Broj 3. SEDMIČNI INFORMATIVNI i PRIVREDNI GLASNIK Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bieiovučić, Dubrovnik 7. februara 1926. Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara. — Plativo i utuživo u Dubrovniku. — Oglasi po tarifi. Njemački turiste na našem Primorju. Odlučna kušuja za naš turizam. Nijemac je poznat kao turista, on grabi svaku zgodu da putuje, obilazi zemlje i gradove. On je me- gju prvim istraživačima u zapuštenim predjelima svih kontinenata, a u zemljama gdje je organizovana turi- stička_ akcija od ukupnog broja putnika Nijemci su redovno na prvim mjestima. I gdjegod dolaze dobro ih se prima i rado očekuje, ne samo zbog obilatog broja, nego jer su i solidni gosti, nijesu raskošni ali su ipak dobri platiše. I na našem primorju megju prvim turistima, koji su se ovdje pojavili, bili su Nijemci u najvećem broju. Odatle i potječe relativno znatna literatura na njemač- zom jeziku o našim krajevima i ljudima, a uslijed toga u prvim akcijama za podizanje holelske industrije koci nas bio je znatan udio baš Nijemaca. Turističko kretanje bilo je ratom prekinuto, pa je iza rata trebalo mnogo toga da se iz nova započinje. Nestalo je predratnih veza i sađanja turistička akcija počela se je samostalno razvijati. Za Nijemce speci- jalno nadošao je i jedan nov momenat; oni ovdje sada dolaze u obzir gotovo isključivo kao gosti, a Prije su bili i direkino interesirani u razvijanju i po- dizanju turizma u ovim krajevima, jer je to bio gotovo više njihov posao i više njihova korist nego naša, pa nz takove uvjete oni su mogli i da shvate i da pod- nose razne poteškoće i manjkavosti, koje prate svaki Prvi početak. Sada je taj razlog za njih prestao da važi i oni se obraćaju našoj zemlji u prvom redu i gotovo jedino u koliko ona privlači širi turistički svijet svo- Jim prirodnim ljepotama i u koliko pruža mogučnosti da se te ljepote udobno-uživaju. Iz statistike podataka o kretanju putnika vidimo da broj Nijemaca, koji posjećuje naše krajeve, poste- peno raste, U Dubrovniku n. pr. bilo ih je 1923. go- dine 283, 1924 g. 711, a 1925. g. — 1376. Svi ovi putnici u većem dijelu potječu iz onih krugova, kod kojih je turistički smisao potpuno razvijen, pa ih je megju njima bio znatan broj javnih i naučnih radnika, umjetnika i publicista. Ovi posljednji ne raznose glas O našem žarkom suncu i vedrom nebu samo živom riječi, nego takegjer 1 u najširim slojevima bude inte- res za naš kraj svojim slikarskim izložbama i cijelim nizom uprav pjesničkih članaka i opisa, kao što je onaj, koji smo u prošlom broju u prevodu donijeli. Prednost je ove publike i u činjenici što ona u znat- nom dijelu dolazi ne ječanput za uvijek, nego da se opet navraća s godine na godinu u onaj kraj, koji zavcli. Nego sada izgleda baš u koliko se to odnosi na njemačku turističku publiku da stojimo pred jed- nom činjenicom, koja bi mogla da bude od predsudne važnosti za cjelokupni razvoj našeg turizma kroz je- dan dulji period. Uslijed mjera talijanske vlade prama njemačkom pučanstvu južnog Tirola povedena je u Njemačkoj jav- nosti jaka akcija za bojkot Italije u svakom pogledu, a u prvom redu za odvraćanje turističke publike od putovanja u Italiju. Računajući sa poznatom odlučnošću Nijemaca svakako se može očekivati da ova akcija ne će ostati bez rezultata. To znači da će jedan veliki dio njemačke turističke publike, koji je do sada posje- ćivao Italiju, sada potražiti nove krajeve i to u prvom . redu na jugu, a tu svakako i mi dolazimo u jakoj mjeri u obzir. Kroz 1924. godinu bilo je u Italiji 835.000 stranaca, koji su ostavili dvije miljarde i 900 milijuna lira, a od toga je bilo 186.000 Nijemaca, koji su osta- vili oko 646 milijona lira ili 3% od+ukupne talijanske ekcnomske bilance. Ovim cilrama ne treba opširnijih komentara i one same govore za sebe, pa se već po njima može suditi o dalekosežnosti njemačke odluke O bojkotu i to ne samo za Italiju, nego i za sve one, koji dolaze u obzir da Italiju zamijene. Mi ne ćemo da proričemo koliko bi od ovog broja moglo da nas zapane, znamo samo da već sada stiže dosta upita i lijepi broj prijava. Vrlo je đakle vjerojatno da idemo u susret živoj i obilnoj turističkoj sezoni, pa da bi ova godina u tom pogledu mogla biti povoljnija od svih dosadanjih. Ali u tom nije ono, na što hoćemo da naročito upozorimo. Turistička akcija ne može i ne smije da računa samo s jednom godinom. Nije toliko vještina nekoga ovdje dovesti, koliko trajno ga uz ovaj kraj vezati i stvoriti stalnog gosta. U tome je glavni problem našeg turizma, tu ima najviše poteškoća i pri tome je po- trebita najživlja saradnja cjelokupne javnosti, a u pr- vom redu onih, koji od promela stranaca imaju direk- tnog interesa. Dolazi vrijeme “da iskoristimo ono is- kustvo našeg postupanja sa češkom publikom, koju smo naibolje upoznali kad smo je dobrim dijelom iz- gubili. Eto, u tome je ova kušnja, koju naš turizam ima da izdrži. Jer ako sada našom krivnjom izgubimo i njemačku publiku, onda će trebati decenija rada, da se podigne ono što bi sada kroz jednu godinu upro- pastili. Mi se nadamo da će kod svih mjerodavnih iaktora biti potrebite svijesti, a mi ćemo kao javno glasilo paziti i registrirati sve ono što mislimo da je od koristi ili od štete za razvoj ove važne grane na. še privrede. Kemijski laboratorij. Važnost i potreba. Brisanje stavke za laboratorij u Dubrovniku 2. Veoma teško se dojmila privrednih krugova vi- jest, da je Ministarstvo Financija, u ime neke štednje, brisalo iz svog ovogodišnjeg budgeta stavku u kojoj je već bio odregjen iznos za jedan kemijski laboratarij pri carinarnici u Dubrovniku 2. Tako Dubrovnik 2, jedina naša luka za prekoocensku trgovinu, ostaje i nadalje bez ove hitne potrebe. Prema tome i unaprijed za robu, koja podleže kemijskom pregledu, moraće se slati uzorak za analizu u Split. Nadležni su već nekoliko puta do sada, od sirane ovdašnjih privrednih krugova, bili temeljito obaviješteni da io znači ne samo gubitak za pojedince, nego naročito veliki udarac proti razvitka trgovine u našoj luci. Ipak važni razlozi nijesu našli pravog odziva kod pozvanih. Za jedan ovakav laboratorij nema se srestava, ali ih ima za podržavanje većeg broja Ministarstva, nego što ih ima jedna British Empire, koja vlada sa pola miljarde naroda ili od Sj. Am. Država, koje danas na privrednom polju drmaju cijelim svijetom. Razumije se, da jedno relativno malo gospodarsko područje sa pretežno primitivnim načinom proizvodnje, kako je slučaj s našom državom, nije u stanju, ni u približnoj mjeri, da zadovolji potrebe tolikih Ministarstva. Buduć je naša država pretežno poljoprivredna, dosljedno je da bi Ministarstvo Poljoprivrede trebalo da bude jedno od glavnih Ministarstva, koje bi obzirom na stanje u kojem se nalazi naša opća privreda, moglo kraj već postojećih vlastitih nadieštva da vrši takogjer Iunkcije nekih srodnia_ Ministarstva, dokidajuć tako brojna nadleštva potonjih. Ovo pretapanje iz više ministarstva u jedno, donijelo bi narodu više nego jednu korist. Megju ostalim to bi istom bila jedna razumna i po- trebita štednja, a drugo, nestalo bi one nepovezanosti u radu izmegju pojedinih ministarstava, čemu u glavnom - treba tražiti uzrok, da se za mnoge neznaine stvari našlo sredstava, dočim nema za tako važne potrebe kao što su hemijski laboratoriji. U stranom svijetu danas se najveća pažnja posvećuje kemijskim laboratorijima. Šta više se odatle očekuje riješenje mnogih teških i zapletenih problema, baš na privrednom polju. Američki privredni svijet ne malo zabrinjuje riješenje dvaju minusa, koji opterećuju amerikansku trgovinu, prvo povišice nadnica radnicima, a drugo osiromašenje, koje je nastupilo 11 svijetu kao posljedica svjetskog rata, revolucije u Ru- Siji i gragjanskog rata u Kini. Kolike je prvo opravdano a posljednje neizbježivo, io se je priteklo znanosti za riješenje, a srce je ove laboratorij, Danas se u Americi u kemijskim laboratorijam prave brojni pokusi da se nagje način i usavrši proizvodnja, tako da gdje je Dubrovačka žena u XUili stoljeću. ; G. Dr. Grga Novak priopćuje u ,Vremenu“ interesantan izvještaj jednog austrijskog delegata iz god. 1775, o društvenom životu u Dubrovniku. Prenosimo neke tačke iz tog izvještaja : Muškarci i žene. Dubrovačke žene vole da se vide, ali to je sve. Većinom su povućene i marljivo rade i vode domazluk. Ako u izvjesno vrijeme izigju u šetnju, čine lo sa svo- jim muževima ili najbližom rodbinom, a bio bi veliki skandal kad bi dozvolile, da im se strani čovjek udvara. Dubrovački vlastelin ne smije da pohagja mlade dje- vojke, osim ako hoće da se ženi. Ali je dozvoljeno da s njima u kući govore gragjani, stranci, koji nisu Plemići, i druge osobe. Taj isti običaj vlada i kod gragjana, tako da se ne dozvoljava da gragjanin po- sjeti gragjanku, ali to može da čini vlastelin. Ovaj čudni običaj osniva se na predrasudi, koja je još čudnija. Vlastela su toliko uvjerena da su čista porjekla, da misle da je nemoguće da bi koja vlasteoska djevojka mogla da pogrješi sa gragjaninom i da je isključeno da bi se koji vlastelin toliko ponizio -i obljubio koju gragjansku djevojku. Dubrovčani kažu da se nikada nije dogodilo da bi vlastelin vjenčao koju gragjansku djevojku. Ja lično nisam to mogao da provjerim. Ali znam — jer je fo stvar koju zna cijeli kraj — da vlastela drže u svojim kućama nekoliko od najljepših djevojaka, najzgodnijih za kućni posao. Ako koji od njihovih kmetova ima lijepu i dražesnu kćer, oni je uzmu k sebi za mlagje. Uzaludno je ako se opire otac, koji dobro zna za pretjeranu Strast, koja se odmah u početku kod gospodara vidi; gospodar, ako drugačije ne može, služi se silom i prijetnjama, i krvet mora da žrtvuje kćer varvarskom tiraninu, koji je on<a zloupo- trebljava. Kad se gospodar djevojke zasiti, uda je za koga od svojih slugu i pokrije sramotne posljedice svog raskalašenog života najsvetijom vezom. Kadikađa, najvećim lukavstvom, puštaju vlastela da se ove dje- vojke, koje su oni obeščastili, po volji šale sa kojim slugom, pa ih onda zateku i prisile da se vjenčaju, i tako prikrivaju silom i prevarom svoje grijehe. Kad se ovo dogodi nastaje javni skandal i svi o tom govore osugjujući. Ali to ne može da spriječi ni arhiepiskop, a vlada o tom ne vodi računa, jer je to i suviše ra- šireno. Žene moraju da šute. Njih uopće cijene malo više od ropkinja, Mlađe djevojke provode po koji sat o praznicima na vratima svojih kuća, ali uz majku i koju drugu postariju ženu. Tu ih se skupi mnogo da razgovaraju, Postoje neke svečanosti izvan grada na koje sva omla- dina ide hrpimice, ali se rijetko vodi ona mješavina, koja se vidi u takvim prilikama u Italiji. Svaki pol čini klasu za sebe i pojedine osobe se mogu da vide, | ali govoriti smiju samo letimice. Na imanjima sjede cijele satove na kojoj terasi, ili na kojem prozoru, i gledaju prolaznike; a nitko se ne bi usudio, da se zaustavi i na dugo razgovora, ako nije bliski rod ili vrlo dobar znanac. Ja ne ću da time kažem, da su mlade Dubrovčanke bez svake moralne mane. Moral dubrovačke žene. Sasvim je jasno, da svaki kraj ima u ovom po- gledu svoje grješke, ali se u Dubrovniku žene bar više čuvaju nego drugdje: slobodno ponašanje žene nije u