POSTARINA PLAĆENA Broj 8 SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK KA a 2 # pg \ jedini broj Din. 1:50 gis š Nu ir rit P = _—— , e: \ y 3 \ <“ 4r God. 3. Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“ - Dr. Matija Vidcević i Stijepo M. Bjelovučić, Debrovnik 13. marta 1926. Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara. — Plativo i utuživo u Dubrovniku. — Oglasi po tarifi. Komplicirana uprava. i Odmah poslije ujedinjenja, kad su u Beogradu, da zadovolje potrebama političkog momenta, stvorili 18 ministarstava, počela je i oporba proti tomu. Ljudi su se u čudu pitali, čemu. kod nas 18 ministarstava, kada u mnogo većim i jačim državama nema ih toliko, a posao ipak ide, dapače ide i bolje nego kod nas. No to opiranje nije pomoglo, ministarstva su se ure- gjivala, grabila jedno drugomu kompetence, novi za- koni i uredbe izdavale prama tomu stanju, tako da je sada postalo pilanje redukcije m'nistarstava teško pi- tanje nutarnje uprave. S dobrom voljom može ga se dakako riješili, ali nema sumnje da bito dovelo sada, kad je cijela uprava uregjena prama tomu, do novog poremećenja u državnoj upravi, kojemu se moglo vrlo lako izbjeći, da se odmah iz početka manje pazilo na političke momente, a više na stvarne potrebe držav- ne uprave. Pa ipak taj posao trebat će obaviti. Što se više kasni, on postaje sve leži. A najbolje će se to pitanje urediti, “ako se bude pazilo više na živu svijest zajed- nice u pojedinim granama privrede, nego na teoretičke razlike izmegju jedne i druge grane, na kojim se može vježbati duhovitost naučenjaka, ali koje ne nalaze ni- kakvog odjeka u praktičnom razboru privrednika. Do česa smo došli pokazuje poslovanje naših Trgovačko-Obrtničkin Komora. Kad su se one usta- novljavale, polazilo se sa stanovišta da cijela produk- cija jedne države, u koliko nije vezana sa tlom, spada skupa, i da se ona ne može odijeliti od izmjene pro- duciranih dobara; nije naime moguće odrediti, gdje prestaje lov ribe i trgovina ribom, brodarenje i po- morska trgovina, industrijalna i zanatska produkcija od prodaje tih produkata, tako da je producent u isto doba i trgovac. Prirodna je posljedica takovog shva- ćanja bila, da su i pomorsivo i ribarstvo i zanatstvo i trgovinu i indusliriju združili skupa u jedinstvene Trgevačko-Obriničke Komcre, te ih podredili Ministar- stvu Trgovine i Industrije. U našim krajevima još i sada Trgovačke-Obrt- ničke Komore imadu taj zadatak, ali pomorstvo sada spada u djelokrug ministarstva saobraćaja, ribarstvo u djelokrug ministarstva poljoprivrede i vođa, ministar- stvu trgovine ostavili su zanatstvo i trgovinu, ali mu krne djelokrug ministarstvo socijalne politike, mini- starstvo financija pa čak i ministarstvo narodnog zdrav- lja, a u zadnje vrijeme i ministarstvo inostranih djela, koje je ustrojilo vlastiti odsjek za vanjsku trgovinu. Ovom treba dodati djelokrug Velikih Župana, a kad stupe u život oblasne samouprave, podjela će rada biti još veća, a tim i poleškoća da ga se svlada. Jer kad su naši političari sve lijepo na ovaj na- čin podijelili i uredili, sjetili su se da to ipak ne ide; da rad treba da bude koordiniran, ako hoće da bude uspješan ; da svako ministarstvo ne može imati u sva- kom kraju svoje poslovače, već da treba da se združi sa poslovačima drugih ministarstava, a u prvom redu unutarnje političke uprave; da jedno ministarstvo valja da znade što drugo ministarstvo radi, da ne smije %isto ministarstvo izdavati dvojako rješenje, prama tomu, je li spis zalutao u jedno ili drugo odjeljenje. Da to zapriječe, počeli su se stvanati zajednički organi poje- dinih_ ministarstava i razni savjetovni odbori u kojima imadu prava riječi ne samo odaslanici ministarstva, koje je pozvano da sivar riješi, već i druga zainte- resirana minislarstva. To je pestupsk, koji se i u ostalom svijetu us- pješno upotrebljava, kad se hcće da posao biže iđe. Ali tim se može poslići i baš protivno od onoga, što se hcće. Irterministerij komisije u jednoj dobroj vo- gjenoj upravi mogu biti samo iznimka, jer oko tako- vih odbora, sa učestvov: niem strukovnjaka ?li bez njega, . ima odviše, tad zapne cijela uprava. Glavno je dakle urediti upravu na taj način, da cijeli posao imede da bude koneenirisan u jednim rukema, a io dovodi samo po sebi do toga, da se sva ministarsiva i nadleštva, koja nijesu recphodno potrebita, ukinu i njihovi po- slovi podijele megju nedleštva, kojima bi inače spadali. Navestit ćemo jedan primjer. Nacrt novog ribar- skog zakona koncentriše cijelu ribarsku vpravu u ri- barskoj direkciji, koja se ima ustanoviti kod ministar- stva poljoprivrede i voda. No za pomorsko ribarstvo kao prvu molbi odregjuje lučko poglava stvo, a kao drugu molbu Direkciju Pomorskog Saobraćaja u Splitu. U toj samoj podjeli ujedno je i priznanje, da je ribar- stvo nešto, što se ne može nikako odijeliti od pomor- ske uprave. Za ribanje služi i manjih i većih lagja, ribarska je posada jednog broda u isto doba mornar- ska posada, pa dijeliti brodove prama tomu, da li oni služe za ribarstvo ili za pomorstvo, protivno je samoj prirodi. No ostavimo to, a pozabavimo se radije, kako je došlo ministarstvo privrede i voda, da za sebe traži i dobije nadležnost u pitanju ribarstva. Isto kao kod šume tako i kod voda mora se razlikovati domanijalna prava države od opće adminis- tracije. Država kao vlašnica jedne šume ili jednog tibnjaka, mora da ide za tim, da kao i privatnik, u granicama postojećih zakonskih određaba, postigne što veći ekonomski uspjeh. No država kao zajednica pri- vatnih interesa ide za tim, da svačije pravo zaštiti i izvršivanje tih prava regulira zakon. Prama tomu ne smatramo najpodesnijim načinom, da se u narodu po- jača pravna svijest, da isto nadleštvo postupa i kao vlast i kao zastupnik nazovimo ih privatnih državnih inte- resa. Za takovo postupanje ima u narodu poslovica : Kadija te tuži, i kadija te sudi, ali same riječi te po- slovice pokazuju, da je tim karakterizan turski odnošaj, U jednoj modernije uregjenoj dižavi ne bi se smjelo dopustiti da u administrativnim sporovima izmegju državne uprave, kao vlasnice, i privatnika, kao vlssnika, sudi nadleštvo interesirano u sporu. Direkcije ribar- stva dakle gdjegod bile ne bi imale biti ujedno i upraviteljice državnih ribnjaka i ribališta. > Još nešto. U Direkciji ribarstva ima da bude kon- centrisano i pomorsko ribanje i ribanje u slatkim vo- dama. No to su područja upravna koja nemadđu ništa zajedničko, tako da ih i sam nacrt zakona pot- puno dijeli, ali im ostavlja ipak zajedničku adminis- traciju. Istina je, tu će bili referenti i podreferenti, ali ni bismo htjeli vidjeti u interesu razvitka pomorskog ribarstva na čelu direkcije čovjeka, koji ima barem toliko poznavanje pomorskog ribarenja, da ne bude samo potpisivač spisa ; to isto dakako žele za sebe i oni koji su interesirali u riječkom ribarstvu. Moguće je da će se naći takova čovjeka, koji se jednako razu- mije u jedan i drugi posao, ali mi u .to puno sum» njamo, a kako s druge strane znamo da u Beogradu postoji nadleštvo, u kojemu.više i manje svi moraju da budu versinani u pitanjima pomorskog ribarstva barem toliko da znadu raspoznavati lagje, mreže i parangale, cijenimo, da bi bilo uputnc i korisno, da pomorsko odjeljenje ministarstva saobraćaja u Be- ogradu bude nadležno i za pomorsko ribanje. No tomu se protivi onaj dodatak, koji u naslovu svomu nosi ministarstvo poljoprivrede. Tu se kaže: ,i vode“, i ta je riječ bila potpuno dostatna da se u istu vreću bace i regalna prava države i privatna prava pojedinaca i pomorsko ribarsivo i riječno ribar- stvo. Ova manija posebnih, nezavisnih nadleštava očituje se i inače. Ima u Dalmaciji luke gdje treba da bude jedan lučki činovnik, koji bi u isto doba mogao oba- vljati i carinsku službu, isto kako bi u drugim lukama mogao carinski činovnik obavljati službu lučkog či- novnika, to bi značilo veliku prištedu za državnu upravu a ujedno i veliku udobnost za stanovništvo, No takovoj prirodnoj podjeli posala protivi se orga- nizacija ministarstava i nadleštava. Isto tako vidimo podijeljenu carinsku oblast od financijske kontrole a ovu opet od financijske direkcije, premda jedno i drugo i treće brane iste interese, podložni su istomu minjs- tarstvu. Za kemijske analize postoje u Spljetu dvije insti- tucije, jedna pod upravom ministarstva poljoprivrede, druga pod upravom generalne Direkcije Carina, a uz njih postoji i ustanova za ispitivanje čistoće zlata, mi naprotiv u Dubrovniku nemamo nikakvog hemiiskog laboratorija, te treba da čekamo do desetak dana i plaćamo skupe ležarine za carinjeuje robe. Nije im to bilo dosta, sad hoće i ministarstvo zdravlja da se čuje, i vjerojatno ćemo jednog dana čitati u novinama, da je Ministarstvo javnog zdravlja otvorilo u Splitu hemijski laboratorij za ispitivanje — modre galice. Svak hoće da bude nadleštvo, a svako nadleštvo hoće da ima svoje organe. Još o pitanju naše rasvjete. Zašto je kod nas skuplja i zašto ne bi morala biti? Nije suvišno da se na ovo vitalno pitanje povra- ćamo i da ga raspravimo što bolje, jer svi privatni potrošači nijesu upućeni u stvar, a morali bi biti. Na javnom zboru kojeg je radi povišenja struje za 50%, držalo dubrovačko gragjanstvo u zadnjem oktobru, bio je imenovan Odbor, koji je imao zađaću da poipiše prestavku gragjana na Kotarsko Poglavar- stvo u Dubrovniku. Taj Odbor odmah je izvršio svoj zadatak. Naime potpisao je prestavku u kojoj se tražilo da Poglavarstvo maksimira cijenu struje. Osim toga Odbor je na svoju ruku podnio molbu na istu vlast tražeći da se uvaži zakon o skupoćiigačuni iste Centrale po kojim, i ako su pretjerani, struja ne zapada niti 7 din. kilowat sat. Kotarsko Poglavarstvo, kad je primilo. Odborove predstavke, pozvalo je na konferencu Općinu, Tramvaj, Odbor i Centralu da čuje mišljenje svih zanimanih. — Na toj konferenciji zastupnik Centrale ostao ie pri iome da joj privatni potrošači moraju plaćati struju po din. 14:50 kilow4$ sat sve dotle dok Općina i Tramvaj ne povise cijenu struje koju oni troše ili da se spor podvrgne arbitraži. Na to su izjavili zastupnici Općine i Tramvaja da se oni drže postojećih ugovora, Odbor potrošača ostao je pri tome da privatni potrcšači ni- jesu dužni plaćati veću cijenu nego je Općina našla da odgovara današnjim prilikama, din. 7 kilowaisat i đa privatni potrošači ne će da znadu za spor Općine i Tramvaja sa Centralom radi cijene struje koje oni ne troše, pak je tražio (Odbor) da se maksimiraju ci- jene na temelju zakona o skupoći i na temelju računa Centrale i ako su pretjerani, jer ni po njima struja ne zapada niti din. 7 ni onda kada Općina i Tramvaj plaćaju sadašnju cijenu, a da je cijena od din. 14:50 pretjerana, jer u Splitu je 5:50 din. a u Mostaru din. 6 uz prilike iste. Poglavarstvo je saslušalo sve zanimanike, ali nije ništa kazalo. Sada nakon 4 mjeseca dolazi riješenje po kome bi se Općina morala nagoditi sa Centralom ili je tužiti sudu radi vršenja ugovora. U toliko Centrala pravi račune po din. 14:50. U cijeloj našoj državi cijena se električne strvje za ra- svjetu ne plaća niti 7 din, kilowat sat. U Splitu je din. 5:50, u Mostaru din. 6, a Centrala je kao i kod nas, kaloriferna, dakle nije nikako opravdano da u nas mora zapasti 100% više nego u ova dva mjesta. Cenirela svoj pretjerani zahtjev hoće da opravda s tim što joj Općina i Tramvaj tobože malo plaćaju i s tim što mora učiniti znatne popravke na strojevima. Ali zaboravlja pri tome da nije moralno da privatni plaćaju ono što drugi bi imao plaćati i zaboravlja da ako ima potreba popravaka i nabava movih strojeva da bi to morala učiniti Centrala iz onih reserva koje je činila prvih godina dok je instalacija bila nova. — Ako su slučajno te reserve propale to nije krivnja pri- vatnih potrošača, jer su oni pošteno plaćali vazda, pak i sada, kada plaćaju dim. 7 kilowat sat, plaćaju trošak i amortizacije. Centralu bi, po ugovoru, mogla preuzeti Općina ove godine, ali Centrala, kako se čuje, čini poteškoće. A zašto ako gubi?... Kažu da ne računa ratne go- dine, jer da je bila pasivna. Ali zar su tome krivi privatni potrošači ? U doba osnivanja Centrale i sklapanja ugovora sa Centralom, nije se računalo na Tramvaj, nego samo na privatne potrošače i na Općinu. Kasnije došao je Tramvaj i radi toga je Centrala imala veću dobit nego je predvigjala u početku, pak je sigurno da je đavno amortizirala uloženu glavnicu, jer industrije u opće svake godine čine amortizacije svih instalacija. Ali se kaže da su reserve gruške Centrale hodile u Beč, mjesto da se upotrebe u obnovu strojeva. Stoga su danas i istrošeni njezini strojevi. Neki strojevi ne traju dulje od 15-20 godina pak bi se morali sada izmjeniti, ali