POSTARINA PLAĆENA | SEDMIČNI INFORMATIVNI! I PRIVREDNI G * dini broj Din, 1:50 Broj 9. LASNIK God. 3. Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“ = Godišnja i : ee e pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara. Đr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 20. marta 1926. — Plativo i utuživo u Dubrovniku. — Oglasi po tarifi. Koj Gruška luka. Anketa Trg. Obrt. Komore. — Ispravljanje starih grešaka. — Ko grači treba da predvigja. Gruž slobodna luka? — Lokalni promet i promet sa inozemstvom. — Položaj stanične zgrade. 800 m. obale. — Rezultat ankete. Poteškoće, koje treba da svlada promet u gruškoj luci posljedice su dobrim dijelom načina, kako je bilo riješeno u svoje doba pitanje gradnje gata, a koju godinu kasnije pitanje uregjenja željezničke stanice. Kod gradnje gata imao se je u vidu mali promet iz osamdesetih godina. Onda je dolazilo u grušku luku 2-3 parobroda, od kojih je najveći imao kakvih 500 tona nosivosti. Za takove parobrode sadašnji gat je bio dostatan. Glede pak smještenja njegova igrali su uz to neku ulogu i mjesni interesi ; htjelo se je da gat bude baš u središtu luke, gdje je onda bilo i središte života. Bilo je već onda iskusnih pomoraca, koji su upozoravali, da gat smješten kao što je sada, umanjuje znatno kapacitet luke i smeta plovidbi, ali se njihov glas nije čuo, Koliko je njihovo mišljenje bilo oprav- dano, vigjelo se odmah koju godinu kasnije, jer veći Lioydovi parobrodi u dalmatinskoj plovidbi nijesu mogli uz gat pristajati, već im je trebalo reservirati mjesto na željezničkoj obali. Druga se je pogrješka činila, kad se je rušenjem Kantafiga stvarao novi nasip za željezničku stanicu. I onda se jeimalo u vidu samo trenutačne potrebe, iako da je obala bila izgragjena na dubinu nedovoljnu za Parobrode veće tonaže. Ostavila se je uz to hrid usred mora, koja smeta plovidbi većih parobroda. Za stanicu se stvorilo na taj način tek toliko pro- stora, koliko je tražio izvoz drva. Nije se računalo tim, da bi se preko Dubrovnika mogao razviti i uvozi da bi u Dubrovnik mogli zalaziti veliki transoceanski pa- robrodi. Kad bi se bio tkogod našao, da im to kaže, bili bi mu se u lice nasmijali. A ipak nije prošlo ni desetak godišta poslije gradnje željeznice, a tehnički lučki ured u Dubrovniku dobio je nalog, da na vrat i na nos izgradi projekat za gradnju obale okolo Kan- taliga za pristajanje većih brodova, Istina je, taj su nalog izazvali poglavito vojnički razlozi, ali i to po- kazuje, kako treba u pitanjima lučkih radnja računati | uvijek sa razvitkom brodarstva i većom tonažom od | one, koju daje statistika vremena. > = Baš zato, što se je prama Dubrovniku u izgradnji Gruža grdno griješilo, dobro je učinila naša Trgovačko Obitnička Komora, što je sazvala jednu anketu, da mi u Dubrovniku bsrem budemo na čistu glede toga, što u Gružu treba učiniti, da se počinjene pogrješke, ko- liko moguće, isprave te luka uredi, da može odgovarati prometu i saobraćaju, koji se očekuje kad Ivan-planina bude probušena, a izgragjena željeznica za Crnu Goru a nadamo se i za Foču. Odaziv, koji je poziv Trgo- vačko Obrtničke Komore, našao, pokazuje da se zna- menitost ovog pitanja u gradu potpuno shvatila. Auketa se stavila na posve ispravno stanovište, da je traženje, da Gruž bude slobodna luka, nesavre- «meno i neopravdano. Tim bi se stvorila samo izmegju grada i Gruža doganalna ograda, koja bi spriječila združenje Gruža sa Dubrovnikom, a trgovini ne bi donijela nikakve koristi već samo štete. Da se olakša promet sa inozemstvom, poipuno je dostatno, da jedan dio luke, i to baš onaj, koji je zapremljen od željez- ničke stanice, bude uregjen kao t. zv. punto franco. No za to treba većih radnja,.jer kako sada stvari stoje, ni to ne bi bilo moguće. Prvi uvjet, a to je već i po sadašnjim carinskim - propisima neophodne potrebito, to je, da lokalni pro- met bude potpuno odijeljen od prometa sa inozemstvom. Za promet sa inozemstvom imala bi služiti sadašnja . željeznička obala sa novom obalom, koja se ima gra- diti do pred crkvom sv. Križa; obala bi se imala pro- duljiti oko Kantafiga prama Balahovini, tako da uz nju mogu pristajati i najveći parobrodi. Na tako izgra- gjenoj obali imao bi se krejni dio prama gradu re- servirati za putnički promet. Na tomu dijelu obale morali bi se podići i hangari, koliko je potrebno, a ostali dio da budu slagališta za drva, na koja bi se vezala slagališta za ugljen i minerale. Da se ova obala uzmogne upotrijebiti kao ,punto iranco“ potrebno je, da se stanična zgrada premjesti sa sadašnjeg položaja. Po mišljenju ankete najpriklad- nije mjesto za staničnu zgredu bilo bi ongje, gdje sada svršavaju željeznički kelosjeci, na zemljišiu po- morske oblasti, uz zemljište koje je nabavila Dubrov. Parobrodarska Plovidba. Tu bi dakako imao da bude samo kolodvor za putnike. Premještenje stanične zgrade, a isto tako i ložione, potrebno je i stoga razloga, što za svladanje prometa treba imati na stanici novih kolosjeka, a te kolosjeke ne bi se moglo postaviti drugovgje već na zemljištu sadašnje stanične zgrade. Produljenjem obale oko Kan- taliga prama Batahovini i izravnanjem zemljišta izmegju državne ceste i nove obale, prama Rijeci, pa uzimljuć u obzir i prostor, koji se dobiva sa gradnjom nove obale pred crkvom sv. Križa, povećala*bi se kapacitet stanice, iako da bi oma mogja svladati i četverostruko veći promet nego što je sada. Takovo uregjenje pretpostavlja, da služba lokalnih parobroda bude koucentrirana u nutarnjem dijelu luke, biva u onome dijelu, koji ide od gata do Batale. Da se to uzmogne treba po mišljenju ankete urediti Ba- talu i ispravljajuć nešto sadašnju obalu Radićevu omo- gućiti da se uz obalu stave kolosjeci, Sama Batala najbolje bi se uredila onda, kada bi se usred nje sa- gradio gat širok 20 m. a dug 100 m. u pravcu baš prama sredini luke, koji bi gat s jedne strane omo-. gućio lako pristajanje i većim parobrodima, a s druge strane zaštitio brodove od mora, koji sada udaraju jače na dno Batale. Trabalo bi ispraviti nešto sadanju obalu Batale, čim bi se postigla veća dubina za pri- stajanje brodova, a ujedno dobio prostor za irgovačke operacije. Kut izmegju gata i obale Lapada bio bi re- serviran za potrebe ratne mornarice, koja bi tu mogla sagraditi potrebni joj mandrač sa malom radionicom. Ovako uregjena nutrašnja luka imala bi oko 800 m obale, te bi ujedno znatno odteretila obalu pred že- ljezničkom stanicom, a i samu stanicu. Svi ovi zaključci prihvaćeni sut skoro jednoglasno, a kako su u anketi učesivovali ljudi, kojima nijesu samo poznate poirebe trgovine, već znadu potpuno dobro sve poteškoće, s kojima se sada treba boriti i u željezničkom i u carinskom i u pomorskom pogledu, uvjereni smo da njihovi zaključci odgovaraju potpuno onomu, što se prama prilikama može učiniti. Hoće li se učiniti i kad će se učiniti, to je. drugo pitanje. Premda po našem mišljenju razvitak trgovine i pro- meta sili, da se naše luke urede, mi nijesmo u tom pogledu optimisti. Iskustvo ovih 6 godina nuka nas na oprez, sli ono za čim je T:govačka Obrtnička Ko- mora išla, biva da mi sami u Dubrovniku budemo na čistu onim, što hoćemo, to je po našem mnijenju po- stignuto, a za uspjeh ankete ireba zahvaliti svim, koji su učestali u njoj, kao privatnim licima tako i zva- ničnim, koji su sa svojim razjašnjenjima uprav i omo- gućili da se dogje do nekog. konkretnog zaključka. Dubrovački parohrodi. Bosanka 16/3 prispio u Anconu, Daksa 13/2 ot- putovao iz Pimentel za Landsend f. 0. Dubac 14/3 prispio u Casablanca. Dubravka 5/3 otputovao iz Tyne za Šibenik i Dubrovnik. Zapad 14/3 otputovao iz Du- brovnika. Napried 15/3 otputovao iz Pireja. Pracat 17/3 otputovao iz Dubrovniku. Srebreno 513 prispio u Ve- neciju. Srgj 8/3 prispio u Veneciju. Federiko Glavić 12/3 otputovao iz Pensacola za Baltimore. Solun 10/3 otputovao iz Tripoli. Općinska štedionica. U općinskom pridvorju bila je na 18. o. mj. iz- vješena slijedeća objava općinskog komesara : Općina Dubrobrovačka — br. 2317. Vidiv da je u današnjim prlikama bez dvojbe prijeka nužda i neophodna potreba Gradske Štedionice, koju dubrovačka općina namjerava samostalno usta- noviti pod državnim nadzorom, a ne kao jedno opštin- sko poduzeće ; Uvaživ okolnost da je takova ustanova od emi- nenine koristi po općinu i općinare ; Vidiv propise $$ 32 i 33 općinskog Pravilnika za Dalmaciju ; Potpisani u nadležnosti dubrovačkog općinskog Vijeća. prihvaća slijedeći zaključak : Općina Dubrovačka za Gradsku Štedionicu, koju ona utemeljuje u gradu Dubrovniku, daje potrebitu jamčevinu u iznosu od Din. 100.000 (stohiljads) za uloške i ukamaćivanje istih po pravilama, dok te jam- čenje ne prestane načinom u odnosnom pravilniku naznačenim i propisanim, te se istodobno obvezuje da će pokriti troškove prvog uregjenja i uprave iz općinskog imanja, uz povratak u svoje doba iz upravnog dobiika. Dubrovnik, 13. III. 1926. ko% *k Ovaj zaključak općinskog komesara naišao je na različite komentare. Dok se principijelno priznaje po- treba i korist iedne gradske štedionice, sa mnogo strana ističe se sumnja je li ovo sadanje vrijeme opće privredne krize podesno za osnivanje takovog zavoda, po gotovo kad bi Općina svojom imovinom imala da -Pokrije danas znatni trošak osnivanja i da garantira za riziko poduzeća, o kojem se mora računali, a uz to prigovara se i načinu kako se ovo pitanje hoće da riješi. Sivaranje jednog ovakovog poduzeća, koje uz io može da osjetljivo tangira općinske financije, ne spada u redovite tekuće općinske poslove koji ne trpe odlaganja, pa bi ga zato svakako trebalo pre- pustiti općinskom vijeću, po gotovo sada kada se sa nekom izvjesnošću iz vladinih krugova navješta skori raspis općinskih izbora. U ovekovim pitanjima ne smije da bude hitnje, a osobito kad dolazi od strane općin- skog komesarijata, za kojim danas u našem građu stoji samo jedna politička stranka i koji ima u prvom redu politički karakter. Zaključak o osnivsnju štedionice ćonesen je bez konsultovanja naših privrednih i poli- tičkih prestavnika, a to u pitanjima, gdje se radi o našem džepu, ne bi smjelo da se radi, Ovo su prigovori, koji se čuju sa raznih strana, pa o njima treba da se vodi računa. A mi ćemo se na stvar_do potrebe opet osvrnuti. Jesu li privatni potrošači dužni da plaćaju svojevoljno odregjene cijene od elek. centrale ? Primamo ovaj dopis: Električna centrala u Gružu opet nastoji kako bi nedozvoljenim načinom prinudila potrošače da plaćaju višu cijenu struje nego što ima pravo da naplaćuje. Preko svo:ih inkasanata ona je nastojala da zavede potrošače kako bi plaćali više nego 7 Din. po kilovatnom satu. Na žalost uspjevala je jer neupućeni potrošači nijesu razumijevali da prijetnje centrale nemaju temelja a da se plaćanjem većih cijena nedozvoljeno obogaćuje toliko centrala koliko inka- santi, jer oni za tu službu dobijaju masne provizije. U opravdanoj borbi općine i općinara sa protuugo- vornim postupanjem cenirale, koja se ne ustručava ni da vrijegja, treba da budu potrošači složni. Koncesionim ugovorom Općine sa Centralom odregjene su maksimelne cijene struje. Preko cijena dozvoljenih od Općine ne smije nikako i od nikoga: da naplaćuje struju. Konsumeuti imaju svoje posebne: ugovore sa Centralom koji se odnose na koncesioni ugovor, pak zato nijesu ni dužni da plaćaju višu cijenu struji nego što je označeno u posebnim njihovim ugo- vorima. Konsumenti su pokazali veliku susretljivost