PARNI TIJA E SBVAUA h9 A fa i # aš 1 a (m iš M \ JSTARINA PLAĆENA SEDMIČNI INFORMATIVNI [i PRIVREDNI 3 š GLASNIK KW Ap, di mn a God. 2. oj 45. \ Vlasnici - izda vači - urednici : za odbor ,Dubr. Lista“ f. Matija Videević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 14. novembra 1925. — Plativo i utuživo u Dubrovniku. Godišnja pretplata 80 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara. Oglasi po tarifi. === Tri uspomene | Ove sedmice svrnuta je opća pažnja cjelokupnog šeg gragjanstva na tri značajna datuma naše stare nove historije. I svi mi povezivali smo ove datume, ižeći u njima ono što nas spaja, budii potstiče, cr- ći u njihovoj uspomeni onu misao, koja treba da S i u budućnosti vodi i upravlja. palskog ugovora. | od tada svake godine osviću na dan naši domovi zavijeni crnim barjacima. — Nakon likog rata u kojem je naš narod, predvogjen i okup- n oko Srbije, podnio besprimjerne žrtve da u društvu roda izvojšti ovaj položaj koji mu je uslovljen nje- vom samosvijesti, usprkos triumlalne pobjede na jnim poljanama, pri konačnom uregjivanju megju- rodnih odnosa i udaranju državnih megjaša ostalo izvan granica naše narodne države šestotina hiljada cijonalno svijesne naše braće. Njihovi snovi nijesu i ostvareni, njihovi čežnje ostale su neispunjene. borili i zh g nje žrtvovali. Pa i nakon toga, kad se od nas otrglo, njihova duša ostala je ujedinjena Svima nama u jednom osjećaju i jednakoj težnji. ida njihov položaj u sadanjem stanju ne bi ni pro- mo stvarao utisak jednog konačno likvidiranog pi- ja, slijedio je kroz cijeli ovaj prolazni period niz Bilja i zločina na njihovim životima i niihovoj imo- i tako da je daleko kroz sve krajeve naše otadžbine irao jauk njihove mučeničke duše, vječito držeći (dan osjećaj dužnosti i vjeru budućnosti u svijesti ikog našeg gragjanina. — Peta petogodišnjica ovoga knja dočekana je u znaku porušenih i opljačkanih Iših kulturnih institucija u Trstu i Rijeci, prolivene Wii smaknutih života naših sunarodnjaka, koji mi- kvim svojim činom nijesu dali povoda da se nad O nam je izblijedjelo sjećanje na datum sklapanja Dalskog ugovora, da ne zaboravimo ma njegov sa- čaj. Ali naš narod nije nikad lako zaboravljao. Vi- U četvrtak je navršena peta godina od potpisa oni su skupa s nama živjeli u jednoj misli, za nju ma izvršavaju ova nasilja i zločini. Kao da se htjelo, , - jedna misao. dovdanska misao prenašala se usmenim predanjem od generacije do generacije da nakon petvjekovnog. stra- danja i nadanja doživi svoje ostvarenje u oslobogjenju potlačene turske raje. A kroz pet vijekova mnogo je kolaca bilo nabijeno, mnogo je domova bilo sažeženo, pa ipak iz osušene krvi i razasutog pepela nicali su i ginuli novi Miloši sve do ispunjenja narodne za- vjetne misli. Ako je ikakav narod mučno izvojštio svoju samostalnost, sigurno nijedan za nju nije raz- mjerno podnio više žrtava od našeg naroda. Pa zato Žrtve nas ne mogu da uguše i svaki je od nas svi- jestan njihova značenja i vrijednosti. Naša otrgnuta braća ni jedan čas nijesu se osjetila osamijena ni prepuštena, oni znadu da je njihovo stradanje daljnji niz žrtava, koje ne ostaju neosvećene i neposvećene. Zato rapalski dan nije dan tuge i odricanja, nego dan bugjenja vjere, dizanja duhova i spremanja onog Ve- likog Dana, koji će jednom i posljednjem našem su- narodnjaku osvanuti vedar i slobodan. Na 18. novembra 1918. ušle su u naš grad prve čete oslobodilačke vojske. U slavnom maršu nmakon proboja solunskog fronta razletjeli su se po svim na- šim krajevima bijeli orlovi kao vijesnici i jamci po- bjede Jedinstva i Slobode. Dočekali smo ih u deliriju zanosa i sreće, veselili smo im se kao ostvarenju naj- ljepših naših nada _i kao ispunjenju naših dubokih čežnja, i u našem srcu ostao je ovaj dan trajno usje- čen, pa ga zato u radosti i s ponosom spominjemo svake godine. — U našem nacijonalnom razvoju ne- izbježno je bilo ratno razračunanje za izvojštenje naših narodnih težnja. Sva druga sresiva bila su prokušana kao“ bezmoćna i trebalo je odlučiti se na konačnu borbu za život ili smrt. Mala Srbija, koja je pred je- dan vijek istim načinom omogućila svoju samostalnost, bila je svijesna uloge, u koju joj njezin položaj po- stavlja pri konačnom obračunu, pa je za izvršenje te svoje misije i živjela i sve svoje ulagala. Hrabre, snažne, disciplinovane i požrtvovne vojske kraljevine Srbije, ua čelu sa junačkom narodnom dinastijom, ušle su u veliku borbu, da u njoj ili sve izgube ili sve dobiju. A zov trubača sa bojne Drine odjeknuo je cijelim Slovenskim Jugom. Uz srbijanskog borca okupili se dobrovoljci iz svih naših krajeva, da skupa svojim životima iskupe bolju budućnost svojega naroda. U dugoj bvrbi izdržale su naše vojske najteže kušnje. Djelo naših boraca, koji nakon albanske kalvarije, osta- više za sobom svoje opustošene domove i potlačenu otadžbinu, da i ako decimirani u borbama i patnjama jednakim zanosom izdrže daljnju borbu i izvojšte po- bjedu, ostat će u svjetskoj istoriji kao jedan od naj- ljepših primjera herojstva i samosvijesti, a u narodu, koji je u vlastitoj krvi stvorio takovu tradiciju ne može da bude robova i niko ga trajno ne može da poilači. I svi mi danas s ponosom možemo da kažemo: Divna je naša vojska, neka joj je čast i hvala! Ona je zato i sada uzdanje svih sinova našeg naroda, koji su od nas otrgnuti i ona je jamac da oni neće ostati otrgnuti, Ove dane proslavit će se i u našem gradu sve- čanim načinom hiljađugodišnjica krunisanja hrvat- skog Kralja Tomislava. Značenje je ovog svečanog datuma naše stare istorije, koji je bio proslavljen po svim našin krajevima u činjenici, da se je još pred hiljadu godina naš narod ispojavao kao konstruktivan “državotvoran faktor, te da je jeđan njegov dio još tada stvorio samostalnu državnu organizaciju, koja se je prama prilikama onog vremena mogla da ponosi i svojom. snagom i svojim uregjenjem. Ovaj državo. tvorni smisao iz Tomislavog vremena, kad se pojedini - dijelovi našeg naroda ujedinjuju u jaču zajednicu, ispoljuje se neprestano u našoj istoriji u težnji za stvaranjem državne samostalnosti, a pri svakom tako- vom nastojanju nameće se sama od sebe i misao okup- ljanja u toj samostalnoj državi što većeg dijela našeg cjelokupnog naroda. Istorijski razvoj dugo nije pogodo- vao toj našoj težnji da se stvori jedna samostalna država cijelog naroda, a uz to i države pojedinih njegovih dje- lova bile su neprestano ugrožavane, rušene i potla- čivene. Turska i mletačka najezda, magjarska i nje- mačka prevlast nijesu nas samo dijelile, nego su se Dvije pjesnikove Znamenitih biograiskih vijesti o pjesniku »Osma- đe« i njegovim najbližim srodnicima imao sam tu Oro prilike da nagjem u onoj bogatoj našoj riznici : arhivu dubrovačke republike. Na temelju ovih vijesti nidulićeva se biografija prilično proširuje i popunja. I do sada smo štogod znali o ženskim članovima iSnikove porodice: o majci mu Gjivi, kćeri Mata Ta Gradića i žene mu Marije od kuće Sorkočevića, "Mminuloj krajem g. 1627., o sestri mu Mariji, udatoj 11619. za Frana Petra Lukarevića, preminuloj negdje Pegju 6. II, g. 1627. i 27. I. g. 1631., te o supruzi Ji Viki, kćeri Šiška Petra Sorkočevića i Made Boba- &lić, preminuloj dne 30. IX. g. 1644. | Ova grupa ženskih članova pjesnikove porodice Pe da se sada proširi sa još dva ženska člana, 'k smo do sada znali za pjesnikova tri sina: Frana 8. 10. VII. g. 1630. premin. u g. 1700), Šiška Bi. 14. X. g. 1633., premin. 22. IX. g. 1682.), i Pia (rogj. 6. II. g. 1636., premin. 23. IV. g. 1684.), PSmo znali, da je naš pjesnik imao još i kćeri. | O tome nam se nešto, općenito, prvi put pomi- fou jednom ugovoru o prodaji i kupnji, koji je Pisan 2. V. g. 1643.! Tim je ugovorom pjesnikova Pruga udova (pjesnik je umr'o na 8. XII. g. 1638.) J dala Mariji udovi Marka Boljetića (Boglietti) jedan pi Posjed ma Obodu (povrh Cavtata), eda dobivenom od'om može radikalno popraviti svoju kuću u »Ulici TSlu Crevljare«, oštećenu potresom (valjda onim pri- P9 jakim u god. 16391), dobivši ona za tu prodaju Prilozi za biograliju Gjiva Fr. Gundulića kćeri — koludrice. Napisao D. Niko Gjivanović. . nužno joj dopuštenje od Velikog Vijeća dubrovačkog dneva 26. VII. g. 1642.2 Za nas je ovdje važno, da se u tom ugovoru spominje pristanak na tu prodaju i od strane četvorice od štitnika sinova i kćeri tada pok. Gjiva Frana Gundulića i žive supruge mu Nike (,.... Tuttores seu Maior pars Tuttor(um) filior(um) et filia- rum) dictor(um) q. Ser Joannis et Nicch(aje Juga- liu(m)....“). Kada su se rodile ove kćeri pjesniku oženjenu u god. 1628., to ne znamo. Druga je vijest, o jednoj od ove dvije njegove kćeri, ova: Dneva 18. VIII. g. 1637. braća Šiško i Mato Gundulići, pošto je sestra im Mada čvrsto odlučila posvetiti se Božjoj službi i obući se koludricom u dubrovačkom manastiru franjevaka »Sv. Klare«, obvezali su se, da će joj u pomoć uzdržavanja, dok je živa, doprinašati godišnje skupa dukata 15 ,de grossis 40 pro ducato“, i tom su obavezom vezali sve svoje po- sjede,* a za tu su obavezu dobili dopuštenje od Velikog Vijeća dneva 26. VIII. g. 1657.“ U ovom predmetu važna je za nas i sjednica Maloga Vijeća dneva 14. V. g. 1660.* Tada su bila izabrata tri plemića ,olicijala“, da ,secunđum ordines“ podijele megju tri brata Gundulića, pjesnikove sinove ; Frana, Šiška i Mata, sve njihove posjede, nakon po- datog uoblaštenja od Vijeća Umoljenih istog. toga dana.* I malo dana kasnije, na dan, 22. V, bude u službenu knjigu dubrovačke kancelarije unesen spis o izvršenoj * toj podjeli.“ Ova je podjela za nas znamenita, jer se tu, izmegju ostaloga," pominju i dvije sestre, kćeri pjesnikove, obje koludrice, i to ona gore pomenuta »klarisa“ i još druga. Pri podjeli odredilo se i usta- novilo ovo: Pjesnikov sin Šiško držan je da isplaćuje, osim nekih drugih svota drugim osobama, svojoj sestri koludrici ,Sor Frančeski“ u dubrov. manastiru bene- diktinaka ,Sv. Šimuna“, dok bude živa, godišnje du- kata 10. Jednaku godišnju svotu držan je, osim nekih drugih svota drugim osobama, brat mu Mato ispla- Ćivati drugoj im sestri koludrici ,Sor Agati“ u dubrov, manastiru franjevaka (,klarisa“) ,Sv. Klare“. Treći brat Franjo isplaćivat će, osim nekih drugih svota drugim osobama, godišnje dukata 5 pomenutoj sestri im .Sor Frančeski“ te dukata 5 drugoj sestri ,Sor Agati“, za njihova života. I ovim obvezama godišnjih doprinosa teretila su se njihova sva bića, koja su ih ovom podjelom dopala. “Iz ovog spisa o podjeli vidimo, da je od ovih dviju sestara ona, kojoj krsno ime bješe ,Mada“, to ime zamijenila redovničkim ,Sor Agata“. Kako je drugoj sestri, koludrici ,Sor Frančeski“, bilo prije ioga krsno ime, ne znamo. Ovo je, što do sada znamo, posljednji arhivski trag o njima... Jesu li one obje doživjele i veliki potres dneva 6. IV. g. 1667.?* Moguće je, da jesu, a moguće je i to, da ga preživjele nijesu. Znamo sva- kako, da u onoj groznoj katastroii svin osam kolu- dričkih manastira“ propadoše, jer se što srušiše, što izgorješe, poklopivši ili zadušivši ništa manje do šes- deset koludrica. Rdgjaka ovim pjesnikovim kćer.ma, imenom Ora (Ursula), kći Frana Petra Lukarevića i Marije Gun- dulić, pjesnikove sestre, udala se je g. 1643. za Šimuna Mata Getaldića, koji je za onog velikog potresa, u “180 fa s 9