Broj 33 SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK Pojedini broj Din. 1:50 Godišnja pretplata 80 Din. Za inozemstvo 200 D.' Urednik: Ž Dr. MATIJA VIDOEVIC 15. augusta 1925. Odgovorni urednik: STIJEPO M. BJELOVUČIĆ Plativo i utuživo u Dubrov- niku. Oglasi po tarifi. Općinski izbori. U raznim ministarskim izjavama, u | štampi i u opće u javnosti ponovno je nabačeno pitanje raspisa općinskih izbora i sprovagjanja općinske samo- uprave. Po tim glasovima to bi imalo da uslijedi još ove jeseni, a najkašnje krajem zime. I ako smo 0 istoj stvari već i prije i više puta čuli sličnih obećanja (koja su, na žalost, ostala samo ludom ra- dovanje), ipak pošto je ovo stanje već svojom dugotrajnošću sazrelo za mi- jenjanje, moramo da računamo s tim da je era općinskih komesarijata i u nas u Dalmaciji na kraju, pa da ćemo u dogledno vrijeme imati općine u rukama vlastitih gragjana, koji će p:re- uzeti njihovo upravljanje. Mi smo 'u našem listu u više na- vrata pisali i upozoravali na loše strane općinskih komesarijata i na važnost i vrijednost općinske samouprave. Sada, kad stojimo pred uspostavom te sa- mouprave, treba da jače naglasimo jednu činjenicu, koja je za pravilno funkcijonisanje te samouprave od naj. veće važnosti i na koju treba da već sada pomišlja svaki izbornik. Kako znamo malo je bilo pokušaja u javnosti, da se brani i opravdava instituciju općinskog komesarijata, ali ipak više se puta čulo kako se ističe, “ makar kroz zube, da su pojedini ko- mesari izvukli iz kriza i spasili poje- dine općine. Je li to tačno ne može se generalno potvrditi ni poreći, ali svakako to znači da je bilo općina, koje su se usprkos mogućnosti razvija- nja, koje im je zakon pružao, nalazile ipak u dubokoj krizi zbog jednostav- nog razloga što su s njima loše u- pravljali oni koji su im bili na čelu i koji za to bili izabrani. Ima tako- gjer općina, koje su komesarijatom | “ Splićanin, došle u zastoj, a megju te spada i. dubrovačka općina. To opet znači, da | je u Dubrovniku bilo ljudi, koji su. znali i umjeli da jevodeiđa rade za svoju općinu. — Svakako i u jednom-. i drugom slučaju očevidno je, da “je | S pitanjem normalnog i uspješnog | iunkcijonisanja općinskih samouprava usko vezano kao jedno od najvaž- | nijih baš pitanje općinskih funkci- | jonera. | Da se dobro upravlja općinom treba , u prvom redu dobro poznavati općin- ske probleme i imati sposobnosti, znanja, volje i spreme da se te pro- | bleme riješava. Pa kad je riječ o op- | ćini i općinskim problemima treba | zbog same stvari da se se isključi sve | što stim nije u vezi, a u prvom redu | ono što inače dijeli ljude, a ovdje | mu nije nikako mjesia. To je u pr- > vom redu partijska podjela. koja, | ako se naglašava, može da buđe samo od štete za općinu i općinski život. Mi vrlo dobro znamo da ima ljudi, koji su odlični partizani, koji za svoju partiju u političkim poslovima | mnogo znače, a da ti isti ljudi nemaju ni smisla ni sposobnosti za općinu i općinske poslove. Istina je, ima još mnogo naših op- | ćinskih vijeća, koji su izabrani na, partijskoj bazi, ima ih megju njima i, onih, koji vrlo dobro rade, ali to još | ne može da bude razlog za nerazdva- janje ovih dvaju područja javnog rada, koji imaju svoju posebnu svrhu i ci- ljeve. U ostalom tendencija za strogo dijeljenje komunalne od partijske po- litike sve je jača i sve se više širi. Samo par primjera. Mi znamo da se u Splitu razvija prilično bujan ko- munalni život. Jedan je od uzroka tome-što Splićani ne pitaju koje je | jednom partije njihov načelnik i kakav je on | partizan, koliko razumije“ potrebe Splita i koliko je kadar da ih pravilno riješava. U Bakru su nedavno -o- bavljeni općinski izbori. Bakrani ni- njima je glavno kakav je. jesu izašli sa partijskim kandiđdatskim | listinama, nego su se bez ovzira na k partijsku podjelu grupisali oko dvaju | listina, na kojim je bilo lica iž Svih političkih partija, a za to grupisanje | bilo im je mjerodavno njihovo razli: | čito gledanje na općinska pitanja. — Čitamo da će u Sarajevu dvije do sada | najheterogenije političke grupe istupili listom na općinske izbore. I ako je to partijski kompromis, ipak pama, on mora da izgubi partijsko- političku oštricu i da u prvom redu dobije lokalno-komunalni karakter, Mogli bi da nastavimo, ali zar uije svakom od nas potpuno jasno, da ima mnogo i mnogo ljudi, koji se politi- kom nikako ne bave i koji od politike vilo malo razumiju, a zato ipak imaju vrlo dobro razvijen smisao za izgradnju puteve, držanje čistoće, čuvanje zdravlja i ostala pitanja, koje najviše interesuju svakog gragjanina. Zato kad je riječ o općini i općin- skim izborima treba mnogo misliti o pitanju ljudi, koje će se birati i kojim će se povjeriti općinska uprava. Mi to već sada ističemo, a na stvar ćemo se jer se radi o: oprečnim političkim gru- | i opet povratiti. Kroz dubrovačku oblast. Filoksera u Konavlima i u Stonu KOMAJ, 5. augusta. Jučer je na prolasku kroz Konavle oblasni poljoprivredni referent g. Mar- čić svratio u naše selo i konstatirao filokseričnu zarazu u predjelu Donje Selo u vinogradu Iva Broncana pok, Radoje. Zaraza je dosta prostrana i bila je očita još prošle godine ali se ovamo nije nitko nadao, da bi to mo- gla biti filoksera, pak se nije. davalo važnosti tom propadanju loze, dok | nije zahvatio veći prostor. Mi živimo najviše o lozi pak ako nam ova propadne, propali smo. Je- dina nada su nam vinogradi u polju. koji su podloženi poplavi od početka zime do proljeća, pak po svoj prilici, da se u takovim okolnostima filoksera neće moći razvijati i štetovati lozi. TOPOLO 8. augusta. I u ovom selu se je pojavila tilok- sera na više mjesta. Zaraza je prošla Stonsku prevlasu i eto je u Dubro- vačkom primorju. Težaci su još slabo upućeni u obnovi vinograda na ame- ričkoj podlozi. : | | Poljoprivred. vijesti sa Pelješca. OREBIĆ, 12. augusta, Ovogodišnji rod loze dobro obe- ćava, a i bajama je prilično. Rogača je posve malo, a masline ni malo, Buhač, rogači i med leže neraspro- dani. Crna vina ima još nešto malo, koji je ukusom i %/o alkohola (14—16) izvrsno. Uslijed šuše krumpira je bilo slabo, Naš specijalitet prošek, crni i bijeli, zvan ,pečeno vino“ (pravo na- ravno vino od zdrava dobre vrsti grožgja pečena na suncu) nema kupca, jer mu reklama nije otvorila puteve, kao što je nažalost raznim patvorinama, koje od vina imaju samo ime. Kad bi se pravio jedinstven tip tog pečenjaka i opremao prikladnim iflašama s natpi- som, dakako uvijek jednosličnim, onda bi bez sumnje, ako i dockan naše pečeno vino istislo razne patvorine Ci- pra, Marsale i t. d., jer je u svemu daleko pred njima. Nastajna poljopri- vredna izložba u Dubrovniku prva je i najbolja prigoda za reklamu, pa na Slavenska prezimena Napisao M. Nego sve je to davno bilo i davno se je zaboravilo, jer su sve te poro- dice. — osim Crijevića — poizumrle još u srednjemu vijeku, a ostalo je još samo nešto preko 50 vlasteoskih * porodica za koje njihova prezimena svjedoče da su romanskoga porijekla ; to su i porodice koje, od kraja XV. vijeka, igraju više ili manje važnu u- logu u historiji Dubrovnika, a od kojih neke dopiru sve do našega vremena, pa su zato i dobro poznate svakomu koji se bavi prošlošću grada Du- brovnika. Isto je. tako dobro poznato da te porodice imaju za svoje prezime dva oblika — jedan porijeklom romanski, koji dandanas možemo slobodno zvati talijanskim oblikom, a drugi oblik sla- venski,n. pr. Bona-Bunić, Gradi-Gradić, Gozze-Gučetić, Saraca-Sarakovič it. d, Pita se sada, smije li se od ta dva oblika upotrebljavati samo jedan, i tada koji, ili smiju li se uzimati oba, itada kada jedan a kada drugi. Odmah pri- zabacili, taj slavenski oblik, ali mi ne | nika, Gundulića a nikako Gondolu. dubrovačke vlastele. Rešetar. (Svršetak) znajem da dandanas i sami potomci. stare dubrov. vlastele i svi u Dubrov- niku upotrebljavaju ponajviše samo talijanske oblike, pa samo iznimice biva da se ko od njih piše Bunić, ili Gradić, ili Gučetić. Prema tome bi se moglo kazati da je pitanje riješeno — barem za sadašnjost, jer napokon svak ima pravo da zahtijeva da ga i drugi zovu onako kako se on sam zove i kako mu je zakonom priznato ime. Ali to isto pravo što ga imaju njihovi sa- dašnji potomci imaju i stara dubro- vačka vlastela, pa ko bi smio, kaća piše našim jezikom, prekrstiti velikoga pjesnika Gundulića u Gondolu, kada se je on sam naški uvijek pisao Gun- dulić i nikako drukčije? Njegovi su potomci mogli zabaciti, kao što i jesu smijemo dirati u to, za nas sveto ime Gundulić, pa dokle god bude naš narod živ, on će uvijek spominjati, kao jednoga od svojih najvećih pjes- Pa što vrijedi za jednoga mcra na- ravski da vrijedi i za sve ostale stare Dubrovčane, a samo se može pitali smijemo li upotrebljavati te slavenske oblike i za one mlagje i najmlagje Dubrovčane koji se sami ne zovu više tako nego drže samo talijanske oblike i kada govore ili pišu naški. Ja mislim da smijemo, jer inače ne bi ono često znali kada nam treba uzeti slavenski oblik a kada talijanski, i uopće više puta ne bismo znali da su pod dva prezimena članovi jedne iste porodice, n. pr. Gučetić i Gozze, Rastić i Re- sti, Sorgo i Sorkočević i t. d. Do XVIII. vijeka ja bih rekao da su dubrov. vlastela, pišući naški, uvijek . uzimali slavenski oblik svojeg prezi- mena, pa, ako se ne varam, poznati pjesnik Injacijo Gjurgjević prvi je o- stavio taj lijepi običaj te se je pisao naški Gjorgji, što prema načinu nje- gova pisanja nešom sadašnjom orto- gralijom treba prepisivati sa Džordži, ali još u sredini XVIII. vijeka neka su se vlastela potpisivali slavenskim obli- kom ; ja imam n. pr. neke rukopise pjesama Gundulićevih i Palmotićevih što su u to doba prepisani (kako on sam svojom rukom piše) ,po Džonu Miha Rastića vlastelinu dubrovačkomu“. Nego sjedne strane talijanski učitelji u gimnaziji a s druge sve viši nemar za narodnu književnost i narodni jezik, koji je naročito jako izbio u prvim. decenijama austrijske vladavine, uči- niše da su i dubrovačka vlastela i svi oko njih ostavili pa zaboravili te stare slavenske oblike, tako da su mnogi i u samom Dubrovniku u najnovije vri- jeme mislili da su ti slavenski oblici izmišljeni u naše vrijeme od egzalti- ranih slavenskih patriota, pa bi se n. pr. posljednji Gundulić (,gospar Frano Gondola“) živ pomamio kad bi gako tako «prozvao; jer nije znao da su se Gundulići već g. 1253. naški. tako zvali... Slavenski oblici tihu prezimena nijesu naime nikakva novina nego baš velika starina, te se prvi javljaju već g. 1234. do 1240. a što nema starijih jedini je razlog što nema starijih našim jezikom napisanih povelja u kojima bi se spominjala dubrovačka vlastela, Pa ti se slavenski oblici u našim po- veljama, naročito . dubrovačkim, bez