Broj 6 u L SEDMIČNI INFORMATIVNI i PRIVREDNI GLASNIK Pojedini broj Din. 1:50 ist God. 3. Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 97: februara 1926. Godišnja pretplata 60 Dinara. . Za inozemstvo 209 Dinara. — Plativo i utuživo u Dubrovniku. — Oglasi po tarifi. Štampa i život. Mnogo je dobrih akcija, koje zapinju, koje pro- padaju i u kojim rezulati ne odgovaraju uloženom radu i unešenoj spremi sa jednog jedinog razloga: jer im je falio potrebiti interes javnosti. Taj interes omogućuje redovno štampa. Samo su iznimni slučajevi, da neka iisao prodire i da je neka akcija proširuje bez svoje štampe, to su obično akcije više revolucijo- narnog karaktera, one nastaju samo u stanovitom psi- hološkom raspoloženju, koje nadomješta svako pro- pagandističko djelovanje širih razmjera. Ali u redovnom Životu, sa normalnim raspoloženjima i u pitanjima dnevnih potreba, prvi je uvjet za svaki uspjeh zadobi- janje javnosti, jer čim jedno pitanje u javnosti dobije kerakter opće potrebe, općeg zahtjeva ili općeg mišljenja, tad je već njegovo riješenje upućeno najboljim putem. U kuitunom svijetu nije ni potrebito objašnja- vanje o ioj ulozi i funkcije štampe, jer je to svakome očigledno. Svim reformama, svakoj inicijativi daje se preko štampe prvi poistrek, u št 'ampi se sondira teren, štampom se prodire i osvaja. Štampa je takogjer re- gulator i kontrolor svega javnog djelovanja, države, samoupravnih organa, skupina i pojedinaca. Oni koji djeluju polažu račune javnosii preko štampe, a oni, kojih se to djelovanje tiče, traže razjašnjenja, iznose pri- mjetbe i postavljaju zahtjeve opet preko šjampe. Nema svijesnog gragjanina, koji nema svojega lista, da preko njega obaviještava jebude obaviješien. Kod mas je tu još drugčije. Naša javnost još nema dovoljno potrebitog smisla za ovakav način rade, u nas se još vrlo često smatra da je najpamelnije ono što se posviši izmegju četiri zida. Baš zato ni naša štampa još nije mogla da se podigne do one visine, uticaja i vrijednosti, koju općenito ima, a to je baš na štetu i solidne akcije i korisne konirole. Rečeno je ,kucaj i otverit će ti se“. Vrata, kroz koja se sigurmo i otvoreno ulazi, to je bez dvojbe štampa. Drugo su cbilazni putevi, kojim se vrlo često ne dolazi do cilja. Nije dobro u koliko se to dogagja kad se u pitanju i pojedinačni interesi, a po gotovo je za žaliti kad se radi o općim interesima. A mi bi baš u našoj sredini mogli navesti mnogo takovih pri- mjera. Ovej put govorimo općenito, u jednoj zgodi govorit ćemo i konkretno. ) Uregjenje gruške luke. Pitanja, koja ireba riješili. Preti kongres Komora. U lipnju ove godine bil će u Ljubljani kongres Trgovačko-Obriničkih Komora sa ovim dnevnim redom : 1, Naša narodna privreda i pomorstvo; 2. Pomor- ska uprava; 83. Neša spolina trgovina i irgovinska po- litika u vezi sa interesima našeg pomorstva (carinska politka, željeznička larif. politika, slobodne zone, pri- stanične tekse, javna skladišta itd); 4, Unapregjenje našeg pomorstva (subvencije, brode gradnje, izgradnja pristaništa, kabotaža, duga plovidba). U smislu gornjeg drevnog reda, naša Trgovačka- Obrinička Kcmera sazvala je za 7 marta sastanak in- teresovanih, gdje će se raspraviti oslijedećim pitanjima : 1. Da li se ima iražti, da Gruž bude slobodna luka ili se treba ogreničiti na zahtjev da jedan dio luke bude izvan c:rnskcg područja, ili bi možda bilo dosta tražiti sl bodna skladišta ? 2. Da li je potrebno, da premet unutrašnji bude odijeljen «d pron eta sa inozemstvom, tako da za jedan i za drugi bude cdregjen posebni dio luke ? 3. Da li bi Batala — kad bi se uredila — bila Sa mulom i sa Radićevom obelom dostatna za unu. tarnji promet, a «stali dio luke za vanjski promet ? 4. Da li bi se moglo za svihe ratne mornarice TeServirati na Baiali posebni dio obale i koji? 9. Da li bi se uregjujuć Batalu imao upotrijebiti sistem mula ili sistem neprekidne obale ? 6. Da li bi Balala, kad bi se uredila za unutrašnji promet, mogla ina dalje služiti za brodove u raspremi ili bi za to irebalo tražiti- drugo koje mjesto i koje? 7. Da li treba i je li moguće trežiti, kad nova obala pred Križom bude izgrsgjena, da se obala uz željeznicu podijeli tako, da posebna mjesta budu odre. .gjena za drvo, posebna za drugu robu? Gdje bi se imaia smjestiti stovarišta za ugljen ? 8. Da li treba tražiti da se građe hangari i gdje? 9. Smiju li se dopustiti drvene barake uz obalu? 10. Što treba urediti za spriječavanje požara i njegovo suzbijanje ? 11. U koju svrhu bi najshodnije bilo upotrijebiti postojeće državno skladište ? 12. Da li je potrebna izgradnja obale na Kanta- figu i da li se ona ima dalje izragjivati od Kantaliga prama Batahovini ? 13. Da li bi se željeznička stanica mogla smje- stiti na drugom mjestu, gdje i što bi se tim postiglo ? Da li Icžionicu treba odstraniti iz blizine slagališta drva ? 14. Da li se smije dopustili da brodovi budu u- sidreni u luci obzirom na sigurnost prometa ili bi tre- balo urediti da se uzmogne brodove obvezati da idu na usidrenje izvan luke, dok ne vzmognu pristati na obalu? 16. Da li treba obavezali brodove i koje, da uzmu na brod pilota? Da li bi piloti imali biti državni na- mještenici “li društva za to povisštenog od države ? 17. Što bi trebalo učiniti da luka dobije potrebne brodove i sprave za spasavanje brodova ? Treba li to pustiti privatnoj, inicijativi ili treba da lučki ured bude opskrbljen barem sa najpotrebnijim u tu svrhu ? Vodovod, općinska imovina, g. Kisić, g. Koprivica i — ,Dubrovački Lisi“. Naš članak o sporu Kisića sa dubrovačkom op- činom, koji je izašao u prošlom broju, naišao je na veliki interes u cjelokupnom gragjanstvu. Već jei prije bio poznat zaključak opć. upravitelja g. Drobca, kojim Kisićima odobrava stotine hiljada Din., ali se je oče- kivalo kakovu će odluku u toj stvari donijeti županijska oblast. Dogodilo se je baš da gotovo u isto vrijeme pane i presuda vrhovnog suda, koja ruši tužbe Kisića i riješenje vel. župana, kojim se odobrava zaključak općine da se Kisićima isplate hiljade, i to u isti naslov, zbog kojeg je sud odbio tužbu Kisića. Općinare u prvom redu interesuje pitanje hoće li se taj novac isplatiti gg. Kisićima. Težina je cijelog ovog pitanja u tome, što se ovom isplatom ne donosi nikakvo riješenje o samom sporu, koji postoji megju Kisićima i općinom, jer općina sa svoje strane hoće da Kisićima isplati stotine hiljada Dinara, a da Kisiće iim ne obvezuje u bilo kojem pogledu, dok u isto vrijeme sa Kisićima baš zbog toga istog traženja vodi parnice, koje svršavaju nepovoljao za Kisiće, a povoljno za općinu. Kao nezavisan list mi smo smalrali svo- jom dužnošću da prostim registriranjem suhih činjenica upoznamo naše gragjanstvo sa stanjem stvari, pa je taj naš potpuno objektivni prikaz naišao na općenito priznanje. Dvojici se ipak to nije svigjelo: g. Kisiću i g. Koprivici. G. Kisić svojim pismom od 20. II. povratio nam je list radi ,tendencijoznog i istini neodgovarajućeg pisanja“ o ovom sporu, G. Koprivica svojom izjavom u »N. S.« zamjera nam što nijesmo označili da je g. Drobac, a ne on, bio onaj općinski upravitelj, koji je donio odluku, 0 kojoj je riječ u mašem članku, pa on u tome mimo- ilaženju imena opć. upravitelja ,vidi neku svrhu i miš- ljenja je da je ime bivšeg upravitelja hotimice mimo- igjeno, e da bi se onakov postupak pripisao njemu“. Ostavljajući po strani činjenicu, da ovom izjavom g. Koprivica iznosi u javnost da se ne slaže sa odlu- kom bivšeg općinskog upravitelja, ini ćemo samo da se u kratko osvrnemo na ono sumnjičenje obojice gor- nje gospode, kojim bi htjeli da nam predbace neku tendencijoznost. Zbog prostora u listi naš odgovor mora da bude kratak; Prvo svega, u našem članku izjavili smo se izri- čito spremnim da svaku netačnost ispravimo, a g. Kisić samo je ustvrdio da je naše pisanje neistinito, a nije ništa ispravio. A zatim, copetujemo ono što uvijek nagla- šavamo: jedina je tendencija »Dubrovačkog Lista« — opći interes! Ne vodimo ličnu borbu ni za lične svrhe, ne tiče nas se g. Kisić, nego pitanje vođe, ne tiče nas se g. Koprivica, nego naša općina. S tog gledišta po- smatramo sva pitanja, iznosimo naša mišljenja i vo- dimo našu akciju. Zato i jesmo slobodni da osječemo »Ni po babu ni po siričevima“, a da ne vodimo računa komu se to svigja, a komu se ne svigja. Takav stav uzimljemo u svakoj zgodi, tako smo radili u pitanju općinskog komesarijata, poreza, Račićeve ostavštine, elektrike, općinskog tehničkog ureda it. dit d., a tako ćemo i nastaviti. A onomu komu ie io krivo neka slobodno učini što je učinio i g. K'sić, nama to si- gurno ne će biti žao. Na takovim pretplatnicima naš list ne počiva, a i inače (to može g. Kisiću najbolje da posvjedcči rogjeni brat) nijednom našem mjesnom listu po pretplati ruže ne cvjetaju. Ono, što mi dajemo za 60 Din., sami plaćamo preko 60 Din., a valida ni g. Kisić ni niko drugi ne će tražiti, da i našu savjest prigušimo. Dok možemo slobodno, mi ćemo i ustrajati, kad nam to ne bude inoguće, mi ne ćemo kušati da se pod svaku cijenu održimo. (Doznajemo da su ponovno upućeni pregovori iz- megju općine i gg. Kisića da se jednom negodbom = riješe svž sporovi koji megju njima vise. To je jedino . i bila svrha našeg pisania.) Naše ribarsivo. Predavanje u Kr. Pomorskoj Vojnoj Akademiji. U prošli petak držao je u prostorijama kr, Aka- demije u Gružu g. Dr. Krčmar, profesor iste Akade- mije predavanje o ribarstvu za pitomce i oficire ratne mornaiice, te za civilne gragjane (većinom profesore), koji su se rado odazvali učtivu pozivu g. upravitelja one škole. Dvorana je bila dubkom puna, te je pom- njivo bilo saslušano lijepo i učeno predavanje. Gosp. prefesor Dr. Krčmar u kratko, ali sočno, istaknuo je važnost ribarštva, te lizične prilike našega Jadrana: morsko dno, dubine, gustoću i slanost mora, prozirnost i svjellucanje mora, morsku temperaturu, vjetrove i struje. Govorio je o razplogjivanju riba, O hrani riba pići i plaktonima, te naveo neprijstel,e riba i ribarstva i zabranjenih. srestava pri ribarenju. Milo nam je, da je g. proi:sor u svome učenom pre- davanju dotaknuo se dinamita, tih paklenih srestava, koja su se na žalost uz naše obale uobičajila ; punim pravom živo se je na to nabacio. Zatim je svrnuo pažnju na riblje mlijeko. Bio bi nas više zadužio, da je još više govorio o ribljem mlijeku, jer je naš ribar u tome jako konservativac, te pohlepan za ulov istoga, ne osvrćuć se na štetu koliko tim nanaša ribarstvu. Učenu oku g. profesora nije izbjegla ni važnost šuma po naše ribarstvo, što je to veoma korisno da znadu naši primorci. Spomenuo je ribarske lagje, te požalio, da nema takovih prikladnih za lov na širokomu moru, gdje bi jednom bilo potrebno, da se započme ribati, kao što toga biva i kod drugih izobraženih naroda, Lijepo je, al u kratko kao i sve drugo, opisao. neke ribarske sprave kao m. pr. mreže stajačice, potegače, trakie o ulovu srgjela, te migavicu, geraricu, popunicu, parangale, tunje, kogol obični i lagumarni, polandare i th d. Nijesu mu izbjegle ni višve, kao ni osti, pa je osudio uporabu vapna pri ulovu hobotnica i mlije- čerovo mlijeko za tjeranje i osljepljivanje riba ispod morskih hridi i škripova. Pružio je naputke kako bi VPR ti NO NK. a o a an boginja,