POSTARINA PLAĆENA < ("7
Dubrov:
Broj 37.
ž 14 Ride,
= PIPI
SEDMIČNI INFORMATIVNI 1 PRIVREDNI GLASNIK
List
Pojedini broj Din.
God. 2.
Vlasnici - izdavači - urednici :
za odbor
Dr. Matija Vidoević i Stijepn M. Bjelovučić, Dubrovnik
»Dubr. Lista“
19. septembra 1925.
Godišnja pretplata 80 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara.
— Plativo i utuživo u Đubrovniku. —
Oglasi po tarifi.
Naša statistika pomorskog saobraćaja.
Trgovačka Obrtnička Komora u Splitu |
objavila je štampom ,Pregled Pomor-
skog Saobraćaja u g. 1922., 1923., i
1924,“, i na tosu se izdanje nadove-
zali u novinama komentari, u kojima
se Split uporegjivao sa svjetskim lu-
kama, proricala mu najljepša buduć-
most i ogroman razvitak te grdno
korila vlada što Splitu ne daje unu
znamenitost, koju mu treba da dade.
Ne ćeš! Ukupni promet po toj statistici
u našim. lukama bio je 110101 bro-
dova sa 15027488 neto register tona,
a od toga ide na sam Split 13444 |
brodova sa 3,168,058 tona. Dubrovnik
koji dolazi drugi za njim, ne iskazuje već
samo 6475 brodova i 1834,352 iona.
Svak znade što Split znači u našem
Privrednom životu, uvjeren je, da će
vrijeme daći, kad će Split biti zbilja
naša glavna izvozna luka. Ali odviše
je zahtijevati od čitslaca, da u Splitu
vide g. 1924. više nego jedno zname-
nito lokalno prometno središte. On u
znamenitosti svojoj za pomorsko trga-
vački promet cijele države te je go-
dine zaostajao za Sušakom i Gružom
s prostog razloga, jer nije imao željez-
ničke sveze sa državom. Promet je u
njemu dakle bio čisto lokalnog zna-
čaja. Godine 1925. io već neće tako |
biti. Ali činjenicu, da je Split g. 1924,
bio još odcijepljen od ostale države,
ne može poreći nikakva statistika, pa
statistika, koja pruža cilre, da se
iz njih izveđe nešto drugo od onoga,
što je zbilja bilo ili je pogriješna ili -
nepotpuna.
Da je nepotpuna, to je očito, jer ona
u. pr. ne razlikuje brodove, koji do-
laze u luku, da izvrše jednu trgovačku
operaciju, od onih, koji takove ope-
racije ne čine. Statistika Tršćanske
Burse, koja je služila uzorom ovoj
| statistici, razlikovala je u tom pogledu |
| brodove u »Operanti con carico“, ,ope-
| renti senza carico“ i ,non, operanti“.
A ta je razlika osobito za splitsku luku
| potrebna. Statistika naša pokazuje n.
(pr. da je u splitsku gradsku luku stiglo
|£. 1924.—1173 parobroda slobodne
plovidbe sa 261721 tona registra, no
| dosta je čitati u splitskim novinama
i vijesti o dolasku brodova, pa znaš,
(da ti parobrodi nijesu svi stigli u
| gradsku splitsku luku, da krcaju, već
(da mnogi dolaze po naredbu. Jeđan
takav parobrod, koji će iz Splita u
“Vranjic da krca cement ili iskrca u-
\glien, nošen je u statistici, kako se
sada vodi, dvaput kao dopuiovao, a
dvaput kao ctvutovao. Na taj način i
| broj brodova i broj tona raste.u hi.
ljade i stotine hiljada !
I u drugom pravcu statistika je ne-
potpuna; ona ne razlikuje lokalni pro-
strane sa Sušakom a sdruge sa Du-
| brovnikom. Mi ćemo kušati tu praz-
oninu popuniti. Split ima ove čisto
| lokalne pruge :
Split.Makarska-Metković, parobrodi
| dnevno, to će reći 365 dolazaka go-
dišnje sa oko 53504 t, r.
Split-Sumartin, parobrod Ugljan, (76
t. 1), 312 dolazaka, 23692 t. r.
Split-Vis, parobrod Cetina (133. 1.)
260 dolazaka, 34580 t. r.
Split-Drvenik, parobrodi Nada (91 t.
1) i Crikvenica (83 t. r:), 312 dola-
zaka, 27144 t. 1.
Split-Vrboska, parobrod Meta (76
t..r.), 260 dolazaka, 19760 1. r.
Split-Hvar, parobrod Slavija (137. t.
r.), 260 dolazaka, 35620 t. r.
312 dolazak», 6864 tf. r.
, Split,
|
|
ok emA
|
|
|
|
| tr), 312 dolazaka,
Split-Kaštela, parobrod Kozjak (45
14040 t. r.
Ovim bi trebalo nadodati pruge Split-
| Jelsa-Metković i Split Brač.Meiković,
ali ne znamo, koji parobrodi voze, pa
ih izostavljamo. No mislimo da je i
bez toga dosta, jer ono šio smo na-
brojili, daje 2393 dolazaka sa 215108
pa kad se to kao lokalna plo-
vidba odbije od ukupno iskazanog
| broja parobroda u redovitim prugama,
ostaje na ostale redovite pruge samo
oko 1580 dolazaka sa 586706 t. r.
Svi znamo, da osim pruge Trst-
sve ostale redovite pruge tiču jednako
Split kao. i Gruž, pa budući da i Du-
brovnik ima 3 pruge Bari-Gruž, Kotor-
|i sjevernu i gradsku splitsku luku, le
je za to u ovakovoj statistici nošen
.dva puta, dotično 4 puta, 4 ako dogje
u Split, te iskrca robu i putnike, pa
ide u Vranjic da krca cement te se
| opet vrati u Split, da uzme putnike i
drugu robu, tada ga naša statistika
bilježi tri, dotično šest puta, te tako
! od malog obalnog parobroda čini ve:
| liki cargoboat.
Ako je zadatak statistike, da dade
pravu i istinsku sliku kretanja bro-
dova u jednoj luci, tada taj zadatak
| naša statistika ne ispunjava. Kazat će
Meiković, Sušak. Metković i Sušak-Omiš >|
| tršćanska burza, ali baš to nije istina,
| Kako smo već gore rekli, ona je raz-
| likovala brodove pod teretom i bez
; Gruž i Kotor-Meiković, koje ne tiču |
moralo bi se očekivati,
! po odbitku lokalnih pruga Ston-Gruž
[i Gruž-Ston i u Dubrovniku biti zabi-
: lježeno negdje oko 1600 dolazaka pa-
; robroda u redovitoj pruzi. No tako nije! |
i met cd prometa, koji Split ima s jedne >
Naša statistika bilježi u sve 1408 do-
lazaka parobroda u. Grušku luku u
oređovitoj pruzi, a kad od toga odbi-
| jemo oko 400 dolazaka, koji su padali
| — ne znamo tačno broj — na pome-
: mute dvije lokalne pruge, dolazaka bi |
bilo samo oko 1000, dakle 500 manje,
| Makarska (133 t. r.) i Knin (157 tr.) |
no što smo morali računati po split-
skom prometu. Koji je tu uzrok ? Opet
| način. vogjenja statistike. Svi znamo
(odan pr.
parobrod »Kumanovo« u
Srijedu tiče Split i zaustavlja se u Du-
brovniku, ali ga lučki ured u Splitu
ona toj pruzi bilježi 4 puta (dva do-
laska i dva odlaska),
| Gružu samo dvaput (jedan dolazak i
\jedan polazak). Na samoj toj pruzi
ozasluži u statistici Splitska luka 52
. dolaska i 52 polaska više nego Gruž.
A takih je pruga, koje su svršavale u
| Dubrovniku, g.
Split-Poljica, parobrod Knez (22 t. 1.), |
1924. bilo više. Broj
povećavaju i t. zv. ,uvjetna“ ticanja,
t. j. brod tiče, ako ima da krca cemenat,
da će |
| po iršćanskoj statistici znamo,
|
|
|
|
|
|
|
u ,»punto franco“.
nam, da je tako statistiku vodila i
tereta i tako naznačivala svrhu, u koju
je parobrod pristao u luci, Tako n. pr,
da je
g. 1913, došlo u tršćansku luku 14231
brodova, od kojih samo 5675 sa te-
retom. To bi trebalo da znamo i za
naše luke. A drugo; Trst je bio po-
lazna tačka cijele austrijske i vanjske
i nutarnje plovidbe, a Split je za nu-
tarnju plovidbu samo prolazna tačka,
Trst nije dva puta brojio brodove,
jez bi se premjestili sa ,molo S, Carlo“
Prilike su dakle
drukčije, a statistika treba da bude
slika prilika — i ništa drugo.
Ne kažemo ovim, da se statistika
izdana od Trgovačko Obrtničke Ko-
more u Splitu — iliti bolje od Direk-
“cije Pomorskog Saobraćaja — ne može
a. lučki ured u
upotrijebiti. Tu ima podataka, koji za
nas, koji poznamo prilike, muogo vri-
jede. I slika Splita, kao grada koji —
bez željezničke sveze! — ne samo je
središte jakog pomorskog lokalnog
prometa, već kojega industrija dovodi
u luku oko 1000 brodova, karakteris-
tična je za naše prilike i pokazuje kako
on ima sve preduvjete da uporedo
razvije industriju, trgovinu i pomorstvo,
Antunini i Ladzarini.
Napisao M. Rešetar.
Što nije ulazilo u broj vlsstele, to |
je bio u Dubrovniku »puk“, ali i on
se je tek docnije čisto odvojio od vla-
stele, pa se tako u statutu od g. 1272
spominju kao vlasti knez, vijećnici (to |
jest članovi triju vijeća — Velikoga,
Umoljenoga [Senata] i Maloga) i puk
(populus) u koji su valjada spadali svi
odrasli muškarci a svakako i oni čla-
novi potonjih vlasteoskih porodica koji
nijesu bili ni u jednom vijeću. Ali čim
su se, negdje u početku XIV. vijeka,
vlastela odvojila kao posebna kasta,
to su ,pučani“ (lat. žomines popula-
res ili de populo) bili svi Dubrovčani
koji nijesu vlastela. Nego po svoj pri:
lici, barem u kasnije vrijeme, nijesu
svi podanici dubrovačke republike bili
.pučani“ (koje se ime spominje već u
dubrov. pismu od g. 1422) nego samo
oni koji su živjeli u samome gradu,
jer su se talijanski zvali ,cittadini“
(gragiani), a tako se sigurno ne bi
zvali seljaci iz dubrovačke bliže i dalje
Okolice; možebit da se baš i misli na
| So
, seljake kao treći najniži red državljana
gdje se u spomenicima, od god. 1378
| dalje, spominju ,plebejci“ (plebei),
pako nije to sinonim za ,pučani“. Za
taj opći pojam gragjanina državljanina
u latinskim se spomenicima uzimlje
riječ civis, pa se u starije vrijeme dosta
često megju zaključcima dubrov. vijeća
nalazi da je kojigod imostrani čovjek
primljen kao ,gragjanin“ ili kao ,Du-
brovčanin“, te je interesantno da se
najstariji slučaj o kojemu nam se je
sačuvao spomen liče nekog Pavla To-
|mina (Paulus de Thoma) koji je g.
1302 došao u Dubrovnik kao poslanik
srpskoga kralja Uroša II. Milutina, pa
mu je Veliko Vijeće najprije 11. XI.
13. VIII. 1302 zbilja primila njega i
cijelu njegovu obitelj kao gragjane.
Nego i Malo je vijeće imalo vlast da
prima nove gragjane; tako je 7.11, 1302,
dakle još prije nego Pavla Tomina,
to vijeće primilo kao gragjanina Hra-
nislava, zeta Pava iz Konavala (Konavli
1301 obećalo da će ga primiti a pak:
su tada pripadali Bosni); možda je
za vigjenija lica, kakav je bio kraljev
poslanik, trebalo Veliko vijeće, dok je |
| sa zemljama zapadne Evrope, dok su
za sitniju čeljad bilo dosta Malo vijeće.
Je li već u najstarije vrijeme bilo |
trgovci što su trgovali po Levantu.
kakvih razlika u rangu megju pučkim
porodicama, ne znam, ali možda im
|
ima traga u zaključku Maloga vijeća ,
od 12. IV. 1329 da se neka mjera žita
smije davati samo za svakog vlasteli.
na i ,pretilog pučanina (ef grasso po-
pulari)“, jer sigurno nije se pučanima
neki članovi i osnovali novo ,bratstvo
sv. Ladzara“; u prvome su ostali naj-
bogatiji trgovci koji su osobito trgovali
novomu društvu pristupili manje bogati
Isprva to su bila dva čisto pobožna i
pripomoćna društva za trgovce, ali su
s vremenom pristupali i drugi pučani
| koji nijesu trgovci, pa i tada bi ugled-
t
niji stupili u brastvo sv. Antuna a
manje ugledni u ono drugo. Itako su
mjerio trbuh, pa koji je prelio, njemu |
| daba sa strane dubrov. vlade, pučani
se žito davalo, a koji je mleđan, nje-
mu nije, a bilo bi praveđnije da se |
prije dađe ovomu drugomu ;
dakle to dobro naštampano, onda se
sigurno pod ,grassus“ (ili ,grossus“)
popularis razumio imućniji pučanin
koji je imao neka prava što ih drugi
pučani nijesu imali. Kako je dakle
bilo iz početka, za sada se ne zna, ali
je sigurno da su se u prvoj polovici
XVI. vijeka pučani razdijelili u dva ta-
bora. Bilo se naime još g. 1348 osno-
valo brastvo trgovaca, koje je prije g.
1531 uzelo ime ,brastvo sv. Antuna“
a od kojega su se te poe odijelili
a, s N
ako je |
| se dva imena spominju najkasnije g.
se, iz početka sigurno bez kakvih odre-
razdijelili u dva reda — u viši red
»Antunin&“ i niži red ,Ladzarina“ (ta
1682). Ali s vremenom vlada je stvo-
rila od članova tih brastava dva privi-
legovana staleža u koje je smio pri-
stupati samo onaj koga ona izabere,
a kojima je ona davala nedužno pravo
da se i oni i ženske iz njihovih kuća
nešto finije oblače od ostalih pučana,
katkada i kao sama vlastela i vladike,
da u javnim svečanostima imaju prva
mjesta poslije vlastele i da se izmegju
njih uzimlju niži činovnici, naročito u