| POSTARINA PLAĆENA

i S AR SR SAGE i
jet m 3 >



Kk S






























(Broj 49.

SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK



God. 2.



I Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“

(Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik





Gođišnja pretplata 80 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara.
— Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Oglasi po tarifi.





| Proslava hiljadugodišnjice.

Dan2s i sutra obavit će se se i u našem gradu
\svečana proslava hiljađugodišnjice krunisanja hrvatskog
(kralja Tomislava. Mi smo o značenju ove proslave
pisali u uvodniku jednog od brojeva prošlog mjeseca.
Naš narod, sada u cjelini ujedinjen i samoslalan,

o\sjeća se svih znamenitih datuma u svojoj istoriji, kad
(se ispoljavala težnja i nastojanje za stvaranjem državne
(samostalnosti i okupljanjem  rastavljenih narodnih di-
 ljelova, jer se u tom sjećanju i slavljenju učvršćuje i.
(produbljuje svijest o vrijednosti i veličini jugoslaven-
skog jedinstva i slobode, koju sme vjekovnim borba-
(ma i stradanjima konačno izvojštili. Jedan je od tih

| historijskih datuma i krunisanje kralja Tomislava, a

. on je tim značajniji što se odigrao pred punu hiljadu
(godina. A misao, koja u tom aktu dolazi do izražaja,
. i ako je bila kroz punih deset vjekova gušena i suz-
\bijana, ali nikada sasvim izbrisana, doživjela je svoj
oiriumi u aktu 1. decembra, koji označuje završetak
(posebnih pregnuća i nastojanja uvijek u istom pravcu,
Ji

a početak nove, bolje i sretnije epohe u životu našeg
jedinstvenog naroda. U tom duhu i u krugu tih misli
trebalo je općenito proslaviti ovaj historijski datum,



ali ova proslava na mnogim mjestima izgubila je na

vojoj značajnosti, jer je bilo pokušaja, da joj se dađe

 iznačenje, koje njezinu vrijednost i smanjuje i snizuje,
opa zato mjesto opće narodne manifestacije u mnogim

mjestima došlo je do svakovrsnih priredaba, koje su
proslavi mogle samo da maškode, a io tim više što
e je često unosila i političko-partijska tendencija, koja
e kod ovakovih akcija uvijek u najmanju ruku pot-
puno neumjesna. I u našem gradu bilo je različitih
proslava, a ovu sadanju priregjuje odbor svih partija.
U pripremama je izbilo mnogo poteškoća, koje su
odraz raznih bolesnih pojava u našem javnom životu,
li ipak uspjelo je da se do kraja izdrži i skupno na-
tupi. Naše gragjansivo odat će dakle jednođušno po-
ast uspomeni kralja Tomislava, koja će ga pravilno
hvaćena još jače učvrstiti u ljubavi prama državi i u
danosti narodnom jedinstvu. S tim mislima i mi do-

 (čekujemo i pozdravljamo ovu svečanost.

i2, decemtta 1925.

gj Isušenje skadarskog jezera. ž

Skadarsko jezero je dugačko oko 45, a široko
ljeti oko 12 kilometara. Srednja mu je dubina pri o-
bičnom stanju vode 12 metara. Svoju vodu dobiva
s okolnih planina rijekama Moračom, Zetom, Cijevnom,
Sitnicom, Rijekom Crnojevića, Karatunom, Oraovšti-
com, Crmicom, Iz njega se suvišna voda izlijeva samo
rijekom Bojanom u Jadransko more.

Kad nadogju za vrijeme jesenjih i proljetnih kiša
spomenute rijeke površina se jezera znatno podiže,
tako da njegova vođa poplavi nadaleko od obale okolnu
ravnicu. Ove poplave se stalno dešavaju, jer rijeka
Bojana ne može da odvodi svu vodu koja utječe u
jezera, budući sve rijeke, koje u njega utiču, donose
sa sobom sa okolnih planina cgromne količine pijeska,
zemlje i mulja i sve to talože na dno jezera. Zbog
toga se dno jezera stalno diže i time prouzrokuje sve
veće i veće poplave. Mnoge njive, koje su se pred 50
godina obragjivale, danas se nalaze stalno pod vodom,
dubokom 35—4 metra. Mnogi su dapače zadržali pravo
vlasništva nad vrbom, koja im je jedina još ostala
nad vodom povrh njihovog zemljišta.

Drugi je uzrok sve većim poplavama Skadarskog
jezera Bojana. Na samom izvoru njezinom iz jezera,
skadarski ribari prave čitave barikade radi hvatanja
skakavice (cipola), te se time na samom izvoru zadr-
žaje mulj, zemlju i pijesak, koji sa svoje strane opet
podižu korito Bojane.

Pred sto godina rijeka je Drin za vrijeme jedne
poplave promijenila svoje pravo prvobiino korito i o-
krenula sasvim novim putem, kojim od to doba većim
dijelom svoje vode još i dan danas teče pravo u Bo-
janu gotovo utičući u nju pod pravim kutom, To je

takozvana rijeka Drinjača. To čini, da se velika koli-

čina pijeska i drugoga nanosa nakuplja u koritu Bo-
jane. Sem toga u izvjesnim prilikama, kada vođa na-
dogje za vrijeme velikih kiša, Drin tako reći zaustav-
lja tok rijeke Bojane i vraća joj čal: vodu natrag u
jezero. To isto se dešava i sa rijekom Kir, koja utječe
u Bojanu. | da nema ništa drugo već ta bi sama či-

njenica bila dovoljna, pa da se skađarsko jezero sve
više i više diže i širi.

U tome su u glavnome najvažniji uzroci ogrom-
nih šteta, koje skadarsko jezero nanosi svojim  po-
plavama.

Za riješenje ovog važnog problema predlažu se
dva načina: isušenje skadarskog jezera ili regulisanje
rijeke Bojane. s

Neposredna blizina skadarskog jezera Jadranskom
moru dala je povoda, da se govori o tunelu izmegju
jednog i drugog kao o najzgodnijem načinu riješenja
problema isušivanja skadarskog jezera. i:

Za probijanje tunela ima raznih projekata. Naj-
prije se pomišljalo, da bi se mogao dosta lako pro-
vesti kanal od skađarskog jezera uz rijeku Crmicu do
pod selo Gluvid6. Kanal bi bio dugačak cko 65
kilometara. Odatle bi išao tunel do u Čanjsku luku u

jednom ili do u Luško polje i Popove njive u dru: |

gom pravcu. Put kojim bi se ustanovila vođena veza
izmegju Jadranskog mora i skadarskog jezera bio bi
dugačak oko 13.5—14 kilometara. Za sada u ovom
pravcu postoje dvijevarijante: Vir-Gluvi Do-Čanj-More
i Vir-Gluvi Do-Popove Njive-More. Osim ovih pravaca
postoje još 1 drugi, sa skoro jednakom dužinom.
Prednost tunelskog isušivanja skađarskog jezera
pred regulacijom rijeke Bojane sastoji se 1.) u neza-
visnosti u izvogjenju posla od druge tugje države, jer
se ne bi čekalo riješenje drugoga, od čega je u stvari
i zavisilo sve, što se odnosilo na to pitanje ; 2.) u do-
bijanju vodene snage, koja bi se razvila pri padu je-
zerske vođe prema moru; 3.) u proizvoljnom spušta-

nju jezerske površine; 4.) da bi se isušilo i za obra-

gjivanje osposobilo preko 20.000 hektara prvoklasne
zemlje; 9.) što bi se sanirali malarični krajevi.

Drugi način za riješenje problema isušenja ska-
darskog jezera pretpostavlja kao glavni ključ reguli-
sanje rijeke Bojane. Sa regulacijom rijeke Bojane po-
vršina jezera bi se snizila za 3—4 metra. Još je bivša
Kraljevina Crnagora više puta preduzimala potrebne





| Prof. Antun Vučetić.

u spomen navršenja 80 godina od njegova rogjenja.
Umni, zaslužni, i u svakom pogledu vrli i čes-
iti profesur, g. Antun Vučetić, vrši 18. o. mj. osam-
deset godina života, posvećena samo nauci, familiji,
lodnom mjestu, narodu svome i odgoju brojnih svojih
odičenika od kojih su mnogi, kao državni činovnici,
Već od nekoliko vremena u mirovini, daleko od svakog
avnog rada, dok on još uvijek, bez ikakve dalje na-
KMnade, vrši voljno i neumorno svoj zvanični posao,
Nužeći mlagjem naraštaju najboljim živim uzorom čo-
Vjeka starog kova i haraktera, neumorne marljivosti,
line odanosti svojoj dužnosti, bezgranične ljubavi
Odnom mjestu i cjelokupnom svome narodu.

o Svi će pravi Dubrovčani bez razlike znati ovom
Prilikom iskazati g. profesoru svoje dužno poštovanje
o Zahvalnost kao najboljem poznavaocu slavne proš-
Kosti našega grada i starog njegova teritorija, učenici
40 svom nezaboravnom  nastavniku, a »Dubrovački
St« će mu, kao vrlom svom saradniku, namijeniti
Waj članak, iznoseći u njemu u glavnim crtama život

 Odoljuba, i to nadasve radi omih poštov. svojih čita-
(Ca izvan Dubrovnika, koji nijesu dobro upućeni u
i Poipunu važnost i značaj rađa našega g. profesora.

19) *

* * b

Prof. Vučetić je rogjen u Dubrovniku, ali pori-
i lom iz Hercegovine koja je odnjihala pretke i mnogih
"Ui&ih Dubrovčana, od starih do novijih, naših vre-
Nena, Baba njegova, rogjena Hercegovka, bila je od
Irodice Boškovića, koja je dala čuvenog matemati-
4 Zi astronoma, Dubrovčanina Rugjera Boškovića..
Izučio je u Dubrovniku pučku školu (Scuola ele-

djela ovog rijetkog nacionalnog radnika i dičnog |

mentare magiore) kao i gimnaziju; ovu potonju s od-
likom, u Beču je dovršio studije na filozoiskom fakul-
tetu tamošnjeg sveučilišta.

1867.—8. školske god. imenovan je bio suplen.
tom na nižoj reainoj gimnaziji na Korčuli, a 1868.—9.
do 1870.—71. na drž. velikoj realci u Splitu. Na du-
brov. gimnaziji je bio od 1871.—2. do 1882,—3, šk.
god., pa od polovice jam. 1890. do početka avgusta
1903. U Dubrovnik je došao najprije kao suplent.
1872. bio je imenovan pravijem učiteljem, a g. 1879.
dobio je stalnu poivrdu i naslov proiesura. Od g. 1882.
do povratka u Dubrovnik 1890. bio je kotarskim škol-
skim nadzornikom splitskoga kotara.

God. 1920, povjerena mu je bila uprava dubr.
arhiva. Reaktiviran je u službi kao proi. pri realnoj
gimn. u Dubrovniku regentovim ukazom od 17. juna
1921., ostajući i dalje na upravi arhiva, Umirovljen je
svrhom marta 1924. Nakon odlaska proi. Šime Urlića
s uprave dubr, arhiva, proi. Vučetić je ponovo, od okt,
1924. ostao kao besplatni upravnik arhiva, koju službu
i sad vrši željan rada, od kog ne _ može da oipočine,
jer mu on nije umor, no prava potreba života, Još
ćemo spomenuti, da je proi. Vučetić iza propasti Aus-
trije bio šelom vojne cenzure u Dubrovniku sve do
njezina ukinuća.

Kad je g. Vučetić učiteljevao na Korčuli, naš je
jezik, po naredbi. kralj, namjesnika bio nastavni samo
za vjeronauk, geograliju i istoriju, i to samo prvog
semestra, a drugog je ostavljena bila sloboda izbora
učenicima. Gosp. Vučetić, kao pravi sin naroda, pre-
davao je istoriju po naredbi našim jezikom, a kašnje
mu i učenici sami dadoše svoj glas, da nastavi kako
je započeo. Drugi neki profesori, zadrti Talijanaši, ne
htjedoše se držati naredbe: Tad nastaše spletke protiv

našeg profesora, kojih ga riješe dubrovački okružni |

načelnik, dvorski savjetnik pok, Pavo vit. Rešetar. Tad

nije još bilo pokrajinskih školskih vijeća,

Kad g. Vučetić stupi u službu na dubrov. gi-
mnaziji, bijaše već uveden srpsko-hrvatski kao nas-
tavni jezik u prva četiri razreda, i to kao prvi po-
kušaj samo ovdje, a već nigdje drugo u Dalmaciji.
Direktor Josip Peričić i proiesori: Jozo Bona, Pero
Budmani, Luko Zore i naš prof, Vučelić, jedini u ži-
volu od svih spomenutih, nastojahu svijem silama, da
uspije pokušaj sa narodnim jezikom kao nastavnim,
i da mu se zajamči budućnost.

U tim vremenima i prilikama osobiia je bila za-
sluga g. Vučetića, što se je osnovala zaklada za po-

maganje siromašnih, a vrijednih učenika gimnazija,

čim se osigurao potreban broj gjaka i omogućio pri-
stup djeci iz siromašnijih slojeva naroda.
Mnogo je doprinio g. Vučetić i kašnjem osni-

vanju ,Zaklade Gundulić“, kojoj je ostao tajnikom.

sve do svog polaska u Split. U ovom plemenitom i
rodoljubnom rađu mnogo su mu smetale i razne po-
teškoće pravile pristaše talijanske (autonomaške) stranke.
God. 1877. g. prof. Vučetić bi izabrat predsjed-
nikom mjesnog Školskog vijeća i mjesnim školskim
nadzornikom osnovnih škola. Te časti zadrža do g.
1882. Za to vrijeme utemelji zakladu za pomaganje
siromašnih učenika osnovnih škola u Dubrovniku.
God, 1888. kao kotarski školski nadzornik pozva
pokrajinsku učiteljsku konferenciju u Dubrovnik, gdje
mu uspije da ukine krive nastavne osnove za dalmat.

pučke škole pokrajinskog nadzornika Antonija Bakotića. |
Te nove osnove prof. Vučetića, pregledane ponovo na-

kon 6 i nakon 12 godina u kasnijim pokraj. učitelj-
skim konferencijama ostaše u suštini one iste od g. 1888.