POSTARINA PLAĆENA



Broj 44.



SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI






M



GLASNIK



Pojedini broj Din. 1:50

List

God. 2.



Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor »Dubr. Lista“

Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik

7. novembra 1925.







UWGišnja pretplata 80 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara.
— Plativo i utuživo u Dubrovniku.

— Oglasi po tarifi.





Povišenje cijene električne struje.

Izvješće općini gg. ing. Sij. Vulpe i Dr. M. Čingrije.

Uslijed dobivenog naloga da proučimo podnesak
Električne Centrale u Gružu od 9/7 1925 upravljen
Općinskom Upravitelju g. A. Drobcu radi povišenja
električne struje, čast nam je podnijeti ovo

IZVJEŠĆE:

Podnesak Električne Centrale u Gružu, koji su
podpisani dobili da ocijene, sastavljen je potpuno pro-
izvoljno i nestručnjački. Isti neuzima u obzir racionalno

vogjenje poslova ove Centrale, uego jednostavno pred- >

Postavlja da su troškovi, koji su zavedeni u knjigama
Centrale opravdani i u koje niko nesmije ticati, te da
stoga moraju biti temelj svakoj kalkulaciji. Bez.obzira
dali je Centrala vogjena racionalno, dali su nekoji
troškovi bili potrebiti drugi preveliki, dali je način
Pogona bio stručnjački proveden i dali je uprava bila
ekonomsko vogjena itd. Centrsla jednostavno izjavljuje:
PO knjigama potrošili smo ukupno 4,187.050 Dinara,
stoga moramo ovaj iznos i u prihodu imati, jer Cen-
irala nesmije gubiti.

Da je ovo stanovište stubokom pogrešno sve kad
bi se u knjigovodstvo — koje se za veću ironiju po
izjavi upravitelja g. Soyke vcdi u Beču — imalo punu
vjeru, ne treba obrazloženja, kad bi to stanovište bilo
opravdano onda: racionalna štednja, poštena uprava,
osnovi svakog poslovanja za naš slučaj ne bi imali smisla.

Tako je isto neshvatljivo stanovište Električne
Cenntrale, da privatni konzumenti moraju doplaćivati
onu razliku, koju tobože Centrala gubi na Tramvaju
i Općini. :

Električna Željeznica ima sa Centralom pogodbu,
koja predvigja posljeratne prilike, pa se Centrala ne
usugjuje ovu pogodbu legalno pobijati. Isto to vrijedi
i donekle za Općinu, premda je ista već od duže vre-
mena svojevoljno povisila svoje plaćanje, koje je po
ugovoru dužna plaćati za javnu rasvjetu, time što mje-
sečno daje Centrali u ime noćne rasvjete iznos od
10.000 Dinara. Pri ovakom stanju stvari začudno je,
da Centrala, uklanjajući se sudskoj prosudi u tim spo-
rovima jednostavno dekretira: Električna Željeznica i
Općina ne plaćaju dovoljno, ergo moraju to platiti pri-
Vatni konzumenti. Sada se ovdje nameće pitanje, po
kakovim zakonskim propisima i po kojim trgovačkim
triterijima može neko prisiliti privatne konzumente,
da svoju struju plaćaju znatno više sa razloga što je
Centrala sklopila sa Električnom Željeznicom i Opći-
nom za nju nepovoljne pogodbe.

Lijepo bi izgledao onaj naš obrtnik, kažimo me-
sar, koji bi tražio od svog mušterije da mu plaća meso
po 30 — mjesto 15 — Din. stoga što gubi na ugo-
voru liferacije koji je sklopio s drugom mušterijom.

U pomenutom podnesku Centrala navagja da je
Proizvodnja struje od 1/5-24 — 30/4-25 iznašala —
840.000 Kws.

Od ove količine je prodato samo 591.000 Kws.
dakle iznaša gubitak 840.000 — 391.000 = 249.000
Kws. ili okruglo 30% producirane struje.

Ovaj gubitak je sam po sebi vrlo velik a pri
tome nije ni tačno izračuriun, jer su podatci potroška
struje za javnu rasvjetu (62.000 Kws.) za Općinske
zgrade (3000 Kws.) za sopstvene potrebe Centrale
(46.000 Kws.) i za paušaliste posve proizvoljni, jer se
ne temelje na mjerenju, nego jedino na kalkulaciju ,od
oka“, pošto svaka realna podloga za dotični račun fali.

Ovo se osobito jasno vidi kod paušalista.

Pojedini paušalisti imaju pravo da gore neki sta-
noviti broj svijeće n. pr. uzmimo 3 svijećepo 16 N. S.
dočim je u stanu _montirano recimo 8 svijeća po 16
N. S. Da potrošač nebi mogao više trošiti nego što je
bilo pogogjeno, bili su u svoje vrijeme postavljeni
tako zvani ,ograničaći struje“ (Strombegrenzer). Ovi

aparati nisu redovito funkcionisali ni kada su postav-
ljeni, a danas u opće nemaju nikakove vrijednosti, jer
su potpuno pokvareni. Svakom paušalistu stoji dakle

slobodno, da gore sve montirane svijeće u isto doba,

bez ograničenja, makar da plaća samo recimo za tri
svijeće. Osim toga niko mu ne brani da postavi elektr.
peć, utiju, ventilator i t.d. Da sve svoje svijeće smab-
djene sa žaruljama od 50 i više N. S. Da svijeće gori
danju i noću i t. d. Sav ovaj suvišan potrošak je za
Centralu izgubljen, jer paušalista plaća samo pogo-
gjenu i teoretično izračunatu kvotu.

Prema tome prikazuje se uputno uopće, a naročito
u današnjem stanju Centrale isključiti ili za najmanje
umanjiti broj paušalista, dok po prikazanim tablama
izgleda da se taj broj sve više povećaje.

Kod sračunavanja Kws. Cenirala je jednostavno
podijelila paušal sa 10 odnosno sa 7 Din. te tako iz-
računala potrošak kod paušalista u Kvs. Ovaj posiupak
pako nije tačan, jer kako je prije razloženo, većima
paušalista mnogo više. struje troši nego što ovakav
račun daje.

Što je rečeno za paušaliste, to isto u umanjenom
opsegu vrijedi i za potrošak Općine i Centrale, jer i
ovdje su teoretično izračunati potošci netačni.

Ovaj gubitak struje, koji po računima vještaka
knjigovogja (u parnici zbog navijanja cijena) iznaša
faktično 32'/2% o cijelokupne producirane energije, je
ogroman i nikako dopustiv jer u uregjenoj i racionalno
vogjenoj centrali, ovaj gubitak mora svakako biti mnogo
manji. Pored toga i ovaj izračunani 32!'/2% ne odgo-
vara, . jer kako je prije rečeno, način računanja nije
ispravan, jer je posve proizvoljan. Tako n. p. u pod-
nesku općini, računa Centrala potrošak za vlastitu po-
trebu sa 46.000 Kws, dočim je vještacima naznačila
sa 60.000 Kws. Dakle kako se vidi jedna i druga
cifra su posve proizvoljno označene. Isto, kako je već
navedeno, vrijedi i za paušaliste i za Općinu. Kada
bi dakle ovaj gubitak bio smanjen, a to je lahko po-
stići sa uvagjanjem mjerila kod paušalista i popravkom
mreže, odimah bi se trošak prcizvodnje struje znatno
snizio, jer bi relacija izmegju producirane i prodane
energije bila mnogo povoljnija.

Uzmemo li u pretres elaborat, što su ga izradili
vještaci-knjigovogje, prilikom optužbe radi navijanja
cijena, to ćemo viditi, da se podatci ovog elaborata,
ne slažu sa navodima Centrale u podnesku upravlje-
nom Općini. Pri tome mora se osobito istaknuti, da
se ovi vještaci — kao nestručnjaci u elektrotehničkim
stvarima — nisu upuštali u kritiku izdataka, nego su
jednostavno priznali — osim malih iznimaka gdje je
očevidno bilo da dotični izdaici nespadaju u troškove
proizvodnje kao m. pr. advokatske ir škove — sve
stavke koje su se nalazile u knjigama.

Da su ovi vještaci bili u stanju, da se upuste u
ozbiljnu kritiku pojedinih stavaka, došli bi sigurno do
sasvim drugih konkluzija, nego što su ovako došli.

Interesantno je na temelju konstatacija ovih vje-
štaka upuštati se u kritiku pojedinih cifara potroška.

Po njihovim računima iznaša potrošak uglja od
1/5 - 24 — 30/4 -25 ukupno 2,146.233 kgr. a naite
232.752.5 kg. Sa ovom količinom goriva producirano
je 838.348 Kws. Prema tome bi otpalo na 1 Kws:

2,146,233 : 833,348 = 2.96 kg. ugljena i

232.792.9 : 838.348. = 0.278 kg. naite.

Ove količine potrošenog pogonskog materijala su
ogromne, jer sa dobrim strojevima i sa potrebitom
štednjom mogla se je ova energija prođucirati samo
sa potrošenom naitom, pošto Dieselmotori potrebuju
za produkciju 1 Kws. 0.275 — 0.350 kg. nafte.

Uporedimo sada podatke ovih stručnjaka, sa po-

datcima iste Električne Centrale, navedene u podnesku
od 9/7-1924 upravljeno ovdašnjoj općini — dakle u
trećem mjesecu perioda za kojeg su vještaci iznijeli
knjigovodstvene podatke — to vidimo opet vrlo znatne
i bitne razlike. Da bi ove razlike jasnije predočili, raz-
dijeliti će mo ih u tri grupe: a) troškove za pogonski
materijal, b) troškove za mazaća ulja i c) troškove za
popravke i režiju. 5

1. Troškovi za pogonski materijal. Knjigovod-
stveni vještaci pronašli su po knjigama, da je u periodu
od 1/5-1924 — 30/4-1925 bilo potrošeno 2,146,233 kg.
uglja i 282.752.5 kg. naite i da je sa ovim pogonskim"
materijalom proizvedeno 838.348 Kws. energije.

Da se je ova energija producirala samo sa naftom
i uzmimo, svakako pretjerano veliki potrošak nafte sa
0.39 kg. po produciranom Kws. kako to sama Centrala
u julu 1924 u svojoj kaikulaciji pod čl. 3b navagja,
to bi imali potrošak nafte od 838.348x0.39 — 326.956
kg. t. j. 326.956 — 232,752.5 = 94.208 kg. više nego
što su vještaci našli ili to u novcu 94.203x3.48 —
327.826 Din. t. j. da se je cijela producirana energija
proizvela samo sa naitom bio bi trošak za pogonsko
gorivo (naftu) 814.680 -- 327.826 = 1,142,516 Din. ili |
za 1,139.497 — 327.826 = 811.671 Dinara manji nego
su vještaci našli. Uzmimo još k tomu, da će parni stroj
pedjekad raditii uzmimo cijeli iznos što je sama Cen-
trala u svome podnesku za to predvigjala od 60.000
Din. to će ipak čista zaštednja biti na gorivu:

811.671 — 60.000 = 751.671 Din.

Pri ovom računu uvrštena je cijena nafie prema
kalkulaciji što je Centrala računala Električnoj Željez-
nici t.j. u II. semestru 1924 god. bila je cijena 1 kg.
naite Din. 3:27, a ul. semestru 1925 3:68 Din. Prema
ovom bi bila srednja cijena za razdoblje 1/5 1994 —
30/4 1925 : 12 (8:27x3'68) —= 3:48 Din.

Mogao bi neko primjetiti, da ovaj račun ima
samo teoreiske vrijednosti, jer da ovdašnja Centrala
nije u stanju da energiju producira samo sa naftom.
Ova primjedba ne bi pako bila nikako umjestna, jer
Centrala ima dovoljno strojeva sa naitom, da hoće da
popravi veliki Dieselmotor od 300 HP. te stoga nebi
bila primorana da redovito upotrebljava stari i neeko-
nomični parni stroj. Da se Centrala učini neodvisna
od tog parnog stroja, bila je namjera sekvestra i stoga
je i nabavila novi stroj za naitu od 200 HP. Po ovomu
pako izgleda Centrala namjerno oteže sa popravkom
velikog Dieselmotora, eda može dokazivati kako se
cijena struje mora povisiti. Čim bi to polučila odmah
bi popravila stroj — za koji su potrebiti dijelovi već
odavna naručeni i dogotovljeni — pa bi ga mogla za
nekoliko mjeseci amortizirati, a pri eventualnoj predaji
Centrale općini u god. 1926. jamačno bi tražila da se
ti troškovi ponovno naplate. S

2. Troškovi za mazaća ulja. 1 ovaj potrošak je
takogjer pretjeran i neda se ničim opravdati, U već
citiranom podnesku od 9/7 1924, računa Centrala po-
trošak ulja na slijedeći način:

Za proizvodnju 1 Kws. enetgije potrebno je ulja za:

a) parni cilindar 0.004 kg .

b) motor za naitu 0.012,

0) mazanje 0.0017 .,
Ovi podatci su pretjerani i preveliki, ali prihvatimo ih
za sada pod predpostavkom, da je od proizvedenih
838348 Kws. producirano 1/3 sa parom t.j. 279.450
Kws. a 2/3 sa naitom. t.j. 558.898 Kws. to dobijamo :
a) potreba ulja za parne cilindre 279450x0.004 = 1118 kg .

bija » >» Dieselmotore 558898x0.012 = 6707 ,,
Kik » » mazanje 838348x0.0017 = 1425 ,,

Ukupna potreba ulja : 9250 kg
Vještaci su proračunali da je prosječna cijena ulja po