POSTARINA PLAĆENA Broj 15. rova SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK Pojedini broj Din. 1:50 list God. 2. Godišnja pretplata $9 Din. Za inozemstvo 200 D. Urednik : * Dr. MATIJA VIDOEVIC 11. aprila 1925 Odgovorni urednik: STIJEPO M. BJELOVUČIĆ Plativo i utuživo u Dubrov- niku. Oglasi po tarifi. Da li je Pokrajinska Uprava mogla zamijeniti Zemaljski Odbor. Na naš članak ,Pitanje Zemaljskog Odbora pred Upravnim Sudištem“ osvr- nuli su se »Država« i »Novo Doba«. Mišljenje »Države« kažu ove riječi: »Jasno je polom, da je mandat Ze- maljskog Odbora, kao organa Sabara, prestao onog časa, kad je bio za uvijek raspušten Sabor, pa nije bilo nikakve potrebe, da se Zemaljski Odbor po- sebnim aktom raspušta“, »Novo Doba« naprotiv polazi u svome rezglabanju sa nečega, što je po njegovu mišljenju jedna činjenica svakome poznata, ato je da je Zemaljski Odbor prestao da postoji, jer je za talijansko područje bio raspušten od talijanske vlađe, a on nije prenio svoje sijelo na naš teritorij, što je mogao. Nama se čini, da sui»Novo Doba« i »Država« zabasali. Ne radi se naime o tome, jeli Zemaljski Odbor prestao da radi ili ne; ne radiseotome, dali je mandat Zemaljskog Odbora kao or- gana Sabora prestao onog časa, kad je bio zauvijek raspušten Sabor, nego 6 tom, dali je Pokrajinska Uprava na temelju jednog riješenja. Ministarstva Unutarnjih posala mogla preuzeti agen- de Zemaljskog Odbora, makar koji bio uzrok da je Zemaljski Odbor prestao raditi, ili je za to trebalo jedne zakon- ske odredbe. U ostalom tim, što je raspušten Sa- bor Dalmatinski, nije prestala da postoji pokrajina Dalmacija kao jedno moralno biće, koje ima privatno pravnih oba- veza i prava, a pogrešno je bilo sma- trati Zemaljski Odbor samo kao jedan politički organizam, koji dijeli sudbinu onoga tijela, koji ga je birao. To je protivno izričitim odredbama Zemalj- skog Reda i specijalnih zakona, koji pored Sabora i nezavisno od Sabora | davao je Zemaljskom Odboru svoj krug rada, i koji je protezao djelatnost Ze- | maljskog Odbora i na doba kad Sabora nije bilo. To je u naravi same stvari, jer nije se moglo pustiti jedno moralno biće kao što je bila pokrajina bez jedne zakonite uprave. I baš zato, jer Zemaljski Odbor nije bio isto što i Zemaljski Sabor, i što je pokrajina Dal- macija kao jedno moralno biće posto- jala i unaprijed, neka je Sabor Dalma- tinski bio za uvijek raspušien, trebalo je da i Zemeljski Odbor buđe raspušten sa jednim aktem. To što su se članovi Zemaljskog Odbora razišli, ne čini taj akt suvišnim, jer keko im i »Novo Doba« i »Države« daje pravo, da su se, pošto ih je talijanska vlada opravila iz Zadra, mogli ako su htjeli sastati u Splitu i rasiaviti iu svoj rad, istim pravom mogli bi oni, kad bi htjeli, sastati se sada u Splitu i tu početi iz nova funkcionirati keo Zemaljski Od- bor. Zakonske zapreke za to nebi bilo ni sada, ako je nije bilo onda, a to pokazuje, kako je bila svakako potreb- na jedna zakonska cdredba, kojom'se | Zemaljski Odbor raspušta. I »Država« i »Novo Doba« hoće da _, opravdaju postupak ministarstva sa odredbama ustava, pa čak i sa određ- bana pozitivnih zakona o nadzoru | Općina i drugih samoupravnih tjelesa, | kao da se mogu prenijeti odredbe. Ustava o buđućem uregjenju Opći- da Ustav ne zna više za pokra- jinu, ali ako je cn ne priznaje više kao upravnu jedinicu, ona postoji i nadalje kao imovna jedinica, koja treba da buđe likvidirana, te prava i obveze njezine prenesene na nove upravne jedinice ili na državu, Ta likvidacija na i Oblasti ma Pokrajinu. Svi znamo | ne može se provesti inače nego jednim zakonom, a kako svaka likviđacijona masa mora da ima ko će njom uprav- ljati, a poslije forsirana razlaska Ze- maljskog Odbora ona je ostala bez uprave, vlada je mogla u vršenju prava nadzora najviše izdati koju “privremenu odredbu u tom pogledu, dok se za- konom ne providi, ali nikada stupiti ona sama na mjesto Zemalj. Odbora. Nego Zemaljski Odbor nije samo fungitao kao upravitelj pokrajinske i- movine, već u povodu specijalnih za- kona austrijskih i kao Nadzorna Vlast nad Općinama te kao Vrhovna molba u poslovima vlastitoga djelokruga Op- ćine. I baš ova djelatnost Zemaljskog Odbora dala je povoda rasudi Uprav- nog Suda u Dubrovniku. Odredba Ministarstva, koja i ovu kompetencu prenosi na državnu upravu, L je cna koja pučanstvo najviše tišti, jer je tim faktično ukinuta i autono- mija Općina. Nema sumnje, da država može ure- gjivati odnošaje izmegju Općina i dr- žavne uprave, kako hoće, ali ona to [još nije uradila. Postoji samo odredba u zakonu o Oblasnoj i Sreskoj Sa- moeupravi, koju spominje i »Država«, a koje glasi: ,U koliko bi po posto- gre zakonima Županijska, odnosno Okružna Samouprava (a u Dalmacijii / Sloveniji Pokrajinska) vršila nadzor ili , disciplinsku vlast nad Općinama, ta | vlast prelazi na odgovarajuće organe | Oblasne Samouprave“, no u zakonu \nije rečeno, da Veliki Župani imadu i vršiti funkcije Oblasnih Samouprava, | i dok Oblasne Samouprave ne budu | konstituirane. Mora se dakle uzeti, da je zakon u tomu pogledu htio do kon- | stituj iranja Oblasnih Odbora uzdržati | ono sianje, koje je do toga časa pravno postojalo, a da je zakonodavac sma- | krao, da u našem Općinskom Pravil- niku nije ništa u pogledu nadzora nad | | Općinama do toga časa bilo izmije- rijeno, vidi se baš po navedenoj odredbi, gdje se nadzor nad Općinama Zemalj- skog Odbora izričito označuje ,po postojećim zakonima“. Pitanje se dakle uvijek svodi na to, dali onaj nadzor, koji po postojećim zakonima pripada Zemaljskom Odboru, i koji bi sa ustro- jenjem Samouprava prešao na Oblasne Odbore, može po zakonu vršiti Veliki Župan, iliti bolje, dali je Zemaljski Odbor mogao sa jednom odredbom Upravne Vlasti biti supstituiran prvo od Pokrajinske Uprave, a poslije od Velikih Župana. < ' Mi smo mišljenja da nije. Zemaljski Odbor funkcionirao je kao nešto za- sebno od Zemaliskog Sabora, kao ti- jelo koje nije dijelilo sudbiuu Sabora, već je u slučaju raspusta Sabora ra- dilo i dalje, dok nije bilo zamijenjeno novim izborom, što bi kadgod potra- jalo veoma dugo. Kao takovom iijelu bili su od države povjereni niemu, a ne Saboru neki poslovi, za vršenje kojih on nije bio Saboru odgovoran ; riješenja njegova u tom pravcu nijesu se mogla pobijati pred Saborom. Taj pjene Zemaljskog Odbora bio je ) osnovan na izričitim zakonskim pro- | pisima, i ti zakonski propisi ne mogu se mijenjati nego samo novim zako- | nima. Budući da u zakonu nije bio predvigjen slučaj, što se ima dogoditi, kad bi Zemaljski Odbor bilo zbog koga | razloga prestao djelovati, mislimo, đa je Upravna vlast, pošto je to uredovno | konstatirala, bila dapače i u dužnosti, | da preuzme neke privremene mjere da | uprava ne zastane, ali da je morala | odmah učiniti potrebno, da se ovo stanje sanira. A sanirati se moglo samo sa | jednom izjavom suverene volje države, , datoj u iormi, koju zakon za to pro- pisuje, a ne sa jednim administrativ- | nim aktom izvršne vlasti neosnovanim | u zakonu. Kriminalitet u Dubrovniku od pola XVI. v. do velike trešnje 1667 g. Napisao prof. A. Vučetić. z Kriminalitet pučansiva dubrovačke republike od 1960. g.do 1667. g. (t.j. šest nedjelja prije velike trešnje) što se tiče poglavito ubistava, može se Drosuditi iz jedne knjige dub:ovačkog arhiva, koja nosi naslov Sententle delli Condannati a morte e di membro (Osuđe smrtne kažne i gubiika uda). U njoj je zabilježeno 24 osude na smrt a 25. osuđa je preinačena u de- setgodišnju robiju na mletačku galiju. Po broju ovih osuda se vidi, da za vrijeme od malo više od sto godina bila je poprečno svake četvrie godine po jedna osuda na smrt ito sve osveimn jedne za počinjeno umorstvo. Jedna je smrtna kazna bila za grabež i kragju. Ovaj se broj čini prevelik za mali broj pučanstva, koji je bio nadasve nepo- sredno prije velike trešnje, za pola manji nego sada. Iako se može kazati, da je strogost ondašnjih sudaca bila veća a njihova pravnička uvigjavnost bila možda manja, može se ipak reći da je kriminalitet onda, pošto zatim pro- gje dugo deba od jednog vijeka i po od irešnje do početka XIX. vijeka bila mnogo veća prema sadašnjici do predratnog doba, što se tiče ubistava, jer u sto godina austrijske vlade u Dubrovniku nije se iz teritorija prijaš- nje dubrovačke republike imalo obje- siti nego dvojicu, jedan koji je bio poslije pomilovan i drugi, koji je iza osude pobjegao; drugi neki krivci umorstva bili su osugjeni samo na robiju. Kriminalitet počam od druge četvrti XVII. v. bijaše ipak mnogo menja ne- go XVI. v., jer 1638. bi izvršena jedna smrtna osuda tek pošte? 15 godina iza pregjašnje od 1623. g., druga 1661g. poslije 23 g. iza prediduće, a posljed- predpoštavljajući osuda nije bilo osvem ovih zabilježe- nih u ovoj knjizi. Ovdje nije uračunato ubistvo, koje nja 1667. g.y 6 godina iza ove i to. da drugih smrtnih u doba izmegju predposljednje“i po- sljednje smrtne osude zabilježene u ovoj knjizi; bijaše počinio Marojica Kabog», jer se osuda ne nalazi u ovoj knjizi, a on po papinu zahtjevu ulira poenam sanguinis nije bio kažnjen smrću, nego robijom. Svakako dakle Za naznačeno razdoblje sa zadovolj- stvom se opaža veliko poboljšanje pri- držajem gorenapomenute predpostavke, Krivci u napomenuto doba od 1560. do 1667. bili su većinom ljudi, a iz- megiu njih ima i koja žena. mogu se ovako poredati: 2) 1. Jedan u gradu, 2, Grk crevljar u gradu, 3, Jedna žena na Pilama, 4. Jedan Gruženin ; b) U Župi bile su iri ubojice; dva Zupljanina a treći Jeseničanin koji je živio u Župi; C) Iz općine Stonske bile su dvije ubojiće, jedan Stonjanin, a druga je: dna žena iz Hodilja; d) Iz općine Zatonske bilesu dvije, jedan ubojica iz Ljupča, a drugi iz Kliševa ; Ubojice po mjestu odakle su one bile ' €) Iz općine Janjinske dviie, iz op- ćine Orebićke jedan ubojica ; f) Iz općine Riječke jedan iz Osojnika; ne računajući onoga iz Jesenica. Sa strane žena bila su izvršena ova umorstva: 1. Žena, koja je rodila zdravo ne krstila ga, kako kaže osuda; 2. Konavoka koja je ubila sjekirom svoju punicu i ranila jednako svoju unuku, t. j. kćer kćeri, 3. Konavoka, koja je zadavila novo rogjenče svoje kćeri. 4. Najzvijerskije umorstvo sa strane žena bilo je ono na Pilama u kući kod crkve sv. Vida. U kući jedna službe- nica uđari po glavi i rani dvije svoje drugarice, sčega jedna umre. Ali njeno zvijersivo biće opisano niže u sud- skoj osudi. bojica s Kliševa, koji zadavi svoga vlastitoga sina dječka od malo godina. Okruian je bio i onaj Konavljanin, “koji ubije jednu malu curicu Konavoku, koja je snjim hodila put doma. (Slijedi.) g) Iz Konavala bilo je esam ubojica, - dijete i bacila u more, da se utopi, a ' Od ljudi najokrutniji bijaše onaj u-