POSTARINA PLAĆENA: Broj 47. SEDMIČNI INFORMA Ga TIVNI | PRIVREDNI GLASNIK God. 2. Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor »Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 28. novembra 1925. Godišnja pretplata 80 Dinara. — Za inozemstvo 206 Dinara. — Plativo i utuživo u Dubrovniku. — i Prvi decembra. Ovo je naš najveći narodni i državni praznik. Toga dana do teda rasparčani i potlačeni djelovi našeg naroda stopiše se u jednu cjelinu, a tim ujedinjenjem cjelokupan narod, nakon vjekovnih patnja i borbi, ulazi u život kao samostalan iaktor sa mogućnošću da raz- vije i izrazi sve svoje rasne snage i osebine. U istoriji našeg naroda, od prvih početaka do- seljenja na jug pa sve do naših dana, izbijala je u raznim formama težnja za okupljanjem svih djelova i njihovim organizovanjem u državnu zajednicu, Pa iako su razni pokušaji morali da se lome o jače snage | neprijateljskih osvajača i Zavojevača, tako da smo pred samo ujedinjerije prestavljali sedam raznih političko - Pravnih područja, te premda je za postignuće našeg ujedinja bio preduvjet slom triju starih i moćnih ve- . lesila, ipak kroz cijelo vrieme naše vjekovne podi- jeljemosti nikad nije sasvim isčezla niti je bila brisana iz duše narodne misao jedinstva narodnog, koju je podržsvao ne samo jedan jezik, nego i jedna tradicija, prenošena od geheracije do generacije narodnom pjes- mom jednako kroz sve djelove ovog naroda. Pa baš na toj vezi i snazi narodne duše i slomili su svi po- kušaji umjetnog diferenciranja i stvaranja konačne podvojenosti megju pojedinim narodnim plemenima, što se s protivnih strana dobro shvatilo kao jedini način, kojim bise moglo onemogućiti naše ujedinjenje i oslo- bogjenje. Svi smo mi još živi svjedoci kako se je to vješto htjelo da provede, ali zato i otskače sva vido- vitost našeg naroda, koji je umio da osjeti, da je jed. naka svrha stvaranja posebnog ,bosanskog“ jezika i »bosanskog“ naroda, koja je i podvajanju posebnog hr- vatskog od posebnog srpskog naroda. Osjećaj jedinstva i svijest o njegovoj potrebi i veličini nije mogla da bude zbrisana, ona je vječno plantjela, da se u danom času i potpuno ostvari. Prvi decembra je onaj historijski datum, koji obilježava tu razmegju u našem narodnom životu. Do tada jedan podijeljen 'u nekoliko slabih i malih, od tada jedan jedinstven, moćan i velik. Ujedinili smo se, jer smo jedno i da ostanemo jedno, a u tomu je i snaga i budućnost našega naroda. Zato ovaj blagdan slavimo i slavit ćemo, a iniamo i zašto. Ozdravljenje naših općina. Zahtjev za općinskim izborima. Posijedice komesarijata i njihove uklanjanje. — Kakova treba da budu općinska vijeća. — Ne partizani. neso naiboli srasiani U velikom dijelu dalmatinskih općina već cijeli jedan decenij zamijenjene su redovne općinske uprave i općinska vijeća sa komesarijatom, koji sam kao takav i uz najbolje komesare znači jednu privremenu mjeru, koja prekida iiormalan razvoj općinskog života, a za čijeg je trajanja onemogućeno Obuhvatanje cjelokupnog kompleksa općinskih problema i njihovo riješavanje na jednoj široj osnovi. Ako imamo u vidu nm. pr. dubrovačku općinu jasno je da sene može ni pomiš- ljati na jedan opsežan komunalni program, koji nam se nameće, ako se ne potraže mogućnosti i ako sene nagje načina za sklapanje jednog općinskog zajma, kojim bi se našla srestva za njegovo izvogjenje. A ko- mesarijat ne samo šio ze može da se upusti u takove odluke, nego.i kad bi mogao ne bi uspio, jer bi mu u najmaniu ruku falilo ono povjerenje, bez kojeg se ti poslovi i ne mogu obaviti. Zato zahtjev za općinskim izborima, koji se sađa čuje od svih naših političkih stranaka, nije samo jedna popularna parola, nego to je odraz nužde, koja se nametla sadanjim stanjem u našim općinama, sa kojim, svi mi osjećamo, treba da se što brže prekine, jer inače naša miesta zagušit će se u potpunom ukočenju i zastoju. I Uz uklanjanje komesarijata za život i napredak općina jednako je važan problem izbora i sastava prvih općinskih vijeća, koji će voditi općine nakon prestanka ovog stanja. Jer ne radi se o običnim prilikama, gdje se započeto nastavlja i nadogregjuje, nego se radi o obnavljanju jedne ruševine, pa ako se ne nagju dobri majstori, nova zgrada neće se Sazidalti, a ako se i sa. zida zbog svojeg lošeg gragjenja brzo će popucati, a lako će se i posve rasuti. Kroz kratko vrijeme treba nadoknaditi ono što se je više od deset Bodina pro- pustilo, treba podignuti ono što se zapustilo, treba Posvršavati ono što se odlagalo. Zato će Općinski iz- bori za naše općinare biti jedna velika kušnja zrelosti #4 njihovog Shvatanja važnosti ovog pitanja i poznavanja ljudi, koji su kadri da ga riješe. 1 Mi smo u našem. listu više puta i Opširno pri- “ kazivali i obrazlagali potrebu da se Ovaj problem ne ' komplicira unošenjem onih momenata, koji stvarno nemaju s njime nikakve zdrave veze, mi smo uvijek. isticali, da komunalnu politiku treba strogo dijeliti i razlikovati od partijske politike, koja nema što da traži pa zato je bez ikakve svrhe u općini, ako se hoće da općina bude upravljana prama interesima njemug raz. voja i napretka. Zato smo uvijek naglašavali, da rije- šenje ovog problema leži u okupljanju, saradnji i Oglasi po tarifi. ' izboru najboljih ljudi, koje imamo u svojoj sredini. a. se pri tom pozivaliina primjer Splita, iz kojeg u tom pogledu možemo mnogo da naučimo. I da smo na ispravnom putu u tom nas uvjerava mnogo činjenica.“ Danas možemo m. pr. da sa zadovoljstvom citiramo zaključak jedne političke partije, donešen ugeplitu, a s kojim će se vjerojatno sve tamošnje stranke potpuno saglasiti. Taj zaključak glasi: ,Upravni odbor demo- kratske stranke u splitskoj oblasti, u namjeri [da sivori jednu načelnu platiormu, na kojoj demokratska, anka ima udesiti svoj rad i nastojanja pri skorim: općinskim Natiziranje ribanja pod republikom dubrovač. kom u stonjskim solilam i stonj. Mladinama. Naša slavna republika dubrovačka imala je mnogo mjesta uz Ššoju obalu, gdje se nije smjelo pustopašno ribati na OpNE štetu ribarstva. Za veću sjegurnost ona je takova mje$te podlagala pažnji knezovima, bisku- Pima i arćibiskupima, u koliko su ovi predjeli bili u njihovoj blizini. Bez dozvole ovih u dotičnim polo- žajima nitko nije stio zaribati. Izmegju takovih mjesta, Banje < Bistrini u Malostonjskom za- m oMladinama i u Rijeci dubrovačkoj vezu sa stonjskim Mladinama dolaze i stonjska seli Uopće je naša repuplika budno pazila na ovu bogatu granu gospodarstva, biva ribarstvo, što nam najbolje svjedoče njezini zakoni i naredbe, te se na to odnašaju. Ali nije samo pazila, da se ribanje vrši u zedu nesmetano od ikoga, da li je pazila i na ri- barske alate. E * * Današnja državna solila u Stonu bila su naprav- ljena od slavne dubrovačke republike još u četrnajes- tom vijeku.“ < S = Ta su solila bila od velike koristi repuplici. Dubrovčani su prodavali so sa stonjskih solila susjed- nim stanovnicima : Hercegovcima, Bošnjacima, Nere- tvanima, Omišanima, pa se je čak izvažala i do Ulcinja. .Mnogo bi ljudi bilo zaposlenih od aprila pa do svrhe septembra, dok bi se so pravila, a kroz cijelu godinu bilo je stalnih činovnika, te bi se brinuli koliko u vrijeme pravljenja soli, toliko po svu godinu pri * Stara solila su bila i prije nego je dubr. ređublika do- bila u svoju vlast Ston, i to baš gdje su danas Lužine. a tiba slobodno se mriješti i goji,. prodaji i raspačavanju soli. Nije puplika čemu nam najbolje dokazuju razne i česte naredbe u Libri Viridis i Libri Crocei naše mudre repuplike. Solila su napravljena sa južne strane grada Stona, a graniče morem 'stonj. Mladina, od kojih ih odvaja čvrsti zid u živo ogragjen, na mjesta iza, zida nasap zemlje, pa opet zidom u suho, što u solila odgovara. Morte u solila ulazi na više mjesta kroz naročita vrata zato napravljena, koja se mogu po volji otvarati i zatvarati. Stonjske Mlađine zove narod Kanal ili bolje zaljev od Bredaca do Stona. To jeggaki krasni fjord, da mu se čeljade ne može nadiviti; ljepšeg mu para na našemu Jadranu. nema. On prodire izmegju brda Supavo i Popine, oboja pokrivena sitnogoricom i kitnjim borima tako da za oplime vidimo granje kitnjastih bora, guste trišlje, mrče (mirte) i česvine, da pod morem ostaju. Pa dok ptice pjevice nad ovim gnijezda viju, istodobno za oplime ribe na njima klju- caju njihov plod i traže na njima razne insekte sebi dakle čuda, da je re- “ za hranu. Sa obronaka ovih brda voda donaša u more humusa, koji oplodjuje morsko dno; donaša raznih insekta i njihovih čahurica, gusjenica za kojima se ribe jagmu. To je najveći razlog, da su stonjske Mla- dine od pamtivijeka obilovale svakovrsnom ribom, a osobito cipolima, ovratam, smudutima, grbovima (korbam), trigljam i drugim ribam. Gera i bukava nema. O jeguljam i grujima neću ni spominjati, jer ima ta- kovih eksemplara, da im se čeljade divi. A što da rečemo o pešima ili glavočima, što svoje stanove (duhe) prave u glibu, a to su obični oni žudiji (Gobius cru- entatus) i travaši (Gobius ophiocephalus), ovih je puna Mladina. Stonjske Mladine daju najbolji dokaz, da su šume korisne ribarstvu. U ove predjele sakuplja se mnoštvo d posvećivala osobitu, pažnju vrhu solila, o' riba, tudar se mirno mriješte, rastu i gom *' obilnoj i mirnoj paši. U stoniske Mladine pa Tviše strana , žive vode, i to: Potok Darka, Mala i v a voda, te| voda sa grackog vodovoda, koji neprestallo teče. . Pošto more u solila ulazi iz Mladina na viš mjesta, to morem ugje u solila mnoštvo ribe. Tamo ribe nagju još više hrane, jer za pravljenja soli nastaje u paladam i guvnima te službenicam mnogo hradivih tvari, koje su postale od izginulih raka, gambora, obrvana, te raznih kukaca i njihovih ličinaka, što se na brijegovima nalaze, a odatle ih vođa u solila za- naša. Sve ovo daje ribam obilnu hranu. Viši stepen slanoće, što riba u solilam nagje, akogati'za kraće vri- jeme, dok se ne izravna slanećom mora sije ribi osgdi bitu tečnost. U solilam riba, kroz kratko vrijeme, 8-2 goji se, poraste i steče nevjerojatnu pretilinu. Od obil- nosti ribe u Mladinama zavisila je obilnost ribe u so- lilam. Za vrijeme vladanja repuplike dubrovačke nitko nije smio ribati u Mladinama bez dozvole stonjskog kneza, ili stonjskog biskupa. To je bilo izričito za njih zakonom ustanovljero. > Kad bi se Ovimw prolitjelo lijepe ribe, zdur bi se trknuo do Brodaca i naredio onim, te su se bavili . ribanjem, da donesu biskupu, ili knezu totiko i toliko ribe, pa i vrsti po njihovoj volji; to bi u čas bilo, jer su ribari išli ko u Božji vrt. Premda je opstojala naredba od vlade koliko pripada od ulovljene ribe biskupu ili knezu, to bi ribari dali njima na volju, a njima bi isto ostao deblji kraj. Pravo dakle na ri- banje u Mladinama pripadalo je stonjskomu biskupu, ili knezu. Strogo se je na to pazilo, te bi se koga ulovilo ili bi bio tužen, da bez dozvole rečenih gos- podara lovi ribu, bio bi strogo pedepsan glebom, a drugi put globom i tamnicom. Dok je u Mladinama bilo strogo zabranjeno u solilam su ribali slobodno 5 zo My nee