POSTARINA PLAĆENA



Broj 15.



rova





SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK

Pojedini broj Din. 1:50

list

God. 2.





Godišnja pretplata $9 Din.
Za inozemstvo 200 D.



Urednik : *
Dr. MATIJA VIDOEVIC



11. aprila 1925





Odgovorni urednik:

STIJEPO M. BJELOVUČIĆ

Plativo i utuživo u Dubrov-
niku. Oglasi po tarifi.





Da li je Pokrajinska Uprava mogla
zamijeniti Zemaljski Odbor.

Na naš članak ,Pitanje Zemaljskog
Odbora pred Upravnim Sudištem“ osvr-
nuli su se »Država« i »Novo Doba«.
Mišljenje »Države« kažu ove riječi:

»Jasno je polom, da je mandat Ze-
maljskog Odbora, kao organa Sabara,
prestao onog časa, kad je bio za uvijek
raspušten Sabor, pa nije bilo nikakve
potrebe, da se Zemaljski Odbor po-
sebnim aktom raspušta“, »Novo Doba«
naprotiv polazi u svome rezglabanju
sa nečega, što je po njegovu mišljenju
jedna činjenica svakome poznata, ato
je da je Zemaljski Odbor prestao da
postoji, jer je za talijansko područje
bio raspušten od talijanske vlađe, a on

nije prenio svoje sijelo na naš teritorij,
što je mogao.

Nama se čini, da sui»Novo Doba«
i »Država« zabasali. Ne radi se naime
o tome, jeli Zemaljski Odbor prestao
da radi ili ne; ne radiseotome, dali
je mandat Zemaljskog Odbora kao or-
gana Sabora prestao onog časa, kad
je bio zauvijek raspušten Sabor, nego
6 tom, dali je Pokrajinska Uprava na
temelju jednog riješenja. Ministarstva
Unutarnjih posala mogla preuzeti agen-
de Zemaljskog Odbora, makar koji bio
uzrok da je Zemaljski Odbor prestao

raditi, ili je za to trebalo jedne zakon-
ske odredbe.

U ostalom tim, što je raspušten Sa-
bor Dalmatinski, nije prestala da postoji
pokrajina Dalmacija kao jedno moralno
biće, koje ima privatno pravnih oba-
veza i prava, a pogrešno je bilo sma-
trati Zemaljski Odbor samo kao jedan
politički organizam, koji dijeli sudbinu
onoga tijela, koji ga je birao. To je
protivno izričitim odredbama Zemalj-
skog Reda i specijalnih zakona, koji
pored Sabora i nezavisno od Sabora

| davao je Zemaljskom Odboru svoj krug
rada, i koji je protezao djelatnost Ze-
| maljskog Odbora i na doba kad Sabora
nije bilo. To je u naravi same stvari,
jer nije se moglo pustiti jedno moralno
biće kao što je bila pokrajina bez
jedne zakonite uprave. I baš zato, jer
Zemaljski Odbor nije bio isto što i
Zemaljski Sabor, i što je pokrajina Dal-
macija kao jedno moralno biće posto-
jala i unaprijed, neka je Sabor Dalma-
tinski bio za uvijek raspušien, trebalo
je da i Zemeljski Odbor buđe raspušten
sa jednim aktem. To što su se članovi
Zemaljskog Odbora razišli, ne čini taj
akt suvišnim, jer keko im i »Novo
Doba« i »Države« daje pravo, da su
se, pošto ih je talijanska vlada opravila
iz Zadra, mogli ako su htjeli sastati
u Splitu i rasiaviti iu svoj rad, istim
pravom mogli bi oni, kad bi htjeli,
sastati se sada u Splitu i tu početi iz
nova funkcionirati keo Zemaljski Od-
bor. Zakonske zapreke za to nebi bilo
ni sada, ako je nije bilo onda, a to

pokazuje, kako je bila svakako potreb-
na jedna zakonska cdredba, kojom'se |
Zemaljski Odbor raspušta.

I »Država« i »Novo Doba« hoće da _,
opravdaju postupak ministarstva sa
odredbama ustava, pa čak i sa određ-
bana pozitivnih zakona o nadzoru |
Općina i drugih samoupravnih tjelesa, |
kao da se mogu prenijeti odredbe.
Ustava o buđućem uregjenju Opći-

da Ustav ne zna više za pokra-
jinu, ali ako je cn ne priznaje više
kao upravnu jedinicu, ona postoji i
nadalje kao imovna jedinica, koja treba
da buđe likvidirana, te prava i obveze
njezine prenesene na nove upravne
jedinice ili na državu, Ta likvidacija



na i Oblasti ma Pokrajinu. Svi znamo |



ne može se provesti inače nego jednim
zakonom, a kako svaka likviđacijona
masa mora da ima ko će njom uprav-
ljati, a poslije forsirana razlaska Ze-
maljskog Odbora ona je ostala bez
uprave, vlada je mogla u vršenju prava
nadzora najviše izdati koju “privremenu
odredbu u tom pogledu, dok se za-

konom ne providi, ali nikada stupiti
ona sama na mjesto Zemalj. Odbora.

Nego Zemaljski Odbor nije samo
fungitao kao upravitelj pokrajinske i-
movine, već u povodu specijalnih za-
kona austrijskih i kao Nadzorna Vlast
nad Općinama te kao Vrhovna molba
u poslovima vlastitoga djelokruga Op-
ćine. I baš ova djelatnost Zemaljskog
Odbora dala je povoda rasudi Uprav-
nog Suda u Dubrovniku.

Odredba Ministarstva, koja i ovu
kompetencu prenosi na državnu upravu,
L je cna koja pučanstvo najviše tišti,

jer je tim faktično ukinuta i autono-
mija Općina.

Nema sumnje, da država može ure-
 gjivati odnošaje izmegju Općina i dr-
žavne uprave, kako hoće, ali ona to
[još nije uradila. Postoji samo odredba
u zakonu o Oblasnoj i Sreskoj Sa-
moeupravi, koju spominje i »Država«,

a koje glasi: ,U koliko bi po posto-
gre zakonima Županijska, odnosno
 Okružna Samouprava (a u Dalmacijii
/ Sloveniji Pokrajinska) vršila nadzor ili
, disciplinsku vlast nad Općinama, ta

| vlast prelazi na odgovarajuće organe

| Oblasne Samouprave“, no u zakonu
\nije rečeno, da Veliki Župani imadu
i vršiti funkcije Oblasnih Samouprava, |
i dok Oblasne Samouprave ne budu
| konstituirane. Mora se dakle uzeti, da
je zakon u tomu pogledu htio do kon-
| stituj iranja Oblasnih Odbora uzdržati
| ono sianje, koje je do toga časa pravno
postojalo, a da je zakonodavac sma-
| krao, da u našem Općinskom Pravil-
niku nije ništa u pogledu nadzora nad



|
|

Općinama do toga časa bilo izmije-
rijeno, vidi se baš po navedenoj odredbi,
gdje se nadzor nad Općinama Zemalj-
skog Odbora izričito označuje ,po
postojećim zakonima“. Pitanje se dakle
uvijek svodi na to, dali onaj nadzor,
koji po postojećim zakonima pripada
Zemaljskom Odboru, i koji bi sa ustro-
jenjem Samouprava prešao na Oblasne
Odbore, može po zakonu vršiti Veliki
Župan, iliti bolje, dali je Zemaljski
Odbor mogao sa jednom odredbom
Upravne Vlasti biti supstituiran prvo
od Pokrajinske Uprave, a poslije od
Velikih Župana. < '

Mi smo mišljenja da nije. Zemaljski
Odbor funkcionirao je kao nešto za-
sebno od Zemaliskog Sabora, kao ti-
jelo koje nije dijelilo sudbiuu Sabora,
već je u slučaju raspusta Sabora ra-
dilo i dalje, dok nije bilo zamijenjeno
novim izborom, što bi kadgod potra-
jalo veoma dugo. Kao takovom iijelu
bili su od države povjereni niemu, a
ne Saboru neki poslovi, za vršenje
kojih on nije bio Saboru odgovoran ;
riješenja njegova u tom pravcu nijesu
se mogla pobijati pred Saborom. Taj
pjene Zemaljskog Odbora bio je
) osnovan na izričitim zakonskim pro-
| pisima, i ti zakonski propisi ne mogu
se mijenjati nego samo novim zako-
| nima. Budući da u zakonu nije bio
predvigjen slučaj, što se ima dogoditi,
kad bi Zemaljski Odbor bilo zbog koga
| razloga prestao djelovati, mislimo, đa
je Upravna vlast, pošto je to uredovno
| konstatirala, bila dapače i u dužnosti,
| da preuzme neke privremene mjere da
| uprava ne zastane, ali da je morala
| odmah učiniti potrebno, da se ovo stanje
sanira. A sanirati se moglo samo sa
| jednom izjavom suverene volje države,
, datoj u iormi, koju zakon za to pro-
pisuje, a ne sa jednim administrativ-
| nim aktom izvršne vlasti neosnovanim
| u zakonu.

















Kriminalitet u Dubrovniku
od pola XVI. v. do velike trešnje 1667 g.
Napisao prof. A. Vučetić. z

Kriminalitet pučansiva dubrovačke
republike od 1960. g.do 1667. g. (t.j.
šest nedjelja prije velike trešnje) što
se tiče poglavito ubistava, može se
Drosuditi iz jedne knjige dub:ovačkog
arhiva, koja nosi naslov Sententle delli
Condannati a morte e di membro
(Osuđe smrtne kažne i gubiika uda).

U njoj je zabilježeno 24 osude na
smrt a 25. osuđa je preinačena u de-
setgodišnju robiju na mletačku galiju.
Po broju ovih osuda se vidi, da za
vrijeme od malo više od sto godina
bila je poprečno svake četvrie godine
po jedna osuda na smrt ito sve osveimn
jedne za počinjeno umorstvo. Jedna je
smrtna kazna bila za grabež i kragju.
Ovaj se broj čini prevelik za mali broj
pučanstva, koji je bio nadasve nepo-
sredno prije velike trešnje, za pola
manji nego sada. Iako se može kazati,
da je strogost ondašnjih sudaca bila
veća a njihova pravnička uvigjavnost
bila možda manja, može se ipak reći

da je kriminalitet onda, pošto zatim pro-
gje dugo deba od jednog vijeka i po od
irešnje do početka XIX. vijeka bila
mnogo veća prema  sadašnjici do
predratnog doba, što se tiče ubistava,
jer u sto godina austrijske vlade u
Dubrovniku nije se iz teritorija prijaš-
nje dubrovačke republike imalo obje-
siti nego dvojicu, jedan koji je bio
poslije pomilovan i drugi, koji je iza
osude pobjegao; drugi neki krivci
umorstva bili su osugjeni samo na
robiju.

Kriminalitet počam od druge četvrti
XVII. v. bijaše ipak mnogo menja ne-
go XVI. v., jer 1638. bi izvršena jedna
smrtna osuda tek pošte? 15 godina
iza pregjašnje od 1623. g., druga 1661g.
poslije 23 g. iza prediduće, a posljed-

predpoštavljajući
osuda nije bilo osvem ovih zabilježe-
nih u ovoj knjizi.



Ovdje nije uračunato ubistvo, koje

nja 1667. g.y 6 godina iza ove i to.
da drugih smrtnih

u doba izmegju predposljednje“i po-
sljednje smrtne osude zabilježene u
ovoj knjizi; bijaše počinio Marojica
Kabog», jer se osuda ne nalazi u ovoj
knjizi, a on po papinu zahtjevu ulira
poenam sanguinis nije bio kažnjen
smrću, nego robijom. Svakako dakle
Za naznačeno razdoblje sa zadovolj-
stvom se opaža veliko poboljšanje pri-
držajem gorenapomenute predpostavke,

Krivci u napomenuto doba od 1560.
do 1667. bili su većinom ljudi, a iz-
megiu njih ima i koja žena.

mogu se ovako poredati:

2) 1. Jedan u gradu, 2, Grk crevljar
u gradu, 3, Jedna žena na Pilama,
4. Jedan Gruženin ;

b) U Župi bile su iri ubojice; dva
Zupljanina a treći Jeseničanin koji je
živio u Župi;

C) Iz općine Stonske bile su dvije
ubojiće, jedan Stonjanin, a druga je:
dna žena iz Hodilja;

d) Iz općine Zatonske bilesu dvije,
jedan ubojica iz Ljupča, a drugi iz



Kliševa ;



Ubojice po mjestu odakle su one bile '

€) Iz općine Janjinske dviie, iz op-
ćine Orebićke jedan ubojica ;
f) Iz općine Riječke jedan iz Osojnika;

ne računajući onoga iz Jesenica.
Sa strane žena bila su izvršena ova
umorstva: 1. Žena, koja je rodila zdravo

ne krstila ga, kako kaže osuda; 2.
Konavoka koja je ubila sjekirom svoju
punicu i ranila jednako svoju unuku,
t. j. kćer kćeri, 3. Konavoka, koja je
zadavila novo rogjenče svoje kćeri.
4. Najzvijerskije umorstvo sa strane
žena bilo je ono na Pilama u kući kod
crkve sv. Vida. U kući jedna službe-
nica uđari po glavi i rani dvije svoje
drugarice, sčega jedna umre. Ali njeno
zvijersivo biće opisano niže u sud-
skoj osudi.

bojica s Kliševa, koji zadavi svoga
vlastitoga sina dječka od malo godina.
Okruian je bio i onaj Konavljanin,
“koji ubije jednu malu curicu Konavoku,
koja je snjim hodila put doma.



(Slijedi.)

g) Iz Konavala bilo je esam ubojica, -

dijete i bacila u more, da se utopi, a '

Od ljudi najokrutniji bijaše onaj u-