Broj 33



SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK



Pojedini broj Din. 1:50





Godišnja pretplata 80 Din.
Za inozemstvo 200 D.'



Urednik: Ž
Dr. MATIJA VIDOEVIC

15. augusta 1925.



Odgovorni urednik:

STIJEPO M. BJELOVUČIĆ

Plativo i utuživo u Dubrov-
niku. Oglasi po tarifi.







Općinski izbori.

U raznim ministarskim izjavama, u |
štampi i u opće u javnosti ponovno
je nabačeno pitanje raspisa općinskih
izbora i sprovagjanja općinske samo-
uprave. Po tim glasovima to bi imalo
da uslijedi još ove jeseni, a najkašnje
krajem zime.

I ako smo 0 istoj stvari već i prije
i više puta čuli sličnih obećanja (koja
su, na žalost, ostala samo ludom ra-
dovanje), ipak pošto je ovo stanje već
svojom dugotrajnošću sazrelo za mi-
jenjanje, moramo da računamo s tim
da je era općinskih komesarijata i u
nas u Dalmaciji na kraju, pa da ćemo
u dogledno vrijeme imati općine u
rukama vlastitih gragjana, koji će p:re-
uzeti njihovo upravljanje.

Mi smo 'u našem listu u više na-
vrata pisali i upozoravali na loše strane
općinskih komesarijata i na važnost i
vrijednost općinske samouprave. Sada,
kad stojimo pred uspostavom te sa-
mouprave, treba da jače naglasimo
jednu činjenicu, koja je za pravilno
funkcijonisanje te samouprave od naj.
veće važnosti i na koju treba da već
sada pomišlja svaki izbornik.

Kako znamo malo je bilo pokušaja
u javnosti, da se brani i opravdava
instituciju općinskog komesarijata, ali
ipak više se puta čulo kako se ističe,
“ makar kroz zube, da su pojedini ko-
mesari izvukli iz kriza i spasili poje-
dine općine. Je li to tačno ne može
se generalno potvrditi ni poreći, ali
svakako to znači da je bilo općina,
koje su se usprkos mogućnosti razvija-
nja, koje im je zakon pružao, nalazile
ipak u dubokoj krizi zbog jednostav-
nog razloga što su s njima loše u-
pravljali oni koji su im bili na čelu
i koji za to bili izabrani. Ima tako-
gjer općina, koje su komesarijatom |



“ Splićanin,

došle u zastoj, a megju te spada i.
dubrovačka općina. To opet znači, da |
je u Dubrovniku bilo ljudi, koji su.
znali i umjeli da jevodeiđa rade za
svoju općinu. — Svakako i u jednom-.
i drugom slučaju očevidno je, da “je |
S pitanjem normalnog i uspješnog |
iunkcijonisanja općinskih samouprava
usko vezano kao jedno od najvaž- |
nijih baš pitanje općinskih  funkci- |
jonera. |

Da se dobro upravlja općinom treba ,
u prvom redu dobro poznavati općin-
ske probleme i imati sposobnosti,
znanja, volje i spreme da se te pro- |
bleme riješava. Pa kad je riječ o op- |
ćini i općinskim problemima treba |
zbog same stvari da se se isključi sve |
što stim nije u vezi, a u prvom redu |
ono što inače dijeli ljude, a ovdje |
mu nije nikako mjesia. To je u pr- >
vom redu partijska podjela. koja, |
ako se naglašava, može da buđe
samo od štete za općinu i općinski
život. Mi vrlo dobro znamo da ima
ljudi, koji su odlični partizani, koji za
svoju partiju u političkim poslovima |
mnogo znače, a da ti isti ljudi nemaju
ni smisla ni sposobnosti za općinu i
općinske poslove.

Istina je, ima još mnogo naših op- |
ćinskih vijeća, koji su izabrani na,
partijskoj bazi, ima ih megju njima i,
onih, koji vrlo dobro rade, ali to još |
ne može da bude razlog za nerazdva-
janje ovih dvaju područja javnog rada,
koji imaju svoju posebnu svrhu i ci-
ljeve. U ostalom tendencija za strogo
dijeljenje komunalne od partijske po-
litike sve je jača i sve se više širi.

Samo par primjera. Mi znamo da
se u Splitu razvija prilično bujan ko-
munalni život. Jedan je od uzroka
tome-što Splićani ne pitaju koje je

| jednom

partije njihov načelnik i kakav je on |

partizan,
koliko razumije“ potrebe
Splita i koliko je kadar da ih pravilno
riješava. U Bakru su nedavno -o-
bavljeni općinski izbori. Bakrani ni-

njima je glavno kakav je.

jesu izašli sa partijskim kandiđdatskim |

listinama, nego su se bez ovzira na

k

partijsku podjelu grupisali oko dvaju |

listina, na kojim je bilo lica iž Svih
političkih partija, a za to grupisanje

| bilo im je mjerodavno njihovo razli:
| čito gledanje na općinska pitanja. —

Čitamo da će u Sarajevu dvije do sada

| najheterogenije političke grupe istupili

listom na općinske izbore.
I ako je to partijski kompromis, ipak

pama, on mora da izgubi partijsko-
političku oštricu i da u prvom redu
dobije lokalno-komunalni karakter,
Mogli bi da nastavimo, ali zar uije
svakom od nas potpuno jasno, da ima
mnogo i mnogo ljudi, koji se politi-
kom nikako ne bave i koji od politike
vilo malo razumiju, a zato ipak imaju
vrlo dobro razvijen smisao za izgradnju
puteve, držanje čistoće, čuvanje zdravlja
i ostala pitanja, koje najviše interesuju
svakog gragjanina.

Zato kad je riječ o općini i općin-
skim izborima treba mnogo misliti o
pitanju ljudi, koje će se birati i kojim
će se povjeriti općinska uprava. Mi to
već sada ističemo, a na stvar ćemo se

jer se radi o: oprečnim političkim gru- | i opet povratiti.



Kroz dubrovačku oblast.

Filoksera u Konavlima i u Stonu

KOMAJ, 5. augusta.

Jučer je na prolasku kroz Konavle
oblasni poljoprivredni referent g. Mar-
čić svratio u naše selo i konstatirao
filokseričnu zarazu u predjelu Donje
Selo u vinogradu Iva Broncana pok,
Radoje. Zaraza je dosta prostrana i

bila je očita još prošle godine ali se

ovamo nije nitko nadao, da bi to mo-
gla biti filoksera, pak se nije. davalo
važnosti tom propadanju loze, dok

| nije zahvatio veći prostor.

Mi živimo najviše o lozi pak ako
nam ova propadne, propali smo. Je-
dina nada su nam vinogradi u polju.
koji su podloženi poplavi od početka
zime do proljeća, pak po svoj prilici,
da se u takovim okolnostima filoksera
neće moći razvijati i štetovati lozi.

TOPOLO 8. augusta.

I u ovom selu se je pojavila tilok-
sera na više mjesta. Zaraza je prošla
Stonsku prevlasu i eto je u Dubro-
vačkom primorju. Težaci su još slabo
upućeni u obnovi vinograda na ame-
ričkoj podlozi. :

|
|

Poljoprivred. vijesti sa Pelješca.
OREBIĆ, 12. augusta,

Ovogodišnji rod loze dobro obe-
ćava, a i bajama je prilično. Rogača
je posve malo, a masline ni malo,
Buhač, rogači i med leže neraspro-
dani. Crna vina ima još nešto malo,
koji je ukusom i %/o alkohola (14—16)
izvrsno. Uslijed šuše krumpira je bilo
slabo, Naš specijalitet prošek, crni i
bijeli, zvan ,pečeno vino“ (pravo na-
ravno vino od zdrava dobre vrsti grožgja
pečena na suncu) nema kupca, jer mu
reklama nije otvorila puteve, kao što
je nažalost raznim  patvorinama, koje
od vina imaju samo ime. Kad bi se
pravio jedinstven tip tog pečenjaka i
opremao prikladnim iflašama s natpi-

som, dakako uvijek jednosličnim, onda

bi bez sumnje, ako i dockan naše
pečeno vino istislo razne patvorine Ci-
pra, Marsale i t. d., jer je u svemu
daleko pred njima. Nastajna poljopri-
vredna izložba u Dubrovniku prva je
i najbolja prigoda za reklamu, pa na







Slavenska prezimena

Napisao M.

Nego sve je to davno bilo i davno
se je zaboravilo, jer su sve te poro-
dice. — osim Crijevića — poizumrle
još u srednjemu vijeku, a ostalo je
još samo nešto preko 50 vlasteoskih
* porodica za koje njihova prezimena
svjedoče da su romanskoga porijekla ;
to su i porodice koje, od kraja XV.
vijeka, igraju više ili manje važnu u-
logu u historiji Dubrovnika, a od kojih
neke dopiru sve do našega vremena,
pa su zato i dobro poznate svakomu
koji se bavi prošlošću grada Du-
brovnika.

Isto je. tako dobro poznato da te
porodice imaju za svoje prezime dva
oblika — jedan porijeklom romanski,
koji dandanas možemo slobodno zvati
talijanskim oblikom, a drugi oblik sla-
venski,n. pr. Bona-Bunić, Gradi-Gradić,
Gozze-Gučetić, Saraca-Sarakovič it. d,
Pita se sada, smije li se od ta dva
oblika upotrebljavati samo jedan, i tada
koji, ili smiju li se uzimati oba, itada
kada jedan a kada drugi. Odmah pri-



zabacili, taj slavenski oblik, ali mi ne

| nika, Gundulića a nikako Gondolu.

dubrovačke vlastele.

Rešetar. (Svršetak)

znajem da dandanas i sami potomci.
stare dubrov. vlastele i svi u Dubrov-
niku upotrebljavaju ponajviše samo
talijanske oblike, pa samo iznimice biva
da se ko od njih piše Bunić, ili Gradić,
ili Gučetić. Prema tome bi se moglo
kazati da je pitanje riješeno — barem
za sadašnjost, jer napokon svak ima
pravo da zahtijeva da ga i drugi zovu
onako kako se on sam zove i kako
mu je zakonom priznato ime. Ali to
isto pravo što ga imaju njihovi sa-
dašnji potomci imaju i stara dubro-
vačka vlastela, pa ko bi smio, kaća
piše našim jezikom, prekrstiti velikoga
pjesnika Gundulića u Gondolu, kada
se je on sam naški uvijek pisao Gun-
dulić i nikako drukčije? Njegovi su
potomci mogli zabaciti, kao što i jesu

smijemo dirati u to, za nas sveto ime
Gundulić, pa dokle god bude naš
narod živ, on će uvijek spominjati,
kao jednoga od svojih najvećih pjes-



Pa što vrijedi za jednoga mcra na-
ravski da vrijedi i za sve ostale stare
Dubrovčane, a samo se može pitali
smijemo li upotrebljavati te slavenske
oblike i za one mlagje i najmlagje
Dubrovčane koji se sami ne zovu više
tako nego drže samo talijanske oblike
i kada govore ili pišu naški. Ja mislim
da smijemo, jer inače ne bi ono često
znali kada nam treba uzeti slavenski
oblik a kada talijanski, i uopće više
puta ne bismo znali da su pod dva
prezimena članovi jedne iste porodice,
n. pr. Gučetić i Gozze, Rastić i Re-
sti, Sorgo i Sorkočević i t. d.

Do XVIII. vijeka ja bih rekao da su
dubrov. vlastela, pišući naški, uvijek

. uzimali slavenski oblik svojeg prezi-

mena, pa, ako se ne varam, poznati
pjesnik Injacijo Gjurgjević prvi je o-

stavio taj lijepi običaj te se je pisao

naški Gjorgji, što prema načinu nje-

gova pisanja nešom sadašnjom orto-

gralijom treba prepisivati sa Džordži,
ali još u sredini XVIII. vijeka neka su
se vlastela potpisivali slavenskim obli-
kom ; ja imam n. pr. neke rukopise
pjesama Gundulićevih i Palmotićevih





što su u to doba prepisani (kako on
sam svojom rukom piše) ,po Džonu
Miha Rastića vlastelinu dubrovačkomu“.
Nego sjedne strane talijanski učitelji
u gimnaziji a s druge sve viši nemar
za narodnu književnost i narodni jezik,
koji je naročito jako izbio u prvim.
decenijama austrijske vladavine, uči-
niše da su i dubrovačka vlastela i svi
oko njih ostavili pa zaboravili te stare
slavenske oblike, tako da su mnogi i
u samom Dubrovniku u najnovije vri-
jeme mislili da su ti slavenski oblici
izmišljeni u naše vrijeme od egzalti-
ranih slavenskih patriota, pa bi se n.
pr. posljednji Gundulić (,gospar Frano
Gondola“) živ pomamio kad bi gako
tako «prozvao; jer nije znao da su se
Gundulići već g. 1253. naški. tako
zvali... Slavenski oblici tihu prezimena
nijesu naime nikakva novina nego baš
velika starina, te se prvi javljaju već
g. 1234. do 1240. a što nema starijih
jedini je razlog što nema starijih našim
jezikom napisanih povelja u kojima bi
se spominjala dubrovačka vlastela,

Pa ti se slavenski oblici u našim po-

veljama, naročito . dubrovačkim, bez