. E: | | = biskupa Španića. Ta je aleja ponos Strana 2. ČEM GDJE RASTE? — ČEMPRESI! OR! DARDANELIMA. — PANORAME U DUBROVACKI LIST“ PRES. JAŠI. — ŠUMA LJEPŠA OD ONE NA LAPADU. — SIMBOL VJEČNOG ŽI. VOTA. — VRATA BAZILIKE,Sv. PETRA. — ROD, VRSTE, IME. — Živi DO 2000 g. — VAŽNOST GOJENJA. Čempres raste uzduž cijele naše obale | ne samo pri moru, već i dosta daleko u zalegju tako, da ga nalazimo u Kninu, u Vrlici, u Mostarskoj oblasti do Jablanice, u okolici Cetinja i okolo Skadarskog Jezera. Nalazimo ga ma ra prerastim, pa i krševitim. U sjevernim predjelima je kultiviran, a na jugu sa- lazi se i kao posve autohtono staolo megju raznim drugim biljkama sredo- zemne flore. Miestimice dolazi i kao glavna šumska sastojina stvarajući malene, vrlo lijepe i guste šume. Čempres, opjevau od mnogih pje- snika raznih naroda i svih najveći je ukras pred starim seoskim crkvame, gdje stvara divne krajolike | te dostizava orijaške dimenzije. Pred starom župnom crkvom u Kčari na oto- ku Korčuli raste jedan čempres, koji , , 2 : iliom) | due'ma od čempresa, da se bolje uzdrže | je u obiamu (1.20 m nad zemljom) širok 3.50. Cijenim, da je ovaj iedan od najvećih živućih orijaša u Evropi. | Ne znam gdje-je svečanijii veličan- stveniji, da li iamo, gdie raste kao samac ili u dugim impozaninim #le- | jama ili udružen u većim skupinama, u gustim šumama i u parkovima. Ve- | ličansivena je aleja čempresa na Glavici | Sv. Antuna kraj Korčule, koja je po- , sagjena god. 1708. cd Korčulanskog vremena, || sa : e . vječnog života. Pl tarh je dao napisati | (veta teži 765 kg. a u suhom stanju 625 kg. Prije rata plaćalo se za 1 m? I čempresovog drveta225 franaka. | Feničani, Egipčani i Grci držali su, da je čempresovo drvo vjekovječno, oda se ne može iscrvotočiti ni irunuti, a da u vodi postaje još ivrgje. Za to | su od čempresa gradili sarkcfage, u | kojima bi zakopali svoje junake, bro- dove, vrata hramova i kipove raznih | božanstva. Razni narodi u davnini sma- otrali su čempres Svetim stablom i sa- | (dili su ga okolo hramova. Silvan, bog | | šuma, bio je prikazen sa grančicom [čempresa u ruci. Za to, što je vrlo otrajan, kršćani su ga uzeli za simbol | sve zakone na tablicama od čempresa, (a neki ivrđe da je i korablja Nojeva obila sagrajena od čempresa“. Djela starih pjesnika sačuvala su se u san- potomstvu; za to Horac kaže: »...Sperimus carmina fingi »posse linenda cedro, et Isevi ser- ovanda cupresso“, Plinije pripovijeda, da je čempres bio u tolikoj cijeni, te je svako poje- ; dino stablo predstavljalo jedan znatni imetak. Kad bi se rodila kćerka, otac bi posadio jedan čempres, da joj osi- gura iniraz prigodom udaje. Vrata bazilike Sv. Petrau Rimu bila svakog Korčulanina i vrlo privlačiva tačka za svakog ljubiielja prirode i za svakog umjetnika, koji se iskrcava na Korčuli, U blizini Orebića, nad morskim ža- tom mjesiu ostalo još nešto čempresa, | | lom, protezala se je u površini od 10 | do 12 hektara jedna gusta šumačem- | presa, koja je na žalost god. 1907. poipuno izgorjela.“ Prci. Kriletić tvrdi, da je ova šuma čempresa bila i veća i ljepša od one u Dardanelima, opje- vane od Lorda Byrona, Sada je na i + : 83 | ali su druge biljke. sredozemne flore već preotele maha. 2 Spomena su vrijedni čempresi kraj crkve matice u Kuni, koje je ovjeko- < vječio Medovićev kist i oni u Topclu kraj Stona. U vrtu franjevačkog ma- o onaslira u Hvaru nalazi se jedan čem- pres vrlo interesantan radi svog oblika poput kišobrana ; grane su mu u pro- rezu plosnaste (eliptične) te daju na- slućivati na jedan slučaj fascijacije u miadim godinama, prouzročene valjda od abnormalnih prilika terena, u kojem se je razvijao korijen. Čempres je najveći ures svih pano- rama u okolici Dubrovačkoj i u Boki Kotorskoj, a jedne od najkrasnijih pa- forama su one Lapada kraj Gruža i Savine kraj Ercegnovoga, kojima čem- pres podaje neki osobiti čar. A zar nije veličanstven pogled s obale Split- skena Sustipan, osobito u zapadu sunca? Mnogi ne vole čempres, jer da ih sjeća na groblje i na smrt. Po Teo- irastu, čempres je bio posvećen bo- Žansivima smrti, jer kad se jednom posiječe, njegov se korijen više ne pomlagjuje. No danas je svijet realniji te ne daje toliko važnosti predrasudama i simbolizmu već uzimlje svaku rast- linu u prvom redu s gledišta njezine prave sopstvene vrijednosti. Drvo čempresa jetvrdo, jako i kom- paktno, blijede žuio-crvenkaste boje, dade se laštiti te ima vrlo ugodan miris. U svježem stanju jedan m? dr- * Vidi moj članak ,Sumski požar“ u listu | , Gospodarstvo“. br, 22-23, god. 1907, i u »Lugarskom Vjesniku“ br. 1-4 god. 1915, su od čempresa 1 trajala su od vre- mena cara Konsilantina pa sve do pape o Eugena IV., dakle oko 800 godina, | Ovaj potonji ih je smijenio sa bron. | čanim vratima, koja se još danas tamo nalaze, premda su vrata od čempre- sovine bila još u dobrom stanju. o Čempres spada u četinjače Conife- tae, a familiju čempresa Cupressacege, Latinsko mu je ime“ Cupressus sem- pervirens L. ili Cupressus fastigista | D. C. (franc. Cyprčs, čes. cypliš, pol. cyprys, španj. Ciprčs, lal. Cipresso, engl. Cypress, njem. Zypresse). Kod južcih Slavena je poznat još pod ovim imenima: čempris, čepres, čepris, čipres, ćempres, ćepris, ćimpres, Cimpreš, cipres, cipres-drvo, prava ci- prež, ciprež drvo, cumpres, ančipres, kupres i grani plod. s Razlikuju se dvije vrsti : s uspravnim granama Cupressus sempervirens py- ramidalis i s vodoravnim granama C. semp. horizonialis. Za pravo oblik prvoga je nalik više na stup nego li na piramidu. Od prvoga razlikujemo dva oblika, jedan zdepnastiji (forma | patula) a drugi vitkiji (forma viminalis), i Po boji krošnje razlikuin se: jedan i zelene boje (glauca) a drugi | nešto življe modrikasto-zelene boje (vi- ridis). Potječe iz toplijih krajeva Per. zije, odakle je već u davno doba pre- nešen u južnu Evropu, Malu Aziju i u sjevernu Afriku, Živi obično 400 i više godina, a može dosegnuti preko 30 om visine, sko ga gromovi ne okljaštre. | Neki autori tvrđe, da ima stabala od 2000 godina i 50 m visine. e Lišće je četveroredno, vrlo sitno i ljuskasto, ostaje na grančici 2 do 3 godine pak onda opada. Muška resa je crijepovito-ljuskava sa 4 prašnice, a plodna resa češerolika. Plod je če- j šerka (šišarica) 3-4 cm duga i 2-8 cm i široka. Cvate ufebruaru i martu, plo- | dovi sazru u septembru ili novembru , slijedeće godine, a padaju tijekom zime. , Kao samac počme da denosi plodove | 0412, do 15. godine, ako je u sku- * Načini sebi kovčeg od drveta gofera,.“ | Prva knjiga Mojsijeva, Glava 6. pinama (u šumama) od 20. do 23. go- dine. Plodovi se beru čim počmu prvi da padaju. Klijavost sjemena traje 12 godina. marta u prosijanoj zemlji i pokrije se 5 mm visoko. Izloženo suncu iznikne kroz mjesec dana. M'ade bilike su vrlo nježne ; nakon godine dana ireba presaditi u rasadnik pszeći, da se ze- milja ne raspadne, već da cstane gru- | men vlažne zemlje okolo žila, da se lakše prime. Na 1 ha sjemeništa može biti prve godine 11 miliona biljčica u razmaku od 3 cm. jedna od druge, to jest, da svaka zaprema 9 cm.“ po- ovršine, U rasađniku, gdje ostaju 2 il 3 go- | dine, može se imali na 1 ha površine .1,560.000 biljaka u razmaku od 8 cm | odnosno da svaka zaprema 64 ćm.? površine, Ako moraju ostati u rasadniku više od 3 godine, n, pr. 4 do 9, tada na površini od | ha može se imati 250.000 stabelaca tt razmaku od 20 cm. ili za svako stabalce 400 cm? površine. | od prejakih sunčan'h zrasa, od preve- KOTOVA. ; Presade se na stalno mjesto nakon 8 4ili 5 godina. Za veću sigurnost uspjeha dobro je gojiti mlade Dbilike u loscima do 3. ili 4. godine, a za tim ih presadili na stalno mjesto, Mlada, samonikla stabla iz šume ne | primaju se lako, jer je vrlo teško po- vaditi ih iz zemlje, ada im se korijen one ozledi. > Čempres ne stvara ispod sebe skoro nimalo crnice (humus), daje malo hla- , dovine (osobito piramidalni), s toga \je u strmim položajima dobro. da po- \ vršina bude pokrivena niskom šumom (planika, jurovika, leprina, grahorača, \smrič it. d) i time obranjena od ja- |kih kiša i vjetrova. | Čempres raste vrlo sporo, do 200 \g. može da raste u debljini dijame- | tralno oko 5 min. godišije. Kod tem- I j perature od —10% C prestaje vegeti- rati, a kod —13% C sinrzne se. : Najveća dosada poznata visina čem- | presa iznašala je 52 m, najveći dija- metar debla 3.20. Konstatirano je (u Italiji) da živi najviše 2000 godina, je- dnako kao i kesten, više nego li ika- kvo drugo stablo. Držalo se, da ga ne napadaju kukci štetočinci ili koja od biljnin bolesti.“ Rasplogjuje se samo sjemenom, što se istrese iz njegovih češerki (šišarica). Osim spomenutih vrsti, koje su kod nas vrlo obične, udomljene su u ju- žnoj Evropi još slijeđeći : . Cupresus lusitanića Mill. porijetlom iz Indije, a aklimatiziran u Poriugalu, Odlikuje se brzim rastom i vrlo lije- pom krošnjom. C. macrocarpa. Hort. (ili C. Lam- bertiana, porijetlom iz Kalifornije, oda- kle je uveden u Evropu g. 1838. Vrio | jako, bujno i impozantno stablo, vi: osoko 15 do 25 m. Prilagogjuje se sva- kom tlu i najmršavijem pa i pržini kraj samog morskog žala, gdje po- dnaša i udarce morskih valova. Odo- ljeva i najjačem vjetru, Ima vrlo dobro bijelo žućkasta drvo. Za naša mjesta pri moru i na udarcu vjetrova s mora, ovaj je čempres od osobite važnosti. | €. ebinensis (ili C. Funebris) pira- miđalne krošnje ali s visećim granama. * Tek u novije vrijeme ustanovilo se, da ga napada kornjaš — Bubrestis Cupressi, koji mu izervotoči drvo. Entomonolog_P. Novak u Splitu imade ih u zbirci koleoptera iz skoro svih krajeva Dalmacije. U zbirci pok. dra Karamana imade ih ulovljenih i na Thuji, iz Kaštela kraj Splita. Sjeme se posije koncem mjeseca Miađe biljke treba da su obranijene , like vlage, od studeni i od raznog | Br 12: Potječe iz kine. Uspijeva i u kame. nitim predjelima, a imađe ga i u Dal. | maciji. C. Knightiana Carr., potječe iz Me. ksika, odakle je god. 1840. prenesen u Italiju, gdje vrlo buino raste. C. Torulosa potječe sa Himalaje, m nad morem. Goji se u Evropi od god. 1824. U Italiji dosegne 39 m vi. sije i 1 m debljine stabla u promjeru, Drvo je tamno crveno, vilo dugotrajno i za mnogo godina uzdrži svoj kara- kterisličar miris, Vrlo je podesno za gradnju linog pokućstva. Godišnji visinski prirast prvih 60 godina kod piramidalnog čempresa iz- naša poprečuo 30—40 cm. Nekoj če- ljadi kod nas taj rast izgleda prema. len pak im podkresavaju donje grsne u nadi, da će brže ponarasti. Tim postupkom ne postizavaju skoro ništa, poremećuju u stablu sve njegove fi- ziološke fankcije, što je jako škodljivo, a od krasnog čempresa naprave na. kazu, jer je ljepota čempresa upravo u tomu, što je skoro od površine ze- mlje razgranjen i vazda zelen, 2*# Važnost gajeuja čempresa je sve io \ veća. Daje izvrsno vrlo tvrdo i irejno idrvo za gjagju, osobito za luksusno | pokućstvo, za vrala i prozore sa mo- o numentalnim zgradama. Gusle živice čempresa su vrlo dobra obrana za one kuilure, koje stradaju od velikih vje- irova, osobito kod gojidbe cvijeća (ruža, paoma i ostalih plemenitih kul. tura) na veliko. To je osobito važno za one krajeve na našem primorju, gdje ili bure ili jugovine skoro svake godine nanašaju raznim kulturama ve- like štete. Od mladih grančica čem- presa vadi se destilacijom esencija (O- leum Cupressi — Essence de Cypr€s), koja se mnogo upotrebljava kao spe- cifični lijek proti kašlju hripavcu (ku- čji kašalj) kod male djece, s vrlo do- brim uspjehom. 100 kg. grančica mogu se je prije rata plaćalo 35 franaka po kg. U tu svihu se čempres mnogo nice eteričnih uija u Njemačkoj. — Premda su čempresi kod nas dosta obični, ne iskorišćuju se onako, kako bi se moglo. U rijetko kojoj kući u Dubrovačkoj i Zetskoj Oblasti naći je gredu ili rožnik na krovu od čempresa, pokućstva još manje a s destilacijom malo komu pada na pamet. toj općoj indolenciji; trebaće da se gle i prilagodi novim prilikama. Kođ nas imađe mnogo ledina, krševilih 1 neproduktivnih zemalja, koje bi se dale pošumiti vrlo uspješno s čempresom. Treba naročito posvetiti pažnju 419" matičnom bilju za: industriju esencija i ljekarija. Tlo i podneblje u primorju od Sušaka do Bojane osobito je ps: ovidjeti u nekojim primorskim predje: topnim zemljama, kako težak vuče oralo, da posije — kukuruz (!) tamo gdje bi jedna aromantična biljka m0" | gla da dade deseterostruku korist. Tre: ku primorju ivornica esencija i eter! (čnih ulja u velikom stilu, koja bi mo" gla da s temelja preobrazi i posta“! ona sasvim rentabilnije i racijonaltuić puteve svu našu narodnu privredu; € je riješi okorjelih mana, običaja i (1%! dicija, od kojih je sputana i koje J9l osporavaju svaki napredak. No Za t gdje raste u visini izmegiu 600 i 2400 | | dati 0.60 do 1.20 kg. esencije, za koju 1 gojiu Francuskoj i u Alžiru. Iz Italije | i iz Grčke se mnogo izvozi za tvor || esencije nitko se ne bavi. Da bi ga se sadilo za obranu od vjelrova, 10 Ipak će trebati da jednom bude kraj naš čovjek u primorskim selima sna: 4 — desno za to. Smiješno i žalosno Je | lima na našem jugu, u plodnim ina: | balo bi da se jednom osnuje kod Na PE RV PRE sen ao Ni Dam i Stoga oak a