* POSTARINA PLAĆENA Broj 39. Ma «# r Pojedini broj Din. 1:50 God. 2. Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 3. oktobra 1925. Godišnja pretplata 80 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara. — Plativo i utuživo u Dubrovniku. Oglasi po tarifi. ».Ponos povlači obaveze...“ Nj. Vel. Kralj Aleksandar Dubrovniku. ,Od kako je Dubrovnik naš, retko je koji grad okružen toli- kom nežnošću narodnom. Stari venac oko glave Sv. Vlaha posle tolikih vekova blista još. Plejada vaših velikih ljudi od dela i pregnuća, državnika, pomoraca, trgovaca, naučnika, mislilaca, pro- neia je vaše ime raskomadđanom domovinom i širom bela sveta. Čitav, vrlo značajan odeljak naše književnosti stvorili su vaši pesnici na ovom klasičnom tlu. Ito daje ovim mirima, megju kojima su oni živeli, pisali i snovali, ispunivši ih svojim preda- | njem, čar koji se ne otima. I do bliskih dana delovalo je ovde darovitih ljudi od knjige i razboritih rodoljuba, koji su mudro pozivali braću u složne redove prema zajedničkom protivniku. Vi se ponosite i spravom delima vaših predhodnika, ali znate da ponos povlači obaveze. Na Vama je, i na onima za Vama da potvrdite belegu, da je potvrdite i da je premašite. Jer Vi ste srećniji od Vaših starih. Obistinilo se je ono što se privigjalo Gunduliću u čežnjivoj viziji. Dubrovnik je sad u svojoj velikoj zemlji, u kojoj ga čeka dostojna uloga i divna i ozbiljna. Borbe patničkih našib plemena za slobodu zovu pesnike i umetnike da ovekoveče svojim tvorevinama, a prostrano bogastvo naših blagoslovenih krajeva nudi pregaocima žive zgode da otvore pute domaćoj proizvodnji i | njenom dobrom glasu, raznoseći morima to blago pod znamenjem celog naroda kao nekad pod svetim Vlahom. Dubrovnik,“ kroz stoljeće predstavnik naše prosvećenosti, neka osvetla obraz i sebi i nama održavši visoko svoja sjajna predanja. Dižem čašu u slavu Dubrovnika“. KRALJEVSKE RIJEČI. | cijonalue svijesti prošlog vijeka, naši oci vjerni predanju, razvijaju barjak narodnog jedinstva, i prvi su u na- rodnoj stranci, koja je Primorie budila; a to im nosi i poštovanje i priznanje cijelog našeg naroda. — U tmurnim danima srpško-hrvatske borbe, parok- ' sizam bolesti i Dubrovnik ne poštedi. (Ali to“ bi prelazno stanje nametnuto | krutom logikom prilika i dogagiaja, | stanje koje je | jalo baš jer bješe u opreci sa cijelom njegovom tradicijom. U toj borbi on je prvi put malen, jer nevjeran sebi. On to shvaća i duševna borba tjera ga da koliko prije iz tog nenaravnog | stava izagje, te su Dubrovčani megju prvima koji pokreću i prihvaćaju po- litiku novog kursa, uz poklič prema gore: hoćemo da buđemo narod! a prema dolje: u jedinstvu spas! Crpeć snagu iz prošlosti svoje, Dubrovnik je U krasnim itoplim riječima koje je Kralj izrekao na banketu, napijajući u slavu Dubrovnika, imade lijepa pouka za Dubrovčane koji se ponose prošlo- šću svoga grada. —, Ponos povlači oba- veze“ to su Kraljeve kraljevske riječi. Ponositi se svojim predhodnicima i njihovim djelima samo je onda oprav- dano, ako oni koje isj ponos puni nastoje da vrlinama i odlikama svojih starih ostanu vjerni — a dužni su da ostanu, dok god se prošlošću ponose. Vrijedno bi bilo i po Dubrovnik ko- dsno, kada bi današnje dubrovačko pokoljenje općenito iu svakom pravcu svoju savijest ispitalo, pa se prema tome i vladalo. U jednom pravcu ono mora da to uradi, jer otom Ovisi nje- gova budućnost. Taj pravac je poli- tička orijentacija Dubrovnika. Veličina starog Dubrovnika leži zapravo u osje- ćaju njegovih starih da pripadaju čita- vom našem narodu, slovinstvu. Da | tako jak — možemo kazati opet jed- tog širokog osjećaja ne bi, Đubrovnik | nom velik, — da hrvatsko općinsko bi bio prosti municipij, koji u zgodnoj | vijeće diže srpski barjak na općinski konftikturi trgovačkoj može da sabere | dom. nešto blaga, a u dokolici izbeci koji jači um, kao što su i drugi gradovi radili, ali nikad ne bi bio žižak slo- bode i žarište prosvijećenosti na čita- vom zarobljenom slavenskom jugu. Taj osjećaj pripadnosti čitavom našem na-- rodu dovodi velikog pjesnika do čež- njive vizije ,slovinske države“; taj osjećaj uzdiže Dubrovnik do — jugo- slavenske Atine, — Ni jezuvitska obuka, ni kasnije ropstvo ne uspješe da taj osjećaj zatru, te.u prvom osvitku na- vojne austrijske policije predvode rulju na juriš da taj barjak skinu, zadnji dubrovački načelnik je brani i odgovara: vi skinete srpsku, ja ću istog trena da skinem hrvatsku trobojku. I tako bi. Tog trena on je branio čast hrvatske više nego srpske trobojke, ne htijući dopustiti da tugji agenti i izmećari u hladu hrvatskog barjaka vode istragu našega naroda. njemu najmanje prista- | Kad po sarajevskom atentatu agenti | Nemam sile da se sili oprem, no ako | | Idogje rat. Što bi vjerno dubro- | | vačkom predanju, narodu, posta pli- | jenom aždajskog aparata i po njemu | poludjele mase. Kroz patnje i stravu | otvarahu se pomalo oči i obnevidje- | lim. Jedni očekivahu svrhu rata strep- | njom, drugi vjerom, tvrdom vjerom | mučenika. I vjera ne izda. Sinu sunce | sa istoka, i Kraljević sa bijelim orlo- | vima svojim donese slobođu i ujedi- njenje narodu našem, i to ne da širi Srbiju, već da stvori ,slovinsku državu“, | Divna Šumadija u djelo pretvara čez- nutljivu viziju Gundulića krvlju srp- skih orlova i patniom slovirniskih pro- , gnanika ? A Dubrovnik? — — — Na zapadu se diže oblak da pomrči vedrine oslobogjenja i ujedinjenja što sunce od istoka donese. Oblak vuče sobom pomrčinu parčenja, rastrojenja, distrukcije. A Dubrovnik? — — — Z a. Zar će da ne shvati duh vremena i | poziv svoj? Zar će da podlegne po- kretu koji na strani pogrešno shvaćani | istorizam stvara, iznevjerivši se, baš on, najljepšoj istoriji svojoj ? Zar će da se pretvori u rpu surog kamenja, na ko- (joj će vrijeme da ispiše: Fuit lilion, Ne! Nemile a nenaravne pojave ne mogu biti no prolazne. Ako ništa a , | ono će ponos da ga obrani i povuče da na nježnost što ga okružuje, ujež- nošću odgovori: da opet ljabavlju za- grli čitavo slovinstvo, kao što ga je u prošlosti grlio. Ljubav za ljubav, nježnost za nježnost! I tada će da se izvrše Kraljeve ri- ječi da u ovoj velikoj zemlji čeka Dubrovnik dostojna uloga i divna i ozbiljna. . Dubrovčani prenimo se, ponos nas zove, a sunce će, makar uz vihor, da pomrčinu rastjera. Dr. M. ČINGRIJA. NJ. VEL. KRALJ i KRALJICA U DUBROVNIKU 27. IX. 1925. Čvrstina onog trajnog veze, koji ne- razdvojno spaja trajnom odanošću ovaj stari grad sa slavnim Kraljevskim Do- mom Karagjorgjevića, nedjeljnom po- sjetom našeg Kralja i Kraljice našla je i svoj vanjski izražaj u toplim i oduševljenim manifestacijama pučan- stva dubrovačkog kraja. Ono radosno uzbugjenje, kojim se očekivao ovaj svi-. jetli dan, izbilo je već pri prvoj posjeti Nj. Vel. Kraljice Marije. U nedjelju, 27.1X., svanuo je historijski dan i prve posjete Nj. Vel. Kralja Aleksandra. Dubrovnik ga je dočekao i pozdravio svečano i radosno. Oči rodoljubnih gragjana bile su orošene suzama, ga- nuća, srca su radosno kucala, drhtavim glasom odjekivali su poklici i pozdravi. A Kralj naš svojom pojavom, svojim nastupom, svakom riječi i svakim po- kretom prodirao je u naše duše, ispu- njavajući ih svježinom i zanosom. 1 On nam je pri svakom nastupu isticao uvijek dvije misli: Rad i' Jedinstvo. To je Kraljev putokaz, koji će ostati | zavjet i budućim pokoljenjima. Pripreme. Nekoliko dana prije dolaska grad je bio u žurbi i spremanju, da što do- stojnije dočeka ovaj svečani čas. Ulice i kuće bile su okićene zelenilom i | barjacima, na gruškoj obali i pred voluci, Gradske novine izdale su sve- čana izdanja, otštampano je nekoliko proglasa i prigodnih pjesama. U nedjelju oko 10 sati kruženje še- | snaest hidroplana i pucanje sa ratnih ; brodova navijestilo je Kraljev dolazak. U grušku luku ušli su kroz špalir | lijepo, okićenih lagjica »Karagjorgje“ |sa Nj. Vel. Kraljom i Kraljicom, a za- \ tim ,Kumanovo“ sa njihovom pratnjom. \ gradskim vratima bili su podignuti sla- | Muzika je intonirala bimnu, a u času, kada su Njih. Vel. stupila na kopno, pozdravio ih je veliki župan g. Dr. S. Knežević, lijepim govorom, punim | značajnih misli*. > Nakon prestav- | ljanja činovničkih poglavica i pregleda vojske, Kralj stupa u dvorsku kočiju, te se upućuje put grada. U njegovoj su pratnji maršal Dvora g. gjen. Damja- nović, gg. ministri Trifunović, Gjuričić, Maksimović i Radić, min. n.r. Dr. Gri- sogono, presj. Nar. Skupštine g. M. Tripković, više narodnih poslanika, | gjenerala i drugih odličnika. Od prvog : časa ulaska u gruški zaljev orili su se poklici pučanstva, koje je u gustom | špaliru bilo poredano uz obalu. Put | je bio obasut cvijećem. Ovaj špalir i ovi poklici susretali su Kraljevski Par na cijelom putu od Gruža do Pila. Na Pilama. Najljepši prizor ove svečanosti bio | je dolazak na Pile. Cijela Kraljevska povorka, u kojoj su se nalazili trub- ljači na konjima, Kraljeva garda na | konjima, Kraljeva kočija i Kralj. pratnja | prolazila je kroz šarenilo cvijeća, bar- | jaka i mnoštva, koje je u zanešenju o klicalo i mahalo. Kralj i Kraljica od- zdravljali su na ove pozdrave. Preil slavolukom | Kraljevski Par izašao je iz kočije, te pošao prama slavoluku, gdje ga je če- kao općinski upravitelj g. A. Drobac, koji je uz pozdravni govor | pružio hljeb i s6. Kralj je zahvalio na pozdravu. U toje Nj. V. ugledao g. Dr. Melka Čingriju, srdačno mu stisnuo ruku i za- držao se dulje vremena u razgovoru. Kralju su bili prestavljeni gg. Dr. Katić i Dr. Orlić, u ime liječničkog udruže- * Zbog ograničenog prostora a i zbog toga jer su svi govori već izašli u dnevnim. listovima, mi ih ne donašamo u našem listu ' | | | ,