POSTARINA PLAĆENA

Dubrovač

Broj 16.

A4

[



SEDMIČNI INFORMATIVNI [ PRIVREDNI GLASNIK



Pojedini broj Din. 1:50



God. 2.



Godišnja pretplata 80 Din.
Za inozemstvo 200 D.



Dr. MATIJA VIDOEVIĆ

Urednik:



18. aprila 1925.

Odgovorni urednik:

STIJEPO M. BJELOVUČIĆ

Plativo i utuživo u Dubrov-
niku. Oglasi po tarifi.









U Cavtatu...

Dolaskom predsjednika vlade g. Ni-
kole Pašića u naš Cavtat svratila se
pažnja političkog svijeta na ovaj mali
gradić na dubrovačkoj rivijeri. Kroz
svu štampu domaću i stranu, u svim
političkim razgovorima spominje se
sađa Cavtat. Kako je uz to ličnost g.
Pašića od glavnog uticaja u svim mo-
mentalnim političkim kombinacijama,
io se svi politički krugovi okreću prama
Cavtatu, pa već nekoliko vodećih po-
litičara (spominje se gg. Pribićevića,
Ninčića, Stojadinovića, Srškića, P. Ra-
dića i dr.) kreće put Cavtata. Jedan
je beogradski list kazao: Svi putevi
vode sada u Cavtat...

Mi bilježimo ovaj pojav, jer on ima
svoju vrijednost i važnost za naš kraj
bez obzira hoće li ovaj dolazak i bo-
ravak političkih ličnosti unijeti koji
novi i odlučniji momenat u naš poli-
tički razvoj. Polazeći s gledišta naših
ioxalnih intere«a ovo kretanje naših
političara ima za nas u prvom redu
važnost, sto tim naš kraj postaje stje-
Cištem, u koji se svraćaju naše prve
političke ličnosti, makar da se samo
odmore, da one ovdje borave i da već
samim tim boravkom ovdje stvaraju
jednu sredinu, koja ima atrakcije za
sve one koji igraju neku ulogu u jav-
nom životu.

Tim ne kažemo da ne mislimo da ovi
boravci ne bi mogli da imaju svoj bla-.

gotvoran uijecaj i u političkom pravcu.
Naprotiv, baš ova pitoma priroda, osje-
ćaj sklada, koji svukud susrećete, i uz

ševnim uzdizanjem spajaju u plemeni-
tom natjecanju, sve to ukazuje i pred-
nosti časovitog prenašanja sveukupnog

vrši blagotvoran uticaj na ono što se
u njoj radi, stvara i odlučuje. Prije
nego je sazvana naša ustavotvorna
skupština postojalo je jedno mišljenje
da se njeno zasjedanje izvrši u Du-
brovniku ; da je do toga došlo, možda
| bi bili poštegjeni od mnogih trzavica,
! koje smo proživjeli, možda bi baš na
ovom mjestu skladnog spajanja i sta-
| Pljanja došlo lakše do potrebitog zbli:
 žavanja i lakšeg megjusobnog razu-
|
!

|
|
|
|
|
|
|

| mijevanja.
Ali i bez toga mi se veselimo bo-
ravku krupnih ličnosti u našem kraju,

pa i kad je to samo zbog odmora, Jer |

i takav boravak neće biti bez rezultata
\ni za njih niza nas. U najmanju ruku
| njihov odmor bit će potpun, njihove
| tjelesne snage ojačat će svježina i čar
| našeg mora i našeg sunca, njihov du-
| ševni život bit će oblagorogjen utisci-
(ma, koje će u njima razbuditi sklađ-
| nost naših umjetničkih spomenika i
bogatsivo naših kulturnih tradicija, koje

to bogatstvo kulturnih i političkih tra- |
dicija, koje mogu samo da nas du- |

političkog kretanja u ovakovu sredinu, |
koja bi već i sama po sebi mogla da |

y Progovaraju iz svakog kamena ovog
| starog grada. A oni će se uzgred i
ife * e +

(bolje upoznati s nama, iz biižeg
| de osjetiti sve potrebe ovog grada i
| kraja, koji je, bez svega drugog, jedan
| naš opći ures, dragocjen i inio, kojeg
| ponosom možemo da ukazujemo i
| S kojim možemo da se i pred stranim
| svijetom  raprezentujemo. Dubrovnik
|ima u tom pogledu jedan nepotrošivi
| kapital i sigurnu budućnost. A taj ka-
pilal treba samo što više iskorišćivati,
| preduvjete toj budućnusti treba što
| brže i što potpunije izgragjivati. Du-

! brovačka rivijera nije fantazija ni me-
galomansko umišljanje, ali ona još
nije ni gotov čin. Tu treba još mnogo

rada, ali što ovdje bude življi promet

(iu koliko se interes bude jače kon-
ocentrisati, tim će se prije i u tom po-

gledu doći do potrebilih spoznaja i

odgovarajućih rezultata.

Zato mi pozdravljamo ove posjete

\ političkih prvaka i javnih rađenika,

Dobro nam došli: pa ako ćete ovdje

da se odmarate nigdje boljeg odmora

ne ćete naći; ako ćete da radite, na
vašem djelu, koje ovdje nastane, osje-
tit će se tragovi ljepote i skladnosti.



Trgovina

Za Dalmaciju, u kojoj gojidba bu-
a spada megju najvažnije proizvode
pokrajine, razumljivo je što dalmatin-
skog težaka u velike zabrinjuje veliki

pad cijena dalmatinskom buhaču. Dok |

su augusta mjeseca otvorenoj robi ci-
jene bile na mjestu oko 50 dinara ki-
logram, danas za istu vrst teško se
omože postići 18 din. kg. Glavni ra-
zlog ovoj razlici cijena leži u priro-
dnom zakonu, da čim se više nudi
išedne robe, nego li ima potražbe, da
/ cijene automatski padaju. Za vrijeme
rata u Dalmaciji bila se zapustila go-
ojidba buhača, a istom poslije rata, po-
/ dizala se postepeno. Računa se, da je
žetva 1923. dala nešto bolje od 400.
t. u čitavoj Dalmaciji, a 1924. nešto
\ ispod 500 t. Ako se ovome nadodadu

l

buhačem.

| pomanje količine istarskih otoka, danas
pod Italijom, može se računat, da po-
prječno žetve u Dalmacijiilstri nijesu
| iznašale, u ove dvije zadnje godine
preko 500 t. godišnje. To nijesu pre-
|
|
|

velike količine, jer i prije rata sama .

| Dalmacija davala je godišnje znatno
| više. Osim toga rat je bio iscrpio sve

| zalihe, a Dalmacija je istom ovih za- >

| dnjih godina bila počela da ozbiljnije
podiže gojidbu buhača. pak je bilo za
| očekivati da će visoke cijene potrajati

još koju godinu. Zašto je ipak obratno
| nastupilo ? Kupovna snaga pojedinih
Kora: u Evropi znatno je oslabila
| uslijed posljedica svjetskog rata. Bu-
| hač je postao odveć skup artikal i
\polražba se smanjila na minimum.
| Drugi važni razlog je taj, da je dal-

|





Kriminalitet u Dubrovniku.

od pola XVI. v. do velike trešnje 1667 g.

Pošto imanio navesti smrtnu osudu
proliv one službenice kod sv. Vida na
Pilama, osvrnućemo se na zakon i u
kratko na sudbeni postupak protiv u-
bojica. Ove su u dubrovačkoj repu-
blici kažnjavane smrću na temelju pr-
vog članka šeste knjige dubrovačkog
statuta od 1272. godine, koji kaže:
Quicumque fecerić homicidium, misi se
defendendo, quod plene possit probari,
moriatur.(Ko god počini ubistvo [osvem
za samoobranu] koje se može potpuno
dokazati, neka umre).

Za islijegjenje ubistava i drugih zlo-
činstava i prekršaja bilo je šestero
vlastele, koji sačinjavahu zbor šesto-
tice krivičnih sudija (// sei signori

gludici del criminale), od kojih je je- |
dan bio starješina: capo i upravljao |

islijegjenjem. Trebalo je da i krivac
ispovidi svoj zločin i da se ispitaju i
svjedoci. Ali onđa kao i svuđa drugov-
dje po Evropi stavljali su i u Dubrov-
niku krivca na mučenje, da ga se pri-

sili na priznanje zločina, pošto bi ne-

istinu kazivao. Blijeđim potezima opi-
saćemo ovdje to mučenje. Ovo 'se
vršilo u velikoj dvorani ispred sudaca.
Krivcu bi svukli njegovu odjeću i o-
bukli bi mu haljinu za mučenje, te

vezana bi ga potegli na mučila i iz-

vršili bi od jednog do više poteza i
drmanja. Kadgod bi ga držali po cio
čas na mučilima i zadrmali bi's njim

1 Napisao prof. A. Vučetić.

. opet nakon po časaili četvrti časa, ako
ne bi priznao krivnju, dok bi svršio
sat. Dogagjalo bi se, da bi se krivac
na mučilima onesvijestio, tad bi ga
skinuli. Ali kad bi se osvijestio, opet
bi ga ispitivali i stavljali iz nova na

' mučenje, ako je bio tvrdokoran. Kri-

ovac bi u jakim bolovima  zaječao:

.Smilujte se! Jaoh! Jezus! i slično a
kadgod bi se dogodilo, da bi zani-

| jemio!

Kad bi ubojica ispovidio i kazao

svu istinu i kad bi svjedoci dokazali |

njegovu krivnju, zbor šestorice krimi-
nalnih sudaca odlučio bi jednoglasno
o smrtnoj kazni ubojice. Ako bi koji
, sudija .bio, izvan Dubrovnika, ali u te-
oritoriju republike, priopćio bi zboru
da se slaže sa kaznom i to bi se u
| osudi izričito istaknulo ; ali ako bi bio
| daleko kao m. pr. u Carigradu kao
| poslanik, to bi u osudi bilo naznačeno,
\te to navedeno kao uzrok što nije
| ovaj šesti izjavio svoj glas, kako što
je uprav izvješteno u jednoj od smrt-
(“nih osuda, koje smo imi prije ria-
, brojili. I

| “Dva su bila mjesta, gdje su se vr-
šile smrtne osude, t. j. na Dančama
na mjestu, koje se i sada zove ,Vje-
šala“ prema Lovrjencu ili na Pločama
kod crkvice sv. Antuna, razvaline koje
crkvice još su bile do nazad šezdeset
godina, prije no što je Alaga zgradio

| kuću, koja je sada ostavština p. Račića.*

Republika imala je i krvnika (dže-

, ministar (vršilac) pravde, ili majstor

| pravde (ministro di justitia, maestro |

| di justitia) i u tri smrtne osude g.
1601. 1603. i 1604. dava mu se naslov
boja (dželat). U posljednje doba repu-
blike njegov je stan bio u kući pred
gradskim vratima na Pločama uprav
prema crkvici Gospe od Navještenja.

se napominje u jednoj od 24 smrtnih
osuda, koje smo mi naveli.

| glave, ili vješanje. Ali bi se često poo-
štrila kazna rasijecanjem mrtvog tijela
| na četvero i obješenjem tih četvrti na

| četiri razna mjesta dubrovačkog  teri- |

otorija i to: 1. na vješala na Dančama.
2. četvrt na mjestu gdje je ubojica bio
izvršio zločin. 3. četvrt na vješala na
| Grebenima. 4. četvrt na Bobari ili Hum-
cu ili na Supetru kod Cavtata. Osuda
| smrti Konavljanina koji je bio ubio
, dječka od 9 godina, bila je pooštrena
| tim, da je tijelo imalo visjeti do četiri
sata prije zahoda sunca, pak odrub-
| ljena mu glava i rasječeno tijelo u
i četiri četvrti, a jedna četvrt, da ima
biti obješena poviše kuće ubojice u
Konavlima. U jednoj smrtnoj osudi
“bilo je odregjeno da one četiri četvrti
imadu stati obješene tri dana, Kad bi
| osuda odredila da mrtvo tijelo ima

* U doba iza ovoga bilo je 'drugo stratište
na Oršuli kod črkviće sv. Antuna a u našoj
knjizi nije napomenuto, da bi zvonilo ,mrtvo
zvono*, kad bi vodili osugjenika na stratište.

lata), koji je imao službene naslove: |

On je imao i kojeg pomoćnika, kako |

Smrtne osude bile su ili odrubljenje

biti rasječeno a poslije četvrti izložene,
bilo bi izričito kazano, da one imadu
biti obješene na mjestu, gdje svak
| može viditi i to na izgled i strah ljudi.
Proglašenje smrine osude bilo je
| javno i, recimo, svečano, što bi una-
| prijeda doznao puk. Ovo bi se obav-
\ljalo od davnina, kako je u svakoj
| osudi kazano, izvan vrala Dvora na
| Placi. Za to proglašenje ne bi došli
samo svi kriminalni suci, nego i gla-
vom knez, ili slučajno podknez. Osu-
| gjenik došao bi vezan i preko čitanja
\osude i tumačenja morao je slušati
klečeći. Zabilježeno je za proglašenjem
mnogih smrtnih osuda, da je bilo nazo-
čno mnoštvo puka i mnoštvo puka sva-
| kog staleža. U osudi bio bi tačno nazna-
čen dan, kad ona ima bili izvršena.
Knez bi pred sucima proglasio smrt-
(nu osudu a kancilijer bi zatim glasno
pročitao cijelu osudu a kad je bila
, dećembra 1594. proglašena osuda 0-
| nomu Konavljaninu koji je bio ubio
| jednu curicu, zabilježeno je da je
gospodin kmwez sa sucima proglasio
| krivcu osuđu ix linguagio nostro illirico
| a onome s Osojnika da je proglašena
(in lingua slava. Bilo je slučajeva,
| kako onaj Župljanina g. 1575., da je
krivac, koji je prije tvrđokorno ivrdio,
da nije kriv, bi svečano izveden po

| pred knezom i sudijama i pukom po-
| novi «priznanje svog zločinstva prije

no što bude osugjen ; to je bio prizor
jednak onomu proglašenja smrtne 0-
| sude na istome mjestu. (Slijedi).



| priznanju izvan Dvora na Placu, da.