POSTARINA PLA Broj 4. S INFORMATIVNE 1 | PRIVREDNI GLASNIK Pojedini broj Din. 1:50 God. 3. Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidcević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 14. februara 1926. Jadi Boke Kotorske. Austrijska vlast pritiskala je Boku Kotorsku kao kakva mora, nije joj dala da slobodno diše, gušeći narodni pokret gušila je ujedno i svaki slobodan e- konomski rad. Jer jedno se ne može od drugoga odi- jeliti, sloboda je Jedna, ona je jedina plodno tlo za svaki rad. Posljedica je toga stanja bila, da je u Boci Ko- torskoj nestalo svake privatne inicijative, s koje je u stara vremena ovaj predio bio poznat. Spomenut ćemo samo borbe Kotorana sa Dubrovčanima o prevlast na moru, njihove veze sa srpskom državom, njihov utje- caj na dvorovima Nemanjića, postepeno širenje grad- ske oblasti na Krivošije i Župu. Sve su to znakovi velike energije, koju Mleci nijesu mogli skršiti inače, nego buneći okolicu protiv gradu. No uza sve to ko- torska mornarica kroz dugo doba mletačke vladavine sjajan je dokaz, kako ni ta sredstva nijesu skršila nu- tarnju snagu i poihvatni duh Kotorana. To je učinila tek austrijska policija. Što je slobodnije disalo, raz- bjeglo se iz Boke, da traži slobode i zaslužbe u da- lekom svijetu, a što je doma ostalo, ušutjelo i čekalo nova vremena. No i ako austrijska vlast nije stvarala život, sama sredstva, kojim se ona očitovala, davala su pučanstvu prilike, da zaradi svagdašnji hljeb. Velika vojnička posada, brojni ratni brodovi, tvrgjave gdje god se o- kreneš, činovnički aparat, policija i finacijske straže, sve je to zahjevalo poslugu, a ta se posluga plaćala, kadgod dobro plaćala. Od toga je pučanstvo živjelo više nego od škrta ploda zemlje. Osim toga bilo je onda mogućnosti zarade i izvan Boke Kotorske. Nijesi samo nalazio Kotorane po brodovima austrijske trgo- vačke flote, već i u dalekom svijetu; poznala je n.pr. jaka naseobina Boko-Kotorana u Carigradu. Oslobogjenje ovomu je učinilo kraj. Nestalo je državne granice prama Crnoj Gori, a s njome i voj- ske, financija i žandarmarije ; tvrgjave se više ne grade, a ne grade ni strateški putevi, kojima je Boka bila isprepletena. Tim je Boka u dva pravca oslobogjena, narodno i oslobogjena čovječji. To je preduslov i za ekomski procvat. No ne mogu se preko noći ukloniti sve posljedice dugotrajna robovanja. Ljudi treba da se priviknu_ ua slobodu, da opet steku samopouzdanje, bez kojega nema rada, a kroz to prijelazno doba tre- balo je misliti, kako će Boka Kotorska živjeti. Boles- nika, kad je ozdravio, ne možeš potjerati ua polje iz sobe da radi, treba mu njege, dok snagu ponovno steče. Takove njege trebalo je i Boci Kotorskoj, a ona je nije dobila. Mješte toga lječnici su je htjeli ozdra- viti velikim željezničkim osnovama, ne pazeći da dok se željeznice izgrade, ima vremena da cijela Boka izumre. Željeznice će se graditi za Boku Kotorsku, o to- mu nema sumnje, to traže veliki državni interesi. U Tivtu će se podići velika luka, i to je sigurno. Ali je vrlo pogriješeno misliti, da će samo tim Boka Ko- torska biti preporogjena.- Ona se može preporoditi samo sitnim radom, koji u svakom kutu Boke stvara mogućnost zarade. Treba dati mornaru, koji je izgubio službu na tršćanskim parobrođima, mogućnost da se zaposli na domaćim, a za ta treba stvoriti mornaricu. Treba dati seljaku prigode, da plodove svoga znoja što bolje unovči te tako ga potaknuti na življi rad. Treba da oni pusti ljetnikovci posuti po krasnim uva- lama Boke Kotorske iznova ožive u redu i smijehu, pa ako hoćete i u plaču, ali da ne budu više turobni i nijemi svjedoci prošlog sjaja. Sve se to može učiniti razmjerno bez velika troška, ali treba imati smisla za život i njegove potrebe, osjećaja za bijedu drugiieh. A toga kod nas nema u onoj mjeri, u kojoj bi trebalo da bude. Primjer nam daju naše državne in- stitucije za promet stranaca. Teško je naći ljepših lje- tovališta do onih, koje ima Boka Kotorska. No do njih treba doći, a željezničke i parobrodarske sveze udešene su tako, kao da se hijelo odbiti stranca od Boke Ko- torske. Jedina Dubrovačka Paroplovidba uzdiži sada jednu prugu, koja po danu putuje Bokom Kotorskom drugi putnički parobrodi putuju tamo po noći. Jednaka je nevolja sa željeznicom: ne samo što putnik treba da čeka na Uskoplju vlak za Ercegnovi, no i vlakovi Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara. — Plativo i utuživo u Dubrovniku. — Oglasi po tarifi. su tako nepristojni, da putnik voli u Dubrovnik pa automobilom ili lagjom u Ercegnovi. Za saobraćaj i ko- načišta putnika nije se dakle kroz 7 godina učinilo a ma baš ništa, a od toga bi mogla imati Boka ogromne koristi, a s njome i Dubrovnik, jer što više siranaca dogje na naše primorje, to će ih se više svratiti i u Dubrovnik, Nerazbor i nemar pokazuje se i u drugom pravcu. Istina, dok ne budu uregjene željezničke sveze, teško je da se trgovina razvija. Ali regbi kao da se čeka da vrijeme i ljudska ruka sruši i ono malo dobra, što je Boci ostalo od austrijskog gospodstva. Što će ona silna spremišta vojničkog erara u Zelenici, zar se ba- rem jedan dio njih ne bi mogao upotrijebiti za trgo- vinu ? Zašto se ne popravljaju cbale i gati, već čeka da ih more odnese pa da ih se poslije iznova gradi sa mnogo većim troškom ? I u pogledu puteva trebalo bi koješta uraditi, premda takav zahtjev izgleda u prvi mah nešto čuđd- novato, kad se znade, koliko je austrijska uprava u tu svrhu potrošila. No to se je radilo jedino u voj- ničke svrhe, ie za to te sveze ne odgovaraju ekonom- skim potrebama Boke Kotorske. Bio je projektiran put Budva-Bar, no kako čujemo potrebna je svota bila brisana u budžetu, premda je ta radnja u svakom po gledu bila opravdana. Znamo, kazati će nam : ima radnja u državi preće potrebe i od kojih se ima očekivati za ekonomiju dr- ževnu više koristi nego od puta Bar-Budva ili gradnje obale u Zelenici ili koje druge javne gradnje u Boci Kotorskoj. No mi ćemo ih upozoriti, da je ma isti na- čin Beč opravdavao svoj stogodišnji nemar prama Dal- maciji. Kadgod bi se štogod tražilo, Beč bi slegao ra- menima i kazivao da ima prećih potreba u državi. Sto godina mu je trebalo, dok se ne osvijesti i ne uvidi, da je pojam prešnosti relativan. prama ekonom- skom stanju pučanstva. Prva je dužnost državne uprave osigurati pučanstvu sredstva za življenje, i gdje tih sredstava nema treba ih stvoriti. Polazeći sa toga sta- novišta, pomoć Boci Kotorskoj prijeka je potreba. Po navljamo, radi se o bolesniku, kojega je oslobogjenje ozdravilo, ali kojemu treba njege da se oporavi, prije nego ga turneš u svijet sa riječima : A sad hajde sam! J.J. STROSSMAYER “ Predavanje J. Najdanović u dubrovačkoj učiteljskoj školi na 4. II. 1926. Mili gosti, danas je ravno 110 godina od kako se rodio najveći ideolog jugoslovenstva: Josip Juraj Strosmajer. Tu centralnu ličnost na političkom, kultur- nom i nacionalnom polju, druge polovice devetnajestog veka, u hrvatskom delu našeg naroda, dao nam je Osek. Njegovo regjenje palo je u najstrašnije doba u Austro-Ugarskoj monarhiji — doba feudalizma, to doba propraća čak i njegovo detinstvo. Nezgode i beđa potstiču na rad ali samo onda kad nisu preterane, kad ima nečega što je u stanju da nas na momente za- kloni od tih. Srećom, i to naglom srećom, naš mali ssečki dečko imao je divnu mater, rodom iz Slavo- nije. Ta prosta žena svojom ljubavlju ga je zaklenjala od strašnoga toga doba, a narodnim pesmama u ča- sovima klonulosti krepila njegova detinska nadanja. Samo njenom uticaju možemo da zahvalimo što smo od oca Nemca dobili u Stresmajeru pravog Jugoslovena. Njoj najviše imamo da zahvalimo što se Strosmajer onoliko istakao za vreme svoga školovanja i svojim isticanjem postao opat bečkoga dvora. Taj boravak na bečkom dvoru sve do 1849 g. od vrlo velikog značaja je za sav docniji njegov politički, kulturno-prosvetni i nacionalni rad. Za vreme njegove mladosti i njegovog bavljenja u Beču, javlja se ilirski pokret, kome ma čelu stoji čuveni Gaj. Pokret je u prvim počecima bio samo jezikovni, radilo se. na reformi jezika i pravopisa, a docnije izaziva narodnosni i politički pokret. 1843 g. ilirski pokret je u Zagrebu obustavljen, ali ban Jelačić, videći u Strosmajeru najboljega nastavljača toga po- kreta, zauzima se za njega kog bečke vlade i Stosma- jer nam 1849 g. dolazi u Djakovo kao biskup. Odmalr po dolasku u Djakovo postaje vogja narodne stranke i centralna ličnost. Pošto je već za vreme svog bavljenja u Beču imao svoje izgragjeno gledište na unutrašnju i spoljašnju politiku, on je ža vreme svoga delanja zastupao izvesne ideje. Cela unutrašnja politika Strosmajerova bila je prožeta idejom narodnog jedinstva u smislu Jugoslo- venskom. Jugoslovenstvo je bilo njegov politički Simbol Vere, u njemu je gledao cilj svega našeg kulturnog i političkog života. Strosmajer je hteo Jugoslovenstvo koje će biti: 1) sinteza sviju jugoslovenskih plemena i 2) u kome će svako pleme morati da žrtvuje nešto od svojih plemenskih osobina. Ovu misao o takvom narodnom Jedinstvu, sa puno iskrenosti, razvija Stros- majer u svojoj velikoj i divnoj propovedi, koju je držao 1882 g., na dan posvete svoje stolne crkve u Djakovu. Evo propovedi: ,Jedinstvo, sloga i ljubav na- šega naroda bila mi je i jest mi i sada jedina i naj- veća želja na ovom svijetu. Ja sam za to jedinstvo za tu slogu i ljubav vazda mislio, vazda radio, pa ma da su me mnogi radi toga krivo sudili i osudili. A za to jedinstvo naroda našeg ja sam pripravan i život svoj žrtvovati. Narod nam je siromašan, biju ga teške nevolje, narod nam ne ima prijatelja, ali svemu će se dati pomoći, ako dogjemo do ljubavi i sloge, ako do- gjemo do jedinstva. I ja kada se budem rastajao sa ovim svijetom poslednja će mi molitva biti za jedinstvo naroda moga... Svemogući Bože smiluj se momu dobromu narodu i ujedini ga!... Ja ne želim drugo nego ući u hladni grob i bez krivice pred Bogom žrtvovati se jedinstvu naroda moga, da bude jedan, kao što je Isus i otac njegov jedan“. Gde ćete većeg slavljenja jedinstva od ovog! Da je samo jedared u životu ovako govorio i da ni- kada ništa nije na tome radio mi bi opet imali prava da ga slavimo kao propovednika Jugoslovenske misli, Ali naš Strosmajer je svoju ideju o narodnom jedin- stvu i praktično primenjivao. Održavao je stalne veze sa vodećim ličnostima Srbije: Knezom Mihajlom, Jo-_ vanom Ristićem i mitropolitom Mihajlom. Pomažući Maticu srpsku u Novom Sadu i srpske pisce materi- jalno on je pokazao koliko je širok i koliko veliki Jugosloven. U svojoj unutrašnjoj politici Strosmajer je imao još jednu ideju vodilju a ta je: verska tolerancija i megjusobna ljubav kao uslov za održanje narodnog jedinstva. Koliko :je ovim idejama učinio za stvaranje ove države pokazuje se, a sigurna sam da će tek da se pokaže u budućim vekovima. U spoljašnjoj politici bio je vogjen u glavnom 1) idejom slovenske solidarnosti, jer jedino, kako je on tačno uvidio, kroz slovensku solidarnost moguće je slovenskim plemenima da se u megjunarodnoj borbi | “održe i 2) idejom autonomije slovenskih i hrišćanskih naroda u Turskoj carevini. U jednom pismu engleskom državniku Gledstonu Strosmajer kaže: ,Takav jedan - sistem samouprave služio bi pravim interesima Turske, a i principima hrišćanstva i civilizacije“. Po. ovim poslednjim idejama vidimo u Strosmajeru širinu kakve