1 bg POSTARINA PLAĆENA ll hh Broj 34 VU rovač SEDMIČNI INFORMATIVNI [ PRIVREDNI GLASNIK ki List Pojedini broj Din. 1:50 God, 2. Godišnja pretplata 80 Din. Za inozemstvo 200 D. Urednik : > Dr. MATIJA VIDOEVIC 22. augusta 1925. Odgovorni urednik: STIJEPO M. BJELOVUČIĆ Plativo i utuživo u Dubrov- niku. Oglasi po tarifi. Pred ribarski kongres. Ovih dana sastaje se u Splitu kon- gres ribarskih zadruga na koji su po- zvani izaslanici interesiranih vlasti i stručnjaci, da vijećaju o pitanjima, od- riješenja kojih zavisi možemo kazati DĐuđućnost našega ribarstva. Regbi da u ribarskim krugovima osjećaju se dvije struje: jedni bi htjeli centraliza- | ciju uprave ribarstva pri direkciji po- | morskog saobrać«ja u Splitu, drugi bi | hijell slobodniju organizaciju ribarstva sa pravom učestvovanja ribarskih de- legata u privrednom savjetu, jedni bi | htjeli zadružnu organizaciju, drugi bi | zastupali mišljenje, da uz zadružnu organizaciju treba i ganizacija. Često smo puta u našemu listu isti- podijeljeni izmegju raznih ministarstva, Tu ga ulaze ministarstvo poljoprivrede | i voda, ministarstvo trgovine i mini. | starstvo saobraćaja. Uporedo sa kon- | cetracijom ribarske uprave kod direk- | cije pomorskog saobraćaja “u Splitu, | moralo bi ići i koncentrisanje svih a- | genada, koje se tiču ribarstva, kod | jednoga ministarstva. Konceniracija uprave imala bi za posljedicu, da akcija za podizanje ri- barsiva_ne bi bila rastrgana i da bi se raspoloživa sredstva mogla bolje i | Shodnije upotrijebiti. No da ribarsku , uprava ne zaduši birokratizam i da se | trgovačka or- >| “skim krugovima, potrebno je takogjer, cali misao, da naše primorje ne čini | jednu gospodarsku cjelinu. Dalmacija | i Hrvatsko primorje vezana su usko | sa svojim zalegjem. Prema tome ovo primorje treba da dijeli sudbinu go: spodarsku njegova zalegja. Izuzme li . se Split i Šibenik, kojima je. priroda ostavila izmegju mora i Dinara nešto neposredne okoline, ostali naši gradovi na moru nijesu drugo već silazne tačke ona more Hercegovine, Crne Gore, Bo- sne i Hrvatske, a preko njih i ostale države. Ne može se prema tome go- voriti o kakvom samostalnom gospo- darskom životu našega primorja. Nje- gova je budućnost u trgovačkim sve- zama sa ostalom državom. Poliopri- vreda i ostale privredne grane ni ne- maju u ovim krajevima uvjeta da po- stanu glavno zanimanje pučanstva. Malo koja seljačka kuća živi isključivo od plodova vlastite zemije, već je u- Pućena na sporedne zasluge, a to je u Zagorju poglavito stočarstvo, a na moru ribarstvo i pomorstvo i novci iz — Amerike. No baš u pogledu poljoprivrede i ribarstva može se naša Daimacija i Hrvatsko primorje smatrati jednom cje- linom. Loza, maslina, buhač, višnje i smokve te ostalo južno voće nijesu proizvodi samo jednoga dijela našeg primorja, već su glavne kulture cije- loga primorja od Sušaka do Bara; riba plovi uz cijelu našu obalu te ne- ma kraja, koji bi u pogledu ribanja zahtijevao nekakva osobita provigjenja. Dok dakle u prometno trgovačkom Pogledu naše se primorje dijeli prama zalegju, kojemu pripada, u pogledu poljoprivrede i ribarstva čini jednu ocjelinu, te mislimo da bi bila teška pogrješka našim primorjem ne uprav- ljati u tom pravcu kao jednom cje- linom, “S ovih razloga mišljenja smo, da ribarstvo treba da bude organizirano centralno, biva da na našem primorju ireba da bude cijela akcija za promi- canje ribarstva usredotočena u jednoj vlasti, a ta vlast, kako sada stoje stvati, ne može bjti druga nego direk- cija pomorskog saobraćaja u Splitu. Nesreća je, da su poslovi ribarstva Se | se organizovati trgovina ribom. onislimo, da bi brigu "za rasprodaju drži u neprestanom doticaju sa ribar- da bude dodijeljen direkciji pomorskog saobraćaja ribarski savjet, u koji bi imali imati pristupa ljudi ne samo vični ribanju, već takogjer, koji bi mogli dati savjeta.o načinu, kako će | Ribanje je naime dvojako: skupno ribanje i pojedinačno ribanje. Idealna organizacija za skupno ribanje to je ribarska zadruga. No svi pokušaji, da se i ostalo ribanje organizuje na za- družnoj bazi, dosada nijesu uspjeli, a bojimo se hoće li uspjeti obzirom na narav samoga ribanja. Ne može se naime uporediti lov na srgjele, koji može biti obilan ili slab, ali je uvijek jednovrstan, sa ribanjem na finu ribu, u malim lagjama sa dva do tri druga, sa raznovrsnim ribarskim alatima, gdje o lovu odlučuje u prvom redu vještina ribara. Uz ribarske zadruge postojat će dakle uvijek na našem primorju male ribarske družine, koje će loviti ribu za svoj račun. Te družine me mogu se prepustiti same sebi, te organiza- cija, koja se stvori. treba da ima ina njih obzira osobito, u koliko se tiče nabave ribarskih alata i lagja te ras- prodaje ulovljene ribe. Prama tomu ribe morala preuzeti jedna slobodna trgovačka organizacija, koja ne bi imala činiti razlike izmegju ribarskih zadruga, ribarskih družina i ribara pojedinaca, već kupovati od svih tih ulovljenu ribu na mjestu, gdje je ulovljena, te se bri- nuti da mašoj ribi nagje sigurna. trži- šta i u unutrašnjosti države i izvan države. ' Iskustvo, koje smo do sada imali u tom pogledu, i način, kako je dru- govdje prodaja ribe organizovana, po- kazuje po našem mišljenju neophodnu potrebu, da se prodaja ulovljene ribe stavi na čisto trgovačku bazu. Trgo- vačko društvo, koje bi imalo da pre- uzme prodaju ribe, moglo bi preuzi- mati od ribara na čvrst račun ili u komisiji, to zavisi od prilika i tržišta, gdje će se riba raspačavati, all da društvu ima biti zadatak dobit, i da na čelu njegovu moraju biti ljudi vrlo vješti poslu, o tomu nam se čini đa ne može biti sumnje. Nada dobiti | stvo, kao drugo vrelo blagostanja sta- | novnika naše pokrajine, te prebivaju čuda, da bi svaki našinać za nj život gatstva ne samo u brodarenju, nego | najjače je poticalo na prometnost, a ako su članovi društva u prvom redu sami ribari i ribarske zadruge, tada riječ ,dobit“ ne bi imala da plaši ni- koga, jer ona bi išia opet u džep ri- bara i u razvitak ribarstva. > Što može pučka škola učiniti u granicama svoga tjelovanja, da se zanriječi utamanjivanje rita i uputi na racionalni postupak u ribanju ? Piše V. Fortunić, učitelj. U seoske i varoške škole uvedeno je | | do najzadnjih vremena natječu se kako podučavanje iz težaštva, eda tako iste | Aa što bolie izliju svoju ljubav i sve- budu i tvarao koristile narodu. Nego uz težaštvo uput stoji i ribar- uz more, pa, ako hoćemo, da naše škole budu i u tome koristile narodu, ne bi se sinjelo ni preko ove bogate grane našeg gospodarstva mučke u osnovnim školama mimolaziti; tim više u koliko osnovne škole nazivljemo: »Djelo visokog dobročinstva, koje nas otimlje iz neznanja i štiti, da ne u-\ pdtinemo u bezumne navike.“ Ali prije nego odgovorim na gore postavljeno pitanje, red mi štogod na- u osmovnim školama. Otima ističem, | da ni težaštvo ni ribarstvo ne smije u osnov. školama, da se podučavaju kao posebni predmeti kao u kakovoj strukovnoj školi, jer bi se tada pro- mašio cilj osnov. škole, na kojeg se najviše ima paziti, osobito danas, kad | svaka razvraćenost i pokvarenost oku- | žiše sve slojeve ljudske zadruge. I pouka 0 ribarstvu mora dakle oprezno rukovoditi u osnov. školama, te je strogo paziti, da ne uzdrma temeljnu pouku za koju je pučka škola stvorena. Ribarstvo mora krijepiti djetinju dušu i djecu zaljubiti u ovaj zanat, koji je, žali Bože, od svakog, pa i samog ri- bara preziran. Sada polazim na našu njivu, na naše more, naš Jadran. Da, na naš Jadran, jer ono je raslavljeno našom krvlju, prolitom na njegovu obranu, već od dolaska našeg naroda na nje- gove obale. Po njemu ponosito ploviše Tomislavove lagje pod hrvatskom za- stavom, kao i one omiških i neretvan- skih gusara, te dubrovačke drijevi pod zastavom sv. Vlaha. U Jadranu na- ši se učili plivati, njoriti, na udicu ribati, uz obalu lumpare parati, narikle (spužiće) kupiti, brodice puštavati i po njemu se voziti. Sve ovo ga s morem vezalo i u dušu ga slilo, kao da ga je u majčinu mlijeku usisao, pa nije dao i u njemu rado grob našao. Ja- dransko more<jest naš najljepši ures ; ono je najjači bedem slobode maše; bez njega bismo bili ko siroče bez Svoje majke. On nam daje moralnu i matetijalnu snagu, uzbugjuje u nami ponos; on je neiscrpivo vrelo bo- i u bogatoj grani našeg g renina biva ribarstvu. Nije čuda, da mnogi naši književnici i pjesnici već iz srednjeg vtjeka, pa “ tinju svoju, što goje prama našemu Jadranu! Kaka naš čovjek, rogjen na obalam našeg Jadrana, čezne za svojim morem, vidi se iz ovih stihova našega Katalinića Jeretova : »Ja te ljubim gordo more, »Bez tebe mi žića nema, »Gdje ne biješ, ne krkoriš »Za mene je pustoš nijema. »I ko mrtav želim snivat »Na osami sred tvog žela, »Da ja čujem i u grobu; »Čarnu pjesmu tvojeg vala! Ovakovu ljubav treba uzbuditi u djeci osnov. škola prama našemu Jadranu ; «tukneti o podučavanju ovog predmeta | nek učitelj uzgoji osvetgike njegove ; ono je naše more! Malo prije spomenuo sam, da je naš Jadran i neiscrpivo vrelo bogat- stva i u bogatoj grani našeg gospo- darstva biva ribarstva ; da je to njiva, koja se ni orenikopa, a obilno ploda daje — kako je kazao naš Kišpatić. Iz ove njive naši ribari neprestano žanju, a ne obziru se na budućnost, već na vlastitu i sađašnju korist. Pustopašno haranje po ovoj njivi dovelo je do | nazadovanja ribarstva, pa nije čuda, da je ovo nazadovanje zabrinulo mno- ge rođoljube naše i mnoge Taktore, koji su u prvovom redu pozvani, da čuvaju i goje ono bogato vrelo, za koje druge države miljune troše. Kod nas se ob ovome pitanju nije još čula ozbiljna riječ ma onome mjestu, gdje se ima da čuje. Opća je tužba: Nema više ribe u onoj imjeri, šlo je jednoć bilo; svake godine ribarstvom se na- zaduje !« x Uz mooge uzroke zbog kojih ulov riba ide na manje i ribar je sam do- brim dijelom kriv. On se nije sami ni imalo osvrćao, niti se danas osvrće na bolju budućnost ribarenja, već pazio i pazi na časovitu korist. Briga mu nije bila, što bi kilom sitne ribice u- ništio quintale oborite ribe. Dopuštaje se i sa strane vlasti ulov i prodaja ribljeg mlijeka, tobože onu vrst, koja ne raste, a tamo se tim uništuju naj- plemenitije ribe. Svaka čast onim, te tiadziraju prodaju riba, ali oni nijesu u stanju razlikovati onu vrst ribljeg miljeka, koje raste, a koje ne raste. Ulovom ribljeg mlijeka, koje raste u- ništuje se plemenita riba, a [ono pak riblje mlijeko, te ne raste, služi drugoj ribi za hranu. Uništujuć riblje mlijeko uništuje se i odalečiva riba. —— Ribaru su dobro poznata putovanja riba za doba mriještenja, pa se tom zgodom znade okoristiti, te udri zagra- Vas