POSTARINA PLAĆENA roj 13. Jubrov čki * SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK Pojedini broj Din. 1:50 List God. 2. Godišnja pretplata 80 Din. Za inozemstvo 200 D. * Dr. MATIJA VIDOEVIĆ Urednik: 28. marta 1925. Odgovorni urednik: STIJEPO M. BJELOVUČIĆ Plativo i utuživo u Dubrov- niku. Oglasi po tarifi. Naše Pomorske Akademije. U ,Trgovinskom Glasniku“ uvršten je članak pod cvim naslovom za koji Žalimo da je našao mjesta u ovom uglednom listu. Pošto je pisac istakao . znamenitost pomorstva za naše kra- jeve i prikazao zahtjeve, koji se sta- vljaju jednom pomorskom kapetanu, on prikazuje na svoj način sadašnju , nezaposlenost megju našim pomorcima, pa zaključuje, da su tri pomorske aka- demije za nas odviše, te da treba je- dnu ukinuti, Taj je zaključak sasvim proizvoljan. Nezaposlenost u pomorskom zvanju nije pojava, koju u povjesti pomorske Dalmacije prvi put susrećemo. Ali on- dašnji naši upravnici, sigumo ne iz ljubavi prama nama, nijesu iz toga izvo- dili, da se koja naulička škola ima ukinuti, već da treba poraditi, da se pomorstvo opet pridigne te zaposli , ponovno sve one snage, koje iz mla- dih dana navikle na more, drugomu poslu nijesu vične niti se mogu upo- trijebiti. Zatvarajući jednu akademiju možda bi'se smanjio broj mladih ljudi koji se posvećuju zvanju pomorskog Kapetana, ali se tim nčće dati kruha hiljadama naših primoraca, vrijednih mornara, Time se neće postići, da u našim lukama prvo mjesto ima do- maća mornarica. Za tim treba ići, a kad | brodarstvo u našim lukama bude i u našim rukama, tada tri pomorske aka- demije bit će jedva dostatne, da tako- voj mornarici osiguraju potrebno ča- sništvo i njegovu izmjenu. No recimo da su tri akademije za naše potrebe suviše i da zbilja treba jednu ukinuti. Zašto iada baš dubro- vačku, o kojoj sam pisac kaže da ,ima priličan broj djaka i nalazi se u mje- stu sa prilično razvijenim pomorstvom“, Odgovor je na ovo ovaj: ,ova aka- demija ima jedan nedostatak, od pred- sudnog značaja u ovom pitanju, a to a da ovu akademiju posećuje vrlo malo dubrovčana. I ranije a i danas (je vrlo malo kapetana pravih dubrov- čana. Tu školu posećuju najvećim de- djaci rodom sa dalmatinskih ostrva“. Ovo je krupna neistina i hotimično | izvrtanje svakomu poznatih činjenica. Ono što pisac naziva ,prilično razvi- jenim pomorstvom“, pravije bi bilo nazvati ,jedinim pravim pomorstvom što ga Jugoslavija ima“, jer osim pa- robrodarskih društava ,Jadranske“, ,O- ceanije“ i ,Boke“ sva ostala društva na dugu plovidbu ili su isključivo dubrovačka ili su dubrovčani intere- sirani. Da ne spominjemo Dubrovačku Parobredarsku Plovidba i dva druga čisto dubrovačka parobroda, parobro- darsko društvo ,Račić“ porijetlom je i novcem dubrovačko, a društvo ,Ba- burizza & Comp. nosi opet ime je- | dnoga dubrovčanina. Dakako u du- brovčane ini ne brojimo samo one, | koji su se rodili u bedemima grada, već sve one, koji se osjećaju dubrov- sac nazivlje dalmatinskim, a to su pogla- vito otoci u neposrednoj blizini Dubrov- nika, koji s Dubrovnikom živu i osjećaju. »Priličan broj djaka“ koje pisac spo- minje, to su oni ljudi koji su odre- gjeni od tradicije da u Dubrovniku | prime svoju pomorsku naobrazbu i da preuzmu zapovjed dubrovačkih paro- | | : | čanima, akađemija služi za to, jerimamo našu mornaricu, kojom hoćemo da upra- vljaju maši ljudi, i obrnuto pomorska akademija dubrovačka ima ,priličan“ broj djaka, jer Dubrovnik ima ,pri- lično“ razvijeno pomorstvo; gdje će te djake namjestiti. Nova dubrovačka vlastela. Napisao M. Rešetar. Bez sumje i u Dubrovniku su vrlo rano najbogatije i najmoćnije porodice čvrsto držale u svojim rukama upravu grada, te nijesu dopuštale da se ostali gragjani u to miješaju; one su se na- pokon odvojile kao privilegovsna kasta koja je teško primala a na kraju nije nikako primala u svoje kolo druge koje porodice — odvojila se vlastela od pučana! Kako je to išlo do kraja 13, vijeka, ne možemo znati, jer iz toga vremena nemamo pouzdanih vijesti o tome, a najstariji popisi du- brovačke vlastele iz -15. vijeka, u ko- jima se gotovo za svaku porodicu kaže odakle je i kada je došla u Dubrovnik, slabo su pouzdani ; iz sačuvanijeh do- kumenata može se samo kazati da se od vlastele spominju najranije iz g. 978-1023 Bunići (Bona) i Sarakovići (Saraca), a za njima još u 11. vijeku Bubanje (Bubagna), Prokulovići (Pro- culo) i Slabe (Slaba) koji su se po- sljednji docnije prozvali Lukarevići (Luccari). Svakako s početkom 14. vi- | jeka kolo vlastele bilo je već zalivo- reno, pa su vrlo rijetki slučajevi da je još u prvoj polovici toga vijeka koja porodica primljena u vlastelu; to jest, sigurno to znamo za Buće(Buchia), koji su bili kotorska vlastela, pa je jedna njihova grana prešla u Dubrovnik i 2. januara 1336 dobila dubrovačko vlasteostvo, dok za Trepanje (Trepagne), Basiljeviće (Bassegli), Hrančiće (Cran- ca), Rosso, Kazalice (Casaliza) i Pres- lice (Presliza), što se u spomenicima nalaze tek g. 1303-1348, nije sigurno jesu li tek u to doba i ušli u broj vlastele, ili se samo slučajno tek tada u dokumentima spominju. Pošto su g. 1336 Buće primljeni prošlo je preko 300 godina a da nije. bilo nikakve nove vlastele; Dubrovnik je doista davao u 15. vijeku nekoj bosanskoj gospodi (velikomu vojvodi Sandalju itd.) titulu dubrovačkog vlastelina, ali to je zbilja bila šamo titula, jer oni nijesu prela- zili u Dubrovnik, niti su . učestvovali u upravi grada. pa i one sa ostrva, koje pi“ broda, kad ih dogje red. Nama dakle | Ima još jedan razlog, s kojeg pisac | hoće ukinuće skademije u Dubrovniku : »što akademija u Kotoru ima i jaku | tradiciju ; ona je ne samo kod nas | POmorskih zavoda“. Nama nije po- | znata povjest nautičke škole u Kotoru, | \anije nam na Žalost poznata ni po- | vjest nautičke nastave u Dubrovniku. Svakako one kapetanske diplome, što ih je republika davaigišto ih čuvamo kao svetinje u muzeju i po kućama, oni propisi o ,škrivanima“, koje na- lazimo već u statutu dubrovačkomu iz XIII. dokaz usposobljenja, nekakvu pouku, tako nam se barem čini, da bi tre- | balo da bude. A ta pouka ima biti bila dobra, jer bez dobrih kapetana | ne može se imati ilotu od 265 bro- u času propasti republike. No pustimo |t0, mi o tome nećemo uvjeriti pisca članka u ,Trgovinskom Glasniku“, jer, on vidi samo ono, što hoće da vidi. | Tako n. pr. od preko 100 kapetana, , što ih Dubrovnik ima sada, od neko- |liko stotina što ih je imao u doba, ikad mu je mornarica brojila, kojih i trista ladja, on ne vidi nijednoga, jer, očujte!, ,i ranije ai danas je vrlo malo | kapetana pravih Dubrovčana“. S lju- | dima, koji ovako duboko poznaveju | naše prilike, teško je raspravljati, ali | kad je on spomenuo riječ ,tradicija«, | možda nije suvišno — ne za njega dakako, već za druge — spomenuti jednu tradiciju, koja je uvijek živa u E Dubrovnika: i kojoj možda treba da | zahvali naša država, što.je spasila od | talijanske pohlepe dobar dio trgovačke ; mornarice, koji joj je ostao. A ta je | | tradicija, da svoje brodove ne smije \ se prepuštati na vogjenje i upravljanje | ljudima, koji mogu imati različite in- \terese od tvojih, što će reći, da bro- Nego broj vlastele počeo je opadati; biće da ih je bilo najviše baš u početku Veliko vijeće imalo 241 člana, bilo je dakle te godine toliko odrasle muške vlastele, pa po tome možemo uzeti da ih je s djecom Vilo oko 500 a sa ženski- jem oko 1000. Ali g. 1427, kako je iznio g. A. Solovjev u br. 35 od 24. 1X. 1924 ovoga lista, bilo je muške vlastele Gučetići !), a početkom 17. vijeka samo 330, tako da su vlastela, videći to svoje neprestano nazadovanje, odlučila đa ojačaju svoj broj, a u isto doba da pomognu državnoj kasi, primajući u svoje redove neke bogatije pučke porodice koje će za tu čast platiti masnu taksu. Obično se misli da se s time počelo tek poslije velike trešnje od g. 1667, ali to nije tako, nego je Veliko vijeće još 18. januara 1664 za- ključilo da se uzme u vlastelu 10 po- rodica, domaćih ili inostranih, koje će | za to platiti u državnu kasu 10.000 španjolskih peča (talira). Ali, kako su naši stari gospari uvijek polako i oprez- no radili, tako se pristupilo izvršivanju već iu Evropi jedan od majstarijih | vijeka, pretpostavljaju mekakav | dova, kakvu je u. pr. Dubrovnik imao | 14. vijeka, jer znamo da je g. 1819: samo 411 glava (od kojih 51 iz kuće , dovlasnici, kapetani, mornari skupa sa | brodom koji ih udružuje, treba da čine | jednu cjelinu, dio grada, kojćinu pri- | padaju, Ovo je ona tradicija, vjerni kojoj | Dubrovčani nijesu htjeli prenijeti upravu | svojih društava u Trst, s koje oni ni- jesu bez nevolje htjeli primali strance | u parobrođarska društva, s koje su na / zapovijedi brodova bili po mogućnosti | dubrovčani a i momčad dubrovačka, tako da kad je došlo do diobe mor- narice izmegju Jugoslavije i Italije, nije nikomu došlo ni na pamet sum- njati, da dubrovački brodovi nijesu naši, | Jedan, i to bitni dio u ovoj u času | najveće potrebe iskušanoj pomorskoj | organizaciji, čini nautička škola u Du- ni Ne dirajte u nju, ako vam je naše pomorstvo na srcu. NAŠI ČLANCI. O ZEMALJSKOM ODBORU. Uvodni članak u zadnjem broju na- šeg lista ,Pitanje Zemaljskog Odbora |! pred Upravnim Sudištem“ preštampao \je u cjelini ugled. splitski dnevnik | »Novo Doba“. Isti list ponovno se po- | vraća na. ovo pitanje u br. 72, te ja- | vlja da se Oblasna Uprava u Splitu prizvala na Državni Savjet zbog one presude. O KRIMINALITETU u DUBROVNIKU U dojdućim brojevima našeg lista izaći će niz podlistaka o kriminalitetu u Dubrovniku u drugoj polovini XVI. i prvoj polovini XVII. vijeka, koje je napisao prof. A. Vučetić. DOKUMENTARNI AKREDITIVI. U jednom 'od dojdućih brojeva do- nijet ćemo članak ugl. novčara o za- ključcima talijanskih novčanih zavoda glede izvršivanja dokumentarnih akre- ditiva. Na taj članak upozorujemo naše čitaoce iz privrednih krugova. toga zaključka tek g. 1666 kada se je ugasila stara kuća Lukarevića, ie Ve- liko vijeće odluči da sa mjesto nje uzme jedna pučka i raspiše natječaj ; pa je 5. novembra te godine izabran godbu da plati 5000 dubrov. dukata, \ a poslije trešnje bi 30. jula 1667 pri- brojen vlasteli još jedan Boždar, i to za zasluge što je stekao za republiku, pa zato i bez ikakve takse, Ali Bož- dari su skoro zatim izgubili vlasteostvo, | jer je Niko- Vlahov (biće sin onoga prvoga Vlaha Nikava) 6. oktobra 1695 ranio u svagji jednog Gundulića — pomislite jedan novi vlastelin jednog od najstarijih kuća! Prema tome je odregjena 13. januara 1696 i kazna: Miho Vlahov osugjen je na smrt sje- kirom (samo što je-on pred njom po- bjegao), a svi Boždari bili izbačeni iz broja vlastele i prognani. Tek g. 1707 bi opet primljen u broj vlastele jedan "Boždar kojemu je bilo tek 8 godina kad se to strašno zločinstvo dogodilo a g. 1718 i svi ostali. Malo dana po- slije Boždara, to jest 10. novembra 1666 pribrojeni su vlasteli i Sorkoče- Vlaho Nikov Boždar (Bosdari) uz po-