POSTARINA PLAĆENA



Broj 8







SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK



KA a
2 # pg \
jedini broj Din. 1:50

gis š
Nu ir rit

P
= _—— ,

e:
\ y
3 \
<“ 4r





God. 3.



Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“ -

Dr. Matija Vidcević i Stijepo M. Bjelovučić, Debrovnik



13. marta 1926.





Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara.
— Plativo i utuživo u Dubrovniku.

— Oglasi po tarifi.



Komplicirana uprava. i

Odmah poslije ujedinjenja, kad su u Beogradu,
da zadovolje potrebama političkog momenta, stvorili
18 ministarstava, počela je i oporba proti tomu. Ljudi
su se u čudu pitali, čemu. kod nas 18 ministarstava,
kada u mnogo većim i jačim državama nema ih toliko,
a posao ipak ide, dapače ide i bolje nego kod nas.
No to opiranje nije pomoglo, ministarstva su se ure-
gjivala, grabila jedno drugomu kompetence, novi za-
koni i uredbe izdavale prama tomu stanju, tako da je
sada postalo pilanje redukcije m'nistarstava teško pi-
tanje nutarnje uprave. S dobrom voljom može ga se
dakako riješili, ali nema sumnje da bito dovelo sada,
kad je cijela uprava uregjena prama tomu, do novog
poremećenja u državnoj upravi, kojemu se moglo vrlo
lako izbjeći, da se odmah iz početka manje pazilo na
političke momente, a više na stvarne potrebe držav-
ne uprave.

Pa ipak taj posao trebat će obaviti. Što se više
kasni, on postaje sve leži. A najbolje će se to pitanje
urediti, “ako se bude pazilo više na živu svijest zajed-
nice u pojedinim granama privrede, nego na teoretičke
razlike izmegju jedne i druge grane, na kojim se može
vježbati duhovitost naučenjaka, ali koje ne nalaze ni-
kakvog odjeka u praktičnom razboru privrednika.

Do česa smo došli pokazuje poslovanje naših
Trgovačko-Obrtničkin Komora. Kad su se one usta-
novljavale, polazilo se sa stanovišta da cijela produk-
cija jedne države, u koliko nije vezana sa tlom, spada
skupa, i da se ona ne može odijeliti od izmjene pro-
duciranih dobara; nije naime moguće odrediti, gdje
prestaje lov ribe i trgovina ribom, brodarenje i po-
morska trgovina, industrijalna i zanatska produkcija od
prodaje tih produkata, tako da je producent u isto
doba i trgovac. Prirodna je posljedica takovog shva-
ćanja bila, da su i pomorsivo i ribarstvo i zanatstvo
i trgovinu i indusliriju združili skupa u jedinstvene
Trgevačko-Obriničke Komcre, te ih podredili Ministar-
stvu Trgovine i Industrije.

U našim krajevima još i sada Trgovačke-Obrt-
ničke Komore imadu taj zadatak, ali pomorstvo sada
spada u djelokrug ministarstva saobraćaja, ribarstvo u
djelokrug ministarstva poljoprivrede i vođa, ministar-
stvu trgovine ostavili su zanatstvo i trgovinu, ali mu
krne djelokrug ministarstvo socijalne politike, mini-
starstvo financija pa čak i ministarstvo narodnog zdrav-
lja, a u zadnje vrijeme i ministarstvo inostranih djela,
koje je ustrojilo vlastiti odsjek za vanjsku trgovinu.
Ovom treba dodati djelokrug Velikih Župana, a kad
stupe u život oblasne samouprave, podjela će rada biti
još veća, a tim i poleškoća da ga se svlada.

Jer kad su naši političari sve lijepo na ovaj na-
čin podijelili i uredili, sjetili su se da to ipak ne ide;
da rad treba da bude koordiniran, ako hoće da bude
uspješan ; da svako ministarstvo ne može imati u sva-
kom kraju svoje poslovače, već da treba da se združi
sa poslovačima drugih ministarstava, a u prvom redu
unutarnje političke uprave; da jedno ministarstvo valja
da znade što drugo ministarstvo radi, da ne smije
%isto ministarstvo izdavati dvojako rješenje, prama tomu,
je li spis zalutao u jedno ili drugo odjeljenje. Da to
zapriječe, počeli su se stvanati zajednički organi poje-
dinih_ ministarstava i razni savjetovni odbori u kojima
imadu prava riječi ne samo odaslanici ministarstva,
koje je pozvano da sivar riješi, već i druga zainte-
resirana minislarstva.

To je pestupsk, koji se i u ostalom svijetu us-
pješno upotrebljava, kad se hcće da posao biže iđe.
Ali tim se može poslići i baš protivno od onoga, što
se hcće. Irterministerij komisije u jednoj dobroj vo-
gjenoj upravi mogu biti samo iznimka, jer oko tako-
vih odbora, sa učestvov: niem strukovnjaka ?li bez njega,
. ima odviše, tad zapne cijela uprava. Glavno je dakle
urediti upravu na taj način, da cijeli posao imede da
bude koneenirisan u jednim rukema, a io dovodi samo
po sebi do toga, da se sva ministarsiva i nadleštva,
koja nijesu recphodno potrebita, ukinu i njihovi po-

slovi podijele megju nedleštva, kojima bi inače spadali.

Navestit ćemo jedan primjer. Nacrt novog ribar-
skog zakona koncentriše cijelu ribarsku vpravu u ri-
barskoj direkciji, koja se ima ustanoviti kod ministar-
stva poljoprivrede i voda. No za pomorsko ribarstvo
kao prvu molbi odregjuje lučko poglava stvo, a kao
drugu molbu Direkciju Pomorskog Saobraćaja u Splitu.
U toj samoj podjeli ujedno je i priznanje, da je ribar-
stvo nešto, što se ne može nikako odijeliti od pomor-
ske uprave. Za ribanje služi i manjih i većih lagja,
ribarska je posada jednog broda u isto doba mornar-
ska posada, pa dijeliti brodove prama tomu, da li oni
služe za ribarstvo ili za pomorstvo, protivno je samoj
prirodi. No ostavimo to, a pozabavimo se radije, kako
je došlo ministarstvo privrede i voda, da za sebe traži
i dobije nadležnost u pitanju ribarstva.

Isto kao kod šume tako i kod voda mora se
razlikovati domanijalna prava države od opće adminis-
tracije. Država kao vlašnica jedne šume ili jednog
tibnjaka, mora da ide za tim, da kao i privatnik, u
granicama postojećih zakonskih određaba, postigne što
veći ekonomski uspjeh. No država kao zajednica pri-
vatnih interesa ide za tim, da svačije pravo zaštiti i
izvršivanje tih prava regulira zakon. Prama tomu ne
smatramo najpodesnijim načinom, da se u narodu po-
jača pravna svijest, da isto nadleštvo postupa i kao vlast
i kao zastupnik nazovimo ih privatnih državnih inte-

resa. Za takovo postupanje ima u narodu poslovica :

Kadija te tuži, i kadija te sudi, ali same riječi te po-
slovice pokazuju, da je tim karakterizan turski odnošaj,
U jednoj modernije uregjenoj dižavi ne bi se smjelo
dopustiti da u administrativnim sporovima izmegju
državne uprave, kao vlasnice, i privatnika, kao vlssnika,
sudi nadleštvo interesirano u sporu. Direkcije ribar-
stva dakle gdjegod bile ne bi imale biti ujedno i
upraviteljice državnih ribnjaka i ribališta.

> Još nešto. U Direkciji ribarstva ima da bude kon-
centrisano i pomorsko ribanje i ribanje u slatkim vo-
dama. No to su područja upravna koja nemadđu
ništa zajedničko, tako da ih i sam nacrt zakona pot-

puno dijeli, ali im ostavlja ipak zajedničku adminis-

traciju. Istina je, tu će bili referenti i podreferenti, ali
ni bismo htjeli vidjeti u interesu razvitka pomorskog
ribarstva na čelu direkcije čovjeka, koji ima barem
toliko poznavanje pomorskog ribarenja, da ne bude
samo potpisivač spisa ; to isto dakako žele za sebe i
oni koji su interesirali u riječkom ribarstvu. Moguće
je da će se naći takova čovjeka, koji se jednako razu-
mije u jedan i drugi posao, ali mi u .to puno sum»
njamo, a kako s druge strane znamo da u Beogradu
postoji nadleštvo, u kojemu.više i manje svi moraju
da budu versinani u pitanjima pomorskog ribarstva
barem toliko da znadu raspoznavati lagje, mreže i
parangale, cijenimo, da bi bilo uputnc i korisno, da
pomorsko odjeljenje ministarstva saobraćaja u Be-
ogradu bude nadležno i za pomorsko ribanje.

No tomu se protivi onaj dodatak, koji u naslovu
svomu nosi ministarstvo poljoprivrede. Tu se kaže:
,i vode“, i ta je riječ bila potpuno dostatna da se
u istu vreću bace i regalna prava države i privatna
prava pojedinaca i pomorsko ribarsivo i riječno ribar-
stvo. Ova manija posebnih, nezavisnih nadleštava očituje
se i inače. Ima u Dalmaciji luke gdje treba da bude
jedan lučki činovnik, koji bi u isto doba mogao oba-
vljati i carinsku službu, isto kako bi u drugim lukama
mogao carinski činovnik obavljati službu lučkog či-
novnika, to bi značilo veliku prištedu za državnu
upravu a ujedno i veliku udobnost za stanovništvo,
No takovoj prirodnoj podjeli posala protivi se orga-
nizacija ministarstava i nadleštava. Isto tako vidimo
podijeljenu carinsku oblast od financijske kontrole a
ovu opet od financijske direkcije, premda jedno i drugo
i treće brane iste interese, podložni su istomu minjs-
tarstvu. Za kemijske analize postoje u Spljetu dvije insti-
tucije, jedna pod upravom ministarstva poljoprivrede,
druga pod upravom generalne Direkcije Carina, a uz
njih postoji i ustanova za ispitivanje čistoće zlata,
mi naprotiv u Dubrovniku nemamo nikakvog hemiiskog
laboratorija, te treba da čekamo do desetak dana i
plaćamo skupe ležarine za carinjeuje robe. Nije im to
bilo dosta, sad hoće i ministarstvo zdravlja da se čuje,
i vjerojatno ćemo jednog dana čitati u novinama, da je
Ministarstvo javnog zdravlja otvorilo u Splitu hemijski
laboratorij za ispitivanje — modre galice.

Svak hoće da bude nadleštvo, a svako nadleštvo
hoće da ima svoje organe.

Još o pitanju naše rasvjete.
Zašto je kod nas skuplja i zašto ne bi morala biti?
Nije suvišno da se na ovo vitalno pitanje povra-
ćamo i da ga raspravimo što bolje, jer svi privatni
potrošači nijesu upućeni u stvar, a morali bi biti.

Na javnom zboru kojeg je radi povišenja struje
za 50%, držalo dubrovačko gragjanstvo u zadnjem
oktobru, bio je imenovan Odbor, koji je imao zađaću
da poipiše prestavku gragjana na Kotarsko Poglavar-
stvo u Dubrovniku.

Taj Odbor odmah je izvršio svoj zadatak. Naime
potpisao je prestavku u kojoj se tražilo da Poglavarstvo
maksimira cijenu struje. Osim toga Odbor je na svoju
ruku podnio molbu na istu vlast tražeći da se uvaži
zakon o skupoćiigačuni iste Centrale po kojim, i ako
su pretjerani, struja ne zapada niti 7 din. kilowat sat.

Kotarsko Poglavarstvo, kad je primilo. Odborove
predstavke, pozvalo je na konferencu Općinu, Tramvaj,
Odbor i Centralu da čuje mišljenje svih zanimanih. —
Na toj konferenciji zastupnik Centrale ostao ie pri
iome da joj privatni potrošači moraju plaćati struju po
din. 14:50 kilow4$ sat sve dotle dok Općina i Tramvaj
ne povise cijenu struje koju oni troše ili da se spor
podvrgne arbitraži. Na to su izjavili zastupnici Općine
i Tramvaja da se oni drže postojećih ugovora, Odbor
potrošača ostao je pri tome da privatni potrcšači ni-
jesu dužni plaćati veću cijenu nego je Općina našla
da odgovara današnjim prilikama, din. 7 kilowaisat i
đa privatni potrošači ne će da znadu za spor Općine
i Tramvaja sa Centralom radi cijene struje koje oni
ne troše, pak je tražio (Odbor) da se maksimiraju ci-
jene na temelju zakona o skupoći i na temelju računa
Centrale i ako su pretjerani, jer ni po njima struja ne
zapada niti din. 7 ni onda kada Općina i Tramvaj
plaćaju sadašnju cijenu, a da je cijena od din. 14:50
pretjerana, jer u Splitu je 5:50 din. a u Mostaru din.
6 uz prilike iste.

Poglavarstvo je saslušalo sve zanimanike, ali nije
ništa kazalo. Sada nakon 4 mjeseca dolazi riješenje
po kome bi se Općina morala nagoditi sa Centralom
ili je tužiti sudu radi vršenja ugovora.

U toliko Centrala pravi račune po din. 14:50. U
cijeloj našoj državi cijena se električne strvje za ra-
svjetu ne plaća niti 7 din, kilowat sat. U Splitu je
din. 5:50, u Mostaru din. 6, a Centrala je kao i kod
nas, kaloriferna, dakle nije nikako opravdano da u nas
mora zapasti 100% više nego u ova dva mjesta.

Cenirela svoj pretjerani zahtjev hoće da opravda
s tim što joj Općina i Tramvaj tobože malo plaćaju i
s tim što mora učiniti znatne popravke na strojevima.
Ali zaboravlja pri tome da nije moralno da privatni
plaćaju ono što drugi bi imao plaćati i zaboravlja da
ako ima potreba popravaka i nabava movih strojeva
da bi to morala učiniti Centrala iz onih reserva koje
je činila prvih godina dok je instalacija bila nova. —
Ako su slučajno te reserve propale to nije krivnja pri-
vatnih potrošača, jer su oni pošteno plaćali vazda, pak
i sada, kada plaćaju dim. 7 kilowat sat, plaćaju trošak
i amortizacije.

Centralu bi, po ugovoru, mogla preuzeti Općina
ove godine, ali Centrala, kako se čuje, čini poteškoće.
A zašto ako gubi?... Kažu da ne računa ratne go-
dine, jer da je bila pasivna. Ali zar su tome krivi
privatni potrošači ?

U doba osnivanja Centrale i sklapanja ugovora
sa Centralom, nije se računalo na Tramvaj, nego samo
na privatne potrošače i na Općinu. Kasnije došao je
Tramvaj i radi toga je Centrala imala veću dobit nego
je predvigjala u početku, pak je sigurno da je đavno
amortizirala uloženu glavnicu, jer industrije u opće
svake godine čine amortizacije svih instalacija. Ali se
kaže da su reserve gruške Centrale hodile u Beč, mjesto
da se upotrebe u obnovu strojeva. Stoga su danas i
istrošeni njezini strojevi. Neki strojevi ne traju dulje
od 15-20 godina pak bi se morali sada izmjeniti, ali