Ks (i POSTARINA_ PLAĆENA Broj 43 Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor »Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić. Dubrovnik SEDMIČNI INFORMATIVNI | 31. oktobra 1925. i PRIVREDNI GLASNIK Godišnja pretplata 80 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara. o —Plativo i utuživo u Dubrovniku. BA Pojedini broj Din. 1:50 God. 2. — Oglasi po tarifi. u Poslije triumfalnog puta našeg Kralja i Kraljice .p9 Crnoj Gori i Primorju, slušali smo sa zadovolj- stvom kako je grad Split riješio da čim skorije po- digne dostojan spomenik velikome oslobodiocu Krelju Petru, te tako da bude, poslije Dubrovnika, prvi na Primorju koji će se odužiti Slavnoj uspomeni naj- većeg našeg dobrotvora. Malo dana docnije čitali smo kako je naš veliki" nacionalni urajetnik tvorac divnog spomenika Kralju Petru u Dubrovniku g. Ivan Meštrović Tazgovarao o ideji da se na Jadranu podigne spomenik Oslobogjenja našeg mora, i tom prilikom da je pominjan veličan- stven originalno zamišljen svjetionik u vezi sa split- skom digom, koji bi trebalo da se podigne prilozima cijelog našeg naroda iz Cijele države. Ideja najvećeg našeg umjetnika veoma nam se svidjela, uprav nas oduševila. — Vjerujući da će je i cio narod primiti sa oduševljenjem, stadosmo: razmiš- ljati o najboljem načinu kako bi se prevela u djelo. Ali prije nego o tome iznesemo naše misli, od potrebe je jedno prethodfio objašnjenje. Namjera Splita grada da podigne spomenik Kralju Petru nema se miješati sa idejom da cio naš narod podigne spomenik oslobogjenom moru. Tu se radi o dva različita spomenika: 1. Spomenik Kralju Petru, koji će zahvalni i ponositi Split podići Kralju Oslo- bodiocu, suis _expensis, kao što jeobičd;. 2. Spomenik Siobode Našega Mora, koji će Cijeli narod i država podignuti na Jadranu, a na mjestu koje najbolje od- govara samoj ideji takvog spomenika. Koje je to mjesto? — Ono koje se nalazi sasvim nad debelim otvorenim morem, dominira nad pučinom, snjom se razgovara, bori i savlagjuje je. Nikakav Zalijev, nikakvo mjesto bez savršeno otvorenog hori- zonta gdje se nebo sa morem sastaje ne može biti uzeto u obzir. Zatim, mjesto Spomenika mora biti vezano sa krajem koji ima najviše značenja u vezi sa morem i sa slobodom. Svako razuman složiće se sa ovim uslovima. Stoga je suvišno opravdavati ih i objašnjavati. Jer kao što neće neki grad na rijeci koja se makar i poslije naj- kraćeg puta izlijeva u mcre_ misliti da se tu podigne Spomenik Slobode Mora. spomenik moru, tako što nema smisla podizati ga ni izmegju ostrvlja i brda, gdje more izgleda kao jezero. — Ionda gdje može biti to mjesto na našem Primorju? * Jedino mjesto koje više nego savršeno odgovara svim uslovima to je Dubrovnik. Sam grad i utvrgjenja Dubrovnika na visokoj osječenoj hridi nad beskrajnom morskom pučinom di- van su spomenik sa kojim u vezi genij jednog Me- štrovića stvorio bi Monumentum — sintezu borbe, energije, rada onog brojem malog a velikog značenjem dijela našega naroda, koji je više od hiljadu godina čuvao slobodu mora vijući slobodan ne našim brodo- vima jedan naš barjak; sintezu čežnje, patnja, krvi, umiranja, dok divnom slavom ovjenčan narod dogje do ovog svog mora... Dubrovnik, čiju jaku flotu pominje još car Kon- stantin Porfirogenet, predstavlja i danas najjaču našu trgovačku snagu na moru, jer od 130.000 brodskog prostora što ih cijela naša država ima Dubrovniku pri- padaju 100.000. — Kad se opet povrate veze koje je Austrija presjekla — veze sa Srbijom i Bosnom, odakle je Dubrovnik kroz hiljadu godina dobivao obnovu i i svježu slavensku krv, on će i na moru i na suhu pokazati se dostojnim svoje istorije. Dubrovnik ne mora i neće da bude samo spomenik prošlosti. Lovrjenac, gospodar nad pučinom nedoglednom, tad bijesnim talasima koji se u fantastičnim oblacima bijele pjene odanj odbijaju, predanj padaju, — Bokar u njegovoj blizini, — impozantno utvrgjenje Muo (sv. Ivan) na ulazu u grad a sa pogledom na pučinu, — istočni kraj Lazareta, — hrid na Dančama, — Gorica Sv. Vlaha gdje bješe neprekidno pozdravljan pucnja- vom sa brodova sveti zaštitnik dubrovačke slobode itd. itd. to su kao naročito stvorena mjesta za najveli- čanstveniji spomenik našem oslobogjenom moru. Svako drugo mjesio za takav spomenik bila bi jedna velika neoprostiva i nepopravljiva pogreška, Sa najvećom objektivnošću, iz čiste ljubavi za samu stvar smatrali smo potrebnim ovoliko kazati prije nego li se pristupilo radu oko ostvarivanja idealne umjetnikove zamisli. na ma Buhačev sapun i štetočine na maslinama U zadnjem broju »Dubrovačkog Lista« se je gosp. S. G, osvrnuo na jedno najnovije francusko djelo o buhaču i tom prigodom izjavio, da njemu nije po- znato, da se je iko kod nas bavio uporabom buha- čeva sapuna proti neprijateljima masline. Buhačev sa- pun je jedno posve novo iznašašće, koje još nije do- prlo do naših strana ali je kod nas vrlo dobro poznata smjesa sapuna i buhača koju naši vinogradari upo- trebljavaju proti t. zv. crvu u grožgju. Što se tiče naj- pogibeljnijeg štetočine na maslinama, onog, koji nam više puta uništava cijeli rod, naime t. z. crva u mesu ili maslinove mušice (Dacus obae), proti ovoj treba se boriti sa arsenom i melasom, kako što sam opisao u mojoj knjizi ,Uzgoj maslina“ (dobavlja se kod Za- družnog Saveza u Splitu), Proti ovom crvu borba sa buhačevim sapunom ne bi bila uspješna. Isto tako bi bi bila vrlo teška borba sa buhačevim sapunom i proti maslinovoj grizlici, ta ko bi bio u stanju da poprska sve svoje masline bar dva puia na godini sa rastopi- nom buhačeva sapuna? Svakako ko ima dosta masli- novih stabala mogao bi da pokuša na svojim masli- njacima, moguće već dojduće godine, kada će po svoj prilici biti nešto više roda na maslinama. Marko Marčić. | Teške prilike na Šipanu. Pišu nam iz Luke Šipanjske: Starci se skoro ne sjećaju ovakove crne zime na Šipanu: Krupa uništila vinograde, što krupi izbjeglo, to peronospora opalila. Maslinu neprikladna vremena još u cvatnji uništilo, pa mlinice ne će ni promljeti, a uljarnica će to žljea gore paljetkovanja zgnječiti. Nitko ne će imati za do- maću potrebu ni za tri mjeseca. Narod će se zadovo- ljiti i navarnim zeljem, jer je malo onih, da im je preostalo ulja od prošle godine. Lov srgjela žalostan, nijesu se dobro i najeli, a kamoli za doma posolili. Duga dosta, pa na novo u dug. Vala je zbilja kuku i pomagaj! Sreća je, da su domaći vjerovnici čestita ćeljad, pa razumiju i ramenima uzdižu. Al je sve to dobro dok i njima ne dogori luč do noksla. Izmegju svih zla, eto i ove, da je Uprava Jadranske Plovidbe promjenila orar za zimsku sezonu. Do sada, kad se i barkam išlo, imali smo parobrod dnevno po dva puta Pobuna Riječana obvezanih na službu galije 1438. godine. Napisao Ant. Vučetić. Dubrovnik pred god. 1438 bijaše na vrhuncu svoga bogatstva imoći. K tome doprinese mnogo Gjor- gje Branković, srpski despot, s kojim su Dubrovčani bili u vrlo dobru prijateljstvu. Kad Gjorgje stupi na vladu 1427. god., on dade Dubrovčanima u zakup vrlo bogate rudnike srebra i zlata Novogbrda, Janjeva i Kratova, iz kojih oni sticahu veliko bogatstvo (dok mu Murat 1439 ne osvoji veći dio Srbije i Novobrdo) te Filip de Diversis 1484 pripovijeda da je u njegovo doba u Dubrovniku i Predgragjima bilo 40 hiljada sta- novnika, a trgovina u velike Cvjetaše. Za navale Mu- rata Gjorgje bježaše pred Turcima i mjeseca jula 1440 dogje u Dubrovnik, gdje ga Dubrovčani primiše sa velikim počastima. ia Ali za ovom sjajnom slikom pojavlja se vrlo tamna sjena 1437, to jest strašna i vrlo Žestoka kuga, uslijed koje u sama tri mjeseca opusti cio grad koji Postane samo simulacrum civitatis, (sjena grada) kako kaže jedna stara knjiga. To prouzroči očajan bijes pu- čanstva, U ono vrijeme kuge vlada bijaše povjerena desetorici senatora. Ali od ove desetorice ne preživi nego jedan, na što grad pade u anarhiju, dok trgovina Pretrpi veliku štetu. Istina da veliko vijeće bijaše pri- Pisalo oslobogjenje od kuge molbama svetoga Ivana Krstitelja, jer zakonom od 13. novembra 1347 odredi Za nastajna vremena za dne 24, juna, dan posvećen svecu, javni zahvalni ophod i u tome zakonu on zove sv. Ivana Krstitelja tajnikom Isukrstovim (secretario del nostro Giesa Xristo Messer San Giovanni Battista); ali još 1438 pojavi se neposlušnost jednog dijela pu- čanstva prema naregjenjima vlade, jer se nekoliko ljudi iz Rijeke pobuni i opriječi oružjem slugama vladinim koje bijahu došle da ih povedu u službu na galije, koje su imale biti oružane, kako je zabilježeno u knjizi Lamenta de Foris te godine dubrovačkog arhiva. Možda zbog toga što su Mlećići bili kod rta Lo- višta na Ratu zaplijenili jednu dubrovačku lagju krcatu soli, zbog gusara i drugih razloga senat bijaše mje- seca jula 1437 odredio da oruža nekoliko galija ili brigandina, da stražare po moru i u tu svrhu toga mjeseca pošalje svoje sluge u Rijeku, t. j. u Rožato i u Komolac, da povedu nekoliko Riječana na te bro- dove u službu. Kad vladini zduri dogjoše u Rijeku i navijsstiše ljudima ovo vladino naregjenje, pobuniše se protiv njih desetorica Riječana, t. j. Bogavac, Bu- disalić, Bogdan njegov brat, Bogdan Magudović, Bo- geta njegov brat, Nikola Radovanović, Gjivko njegov brat, Marko Radičević, Marko Radetić, Petar Vlatković i Maroje Marković i još drugi drugi a ostali se raz- bjegoše tamo amo a njihove žene u dogovoru s njima ne htjedoše zdurima izdati gdje se nalaze njihovi mu- ževi tako da se može reći, da ta sela bijahu otkazala očito ili prekriveno, poslušnost vladi. Istragu o ovoj pobuni knez sa dva vijećnika za- vede 4 avgusta 1438 i nastavi je 7, 12 i 13 istog mj. Marko Prodasić, kaznac, pozvan od kneza da prijavi krivce, imenuje gore zabilježenu desetoricu a ostale zduri nijesu poznali ili vigjeli. Marko zdur kaže: Kad zduri bijahu ubvatili brata Marka Radićevića, da ga odvedu na galiju i kad nje- gov brat vikaše za pomoć, nadogjoše majka i brat Marko i gagjajući kamenjem zdure, oteše silom iz nji- hovih ruku Markova brata, a kad zduri dogjoše do Markove kuće, Marko izvadi. nož protiv njih i reče: Ja ću učiniti dva komada od onoga, koji stupi naprijed. Viada mletačka, koja je jača dva puta nego dubrovačka, ne čini na silu ići svoje ljude bez plate, a ja sam spravan ne ići bez plate. Zatim pripovjedi ovo: Kad zduri dogjoše u Rožat tražeći one, kojima bijaše na- regjeno, da otidu u galiju, ne nagjoše nijednoga od njih osvem žena i drugih članova porodice, a žene upitane, gdje su njihovi muževi, odgovoriše, da su neki otišli ovamo, a neki onamo. Kad zduri htjedoše odnijeti zaloge od svih onih, koji ne bijahu otišli na galije, a bijahu zato primili naregjenje, dogjoše oni koji su prijavljeni, kao gore, i drugi, za koje kaže, da ih ne pozna i stadoše progoniti noževima, strijelicama, kopljima i kamenicama zdure i sina podkneza Rijeke i kaznaca tako, da oteše zdurima jedan nož a ovi nji- ma drugi nož i dogodi se taka borba, da zduri ne mogoše odnijeti nikakva zaloga i jedva uspješe, da uteku. -