Broj 28. rova SEDMIČNI INFORMATIVNI f PRIVREDNI GLASNIK Pojedini broj Din. 1:50 List God, 2. Godišnja pretplata 80 Din. Za inozemstvo 200 D. Dr. MATIJA VIDOEVIĆ Urednik: 11. jula 1925, _——— Odgovorni urednik: | STIJEPO M. BJELOVUČIĆ Plativo i utuživo u Dubrov- niku. Oglasi po tarifi. Revizija poreza dohodarine. Nova komisija. — Sistiranje utjerivanja. Iz Beograda je telegrafom javljeno da je kao rezultat svih akcija podu- zetih iz krugova dubrovačkih porez- nika i pod uticajem javnog mnijenja, izraženog na osobit način u stručno obrazloženim člancima »Dubrovačkog Lista«, a na intervenciju raznih po- slanika iz vladinih i opozicijonih par- lamentarnih klubova, gosp. Ministar Financija odredio da se sistira ulje- rivanje odmjerenog poreza lične doho- darine u Dubrovniku, te da Delegacija Ministarstva Financija u Sarajevu podvrgne reviziji odmjerenje ovog po- reza vodeći računa o žalbama u jav- nosti i prikazanim utocima. U čemu se sastoje prigovori podig- nuti u javnosti proti ovom odmjerenju, to je u »Dubrovačkom Listu« bilo is- crpivo prikazano u nekoliko članaka. A kako je ovaj način odmjerenja osjetljivo pogodio sve naše poreznike najbolje se vidi iz fakta da je ovdje | bilo prikazano oko 2000 utoka, za | koje je uplaćeno oko 40 000 Din. taksa. Uz utoke bile su nadležnim faktorima prikazane i prestavke advokatske ko- , more, liječničkog udruženja i trgovačko \ privredničkog udruženja, | Odmjereni porez svojom visinom ' značio je za mnoge ugroženje poslo- vanja, a zbog načina primjene tablice ! obračunavanja bila je progresija alte- | rirana na način koji je protivan duhu zakona. Ovakovim postupkom došli su | mnogi u nemogućnost da izvrše svoju o poresku dužnost, a to tim više što | uloženi utoci nemaju odgodne moći, | Posljednjim riješenjem Ministarstva | Financija odgagja se utjerivanje ovog poreza, a njegovo odmjerenje bit će . podvrgnuto ispitivanju, koje može da | bude samo od koristi za dubrov, porez- | nike. Zbog toga mi pozdravljamo ovu | odluku, a snama i svi oni poreznici, | koji su se žalili na način odmjerenja. Bussines. U Americi ova je riječ vrlo obična, Na našem jeziku izgovara se ,biznes“ a odgovarala bi u prevodu približno riječi — posao. Približno za to, jer njen smisao u Americi je daleko viši i obuhvaća znatno širi pojam nego naš — posao. Amerikanac većinom sve što se oko njega zbiva, kao i sam svoj rad, shvaća i promatra ponajviše sa gledišta businessa. Mnoge strance zavagja u bludnju, kad to Amerikanac, naročito iz trgovačkog svijeta, otvoreno govori, misleći da ovaj pri tome u glavnom ili čak jedino misli na vla- | stitu materijalnu korist. Da takovo gle- | danje nije ispravno može da posluži | dokazom ozbiljnost sa kojom Ameri- | kanac pristupa k poslu, kao i njegov | neumorni rad u istome. Jednako so- | lidnost, kao uopće čestitost u poslo- vanju. Ono što pak najviše potvrgjuje | kod Amerikanaca privrednika, o kojim | je ovdje govora, više shvaćanje posla | jest duh, koji dolazi do svog izražaja | u trajnom nastojanju, da potrošač što \ jeftinije dogje do sve to bolje vrsti | robe. Za postignuće tog cilja, Ameri- | kanac ne štedi ni truda ni troška. To | nastojanje može se djelomično omjerit | jedan mladić grčkome mudracu So- |i pregledat na polju reklame, koja ne samo, da je u Americi najraširenija nego igdje drugovdje na svijetu, nego (je u svojoj svrsi i najdotjeranija. Re- | klama je nerazdruživi pratilac ameri- | kanskog businessa. Postoje hiljade raznih načina preko kojih se ista is- poljava u Americi. Vrijedno je na neke osvrnuti se. Preda mnom na stolu stoji nekoliko brojeva novine jedne amerikanske kuće, koja proizvagja brojne ljekarije na ve- liko. Novina se tiska sedmično, u o- bliku revije i služi reklami te kuće u formi koja zaslužuje dublje pažnje. Program ujen nije jednostavan, jer isti služi zdravlju, izobrazbi, bodrenju, i konačno umijeću prodaje. Baš obzirom na ovu zadnju točku, megju ostalim | nalazi se i članak ,Važnost i potreba pobude želja“. U njemu, ovako kuća npućuje svoje brojne agente: ,Pogri- ješka je za svakog, koji polazi megju svijet s idejom, da bi neko morao da kupi onu stvar, jer je dotični treba da proda ili jer nekoga pitate, da je kupi od vas“. ,Treba naprotiv «s pažnjom, da se najprije probudi zainteresovanje a potom želja za posjedom stanovitog predmeta“. I dalje ,krupna je pogrje- ška i nepoznavanje umijeća prodaje ponudit proizvode i pitat da ih se kupi“. ,Mušteriju treba upoznat sa vrijedno- šću artikla i stvoriti neodoljivu želju za posjedom u cilju, da ga sam okuša“. Često se puta čuje, da je Amerika zemlja neograničenih mogućnosti. Da se Amerikanci zbilja odgajaju u tako- vom duhu, koji neće da zna za neke tobože nesavladive zapreke, može da posluži slijedeći izvadak iz jednog drugog broja, iste novine. Pod naslo- vom ,Možeš, ako hoćeš“ iznaša se slijedeći dogogjaj. ,Jednog dana dogje kratu u cilju, da ga pita kako se stiče znanje. ,Slijedi me“ reče filozof mla- diću, kojega tako dovede do obale | jednog jezera, a zatim ga povuče so- bom u vodu. Kad im je voda već bila prešla preko pasa, mudrac nenadno uhvati mladića za vrati silom mu turne glavu pod vodu. Tako ga je držao dugo, dok mu mladić nije dao znaka da se očajno bori za život. Sokrat digne ruku i iznese izmorenog mladića na obalu. »Što si“ zapita, filozof mladića, kad je malo odahnuo, ,najviše želio, kad je tvoja glava bila pod vođom“. ,Narav- ski vazduha“ odgovori uspijehani mla- dić, koji se uostalom osjećao uvrije- gjen postupkom Sokrata. ,Dobro“ reče mu mudrac ,ako želiš znanje onoliko, koliko si želio vazduha, kad ti je glava bila pod vodom, postignu- ćeš ga“. Dakle slično po onoj našoj, sve se može, kad se hoće, samo, što se kod nas obično uči, da to spada u poslovice a kod Amerikanaca u stvar- ni život. | Bude i članaka kroz koje projevava , zdravi i fini humor, kojemu ipak ne | manjka dubina misli. Jedan takav nosi | naslov ,Dolce far niente“. Odmah se svraća pozornost na blagozvučje ovih riječi, kao da bi izražavale kakvu ta- \lijansku melodiju. Ali to je i sve, jer sa ,dolce far niente“ još se nije nitko u svijetu s mjesta pomakao. To može bit donekle razlogom, da u Italiji ima više prosjaka na četvornom Jardu Irego li igdje drugovdje u svijetu izim valjda Egiptu ili Indiji. Za Ameriku ovi na- zori da ne vrijede, jer u Americi na- rod imade želja k većim kulturnim potrebam, kojih se zadovoljavanje po- stizava jedino velikim i ustrajnim ra- dom. Samo na taj način postala su u Americi brojna poduzeća iz neznatnih Uhode stranih država u 2) Piše proi. Ali nisu samo plaćene uhode obave: štavale strane države, nego je to činila i sama dubrovačka vlada. Kroz čitav su XVI vek Dubrovčani neprestano slali | na Zapad vesti o svim važnijim doga: | gjajima u Turskoj, a tako isto opet Turcima uvek dojavljivali sve što se dogagjalo na Zapadu. Upravo su se natecali kako da budu što revdiji u ovoj svojoj službi. To je imao da bude znak neke naročite pažnje i privrže- nosti tobože samo prama nekojima, ali se na osnovu njihovih tajnih zapi- snika vidi da su. oni takvi bili prama svima kojih su se bojali i koje su po- trebovali. Naročito su morali da paze na svoje ponešanje u cnim ozbiljnim i pogibeljnim momentima kad se Za- pad počeo da bori s Osmanlijama. U takvim su momentima naravno Dubrov- čani postajali još revniji u svom taj- nom dojavljivanju, pak su uvek tačno obaveštavali i jednu i drugu stranu o svemu. Sve se ovo dojavljivanje vršilo posve tajno, U dopisivanju s Turcima posve su lako mogli da očuvaju tu Dubrovniku u XVI. stoleću. Jorjo Tadić. | tajnu, jer su graničili neposredno sa: samom Turskom, a onda su opet ve: oma česio obaveštavali obližnjega her- cegovačkoga pašu, koji je morao nji-. hove vssti da šalje za Carigrad. Tu se. dakle nisu trebali bojati da će neko. drugi doznati za ovu uslugu koju su. činili Turcima. U njihovim pak veza-| ma sa Zapadom morali su da budu. veoma oprezni. Najpre su u samom. gradu imali turskih uhoda ili uhoda francuskih, koji su kroz čitavo ovo stoleće simpatizovali s Turcima, Zatim je Jadransko More bilo prepuno tur- skih gusara. koji su posve lako mogli da uhvate njihova pisma i sve otkriju Porti. Zato su u nekim momentima odbijali da prime u grad uhode zapad-- nih država, i njihovu su službu pri- mali na sebe vršeći je posve tajno. Iza onoga Marina Zamanje bio je došao u Dubrovnik neki carev uhoda, ali su Turci kroz kratko vreme doznali za njega. Zato je Porta poslala u Du- brovnik 1551 svoga glasnika, da do- javi dubrovačkoj vladi neka ga otera iz grada. Ovo megjutim nije bilo po- trebno, jer je baš neposredno pre toga on sam bio već otišao u južnu Italiju. Dubrovačka vlada sada poručuje na- puljskom potkralju da ne šalje nikoga | ovanio, nego neka se u svemu na njih | obraća. Oni će mu davati sva potrebna | obaveštavanja o Turcima pišući mu tobože iz ,Neretve“, a potpisujući se »Tarquinio Sancione“. Ovaj su tajni način dopisivanja zadržali Dubrovčani skoro za čitav jedan decenij obavešta- vajući španjolske vlasti'i papu. God. 1560 pak poručuju napuljskom names- | niku, da za njihovo tajno ime zmaju | već i nekoji privatnici, pa da od sada | unapred menjaju u ,Lucio Pisone/ | Napulj sve što doznaju o Turcima. | Turci su ovo doznali od sina kastela- na Barlette, koji je pobegao u Tursku, poturčio se i postao ma Porti tumač talijanskoga jezika. On je turskoj vladi posve tačuo ispričao, kako Dubrovčani uhagjaju Turke i to dojavljuju baš preko njegovoga oca španjolskoj vladi u Napulj. Dubrovčani su, kazao je om, toliko revni pri tome, da šalju pone- kad i naročite lagje s ovim vestima. Posve je prirodno da je ovo moralo silno da zabrine Dubrovnik, i to tim više, što je baš tada Sulejman Il. po- digao bio silnu vojsku i na kopnu i na moru da ozbiljno ugrozi Evropu. Stoga odluči dubrovačka vlada da ni- Pod ovim su imenom još 1572 “dojav-. / kome ništa ne javlja dok se prilike me ljivali o Turcima u Italiji. Ali pritome | srede i dok Turci ne zaborave na nji- naravno nisu nikada zaboravljali ni na svoje susede, pa su injih redovito obaveštavali o svim političkim i ratnim dogagjajima u Evropi. Radi ovakvoga dojavljivanja skoro su nastradali 1566, kada je velika tur- ska mornarica ušla u Jadransko More. Turci su tada bili prama njima veoma neraspoloženi, jer su potanko doznali hovo uhodarenje. A i dok ne vide ka- kav će biti novi sultan, koji je nasleđio Sulejmana koji je baš te godine umro pod Sigetom. U isto su doba oterali španjolskoga uhodu Lorenza Miniatti opravdajući se da ga ne mogu irpeti u gradu, jer bi za to lako doznali turske uhode kojih je prepun grad. Miniatti-a su držali dok je bio fran- kako oni preko Barlette dojavljuju u cuski uhoda, ali ne zato što bi bili