*



POSTARINA PLAĆENA



Broj 39.



Ma
«#

r Pojedini broj Din. 1:50

God. 2.



Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“
Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik





3. oktobra 1925.



Godišnja pretplata 80 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara.
— Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Oglasi po tarifi.





».Ponos povlači obaveze...“

Nj. Vel. Kralj Aleksandar Dubrovniku.

,Od kako je Dubrovnik naš, retko je koji grad okružen toli-
kom nežnošću narodnom. Stari venac oko glave Sv. Vlaha posle
tolikih vekova blista još. Plejada vaših velikih ljudi od dela i
pregnuća, državnika, pomoraca, trgovaca, naučnika, mislilaca, pro-
neia je vaše ime raskomadđanom domovinom i širom bela sveta.
Čitav, vrlo značajan odeljak naše književnosti stvorili su vaši
pesnici na ovom klasičnom tlu. Ito daje ovim mirima, megju

kojima su oni živeli, pisali i snovali, ispunivši ih svojim preda- |

njem, čar koji se ne otima. I do bliskih dana delovalo je ovde
darovitih ljudi od knjige i razboritih rodoljuba, koji su mudro
pozivali braću u složne redove prema zajedničkom protivniku. Vi
se ponosite i spravom delima vaših predhodnika, ali znate da
ponos povlači obaveze. Na Vama je, i na onima za Vama da potvrdite
belegu, da je potvrdite i da je premašite. Jer Vi ste srećniji od
Vaših starih. Obistinilo se je ono što se privigjalo Gunduliću u
čežnjivoj viziji. Dubrovnik je sad u svojoj velikoj zemlji, u kojoj
ga čeka dostojna uloga i divna i ozbiljna. Borbe patničkih našib
plemena za slobodu zovu pesnike i umetnike da ovekoveče svojim
tvorevinama, a prostrano bogastvo naših blagoslovenih krajeva

nudi pregaocima žive zgode da otvore pute domaćoj proizvodnji i |

njenom dobrom glasu, raznoseći morima to blago pod znamenjem
celog naroda kao nekad pod svetim Vlahom. Dubrovnik,“ kroz
stoljeće predstavnik naše prosvećenosti, neka osvetla obraz i sebi
i nama održavši visoko svoja sjajna predanja.

Dižem čašu u slavu Dubrovnika“.







KRALJEVSKE RIJEČI.

| cijonalue svijesti prošlog vijeka, naši
oci vjerni predanju, razvijaju barjak
narodnog jedinstva, i prvi su u na-
rodnoj stranci, koja je Primorie budila;
a to im nosi i poštovanje i priznanje
cijelog našeg naroda. — U tmurnim
danima srpško-hrvatske borbe, parok-
' sizam bolesti i Dubrovnik ne poštedi.
(Ali to“ bi prelazno stanje nametnuto
| krutom logikom prilika i dogagiaja,
| stanje koje je
| jalo baš jer bješe u opreci sa cijelom
njegovom tradicijom. U toj borbi on
je prvi put malen, jer nevjeran sebi.
On to shvaća i duševna borba tjera
ga da koliko prije iz tog nenaravnog
| stava izagje, te su Dubrovčani megju
prvima koji pokreću i prihvaćaju po-
litiku novog kursa, uz poklič prema
gore: hoćemo da buđemo narod! a
prema dolje: u jedinstvu spas! Crpeć
snagu iz prošlosti svoje, Dubrovnik je

U krasnim itoplim riječima koje je
Kralj izrekao na banketu, napijajući u
slavu Dubrovnika, imade lijepa pouka
za Dubrovčane koji se ponose prošlo-
šću svoga grada. —, Ponos povlači oba-
veze“ to su Kraljeve kraljevske riječi.

Ponositi se svojim predhodnicima
i njihovim djelima samo je onda oprav-
dano, ako oni koje isj ponos puni
nastoje da vrlinama i odlikama svojih
starih ostanu vjerni — a dužni su da
ostanu, dok god se prošlošću ponose.
Vrijedno bi bilo i po Dubrovnik ko-
dsno, kada bi današnje dubrovačko
pokoljenje općenito iu svakom pravcu
svoju savijest ispitalo, pa se prema
tome i vladalo. U jednom pravcu ono
mora da to uradi, jer otom Ovisi nje-
gova budućnost. Taj pravac je poli-
tička orijentacija Dubrovnika. Veličina
starog Dubrovnika leži zapravo u osje-
ćaju njegovih starih da pripadaju čita-

vom našem narodu, slovinstvu. Da | tako jak — možemo kazati opet jed-
tog širokog osjećaja ne bi, Đubrovnik | nom velik, — da hrvatsko općinsko
bi bio prosti municipij, koji u zgodnoj | vijeće diže srpski barjak na općinski
konftikturi trgovačkoj može da sabere | dom.

nešto blaga, a u dokolici izbeci koji
jači um, kao što su i drugi gradovi
radili, ali nikad ne bi bio žižak slo-
bode i žarište prosvijećenosti na čita-
vom zarobljenom slavenskom jugu. Taj
osjećaj pripadnosti čitavom našem na--
rodu dovodi velikog pjesnika do čež-
njive vizije ,slovinske države“; taj
osjećaj uzdiže Dubrovnik do — jugo-
slavenske Atine, — Ni jezuvitska obuka,
ni kasnije ropstvo ne uspješe da taj
osjećaj zatru, te.u prvom osvitku na-

vojne austrijske policije predvode rulju
na juriš da taj barjak skinu, zadnji
dubrovački načelnik je brani i odgovara:

vi skinete srpsku, ja ću istog trena da
skinem hrvatsku trobojku. I tako bi.
Tog trena on je branio čast hrvatske
više nego srpske trobojke, ne htijući
dopustiti da tugji agenti i izmećari u
hladu hrvatskog barjaka vode istragu
našega naroda.



njemu najmanje prista- |

Kad po sarajevskom atentatu agenti |

Nemam sile da se sili oprem, no ako |

| Idogje rat. Što bi vjerno dubro- |

| vačkom predanju, narodu, posta pli-
| jenom aždajskog aparata i po njemu
| poludjele mase. Kroz patnje i stravu
| otvarahu se pomalo oči i obnevidje-

| lim. Jedni očekivahu svrhu rata strep- |

njom, drugi vjerom, tvrdom vjerom
| mučenika. I vjera ne izda. Sinu sunce
| sa istoka, i Kraljević sa bijelim orlo-
| vima svojim donese slobođu i ujedi-
njenje narodu našem, i to ne da širi
Srbiju, već da stvori ,slovinsku državu“,
| Divna Šumadija u djelo pretvara čez-
nutljivu viziju Gundulića krvlju srp-
skih orlova i patniom slovirniskih pro-
, gnanika ?

A Dubrovnik? — — —

Na zapadu se diže oblak da pomrči
vedrine oslobogjenja i ujedinjenja što
sunce od istoka donese. Oblak vuče

sobom pomrčinu parčenja, rastrojenja,

distrukcije.
A Dubrovnik? — — —



Z
a.

Zar će da ne shvati duh vremena i
| poziv svoj? Zar će da podlegne po-
kretu koji na strani pogrešno shvaćani
| istorizam stvara, iznevjerivši se, baš on,
najljepšoj istoriji svojoj ? Zar će da se
pretvori u rpu surog kamenja, na ko-
(joj će vrijeme da ispiše: Fuit lilion,

Ne! Nemile a nenaravne pojave ne
mogu biti no prolazne. Ako ništa a ,
| ono će ponos da ga obrani i povuče
da na nježnost što ga okružuje, ujež-
nošću odgovori: da opet ljabavlju za-
grli čitavo slovinstvo, kao što ga je
u prošlosti grlio. Ljubav za ljubav,
nježnost za nježnost!

I tada će da se izvrše Kraljeve ri-
ječi da u ovoj velikoj zemlji čeka
Dubrovnik dostojna uloga i divna i
ozbiljna.

. Dubrovčani prenimo se, ponos nas
zove, a sunce će, makar uz vihor, da
pomrčinu rastjera.

Dr. M. ČINGRIJA.





NJ. VEL. KRALJ i KRALJICA

U DUBROVNIKU 27. IX. 1925.

Čvrstina onog trajnog veze, koji ne-
razdvojno spaja trajnom odanošću ovaj
stari grad sa slavnim Kraljevskim Do-
mom Karagjorgjevića, nedjeljnom po-
sjetom našeg Kralja i Kraljice našla
je i svoj vanjski izražaj u toplim i
oduševljenim manifestacijama  pučan-
stva dubrovačkog kraja. Ono radosno

uzbugjenje, kojim se očekivao ovaj svi-.

jetli dan, izbilo je već pri prvoj posjeti
Nj. Vel. Kraljice Marije. U nedjelju,
27.1X., svanuo je historijski dan i prve
posjete Nj. Vel. Kralja Aleksandra.
Dubrovnik ga je dočekao i pozdravio
svečano i radosno. Oči rodoljubnih
gragjana bile su orošene suzama, ga-
nuća, srca su radosno kucala, drhtavim
glasom odjekivali su poklici i pozdravi.

A Kralj naš svojom pojavom, svojim

nastupom, svakom riječi i svakim po-
kretom prodirao je u naše duše, ispu-
njavajući ih svježinom i zanosom. 1
On nam je pri svakom nastupu isticao
uvijek dvije misli: Rad i' Jedinstvo.
To je Kraljev putokaz, koji će ostati
| zavjet i budućim pokoljenjima.
Pripreme.

Nekoliko dana prije dolaska grad je
bio u žurbi i spremanju, da što do-
stojnije dočeka ovaj svečani čas. Ulice
i kuće bile su okićene zelenilom i

| barjacima, na gruškoj obali i pred

voluci, Gradske novine izdale su sve-
čana izdanja, otštampano je nekoliko
proglasa i prigodnih pjesama.

U nedjelju oko 10 sati kruženje še-
| snaest hidroplana i pucanje sa ratnih
; brodova navijestilo je

Kraljev dolazak.
U grušku luku ušli su kroz špalir
| lijepo, okićenih lagjica »Karagjorgje“
|sa Nj. Vel. Kraljom i Kraljicom, a za-
\ tim ,Kumanovo“ sa njihovom pratnjom.

\

gradskim vratima bili su podignuti sla- |

Muzika je intonirala bimnu, a u času,
kada su Njih. Vel. stupila na kopno,
pozdravio ih je veliki župan g. Dr. S.
Knežević, lijepim govorom, punim
| značajnih misli*. > Nakon prestav-
| ljanja činovničkih poglavica i pregleda
vojske, Kralj stupa u dvorsku kočiju,
te se upućuje put grada. U njegovoj
su pratnji maršal Dvora g. gjen. Damja-
nović, gg. ministri Trifunović, Gjuričić,
Maksimović i Radić, min. n.r. Dr. Gri-
sogono, presj. Nar. Skupštine g. M.
Tripković, više narodnih poslanika,
| gjenerala i drugih odličnika. Od prvog :
časa ulaska u gruški zaljev orili su se
poklici pučanstva, koje je u gustom
| špaliru bilo poredano uz obalu. Put
| je bio obasut cvijećem. Ovaj špalir i
ovi poklici susretali su Kraljevski Par
na cijelom putu od Gruža do Pila.
Na Pilama.

Najljepši prizor ove svečanosti bio
| je dolazak na Pile. Cijela Kraljevska
povorka, u kojoj su se nalazili trub-
ljači na konjima, Kraljeva garda na
| konjima, Kraljeva kočija i Kralj. pratnja
| prolazila je kroz šarenilo cvijeća, bar-
| jaka i mnoštva, koje je u zanešenju
o klicalo i mahalo. Kralj i Kraljica od-

zdravljali su na ove pozdrave.

Preil slavolukom

| Kraljevski Par izašao je iz kočije, te
pošao prama slavoluku, gdje ga je če-
kao općinski upravitelj g. A. Drobac,
koji je uz pozdravni govor | pružio
hljeb i s6. Kralj je zahvalio na pozdravu.
U toje Nj. V. ugledao g. Dr. Melka
Čingriju, srdačno mu stisnuo ruku i za-
držao se dulje vremena u razgovoru.
Kralju su bili prestavljeni gg. Dr. Katić
i Dr. Orlić, u ime liječničkog udruže-
* Zbog ograničenog prostora a i zbog
toga jer su svi govori već izašli u dnevnim.
listovima, mi ih ne donašamo u našem listu '



|
|
|



,