SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK Godišnja pretplata 80 Din. Za inozemstvo 200 D. Dr. MATIJA VIDOEVIĆ Urednik : 8. augusta 1925. i Odgovorni urednik: | STIJEPO M. BJELOVUČIĆ Plativo i utuživo u Dubrov= niku. Oglasi po tarifi. Najpreče potrebe našeg Jadrana. Da naš Jadran ima potreba, to svako znade, a da megju tim potrebama ima prijekih, najbolje nas može da uvjeri nemila pojava emigracije iz našeg Pri- morja. Iz statistike iseljivanja godine 24. moći ćemo lako izračunati da se je iz našeg Primorja iselilo skoro 5% čitavog pučanstva, a kad odbijemo se- ljenje Nijemaca i Madžara, pri čemu igraju glavnu ulogu politički motivi, vigjet ćemo, da se iz Primorja seli najmanje 4 puta toliko našeg naroda, koliko iz drugih pokrajina. Ta pojava sili nas da se zamislimo i da se za- brinemo. Jer sve kad uzmemo u obzir da se iz Primorja lakše seli, i neke druge sporednije razloge, glavni razlog te seobe, koja guta tako strašan po- stotak radne sile već slabo napućene naše obale, jest nevolja. Uzroci su te nevolje razni: vino je prema žitu nerazmjerno jeftino, a Pri- morje nema žita nego glavno vina ; da jad u tom pogledu bude veći, fi- loksera je neke krajeve baš sada utukla: Korčula. Mnogo naših pomoraca koji su svoju zaslužbu nalažili na tršćan- skim i riječkim brodovima, tu su za- službu talijanskim ekskluzivizmom iz- gubili, pa neki krajevi od toga mnogo pate. To i koješta drugo goni na seobu. Stoji dakle činjenica da se na našem Primorju slabo živi, pored njegovog velikog blaga: mora. U toj činjenici leži i dokaz, da je to blago slabo is- korišćeno. I ako treba imati obzira na sve uzroke nevolje, i pobijati ih koliko se može, ipak glavnu pažnju treba pokloniti moru, a to toliko više što pogrešna pomorska politika, ne bije sa- mo Primorje, već čitavu zajednicu: državu. More pruža razne koristi, ali glavna korist mora jest kao svjetskog druma, jer je ono najbolje sredstvo za megju- narodnu izmjenu dobara, najvažniji iaktor u megjunarodnoj trgovini. I po tom od sebe dolazi da je najpreča potreba našeg Jedrana, razvitak po- morstva i iim u vezi, pomorske trgo- vine — ili drugim riječima prometno iskorišćenje mora. Prometno se more iskorišćuje putem lagja i putem pristaništa. Iskorišćivanje je direkino: ako se vrši svojim lagjama preko svojih luka; indirektno : ako se vrši tugjim lagjama i preko tugjih luka. U pravilu ga po- morske države iskorišćuju na prvi na- čin, kontinentalne na drugi. Prednosti su direktnog iskorišćavanja tako velike, počinjući od koristi za dr- žavnu bezbjednost do koristi za na- rodnu privredu, da već ovo potonje goni danas i kontinentalne države na bar djelomično direktno iskorišćivanje mora: na gradnju svojih lagja i tra- ženje slobodnih pristaništa. A8, “Naša je država pomorska država: mi Bogu hvala imamo svoje more, imamo nekoliko stotina kilometara za- vidno razvijene obale, imamo odličan sku tradiciju, pa imamo nešto svoje mornarice i neka svoja pristaništa. Ali sve to što imamo nije dosta za direktno iskorišćenje. Naša tonaža u internaci- jonalnom pogledu, ne dolazi skoro u ODzZir, a naša pristaništa u modernom tehničkom pogledu nijesu luke. Naša država prema tome koristi se danas u glavnom indirektno, tugjim lagjama, i što je gore, preko tugjih luka: na zapadu Trstom i Rijekom, na istoku Solunom. Na to nas je doveo istorijski razvoj prilika. U bivšoj Austro-Ugarskoj, koja je držala istočnu obalu Jadrana, bile su dvije luke: Trst i Rijeka. Prema poli- tičkoj strukturi bivše monarhije, jedna je bila njemačka, a druga madžarska domena. Obala od Rijeke do Spiča mrtvo je ležala, baš za to što državna politika nije dozvoljavala da se razvije takmac onim dvjema. Ta ista politika nije dala Srbiji na more. Protiv te dr- žavne politike mi nijesmo mogli skoro ništa, a ono malo što se je moglo to se je radilo. VIR a Na jednoj strani uzdržavali smo po- jedina domaća društva, koja su vršila , djelomice obalnu plovidbu i nešto se kretala u slobodnoj plovidbi. Na drugoj strani Srbija se je pripravljala za ko- načni obračun sa tom politikom. No nemajući svoje luke, sav pretičak što je maša nacija davala u pomorskoj ini- Cijativi i energiji, išao je u tugje Juke i tamo je ostao. Imena: Tripković, Polić.Libera, Kozulić, da druge ne spo- minjem, to dovoljno dokazuju. Kad je došao“ dan obračuna, i mi došli do svoje države, Trst i Rijeka i ako spadahu našem nscijonalnom teri- toriju, nama ne pripadoše, a ne pripa- doše nam — bar Rijeka — uz ostale razloge i za to što su bile luke. Dr- žavna politička misao Austro-Ugarske prema našem plemenu, nagje nasljed- nika. Zbog tog gubitka i zbog željezničkih spojeva koje nam je željeznička austro- ugarska politika namrla, mi danas i ako smo pomorska država, dišemo na istoku i na zapadu na tugje škrge, na tugje luke, a naša obala u koju bije os države — Subotica- Dubrovnik — razmjerno je mrtva. Sto znači već samo pomorski stališ, imamo bogatu pomor» , za našu privredu, da politiku ne spo- minjem, hraniti tugje luke, a svoju obalu zanemarivati, ne lreba da kažem, Danas je tako, ali tako ne smije da ostane. Prema tome i imajući u vidu da se mornarica može pravo razvijati u dr- Žžavi samo u harmoniji sa razvitkom luka — koje su zapravo središtem po- morskog života — te dižeći dalje u vidu da pravi razvitak luka moguć je jedino gdje kopneni saobraćaj harmo- nično djeluje sa pomorskim saobraća- jem, jasno biva da pravi razvitak naše mornarice i naših luka, ovisi konačno o našoj željezničkoj mreži; drugim riječima mi ćemo se moći emancipirati od .tugjih luka, mi ćemo biti pomor- \ska država koja će moći da more di- rektno iskorišćuje, tek onda kada naše | željezničke pruge probiju gorsku kosu, \ koja dijeli naše glavno zalegje od na- šeg mora -—— kosu koja nai jeu isto- tiji tako usudna bila — i izbiju u naše luke. To je po mom mišljenju najpreča potreba Jadrana, a istovremeno jedna Od prijekih državnih potreba. Lička-željeznica, koja će ovih dana da se otvori, već je nešto, ali nije mnogo. Neka mi se dozvoli ovdje pomenuti kako je. Lička željeznica, tekovina je onena- | | cijonalne politike, koju smo započeli | Riječkom — Resolucijom. Madžare se | prisililo, da nam dađu silaz na more. | Oni su teškom mukom dali onaj koji | njuna — Rijeci — imagiaše najmanje | da odmogne, a nama najmanje da po- , mogne — pa već po tom se razumije da taka željeznica ne može da nas zadovoljava. Za Unskom željeznicom | vapi naša središnja obala Splita i Ši- | benika, a pitanje veze Dunava sa Ja- | dranom — Jadranska željeznica | Cijelu državu drži u nervozi. To, u | istinu jedno od naših najkrupnijih pi- i tanja, tretira se često sa velikom dozom ekainog patriotizma na jednoj, a sa megalomanijom na drugoj strani. Za izvršenje jednog nomialnog- idealnog spoja nije dovoljna ni sp .znaja po- trebe, ni vol a da se to: potrebi doskoči, čak ni poseban zajam — Blaerov za- jam docet — već se hoće fnancijske snage i vremena. N» pošto je ovdje riječ o najprečim potrebama, o takom spoju ne ću da se dulje bavim Kao najpreča potreba u pogledu veze Du- nava s morem, po mome mišljenju jest ojačanje I ana, te gradnja željezn ce Višegrad - Foča - G_ cko -Tre binje. Tako bi se «tvorio najkrać: pr stup na more, i najracijonalnije iskoristila post :jeća uskotračna mreža, koju ne možemo izmijeniti, a ne smi emo uništiti. Toi u skladu stim povezati Siaru Srbiju i Crnugoru s morem na Dubrovnik i Boku, jest ono, što bi se moralo što prije izvršiti. U pogledu pristanišia prijeka je po- treba da se naše postojeće luke urede gradnjom obala i drugim napravama tako da se uzmognu do krajnosti is- koristiti kopneni putevi kojima je za- legje povezano i kojim se ima da poveže. Nije odista lijepo da se godi- nama oteže i sa najprečim rednjama u našim lukama, čak i sa onim za koje je previgjeno pokriće. Nije ozb ljno da se nepresteno tpka ki misijama, anke'ama pa za ljubav stanovitih fan- tasučkih projekata spri ečava pov: ćanje petercijalnosti naših luka i pušta da prepada ono što je postojalo. Za ovo zbilja vrijedi riječ: bis dat qui cito dat. U pogledu samih lagja potreba je voditi brigu o umnožavanju, a naro- čito o renoviran u naše tonaže, te po- “luka. i inostranstva. U tom smjeru imade još skoro sve da se uradi, ato je tako potrebno da država mora po- duprijeti privatnu inicijativu, Pered podizanja pomorstva nužno je podizanje ribarstva. Ito blago mor- sko slabo se kod nas iskcrišćuje, tako slabo da smo i mi na moru gladni ribe. Griješio bi po mome mišljenju ko bi mislio da je tomu uzrok po- manjkanje ribe. Ribe ima, ali ribara nema, .Mi nemamo pravog ribarskog stališa, nemamo ljudi, koji bi se riba- renjem isključivo“ bavili. Naši su ribari ponajviše težaci, koji se ribarstvom stavljanju stInih veza izmegju naših. uzgrede bave. Ribar podalje centruma | redovno ne riba nego koliko je njemu | potreba, jer s pomanjkanja brzih ko- munikacija i uregjaja ne zna što bi | s ribom, a ribar u blizini grada, opet | tako dobro unovčuje ono malo ribe što bez velike muke uriba, da se dalie ne brine. O racijonelnom savremenom ribarstvu još nema zapravo govora, a ipak koliko bi se u tom pogledu đalo uraditi! Spomenut ću samo malostonj- ski zaliv ,M+lo more“ koje uz izvrsnu kamenicu obiluje svakovrsnim školjci= ma. Talijani dolaze da grabe ono što | ima, a mi u Dubrovniku ne možemo da okusimo kamenice, dok racijonal- nom gojidbom kamenice i drugi školjci "mogle bi da zadovolje domaću potre- bui postanu unosni ekspvitni predmet. Podizanje ribarstva odista je prijeka potreba našeg Jadrana. I lepota je “blago, a ljepota kraja na Primorju za onoga, koji je zna da iskoristi veliko je blago, jer more pri- vlači samo po sebi. Priroda nam nije bila maćeha ni u tom pogledu, i ob- darila nas je ljepotom kraja, kojemu na daleko premca nema. Hoće neki , da je Jadran nailjepše more, ako je tako, onda mi imađemo naljepšu obalu, jer zapadna obala Jadrana jamačno ne može da se mjeri sa istočnom našom obal:m. Ja sam često konirolirao svoj zanvs za ljepotom našega kraja sa do movima št» na stranca pravi, i ko- | liko sam megao primjetiti, moj zanos nije neopravdan. Da spomenem samo | jedan dožvljaj, koji je dosta karakte- | rističan. Kad sam stizao u Rio de Ja- neiro, bio sam u društvu. jednoga gospodina Evgleza, koji se je rodio u Rio, a putujući svijetom proputovao je i naše krajeve. Ked sam se ja divio onoj ljepoti, kojoj mučno da ima na svijetu premca, on mi jednostavno od- vrati: pa vi imate svoju Boku! Čuduo bali ugodno mi bješe što jedan objek- tivni i kompe'entni posmatrač i za rio- žaner-ku prirednu ljepotu u našem kraju negje psndan, A nije samo Boka, tu je Dubrovnik, pa Korčulanski zaliv, pa više i manje sve ono do podno Velebita. No gola prircda za putnika nije dosta. Danas se mnogo putuje, no povod puiovanju nje semo želja | za upoznavanjem novih krajeva, već i potreba za počinkom i razonodom. Ži- vet je danas uopće mnogo intenzivniji nego što je bio. Gradski centrumi troše i čovjeka, da os eća petrebu promjene | okoline pa se duje na put da otpočine i da se razonodi. Konfvr i razonodu | on traži i samo krajevi koji to pružeju | mogu da privlače veliku masu putnika, | Za industriju stranaca nama treba još | mnogo u saobraćaju, konforu i razo- | nodi, a nada sve nam treba jedan | centar života ma našoj rivijeri, koji s da se atrakcijama i konforom. | | | takmi sa tvgjim sličnim centrumima. Ima na Jadranu i drugih potreba i mogao bi na dugo da nabrajam, uo od je ovdje riječ o najprečim, ogra- ničit ću se na ono što sam spomenuo, Dr. MELKO ČINGRIJA.