POSTARINA PLAĆENA

Broj 27.



SEDMIČNI [INFORMATIVNI [ PRIVREDNI GLASNIK :

Pojedini broj Din. 1:50

ist

God. 2.





Godišnja pretplata 80 Din.
Za inozemstvo 200 D.



Dr. MATIJA VIDOEVIĆ

Urednik:

4. jula 1925,



Odgovorni urednik: |
STIJEPO M. BJELOVUČIĆ

Piativo i utuživo u Dubrov-
niku. Oglasi po tarifi.





Sarajevska Željeznička Direkcija.

Skoro za sve lučke radnje u Dal-

... . . . z . |
maciji bio je raspisan već drugi na- |

iječaj te radnja i dosu&jena. O izgradnji
gruške luke jedino još nema pomena.
Poslije prvoga natječaja, gdje se nije
našao natjecstelj,/da preuzme radnju
uz cijene projekta, drugi se natječaj
nije ni raspisivao, a u Gružu su uče-
stale neke komisije, koji obično znače,
da je negdje zapelo.

Sada je već svakomu poznato, okle
je ta zaprjeka došla. Sarajevska Di-
rekcija Željeznica prigovoiila je pro-
jektu, koji je bila izradila Pomorska
Oblast, i dok se ta razlika mnijenja
ne ukloni, u Gružu se neće graditi.

Prvo svega ponašanje Sarajevske Di-
rekcije Željeznica u ovom pitanju vrlo
je neiskreno. Kada je u novembru 1922,
Ministarstvo Saobraćaja poslalo komi-
siju da na licu mjesta ispita prikazane
projekte, odaslanici Sarajevske direk-
cije izjavili su se potpuno saglasni, da
se obala gradi dublje u more, nego
je to bilo zamišljeno u prvom projektu,
koji je-g.-1921, bila izradila Direkcija
Željeznica. Valjda onda delegati nijesu
smatrali, da mogu uspjeti sa svojim
prigovorima, kada je pred očima ci-
jele komisije bilo skladište, koje je

bilo zgragjeno po nacrtu ove Direk- |
cije, i gdje se je mogla jasno vidjeti |

pogrješka koja se je učinila.
Izgradnja gruške luke u pravcu, da
se može bez zaprijeka opremiti preko
nje sva roba, koju uskotračnom želje-
znicom može slati Bosna na more,
značilo bi dokazati vidno svakomu, da
. luke u Pločema ne treba, Priječeći ili
barem odgodeći ove radnje dobija se

barem vremena, da ljudi zaborave, a ,

ito je već dobit za one, koji su se u
ovomu pitanju izložili više, nego što
su se po našem mišljenju smjeli izlo-
žiti kao državni činovnici. |

Na sarajevskom kongresu Komora
i privrednih korporacija u prošlom
maju bilo je zaključeno, da se zahti-
jeva od vlade, da u interesu željez-
| ničkoga prometa stavi pod Sarajevsku
, Željezničku Direkciju sve uskotračne
, željeznice u Bosni i Srbiji. Taj za-
: ključak bez sumnje ie načelno oprav-
odan, ali Sarajevska Željeznička Direk-
cija morala bi biti drugovačija nego

“(je sada. Žao nam je reći, ali u toj
, Direkciji još uvijek prevlagiuje. duh iz'

, zemana Austrije, kada se je bosanska

o željeznička! mreža smatrala kao nešto

, posebno, što treba da služi jedino in-

teresima Bosne, a napose Sarajevu. |

No vremena su se izmijenila ; bosan-
i Ske uskotračne željeznice samo su je-
| dan dio državnih uskotračnih  željez-
nica, politika Direkcije u Sarajevu ne
može dakle biti više bosanska, već

treba .da.bude. državna. .Pitanje. luke.

“ima da se riješi bez obzira, da li će
ota luka biti na bosanskom teritoriju
dili ne, prama interesima ukupnog na-
|šeg zalegja, jer ona neće biti luka
samo za izvoz Bosne, već takogjer i
za izvoz svih ostalih dijelova naše dr-
žave, koji tim putem hoće na more.
A u to zalegje ne broji se samo Bo-
sna već i Hercegovina, i sve ano što
prama istoku. graniči sa Hercego-
vinom,

Treba dakle prelomiti sa politikom
“zlo shvaćenih provincijalnih interesa;
Hercegovina i Crnagora prije.ili po-
slije treba da dobiju svoje željeznice,

okoje će ih vezivati s jedne strane na
more, a s druge na središte države, i
samo sa toga gledišta moraju se pro-
matrati gradnje u luci Gruž. Ono što
je htjela Sarajevska Direkcija  Željez-
nica, da od Gruža uradi, moglo je
možda biti dobro u okviru predratnih
ideja, kada je bila isključena svaka
mogućnost, da se u Gružu razvije bilo
koja veća uvozna ili izvozna trgovina.
| Tu su bili predvidjeni s jedne is druge
| strane sadašnje željezničke obale nove
| obale, imala se podići sjajna stanična
| zgrada za promet putnika, već se po-
diglo i skladište, uz obalu se već sta-
vio i kolosijek, ali kad bi sve to bilo
gotovo, tad bi nam Gruž izgledao za-
ista, mnogo ljepši nego što je sada,
ono ne bi bio za trgovinu. Trgovina
treba prostora, a projekat Sarajevske
Direkcije dizao je i onaj prostor, koji
stanica sada ima.

Ne ulazeći dakle u pitanje, da li je
skladište smješteno na zgodnom mje-
sti da li je osnova njegova bila teh-
nički ispravna, već to što se od svih
naših znamenitijih željezničkih struč-
njaka ističe potreba gradnje željeznice

BE Višegrada. preko-Foče na Dubrov-

nik, što se u pravcu tih ideja ima
graditi željeznica Trebinje-Bilek sa o-
grankom od Bileka na Nikšić, te što
(1 politički i finansijski krugovi, kako

, se razabire iz izjava ministra Stojadi-

novića, računaju potrebom -izgradnje
Ovih željeznica moralo je dovesti do
\toga, da se projekat za izgradnju gru-
\0ške luke izragjen od Direkcije u Sara-
\jevu zabaci, te pri novom projektu uzme
(Obzira na mogućnost, da luka Gruž

\Dude pozvana na veće zadaće u našem |
trgovačkom prometu sa inozemstvom, |

| i
onego što joj je bila namijenila Direk-
“Cija u Sarajevu. Projekat dakle njezin

nijesu zabacili ni Dubrovačka Općina
ni Dubrovačka Trgovačka Obrtnička
Komora ni drugi lokalni faktori, već
razvoj našeg željezničkog pitanja, zdrav
razum, i uvjerenje, da bi te radnje
mogle biti u vrlo kratko vrijeme ne-
dostatne, pa bojazan da pošto su se
te radnje imale izvoditi na najpromet-
nijem mjestu, ćržava ne buđe prisi-
ljena do koju godinu rušiti i zatrpa-
vati ono, što bi sada sa žrtvama za
naše prilike veoma ieškim bila podigla.

A ovo uvjerenje, za inad svim u-
mjetnim preprjekaina, koje mu se stav-
ljaju, postati će općenito. Zaludu je
tražiti u Beogradu prijatelja da zapri-
ječe, da se o ovomu pitanju piše. Ideje,
koje su u sebi dobre, ne trebaju ve-
like propagande, a mi smo uvjereni,.
da će ova naći i u Sarajevu svojih
oduševljenih  zagovaralaca, Direkcija
Željeznica u Sarajevu, u provodjenju
svoje saobraćajne politike naumice hoće
da ignoriše. vijelu Hercegovinu, a hoće
da Gruž zatrpa sa radnjama, koje bi
priječile budući razvoj ove luke. Ta-
kovo nastojanje ne može imati uspjeha.
Kad bi naprotiv ova Direkcija, mješte
da se kapricira na luku u Neumu, tra-
žila načina da preko Hercegovine kra-
ćim putem spoji Dubrovnik sa Sara-
| jevom te otvori ujedno tako prometu
| najplodnije krajeve Hercegovine, Stolac
/i Ljubinje, tražila bi nešto, što ne bi
|
1



bilo na ničijuštetu i što bi za Bosnu
\i Hercegovinu mnogo više vrijedilo od
Ploča i Neuma.





| si
, U slučaju zaraze neophodno potreban.











Uhode stranih država u

Piše prof.



Kad je u prvoj polovini XVI. sto-
leća nastalo življe interesovenje za
Tursku, za njezinu unutrašnju i vanjsku
politiku, počele su pojedine evropske
dižave da vode brigu o iome. Budući
da onda još nisu postojali stalni akre-
ditovani poslanici na pojedinim dvo-
rovima, to su sve vlade od svojih uhoda
dobijale vesti o drugim državama. Ta-

kve su uhode slali ili direkino u po- |

jedine države ili u neposrednu blizinu
njihovih granica. Kad se radilo o Tar-
skoj tada je u ovom posljednjem slu-
čaju najviše dolazio u obzir Dubrov-
nik. Radi svoga geografskoga položaja
i radi stalne trgovačke veze i s Tur-
skom i sa Zapadom iz Dubrovnika su
uhode mogle najlakše da promatraju
Tursku i da otome obaveštavaju svoje
vlade. Zato su Španija, pape, nemački
carevi, francuski kraljevi i južnotalijan-
Ski namesnici imali u XVI. veku svojih
tajnih agenata u Dubrovniku. O slič.
nim agentima mletačke vlade nisam
našao podataka, Biće sigurno tu služ-
bu u Dubrovniku vršili njihovi konzuli,
koji su rodom bili Mlečani. A opet

1%

Dubrovniku u XVI. stoleću.

Jorjo Tadić.

oVeneciji nije bilo ni potrebno da preko
tugjih teritorija posmatra prilike u Tur-
(skoj, kad je i ona sama na nekoliko
.0mesta neposredno graničila s njome.

|K tome Dubrovčani ne bi bili baš ni

rado gledali na mletačkoga uhodu u
, gradu, jer su radi neprestanih sukoba
| s Venecijom mogli pošve opravdano
da pomisle, kako je on tu postavljen
da uhagja njih a ne Turke.

\ Prvi podeci o stranim agentima u
| Dubrovniku u XV. stoleću tiču se Fi-

| lipa Trivulzio, dubrovačkoga nadbi- |
| skupa. Trivulzio je bio fanatičan pri- |
|

staša irancuskoga kralja Frana I., pa

dosta muka dubrovačkoj vladi. Budući
da ćemo drugom zgodom o njemu ne-
što opširnije da govorimo to ćemo za

nološkim redom za njim dolazi Ste-
| fano Pallatio, uhođa cara Karla V. Bio
je u Dubrovniku 1538 kad je na Za-



| protiv Turske. Tada je Pallatio iz grada
|'o svemu obaveštavao španjolske vla-
\sti u južnoj Italiji, a dubrovačka je

GIVE TNNEM g LI I a PE E i s i VEI RE I KJ s i ik iki A

sada preći odmah na ostale. — Kro-

padu bila stvorena prva Sveta Liga

je njegov agentu Dubrovniku zadavao |

vlada ne samo znala za njega, nego
a bist . 1 .šte .

[mu davala i obavesii o Turskoj i bila |
Imu u svemu pri ruci, Jednom su mu

dapače dali i počasno mesto u nekoj
procesiji i kao uglednoj ličnosti do-

“Zvolili da nosi oružje na sebi kad je

ito bilo zabranjeno svima strancima.
Ali on se nije ovim zadovoljavao za-

koje ga kao carevoga predstavnika idu.
| Megjutim ga je dubrovačka vlada opo-

IIminjala, da mu je volje živeti povu-

\čeno i nezapaženo, kako niko ne bi
doznao da je španjolski uhoda. On se
“nije ma to obazirao, pa ga zaio pri-
ojavljuju Karlu V. moleći da ga smeni,
jer je svojim ponašanjem postao po-
gibeljan za Dubrovnik. Živi raskala-
šeno (,noću polazi kurtizane“), razmeće
se .svojom službom, javno prima oba-
(vesti o kretanjima turske vojske i po-

| naša se posve drukče nego su se na-

dali kad su ga po dogovoru s Karlom
u grad primili. I konačno — meša se
u njihove unutrašnje prilike. Najpre se

| družio s mladim plemićima, ali se njih

ostavio, pa je kasnije najviše drugovao

| s pučanima. U razgovoru se S njima

čudio kako oni nemaju nikakve vlasti
u Republici, govorio im je protiv ple-



Khtevajući da mu iskazuju sve počasti, |

\mića i tako poticao na mržnju i ne-
slogu u građu, A pričao im je još i
| o drugim stvarima ,veoma skandaloz-
\nim i pogibeljnim za dubrovačku dr-
| Žavu.“ Zato mole cara da ga pozove
| natrag, a oni obećaju svu pomoć ono-
|me koji ga zameni. (Lett, e Com. di
Lev. XXII, 24),

Izgleda da jeKario V. udovoljio nji-
| hovoj molbi, ali im zaio posve tajno
| postavi Marina Stj. Zamanju, jednoga
od uglednijih Dubrovčana. Zamanja je
po nekoliko puta vršio skoro sve !slu-
žbe u Republici, išao u razna poslan-
stva i nekoliko puta bio knez. S Kar-
\lom se upoznao po svoj prilici kad
| je kao dubrovački poslanik išao k nje-
| mu u Napulj u januaru 1536. da mu
i čestita na pobedama u Africi. Možda
(ga je već tada car pridobio za sebe i
| uzeo u svoju službu, ali tačne podat-
ke o tome imamo tek 1541. Turci su
|te godine poslali u Dubrovnik jednoga.
| glasnika, koji je imao da razvidi dali
| ovde živi neki Marin Zamanja Špa-
i njolac, koji o svim kretanjima turske
vojske obaveštava Karla V. Sultan im
\je po njemu poručio da ga oteraju iz
grada. Vlada megjutim (8 marta 1541)
| preko svojih poslanika poručuje Porti,

/