.
E:
|
|

= biskupa Španića. Ta je aleja ponos

Strana 2.

ČEM

GDJE RASTE? — ČEMPRESI! OR!
DARDANELIMA. — PANORAME U



DUBROVACKI LIST“

PRES.
JAŠI. — ŠUMA LJEPŠA OD ONE NA
LAPADU. — SIMBOL VJEČNOG ŽI.

VOTA. — VRATA BAZILIKE,Sv. PETRA. — ROD, VRSTE, IME. — Živi
DO 2000 g. — VAŽNOST GOJENJA.

Čempres raste uzduž cijele naše obale |

ne samo pri moru, već i dosta daleko
u zalegju tako, da ga nalazimo u
Kninu, u Vrlici, u Mostarskoj oblasti
do Jablanice, u okolici Cetinja i okolo
Skadarskog Jezera. Nalazimo ga ma ra
prerastim, pa i krševitim. U sjevernim
predjelima je kultiviran, a na jugu sa-
lazi se i kao posve autohtono staolo
megju raznim drugim biljkama sredo-
zemne flore. Miestimice dolazi i kao
glavna šumska sastojina stvarajući
malene, vrlo lijepe i guste šume.
Čempres, opjevau od mnogih pje-
snika raznih naroda i svih
najveći je ukras pred starim seoskim

crkvame, gdje stvara divne krajolike |

te dostizava orijaške dimenzije. Pred
starom župnom crkvom u Kčari na oto-

ku Korčuli raste jedan čempres, koji , , 2 :
iliom) | due'ma od čempresa, da se bolje uzdrže |

je u obiamu (1.20 m nad zemljom)
širok 3.50. Cijenim, da je ovaj iedan

od najvećih živućih orijaša u Evropi. |

Ne znam gdje-je svečanijii veličan-

stveniji, da li iamo, gdie raste kao
samac ili u dugim impozaninim #le- |

jama ili udružen u većim skupinama,
u gustim šumama i u parkovima. Ve- |
ličansivena je aleja čempresa na Glavici |
Sv. Antuna kraj Korčule, koja je po- ,
sagjena god. 1708. cd Korčulanskog

vremena, || sa : e
. vječnog života. Pl tarh je dao napisati |

(veta teži 765 kg. a u suhom stanju
625 kg. Prije rata plaćalo se za 1 m?
I čempresovog drveta225 franaka.
| Feničani, Egipčani i Grci držali su,
da je čempresovo drvo vjekovječno,
oda se ne može iscrvotočiti ni irunuti,
a da u vodi postaje još ivrgje. Za to
| su od čempresa gradili sarkcfage, u
| kojima bi zakopali svoje junake, bro-
dove, vrata hramova i kipove raznih
| božanstva. Razni narodi u davnini sma-

otrali su čempres Svetim stablom i sa- |
(dili su ga okolo hramova. Silvan, bog |

| šuma, bio je prikazen sa grančicom
[čempresa u ruci. Za to, što je vrlo

otrajan, kršćani su ga uzeli za simbol

| sve zakone na tablicama od čempresa,
(a neki ivrđe da je i korablja Nojeva
obila sagrajena od čempresa“. Djela
starih pjesnika sačuvala su se u san-
potomstvu; za to Horac kaže:
»...Sperimus carmina fingi
»posse linenda cedro, et Isevi ser-
 ovanda cupresso“,
Plinije pripovijeda, da je čempres
bio u tolikoj cijeni, te je svako poje-

; dino stablo predstavljalo jedan znatni

imetak. Kad bi se rodila kćerka, otac
bi posadio jedan čempres, da joj osi-
gura iniraz prigodom udaje.

Vrata bazilike Sv. Petrau Rimu bila



svakog Korčulanina i vrlo privlačiva

tačka za svakog ljubiielja prirode i za
svakog umjetnika, koji se iskrcava na
Korčuli,

U blizini Orebića, nad morskim ža-

tom mjesiu ostalo još nešto čempresa,

|
|
lom, protezala se je u površini od 10 |
do 12 hektara jedna gusta šumačem- |
presa, koja je na žalost god. 1907.
poipuno izgorjela.“ Prci. Kriletić tvrdi,
da je ova šuma čempresa bila i veća
i ljepša od one u Dardanelima, opje-
vane od Lorda Byrona, Sada je na

i
+
: 83 |
ali su druge biljke. sredozemne flore
već preotele maha. 2

Spomena su vrijedni čempresi kraj
crkve matice u Kuni, koje je ovjeko-

< vječio Medovićev kist i oni u Topclu

kraj Stona. U vrtu franjevačkog ma-

o onaslira u Hvaru nalazi se jedan čem-

pres vrlo interesantan radi svog oblika

poput kišobrana ; grane su mu u pro-

rezu plosnaste (eliptične) te daju na-
slućivati na jedan slučaj fascijacije u
miadim godinama, prouzročene valjda
od abnormalnih prilika terena, u kojem
se je razvijao korijen.

Čempres je najveći ures svih pano-
rama u okolici Dubrovačkoj i u Boki
Kotorskoj, a jedne od najkrasnijih pa-
forama su one Lapada kraj Gruža i
Savine kraj Ercegnovoga, kojima čem-
pres podaje neki osobiti čar. A zar
nije veličanstven pogled s obale Split-
skena Sustipan, osobito u zapadu sunca?

Mnogi ne vole čempres, jer da ih
sjeća na groblje i na smrt. Po Teo-
irastu, čempres je bio posvećen bo-
Žansivima smrti, jer kad se jednom
posiječe, njegov se korijen više ne
pomlagjuje. No danas je svijet realniji
te ne daje toliko važnosti predrasudama
i simbolizmu već uzimlje svaku rast-
linu u prvom redu s gledišta njezine
prave sopstvene vrijednosti.

Drvo čempresa jetvrdo, jako i kom-
paktno, blijede žuio-crvenkaste boje,
dade se laštiti te ima vrlo ugodan
miris. U svježem stanju jedan m? dr-

* Vidi moj članak ,Sumski požar“ u listu |

, Gospodarstvo“. br, 22-23, god. 1907, i u
»Lugarskom Vjesniku“ br. 1-4 god. 1915,

su od čempresa 1 trajala su od vre-
mena cara Konsilantina pa sve do pape
o Eugena IV., dakle oko 800 godina,
| Ovaj potonji ih je smijenio sa bron.
| čanim vratima, koja se još danas tamo
nalaze, premda su vrata od čempre-
sovine bila još u dobrom stanju.
o

Čempres spada u četinjače Conife-
tae, a familiju čempresa Cupressacege,
Latinsko mu je ime“ Cupressus sem-

pervirens L. ili Cupressus fastigista |

D. C. (franc. Cyprčs, čes. cypliš, pol.
cyprys, španj. Ciprčs, lal. Cipresso,
engl. Cypress, njem. Zypresse).
Kod južcih Slavena je poznat još
pod ovim imenima: čempris, čepres,
čepris, čipres, ćempres, ćepris, ćimpres,
Cimpreš, cipres, cipres-drvo, prava ci-
prež, ciprež drvo, cumpres, ančipres,
kupres i grani plod. s
Razlikuju se dvije vrsti : s uspravnim
granama Cupressus sempervirens py-
ramidalis i s vodoravnim granama C.
semp. horizonialis. Za pravo oblik
prvoga je nalik više na stup nego li
na piramidu. Od prvoga razlikujemo
dva oblika, jedan zdepnastiji (forma
| patula) a drugi vitkiji (forma viminalis),
i Po boji krošnje razlikuin se: jedan
i zelene boje (glauca) a drugi
| nešto življe modrikasto-zelene boje (vi-
ridis). Potječe iz toplijih krajeva Per.
zije, odakle je već u davno doba pre-
nešen u južnu Evropu, Malu Aziju i
u sjevernu Afriku, Živi obično 400 i
više godina, a može dosegnuti preko 30
om visine, sko ga gromovi ne okljaštre.
| Neki autori tvrđe, da ima stabala od
2000 godina i 50 m visine. e
Lišće je četveroredno, vrlo sitno i
ljuskasto, ostaje na grančici 2 do 3
godine pak onda opada. Muška resa
je crijepovito-ljuskava sa 4 prašnice,
a plodna resa češerolika. Plod je če-
j šerka (šišarica) 3-4 cm duga i 2-8 cm
i široka. Cvate ufebruaru i martu, plo-
| dovi sazru u septembru ili novembru
, slijedeće godine, a padaju tijekom zime.
, Kao samac počme da denosi plodove
| 0412, do 15. godine, ako je u sku-





* Načini sebi kovčeg od drveta gofera,.“
| Prva knjiga Mojsijeva, Glava 6.

pinama (u šumama) od 20. do 23. go-
dine. Plodovi se beru čim počmu prvi
da padaju. Klijavost sjemena traje 12
godina.

marta u prosijanoj zemlji i pokrije se
5 mm visoko. Izloženo suncu iznikne
kroz mjesec dana. M'ade bilike su
vrlo nježne ; nakon godine dana ireba
presaditi u rasadnik pszeći, da se ze-
milja ne raspadne, već da cstane gru-
| men vlažne zemlje okolo žila, da se
lakše prime. Na 1 ha sjemeništa može
biti prve godine 11 miliona biljčica
u razmaku od 3 cm. jedna od druge,
to jest, da svaka zaprema 9 cm.“ po-
ovršine,

U rasađniku, gdje ostaju 2 il 3 go-
| dine, može se imali na 1 ha površine
.1,560.000 biljaka u razmaku od 8 cm
| odnosno da svaka zaprema 64 ćm.?
površine,

Ako moraju ostati u rasadniku više
od 3 godine, n, pr. 4 do 9, tada na
površini od | ha može se imati 250.000
stabelaca tt razmaku od 20 cm. ili za
svako stabalce 400 cm? površine.



| od prejakih sunčan'h zrasa, od preve-

KOTOVA.

;  Presade se na stalno mjesto nakon
8 4ili 5 godina. Za veću sigurnost
uspjeha dobro je gojiti mlade Dbilike
u loscima do 3. ili 4. godine, a za tim
ih presadili na stalno mjesto,

Mlada, samonikla stabla iz šume ne
| primaju se lako, jer je vrlo teško po-
vaditi ih iz zemlje, ada im se korijen
one ozledi.

> Čempres ne stvara ispod sebe skoro
nimalo crnice (humus), daje malo hla-
, dovine (osobito piramidalni), s toga
\je u strmim položajima dobro. da po-
\ vršina bude pokrivena niskom šumom
 (planika, jurovika, leprina, grahorača,
\smrič it. d) i time obranjena od ja-
|kih kiša i vjetrova.

| Čempres raste vrlo sporo, do 200
\g. može da raste u debljini dijame-
| tralno oko 5 min. godišije. Kod tem-
I

j perature od —10% C prestaje vegeti-
rati, a kod —13% C sinrzne se.

: Najveća dosada poznata visina čem-
| presa iznašala je 52 m, najveći dija-
metar debla 3.20. Konstatirano je (u
Italiji) da živi najviše 2000 godina, je-
dnako kao i kesten, više nego li ika-
kvo drugo stablo.

Držalo se, da ga ne napadaju kukci
štetočinci ili koja od biljnin bolesti.“

Rasplogjuje se samo sjemenom, što
se istrese iz njegovih češerki (šišarica).

Osim spomenutih vrsti, koje su kod

nas vrlo obične, udomljene su u ju-
žnoj Evropi još slijeđeći :
. Cupresus lusitanića Mill. porijetlom
iz Indije, a aklimatiziran u Poriugalu,
Odlikuje se brzim rastom i vrlo lije-
pom krošnjom.

C. macrocarpa. Hort. (ili C. Lam-
bertiana, porijetlom iz Kalifornije, oda-
kle je uveden u Evropu g. 1838. Vrio
| jako, bujno i impozantno stablo, vi:
osoko 15 do 25 m. Prilagogjuje se sva-
kom tlu i najmršavijem pa i pržini
kraj samog morskog žala, gdje po-
dnaša i udarce morskih valova. Odo-
ljeva i najjačem vjetru, Ima vrlo dobro
bijelo žućkasta drvo. Za naša mjesta
pri moru i na udarcu vjetrova s mora,
ovaj je čempres od osobite važnosti.
| €. ebinensis (ili C. Funebris) pira-
miđalne krošnje ali s visećim granama.



* Tek u novije vrijeme ustanovilo se, da

ga napada kornjaš — Bubrestis Cupressi,
koji mu izervotoči drvo. Entomonolog_P.
Novak u Splitu imade ih u zbirci koleoptera

iz skoro svih krajeva Dalmacije. U zbirci

pok. dra Karamana imade ih ulovljenih i na
Thuji, iz Kaštela kraj Splita.

Sjeme se posije koncem mjeseca

Miađe biljke treba da su obranijene ,

like vlage, od studeni i od raznog |

Br 12:



Potječe iz kine. Uspijeva i u kame.
nitim predjelima, a imađe ga i u Dal.
| maciji.

C. Knightiana Carr., potječe iz Me.
ksika, odakle je god. 1840. prenesen
u Italiju, gdje vrlo buino raste.

C. Torulosa potječe sa Himalaje,

m nad morem. Goji se u Evropi od
god. 1824. U Italiji dosegne 39 m vi.
sije i 1 m debljine stabla u promjeru,
Drvo je tamno crveno, vilo dugotrajno
i za mnogo godina uzdrži svoj kara-
kterisličar miris, Vrlo je podesno za
gradnju linog pokućstva.

Godišnji visinski prirast prvih 60
godina kod piramidalnog čempresa iz-
naša poprečuo 30—40 cm. Nekoj če-
ljadi kod nas taj rast izgleda prema.
len pak im podkresavaju donje grsne
u nadi, da će brže ponarasti. Tim
postupkom ne postizavaju skoro ništa,
poremećuju u stablu sve njegove fi-
ziološke fankcije, što je jako škodljivo,
a od krasnog čempresa naprave na.
kazu, jer je ljepota čempresa upravo
u tomu, što je skoro od površine ze-
mlje razgranjen i vazda zelen,



2*#
Važnost gajeuja čempresa je sve io
\ veća. Daje izvrsno vrlo tvrdo i irejno
idrvo za gjagju, osobito za luksusno
| pokućstvo, za vrala i prozore sa mo-
o numentalnim zgradama. Gusle živice
čempresa su vrlo dobra obrana za one
kuilure, koje stradaju od velikih vje-
irova, osobito kod gojidbe cvijeća
(ruža, paoma i ostalih plemenitih kul.
tura) na veliko. To je osobito važno
za one krajeve na našem primorju,
gdje ili bure ili jugovine skoro svake
godine nanašaju raznim kulturama ve-
like štete. Od mladih grančica čem-
presa vadi se destilacijom esencija (O-
leum Cupressi — Essence de Cypr€s),
koja se mnogo upotrebljava kao spe-
cifični lijek proti kašlju hripavcu (ku-
čji kašalj) kod male djece, s vrlo do-
brim uspjehom. 100 kg. grančica mogu

se je prije rata plaćalo 35 franaka po
kg. U tu svihu se čempres mnogo

nice eteričnih uija u Njemačkoj. —
Premda su čempresi kod nas dosta
obični, ne iskorišćuju se onako, kako
bi se moglo. U rijetko kojoj kući u
Dubrovačkoj i Zetskoj Oblasti naći je
gredu ili rožnik na krovu od čempresa,
pokućstva još manje a s destilacijom

malo komu pada na pamet.
toj općoj indolenciji; trebaće da se

gle i prilagodi novim prilikama. Kođ
nas imađe mnogo ledina, krševilih 1
neproduktivnih zemalja, koje bi se dale
pošumiti vrlo uspješno s čempresom.

Treba naročito posvetiti pažnju 419"
matičnom bilju za: industriju esencija
i ljekarija. Tlo i podneblje u primorju
od Sušaka do Bojane osobito je ps:



ovidjeti u nekojim primorskim predje:
topnim zemljama, kako težak vuče
oralo, da posije — kukuruz (!) tamo
gdje bi jedna aromantična biljka m0"
| gla da dade deseterostruku korist. Tre:

ku primorju ivornica esencija i eter!
(čnih ulja u velikom stilu, koja bi mo"
gla da s temelja preobrazi i posta“!
ona sasvim rentabilnije i racijonaltuić
puteve svu našu narodnu privredu; €
je riješi okorjelih mana, običaja i (1%!
dicija, od kojih je sputana i koje J9l
osporavaju svaki napredak. No Za t

gdje raste u visini izmegiu 600 i 2400 |

| dati 0.60 do 1.20 kg. esencije, za koju 1

gojiu Francuskoj i u Alžiru. Iz Italije |
i iz Grčke se mnogo izvozi za tvor ||

esencije nitko se ne bavi. Da bi ga
se sadilo za obranu od vjelrova, 10



Ipak će trebati da jednom bude kraj

naš čovjek u primorskim selima sna: 4 —

desno za to. Smiješno i žalosno Je |

lima na našem jugu, u plodnim ina:

| balo bi da se jednom osnuje kod Na

PE RV PRE sen ao



Ni







Dam i Stoga oak



a