POSTARINA: PLAĆENA Broj 14. OV: Hen “ SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK ki Pojedini broj Din. 150 gt God. 2. L Godišnja pretplata 80 Din. Za inozemstvo 200D. Dr. MATIJA VIDOEVIĆ Urednik : 4, aprila 1925. Odgovorni urednik: STIJEPO M. BJELOVUČIĆ Plativo i utuživo u Dubrov= niku. Oglasi po tarifi. Uloga planine Tmora pri ribanju srasla sa mrožama vojgam u prodoru mijetskom | i u Pelagam iza otoka Lakljana i Šipana. Od drevnih davnina lovile su se srgjele u dubrovačkoj . okolici, koliko pod svijeću sa traktom srdenarom ili potegačom, loliko i sa mrežom voj- gom. Republika dubrovačka davala je veliku važnost ovoj bogaloj grani na- šeg gospodarsiva, što mam najbolje ivrde ribarski zakoni i razne naredbe o lovljenju srgjela još iz srednjeg vi- jeka; dakle mnogo priie nego li je Dandolo, taj mletački proveditur za Dalmaciju izdao pravilnik za lov sr- jela u Dalmaciji. I u dubrovačkoj > repuplici za lov srgjela, sa ljetnom potegačom ili traktom, bita su odre- gjena stanovita mjesta lako zvane poste, na kojima se ribu pod svijeću saku- Pljalo, traktom zaokruživalo i na obalu dovuklo, Nitko ih nije smio ometati na postama, pa ni same mreže vojge, koje bi tek dozvolom gospodara trakte, ili zapovjednika (patruna) mogle za- graditi izvan trakie, kad bi svijećar iz korte preko saka (vreće) izašao. U ko- taru ima više posta na kojima bi se srgjele lovile; pa ima glavnih posta iu nuzgrednih posla, tako zvati službe. nica. Zato bi se na početku svakog mraka izmegju trakiara vađili brušketi, gdje će koja trakta ribati, Trakle su mogle ribati iz jedne općine na postam u drugoj općini, a na vlastito na pos- tam tako zvanim službenicam. Tako da naši Riječani, oci ribarstva pod svijeću, te Lopugjani i Brsečani mogli su ribati na postem u raznim općinam našega kolara. Nego ne lovu se sr- gjele samo sa traktom, već i sa mre- žama vojgam. Mreže vojge u dubrovačkoj okolici nijesu baš armane (uregjene) kako sit po ostaloj Dalmaciji. Ista su skora oka od mreže, a prama tome su i armane. U dubrovačkoj okolici vojge su visoke po sedam pasa -— ja ću se držati ri- barske mjere — a duge su do sto i pedeset pasa, napravljene u tri komada, koja se jedan drugome privezuju po- moću armatura i zagenta (trak. od kosreti, koji je uz visinu mreže na više mjesta privezan; dug je za polovinu metra). Kadkad se mreža sastoji od dva komada, svaki dug od 60 do 70 pasa, iNa glavi pluinoj jesu plutnice okruglaste nanizane na armaturu, ana glavi olovnoj nanizane su okruglaste olovnice. Pluinice drže mrežu u visini, da paka ne pada, a olovnice je pri- težu ma dno. Dubrovački vojgari ne rabe barioce, da uzdrže mrežu u kojoj se hoće dubini ispod površine morske, oni rabe tako zvane senjale od pluta, koji su složeni od dva ill tri komada od plata pomoću frmuta (klinci od drveta jelovine). Senjo je debeo jedan cm. do petnaest centimetara, a dug dva do dva i po decimetra. Na sredini pro- vrćeni su na dva mjesta, a kroz ove šupljine provučena je gaša od debljeg , konopa, kao armatura, te su krajevi upleteni. Za gašu se veživa rićela (tanki korop) dug dvađeset pasa, raz- dijeljen u dva komađa. Kad je ribnja na svu kalumu* £t. i..na svu dubinu, |tad se rabi sva rićela, to obično biva iga početku ljeta i pri svrsi. Kroz ljeto | |! tađa se rabi polovinu rićele. Rićele se preveživaju kosreti upletena i učvršćena uz arma- turu svakih sedam pasa daleko jedan .od drugog. Obično cijela mreža ima ; 20 do 22 senjala. | spuštaju u dubinu prama ulovu srgjela i prama položajima gdje se lovi sr- | gjela. Ako se riba uz obalu, onda se | stavi kaluma prama dubini mora; bliže obale može biti keluma mala, a prama vani može biti viša. panjskoj, slanjskoj i u Dolima općine \“stonjske. Vojgari su dubr. kotara od . pantivjeka ribarii danas r.baju ne samo , uz obale kopna i otoka ovog kolara, i dalii kotaru korčulanskome, Zagorju, -čak do Orebića su naši zalazili, samo ako bi še tamo ribnja cglasila, aamo je ne bi bilo. To pravo nitko im nije priječic ; to je pravo uvriježeno stoti- | dok ribaju uz obalu, i kamen, dubine i giruje, te obično tudar vladaju. Sva- kome položaju, kamenu gdje obično ribaju nadjenuše ime ili po kojemu dogogjaju ili po koniormaciji položaja ili kamena. Ta su imena već od pan- otivjeka u narodu uvriježena i pas pasu ; predaje. Ja ću ovdi nabrojiti nekoliko tih imena raznih položaja u koliko ovi služe ne samo za ribanje uz obalu, već i za ribanje u Pelegam i u pro- doru mljetskom ,Žaplju“ a u odnošaju sa Tmorom. Na jugoistočnoj strani otoka Šipana vojgari drže ove položaje: Prtuša, Ga- jebina, Konavoske gaće, Ponla od lenge, Lavi, Badanj, Mandaljena, Konj, Male bige, Velike bige, Debela glava, Tr- pezica, Šupljak, Priježva, Crljene sti- od oteka Lakljana Herpoti ili Pom- pejeva vrata. U Harpotima je glasovita posla za “lov srgjela pod svijeću. Sa kolići, Dimovići, Seka: od Dimovića, Pod vodom, Precjep, Tumbanica, Toka, Biskup, Skrinja, Ručijak, Spila od o- pančara, Crne seke. Od otoka Lakljana dijeli otok Olipa ulaz ,Veliki vratnik“ (,Bocche false“) kroz koji se ulazi u prodor šipanjski: Na Olipi su ovi znatni položaji : Kuća (svjetionik), Lenga, Sredina Olipe, Galeb, Skakutin. Izmegju Olipe i istočnog rta Pelješca jest ulaz u stonjski prodor zvan ,Mali vratnik“. Ist& sa južne strane Pelješca jesu ovi * Kalumu zovu mjeru na koliko se dubine baca mreža. N. pr. Tri pasa. kalume ili pet | pasa znači, da treba podvezati rićele na tri ili pet pasa, da mreža stoji u toj dubini ispod | površine _ morske. [obično se riba na manju kalumu i | za uha na armaturi plutnoj. Uha su obično od | Pomoću senjala i rićela mreže se | Po svemu dubrovačkome kotaru ima | vojga, ali ih ie najveće u. općini ši- | | vam godina. Zato naši vojgari poznadu, jene, Klačina, Gospa. Otok Šipan dijeli: južne strane otoka Lakljsna jesu: So-| poiožaji za vojgare važni: Ponta od | Nožica (Gospa), Galija, Spila Remetina, | Gjardinić, Tri krvi, Nasap, P...., | Gornja trava, Donja trava, Ponia Mor: | čuleta, Ložanji, Vrba. Na-ovome po- | ložaju 15 m. daleko od morske obale, | ima vrutak žive vode, koja izvire iz- | megju dvije litice, na kojima su ukresa- | na prvo hrvatski, pa latinski ovi stihovi : QOvdi živa voda roji k o I puinike žedne poji. Ovdi živa vođa izaje Nemoćnikom lijek zadaje. Isti stihovi prevedeni su na drugoj ploči lelinskim jezikom. Govore da je (vođa mnogo lakša od drugih živih | vođa, pai od obićne kišnice, zato stoji: | »Nemoćnikom lijek zadaje“: Vojgari i noću rado ovdi vodu uzimaju, da se | napiju hladne“ vcde, a bilo je nekih, | tebi špintu (drveni sud) te vode go- 4 | sparima donašali, a ovi bi ih nadarili. | Zatim slijedi: Priježva, Bjelušine, Bu- kavac, Jedro. Dovle sva ova imena na | obali i otocima igraju ulogu sa Tmo- (rom, kad je ribanje u Žaplju i u Pe- legam pa zato dalje ne ću spominjati, akoprem je vojgerima poznata svaka uvala i šupljina kamena, gdje bi mrežu mogli vezati, sve do Žuljane. Osim uvale Morčuleta po svim spomenutim poz'cijam nigdje nema poste za ribanje sa traktom pod svijeću, pa su voigari uvijek slobodno ribali na ovim pozi- , čijavi taman i po mjesečini. Nije bilo i pod republikom dubrovačkom ikoje i naredbe, a da ih je u tome smetala. | Najviše naši vojgari ualove se srgjela | u prodoru mljetskome u položaju zvano »Žaplje“, pa u ,Pelegam“ na širokom moru iza otoka Lakljana i Šipana. Ko- liko u Zaplju, toliko u ,Pelegam“ pri ribanju srgjela glavnu ulogu igra pla- nina Tmor, jer po niemuipo spome- nutim položajima na Pelješcu i otocima, te po briježuljcima na otoku Mljetu, znadu naši vojgari gdje se riba držii podiže. Oni znadu u tim položajima i dubine, a za siruje im je lako do- znati pomoću tankog konopca. Pravo Žaplje neiscrpivi majdan pravo vrelo srgjela, to ribarsko Kosovo, na- lazi se u trećoj trećini širine prodora, dakle bliže Mljeta, i to baš računaju Tmor preko ,Lenge“ na Olipi, pa se proteže do Tmor preko ,Naspa“ ,Tri krvi“ na Pelješcu, to je srce Žaplja. Riba se na više i na niže do Tmor preko ,Jedra“ ili preko ,Crne seke“ kako se riba pojavi, ili kako riba ide. Ako riba bara (kača), plovi po vrhu za pićom, onda se gleda za njom vo- ziti, te je zaokružiti. Becaju li se mreže na sreću, onda se s večera baca vojga 4 prama ,Tri krvi“ ili ,Spili Remetinoj“, kako se u kojem položaju nelaze ito jednu trećinu, a druge dvije trećine mreže zaokrene prama otoku sv. An- drije (Donzella), jer s večera obično se vraća opet prama Mljetu. Zato zo- rom bacaju mreže u smjeru od oioka Aleksandrije (kcd Žuljane“) prama »Skoljima“ na vrh Mljeta, a treći se Velikome vratniku. kkuk (seka), kojeg zovu zadjev, jer na njemu zadjevaju mreže, ako se riba na svu kalumu. Pomoću Tmora i ,Spile Remetine“, te petog briježuljka (mon- tanjice zovu ribari) od Prodžore do Okuklja na Mljetu, znadu vojgari doći na zadjev ko na vrata od kuće. Bilo je vojgara, a i danas ih ima, da znađu na zadjev kamen spustiti. Taj zadjev sa zapada, a od istoka se diže po manje, zato je pogibeljnije, da mreža ž srdjela kreće prama Pelješcu, a zorom | dio mreže zeokrene prama Olipi, ili | U ,Žaplju“* ima na dnu mora veliki | po praksi ribara, visok je osam pasa zadjede od zapada. Dosta je na njemu mreže ostalo, što bi, ne iz neznanja | već morske struje mrežu .manijele. Za plovenje i najvećih gjemija nije pogi- beljno, jer je na njemu dubina 18-20 pasa. Uz Tmor ima na istočnom | obromku omanje brdo, tako isto i na zapadnoj strani, što zovu sise od Tmora, pa i one služe kadkad za orjentaciju položaja osobito za širinu predora mljetskog. I u ,Pelegam“ služi Tmor, kao i u Žaplju za orijentiranje polo- *žaja, a pomoću sisa dalečina od obale. Veoma je unosno ribanje u Pelegam, osobito početkom i ma svrsi ljeta, iza otoka Lakljana u položajima do Tmor preko ,Tumbanica“ ili , Vođe“. U sre- dini ljeta hvata se riba po svoj Pelezi sve do Tmor preko ,Bige male“. U ,Pelegam“ se ne bacaju mreže | vojge kao u Žaplju. Ovdi se bacaju mreže u smjeru od sjevera zapada prama jugoistoku, a trećina se mreže zaokrene prama istoku. Ako je jugo- vina; tad se bacaju mreže niz vjetar. Koliko u Žaplju, toliko u ,Pelegam“ riba se na počeiku i svrsi ijeta na svu kalumu. Iz svega načina ribanja u Žap- lju i u Pelegam sa mrežama vojga vidi se da. Tmor igra glavnu ulogu. \Ali ne samo da Tmor služi za ribanje | .srgjela, on služi i za naše parangaše, jer po Tmoru od vrh Mljeta, pa dalje do Dubrovnika, znadu naši, a osobito ribari sa Koločepa i Lopuda, naći lenge i banke (uzvisosti) u najdaljnijem pre- djelima Pelege. |“ Koliko ribanje srgjela sa vojgama | uz obalu na spomenutim pozicijam i položajima, toliko. u Žapiju i Pelegam ne smeta absolutno ribanju srgjela pod svijeću, zato slavna repuplika du- brovačka nije nikad smetala, da vojgari u tim položajima ribaju i po mjesečini. Vojgari dubrovačkog kotara mesme- tano su tuđar ribali, kao i naokolo otoka Mljeta, bili oni iz kojegod općine. Dandolov pravilnik za lov srgjele u Dalmaciji bio je kašnje prihvaćen i od bivše Austro-Ugarske monarhije, pa se smetalo po njemu našim vojgarima, da ribaju po mjesečini. Tek kašnje uz velike prepirke i pisanije davale su vlasti neke mitosti. Zakon je zakon, a ministerijalne «naredbe jesu naredbe. | Ove zadnje dadu se lasno mjenjati i i ukidati. ' Zato vojgari dubrovačkog kotora ! — danas kad se sprema učiniti za- | kon za ribarstvo — zahtjevaju, na temelju njihova prava, od pantivijeka | stečena, da se ta prava za ribanje stgjela sa vojgama u spomenutim po- - o zicijama uzakone, da mogu slobodno \ ribati u spomenutim pozicijam u svako “doba mjeseca, pripadali oni kojojgod | općini dubrovačkog. kotara. Oni ne će, “imajući njihova prava, da zavise od ičije milosti bile te od pomorske vlade, | ili lučkog poglavarstva. Oni traže ona | prava, što su im i pradjedovi imali | (pod mudrijom vladom i upravom u pogled toga, nego li je bila mletačka i austrijska) i njima dohranili! V. Fortunić, učitelj.