide iz nosiljke i-uljeze doma, Kad je nosiljka prolazila mimo Malu Braću, zdur Nikola Blavor obrati se onoj dvojici, koja su se šetala i zazove ih: Stijepo! Pošto i Nenki i Bači jed- nako se zvahu Stijepo, oba se dvojica Okrenuše put Blavora, jer nijesu znali koga od dvojice on zove. On im tada doslovce reče naški: ,Ako ne čete vi, ja ću; ne vidite li pokrivene segjete; da mi ste dobri svjedoci!“ Za prekršaje protiv ispraznih troš- kova bio je u Dubrovniku ustanovljen naročit sud od petero vlastele, koji su imali pravo i dužnost, da po svome znanju, ili po tugjoj prijavi zavedu i izreku kaznu. Parnica, islijegjenje, osuda i sve ostalo bilo bi uknjiženo u jednu njihovu osobitu knjigu. I javno krelanje u pokrivenoj nosiljci bijaše | prekršaj, jer zabranjeno, te i ovo spa: daše pod isti sud; stoga ovi suci za- | veđoše istragu protiv Vice Markove. Istragu su oni, po svoj prilici uslijed prijave zdura Blavora, vodili odmah sutradan, pak 4 i 25, istog mjeseca jula 1624. šegrt šavca, Stijepo Vicka Nenki, Lujo Hamza i one dvije službenice, koje istragu protiv krivaca, ispitaju svjedoke | Svjedoci pozvati, bili su Stijepo Bači, | su nosile gospogju. One su pri ispiti- vanju kazale istinu. Bilo je još svje- | doka, koji nijesu bili pozvati pred sud, kao: vojnici, Gjiva, službenica Dum Ruska Kandida, Tadija sa divone i Rado Krasoje. Iza ovog islijegjenja suci pod pred- sjedanjem njihova starješine izrekoše osudu i sazivajući Isukrstovo ime kaz- niše Vicu Markovu u svim njezinim Zdur Ivan priopći kaznu mužu Vi- cinu _dre 2 avgusta i. g. a ovaj mu | izjavi da uzimlje ma sebe posljedice | rečene kazne. - Ali 6. avgusta gradski providnici (pro- (utok) (Znfromisero) protiva ovoj osudi, a istog dana Niko Stijepov otac Vicin | ostavi u ruke republičinog notara zlatni | džerdanić kao zalog za onu globu od 50 perpera. Zatim petog novembra 1626 zabilježeno je u knjizi senata, da | se odobrava prigovor ili utok gradskih | providnika a dne 2. dećembra 1626 | notar Liliati vrati Niku Stjepanovu za- | log od zlatnog džerdana. dobrima na globu od 50 dubr. perpera. | veditori della citta) uložiše prigovor! gdje te autonomije funkcio- .