1)

POSTARINA PLAĆENA

Dubr

Broj 22

iL Je

Ova



čka

SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK

Bian?

ai

Pojedini broj Din. 1:50



God. 2.



Godišnja pretplata 80 Din.
Za inozemstvo 200 D.



Dr. MATIJA VIDOEVIĆ

Urednik :

30. maja 1925.

Odgovorni urednik :
STIJEPO M. BJELOVUČIĆ

Plativo i utuživo u Dubrov-
niku. Oglasi po tarifi.







Dani
Tuberkuloza

Ne, vredi se pitati, kako i kad se
tuberkuloza udomila u Dubrovniku,
jer je ona isto toliko stara kao i sam
grad, ali je vrlo potrebno znati, kako

se ona ovde razvija i pod kojim se |

oblicima najviše širi. Ni tuberkuloza
nije svuda jednaka. U Indo-Kini je ima
na pr. dosta, ali je blage forme, te se
od nje ne umire. U Africi medju Crn-
cima je većinom smrtonosna. No i u
Evropi ima izmedju pojedinih država
velike razlike u smrtnosti, te skala
umiranja ide ovako : najmanje je smrt-
nih slučajeva u Portugalu, pa po tom
dolazi Belgija, Engleska, Holandija,
Italija, Njemačka, Španija, Francuska,

Norveška, napokon Austrija i Ugarska, |

koje su pre rata najgore stojale. 1 Sr-
bija je spadala medju zemlje jako za-
ražene, jer je tamo higijenski progres
usled tolikih ratova bio meli. Zalo je
i naša jugoslavenska kraljevina zemlja,
koja možda više trpi od ove bolesti,
nego i jedna druga prosvećena država.

Zaraženost od tuberkuloza dosti je
različita po pojedinim | pokrajinama.
U tužnoj tuberkuloznoj statistici pred-
njači. Vojvodina i Hrvatska i Slavonija
a posle njih dolazi Srbija i Bosna i
Hercegovina. Najbolje stoji Dalmacija
pa Slovenija. Ali bi Dalmacija, zemlja
Sunca i Mora plaćala tuberkulozi da-
leko manje žrtava, ked bi higijenske

zdravlja.

u Dubrovniku.

| prilike bile bolje. U Dalmaciji je, prema

| statistikama pojedinih kotara, svaki

| sedmi ili osmi smrtni slučaj usled tu-

| berkuloze. Izgleda, da je južna Dal-

| macija nešto sretnija nego ostali ko-

tari pokrajine. U splitskom kotaru

| umre ma svakih 1000 duša u svemu

| 23 osobe a od iog 3 od tuberkuloze

|a u šibenskom 25 svih i preko 3 od

| tuberkuloze. Tuberkuloza u Dalmxciji

da napada pluća u većoj

. srazmeri nego drugde ali je ovde
| plućna tuberkuloza nešto blaža nego
drugde. Čak kad dodje i u teškoj formi
može se zaustaviti, a čeljade ostali
| živo za puno godina.

| No zanimljivo bi za nas bilo pogle-
| dati kako prema ovoj bolesti stoji Du-
| brovnik, grad i predgraja Pile i Ploče,
| jer se ova bolest zove medju gragja-
| nima ,dubrovačka bolest“.

Cela dubrovačka općina broji po
| poslednjem popisu stanovništva 14.561

| osobu, od tog otpada na grad u zidi-
| nama 4.987, na Pile 2.720, a na Ploče
|
|

| ima osobinu,

1.126, ukupno ima 8.833 osoba. Od go-
dine 1910.—1920. bilo je na toliko
osoba prosečno 150 smrtnih slučajeva
a od tog 27 od tuberkuloze, dakle
svaki peti slučaj. U celoj pak općini
| umiralo je prosečno 230 osoba, od ovih
38 od tuberkuloze, dakie svaki šesti
slučai. Po spolovima umire više žen-

skik nego muških te jeod gore nave-
denih godišnjih 27 slučajeva bilo 12
muških a 15 ženskih. Najveća je smrt-
nost u detinjskom dobu i u dobu pune
snage t' j. od 20—30 godina, no u
detinjstvu umire oko 3/5 svih slučajeva
| od tuberkuloznog zapslenja mozga,
a u odraslom dobu većinom od tuber-
kuloze pluća.

Tako ima prosečno od 27 smrtnih
slučajeva godišnje 21 slučaj usled plućne,
| 5 usled tubeikuloznog meningitisa, a
samo 1 slučaj ostalih tuberkuloznih
| obolenia, Ako se pogleda srazmer mor+
taliteta po pojedinim gradskim delo-
| vima to na Pile sa 2,720 stanovnika

| zidinama sa 4,987 stanovnika 15,5 a

| na Ploče sa 1,126 stanovnika 4,1 slu-

| čaj. Ploče su dakle najviše zaražene.

Po mesecima umiralo se najviše u
| maju i oktobru.

Iz ovih malo utešnih brojeva se vidi,

da tuberkuloza u Dubrovniku hara jače

otpada 7,4 smrtna slučaja, na grad u |

nego u nekim: prenastanjenim velikim

gradovima Evrope na pr. u Berlinu,

te da naša povoljna opća statistika po

kotarevima ide na račun sela, koje je

| dosta zdravije nego grad. Ovo bi se
vjerovatno moglo dokazati i za ostale

, dalmatinske gradove. Upada u oči i
\ veoma velka smrtnost kod dece, a i
“to da za razliku od drvug'h gradova
um're više ženskih nego muških. Samo

po sebi nameće se pitanje kako bi se

ovom velikom zlu stalo na put. Vidi

| se, da postoji niz nepovoljnih higijen-
“skih faktora koji su tome uzrok, a to
\su najpre žalosne prilike stanovanje,
koje čine da delovanje sunca i čistog
vazduha u sprečavanju tuberkuloze ne
| dolazi do izraza. Delom je uzrok i
slaba hrana siromašnog naroda, i slabo
higijensko izobraženje koje se osobito
vidi kod odgoja djece, a pogotovo
treba kriviti posete teških bolesnih
stranaca, koji ovde dolaze na lečenje.
Dr. Gjuro Orlić.

log upute za postupak sa stranim putnicima u vašoj zemlji

|, Mnoge naše vlasti nijesu nikađa
oxmjele da se snagju u pogledu pro-

. dužavanja bavljenja koga stranca kod |
nas, dalje pri davanju povratnih viza, |
prijava i odjava iid, sve su vlasti u |

|
| ovome pogledu radile svaka na svoj
| način, tako da su žalbe pojedinaca ,
[bile vrl» često opravdane jer po nekoj
našoj vlasti ništa nije lakše nego pro-
terati stranca bez ikakve krivice samo



liz toga razloga što mu je istekla viza
ili dozvola boravka ili pak, što mu
nije dozvoljen rad itd.

Sve su ove pojave više manje neu-
mjesne i neopravdane, jer ovako po-
stupanje prema strancima, odbija iste
| od dolaska u našu zemlju i ubija ugled

naših vlasti pokazujući ih kao nepri-
jatelje posjeta stranaca, a time i sama
država ima štete.











Salamankezi

i Sorbonezi.

(Prigodom M. Rešetarovog članka)

piše Lujo Vojnović.

Prijatelj Milan Rešetar napisao ie u
»Dubrovačkom Listu« članak o Sala-
mankezima i Sorbonezima, kojim se
dodirnuo jednog vanredno zanimljivog
predmeta za ustanovljenje krize u Du-
brovačkoj Republici poslije velike tre-
šnje i za anarhično stanie u Dubro-
vačkoj državi u drugoj polovici XVIII.
vijeka. Nije mi namjera da napišem
o tom pitanju zaseban članak jer mi
ne dostaje vremena. Ali nije isključeno
da se povratim na XVIII. vijek dubro-
vački, o kome sam u ostalom opširno
progovorio u svom francuskom djelu:
»La Monarchie Frangaise dans !Adria-
tique (1667—1789)“.*

U toj sam knjizi spomenuo i stra+
šne borbe izmegju Sorg4 i Gradića
god. 1760, kad su Sorgi. — kojih je
sedmerica sjedalo u Senatu i koje je
narod zvao ,golostrašni“ jer su bili i
goli i strašni — bili nadvlađali, sa
nečuvenim terorom, sve druge vlaste-
oske porodice u Dubrovniku. M. Re-
šetar navodi iz mog djela ,Pad Du-
brovnika“ (I, 15.) zaista vrlo značajnu
Crtu za odnose izmegju stare i nove
vlastele, kad bi ,stari“ vlastelin poru-
čio po djetiću ,novome“ vlastelinu :
,Evo me sad u kortu“ pak bi se raz-
govarali na pucalu od gustijerne, mje-

ba Paris, Blond et Gay, 1918.
gradio. Institut de France,

Djelo je na-

sto u kamari od posjeda. — ,Je li baš_|
| tako bilo — nadodaće M, Rešetar —
in ne možemo znati“. Čini mi se da je
| ta primjedba izlišna i da toj rezervi
| nema mjesta. Jer se samo po sebi ra-
| zumije da nam za takve stvari nijesu
i ostali nikakvi pismeni dokumenti. Pi-
| sama nemamo, gdje bi ta pisma i bila
ji gdje bi — i da ih ima — nova vla-
| stela priznela bila onakvo poniženje!
(Ali je stvar_ ipak nesumnjiva. I kako
; sam napomenuo na onome mjestu
| moje knjige, pripovigjeli su mi je stari
Dubrovčani. A sad ovo preciznije u-
| tvrgjujem. Pripovidio mi ju je pok.

| gospar Mato Pozza Nerun, koji mi je

izrično rekao da mu je to pripovijedao
njegov otac koji je bio Senatur Re-
publike i jedan od najljućih — kao
svi Pozze — Salamankeza. (Mimogred
napominjem da je njegov otac Luco,
ako me pamćenje ne izdaje, nosio na-
dimak Nerun-Dubrovnik je grad je-
dinstven za nadimke još od nojstarijih
vremena, u tome sličan i nekadašnjemu
i sadašnjemu Beogradu — za to što
je okrutno postupao sa svojom maj-
| kom (1) a sin mu Mato — koji je i-
mao burnu mladost — nazivao se u
početku Nerunčin, a tek po očevoj
smiti primio je nadimak Nerun, jedin-
stveni primjer hereditarnoga nadimka!)
| Ja sam imao bezbroj ovakih zabilje-



| žaka sakupljenijeh odasvud iz pričanja
| stare naše vlastele, Mata Neruna, Ma-
\0rinice Gjorgji, čak u mojim djačkim
. godinama i od Meda i Nika Velikoga,
pak od moje none Kristine Serragli itd.
Sve mi je to propalo u ratu kad su
Austrijanci zauzeli S. Giovanni di Me-
dua gdje su se nalazili sanduci moji
\i mog. neprežaljenog prijatelja posla-
|nika u Londonu Dra Mihajla Gavrilo-
vića. Za to mi je sad, na žalost, ne-

se odnose na onu epohu,
sam se bavio sa naročitim interese

O postanju ,Salamankeza“ i ,Sor-
boneza“ M. Rešetar ne govori nam
ništa nova, a veliko je pitanje hoće li
\.se ikada saznati kako su postala ova
imena. Da su se stara vlastela pro-
zvala ,Salamankezima“ za to što je
univerzitet u Salamanki bio stariji od
Sorbone, to, stricto sensu ne može
biti, jer je obratno istina. Pariski je
universitet (Universitć de Paris) po redu
drugi najstariji Univerzitet u Evropi,
jer je osnovan oko god. 1150 (prvi je
najstariji univerzitet onaj u Bologni
osnovan g. 1119). Istina da je Sor-
bona osnovana g. 1250 od kapelana
Svetoga Kralja Luja IX, Roberta de
Sorbon, po kome se i Sorbona na-
zvala. Ali je ona bila osnovana kao
teološki fakultet zavisan od pariskoga
fakulteta, koji je mnogo ranije bio
ne samo na velikome glasu kao teo-
loška škola (na pariškom su univer-
zitetu predavali Sveti Toma Akvinski



moguće da ispričam mnoge stvari koje |
sa kojom |

1 ... . . s i. + ...
m. | niji od univerzita u Salamanki, koji je

I

1

I 1256. 59. i “Sveti dav ćtira | 1248 55)
nego je bio upravo vrhovna instancija
u teološkim pitanjima u čitavom kr-
šćanstvu. Docnije se proširilo ime
»Sorbonne“ na cijeli pariski univer-
| zitet, takosda u dandanašnji Sorbona
| znači upravo to. Tako je bilo i u
| XVIII vijeku. Kad se dakle, u Dubrov-
niku govorilo o Sorboni, nije se mi-
, slilo na onu Sorbonu dobroga kape-
| lana Svetoga Luja, nego se mislilo na
pariski univerzitet, za koji su i golubi
od Sv. Marka znali da je stariji i slav-






| osuovan, ne g. 1222 — kako po En-
| gelu piše Rešetar nego g. 1239, or-
| ganizovan od Kastiljskog i Leonskog
| kralja Ferdinanda III Svetog g. 1243 i
| kome je papa Aleksandar IV dao tek
| g. 1255 ravnopravnost sa univerzite-
| tima u Bolonji i u Parizu odnosno
; izdavanja svjedodžaba. Dakle je Sor-
bona t. j. Pariski Univerzitet bio za
89 godina stariji od Salamanke! Ma
da je i ovaj potonji univerzitet bio u
srednjem vijeku pak sve do XVI vi-
jeka na velikom glasu, nije se mogao
uporediti ni sa Bolonjskim, ni sa Pa-
riskim. A pogotovo nije se mogao mje-
rili s ovima u XVIII. vijeku kad je
Salamanka u punoj dekadansi. To je*
jedno. — Sad nastaje drugo pitanje.
Pa da jei sve tako, pa da je slučajno
Salamanka bila i starija od Sorbone,
| zar su dubrovačka vlastela u tolikom
broju posjećivala univerzitete uopće,
| a ova dva zasebno, đa bi se iz te fre-