POSTARINA PLAĆENA



Broj 28.

SEDMIČNI INFORMATIVNI [ PRIVREDNI GLASNIK

puna
Pas 3

4 naqK PZA

bai 4
0
&

Hjedini Toj Đin 1.50

God. 3.





Ni; Ti





Vlasnici - izdavači - urednici :

za odbor ,Dubr. Lista“
Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik

7. augusta 1926.





Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara,
— Plativo i utuživo u Dubrovniku. —

Oglasi po tarifi.



Britanski admiral — ,,Dubrovačkom Listu“.

Naš je urednik primio slijedeće pismo :

Commander in Chief,
Mediterranean station.
28 th July 1926.
Sir,

I have the honour to thank you for sending me
copies ci the edition of your excellent paper which
you have had specially printed in English in honour
oi ihe visit of the British Navy. Your enterprise and
skill have enabied ihe Fleet to learn and see much of
the history and beauties oi ihe country of which ihey
would otherwise have been ignorant, and the kind
message of welcome is also veri much appreciated.

I should. like to take this opportunity of remar-
king on the kindness and hospitslity with which the
Fleet has been welcomed and entertained by all clas-
ses oi the community and of saying how much we
lock forward to the pleasure of visiting your beautiful
Country in tihe fulure and of renewing the happy
iriendships which we have formed on this occasion.

I am, Sir /
Yours idithfivlly,
i Roger Keyes
Dr. Matija Vidoević, admiral.
Chief Editor of _ihe
Dubrovnik List.

Ovo pismo u prevodu glasi:

Glavni zapovjednik

Sredozemne  stacije

28. jula 1926.

Gospodine,

Čast mi je zahvaliti Vam što ste mi poslali pri-
mjerke izdanja Vašeg odličnog lista, kojeg ste tiskali
na engleskom specialno u čast posjete britske morna-
rice. Vaše preduzeće i vještina omogućili su mornarici
da nauči i vidi mnogo od istorije i ljepota kraja,
za koje inače ne bi bili doznali, a i ljubazna dobro-
došlica takogjer je vrlo mnogo cijenjena.

Ugodno mi je upotrebiti ovu priliku da istaknem
ljubaznost i gostoljubljivost, kojom je mornarica bila
primljena i praćena od svih slojeva općinstva i da ka-
žem kako se mi već unapred veselimo dai u buduće
posjetimo Vašu kresnu zemlju i ponovimo veselo pri-
jateljstvo, koje smo ovom prilikom sklopili,

Vaš sam, gospodine, odani
Roger Keyes, admiral.

Agrarna reforma. (Svršetak.)

1. Tko je nadležan za likvidiranje agrarnih od-
nosa i za riješavanje sporova ?

U prvom stepenu: Kotarski Sud, u čijem se
području nalazi odnosno zemljište. U drugom stepenu:
Viši Zemaljski Sud u Splitu konačno,

2. Na koji će način interesenti oživotvorit svoje
zahtjeve za razriješenje odnosa ?

Svoj zahtjev na zemlju imaju interesenti prijaviti
Kotarskom Sudu (nadležnom) pismeno ili usmeno na
zapisnik u roku od 6 mjeseci računajući od dana kada
ovaj zakon stupi na snagu. Ako stranka propusti
ovaj korak za prijavu, gubi pravo da se koristi od-
redbama ovoga zakona.

3. Koji je osnov procjene ?

Prometna vrijeduost, koju su zemlje, zgrade ili
voćke imale u vrijeme procjene, U pravu vrijednost ima
se uračunati i vrijednost meljoracije težaka, od kojih
vlasniku ima koristi, Ostale se meljoracije težaka ne
uračunavaju u prometnu vrijednost.

Ovo su glavne ustanove, koje pobugjuju najviše
pažnje kod svih interesanata. Kad dogje do konačne
redakcije ovog projekta donijet ćemo i potanji kritički
osvit. Sada tek spominjemo, da su se u javnosti
pojavili brojni prigovori ovem projektu i to neaćelne i
praktične naravi, pa se megju ostalim ističe da“ su
mnoge odredbe zakona nedovoljao jasne, što će izazivati
uvijek nove sudske sporove, a to je baš ono što je

. agrarne odnošaje ovako i zaoširilo.



Lopugjani sveme dobrotvoru.
Svečani doček g. 1. Kuljevana.
Današnji dan ostat će zlatnim slovima zabilježen

u analima Lopudske istorije. Lopud je taj dan osvanuo
u svečanom ruhu, — prijatelj prijatelja sretajući pitao
bi dali je ovo zaista Lopud. Kako i ne bi Lopud se
ovako zaodenuo u takovom svečanom odijelu, kad je
taj dan imao da primi u svoje krilo SVOg prvog maj-
većeg sina, svog najvećeg domorodca gospara Iva
Kuljevana. Tačno u 5 sati popodne posebnim motorom
»Braće Glavović“, koji je dragovoljno ustupljen općini
za ovu prigodu, prispije naš mili gospar Ivo uz pratnju

.slijedeću dobrodošlicu :

nekih Lopugjana i Lopugjanka na motorima g. Baruna |
Mayneri, Braće Zgc i V. Ipšić. Tek se motori pomoliše “

na stu sv. Marije, nastade neopisivo oduševljenje,
mahanje rubaca, pozdravljanje zastava, pucanjem
prangjija uz svirku glazbe. Tek je naš mili gospar
Ivo stupio nogom na Lopudsko tlo, stupi pred njega
Antun kap. Sesan te mu u ime svih Lopugjana izreče
»Gosparu Ivo! Danas smo mi
svi Lopugjani neobično veseli i ponosni, veseli smo
zato što Vas opeta vidimo živa i zdrava i što možemo
da Vas pozdravimo u našoj sredini, a ponosni smo
opet zato što možemo da se pohvalimo što je iz naše
sredine izašao čovjek sa tako plemenitim i dobrim
srcem, koji nije nikada zaboravio svoje rodno mjesto,
ni svoju otadžbinu. Kao mlad momak otišli ste u
svijet — u tugjinu — Vama nepoznatu, da se borite
za svoju eksistenciju. Svaki onaj koji je bio prisiljen
u Svom životu, da ode u svijet za zaradom, zna koliko

je to teška borba i koliko treba samoprijegora dok se.

uspije. Vi ste u toj teškoj borbi. iznijeli pobjedu, a
iznijeli ste je zato što ste imali vjeru u sama sebe,
što ste bili ustrajni i što ste bili nadareni neobičnim
talentom i energijom. Vaše poznato poštenje i solid-
nost doprinijele Vam je mnogo do uspjeha. U drugoj
istoriji ovog mjesia koje je nekad brojilo 14.000. sta-
novnika i gdje je trgovina i pomorstvo cvalo do
neshvaćene visine, ne nailazimo na primjer sličan Va-
šemu. Znamo za mnoge naše ljude, kad bi u svijetu
stekli položaj i novac, da nijesu se tada htjeli priznavati
ni pripadnicima svog rodnog mjesta, već bi tražili sjaj
kojeg velegrada. Kod Vas to nije slučaj i zato Vam
mi zahvaljujemo i poštujemo Vas. Vaša ljubav za ovo
malo mjestance u kojem ste prvi put ugledali sunce,
onaj izvor energije i života, gdje ste kao dijete slušali
neprekidnu pjesmu valova, nama svima inponira.
Vaša ljubav za grobove Vaših djedova izaziva kod
svih mas duboko poštovanje. Gosparu Ivo! dokle ste
se Vi u svijetu borili za svoju eksistenciju, dokle je

naš cjelokupni narod bio zapao u vrilog najvećeg i -

najkrvoločnijeg rata što ova istorija pozna. Borba za
život i pravo naše nacije iziskivala je od nas velike
žrtve, mismo te žrive doprinijeli, ali zahvaljujući pro-
vidnosti iznesosmo u toj borbi pobjedu i stekosmo



austrijski resgidenat Koradino
1688. godine.
piše A. Vučetić,

Kad Turci pri opsadi Beča 1683. g. biše ametom
potučeni i Beč od njih oslobugjen, Dubrovnik sklopi
1684. g. zaštitni ugovor sa habsburškom kućom kao
nasljedicom ugarskih kraljeva, ie pošlo je ćesar Leo-
poldo nastavio uspješno turski rat, Dubrovčanima sine
misao oslobegienja od turskog harača, te dubrovački
senat 25. novembra 1688 odluči da zamoli ćesara, da
ga od istog harača oslobodi, pošto je republika po-
stala članom njegove ćesarevine. U tu svrhu senat
obeća ćesaru 90 hiljada forinti, koje bi se jedan put
za vazda isplatili onda, kad bi se Dubrovnik od istog
harača oslobodio; njegovu kanćelaru grafu Siratmanu
ponudi dvije hiljade ugarskih zlatnih dukata, kad bi
se obistinio isti dogogjaj. Slično senat odluči 8, febrara
1689. g. da bude ponugjen u istu svrhu markizu
Borgomainerou, poslaniku u Beču, 1001 magjarski
zlatni dukat,

Ćesar Leopoldo odredi za ćesarskog residenda u
Dubrovniku svršetkom 1686. g. jednog svog ratnika,
uprav zbog Turske, pukovnika Domenico Corradino.
On je iz Štajerske u ćesarevoj. službi bio prošao u
Regensburg. Poslanik dubrovački 1 Beču 1686-1688.
£., Lukša Vlagje Gučetić, ugovori s Koradinom, da će
mu Dubrovnik platiti putne troškove iz Beča do grada,
i da će mu u tromjesečnim obrocima unaprijeda pla-
ćati godišnje 1100 forinti, jednako 825 dubrovačkih
dukata, pošto Koradino bijaše na te uvjete snizio
Svoje zahtjeve. Dubrovnik mu isplati troškove u iznosu
od 324 forinti i isplaćivaše mu redovito te tromjesečne

Dubrovnik i

“obroke unaprijeda 1687. i 1688. g., kako je dokazana

njegovim primkama, koje se nalaze u arhivu.

Može se raznmjeti, da je ličnost Koradinova uživala
ne samo nepovrjedivost nego i izvanredno vrlo visoko
poštovanje, jer je on ćesarov resident, ministar, toliko
više što je Dubrovnik ufao.po ćesaru da se oslobodi od
iurskog harača, koje ufanje se ipak poslije ne obistini.

Republika je bila residentu dala u Gružu na
starome Škaru kuću sa vrtem i taracom, a on je imao

' u službi kao pisara jednog fratra, koji mu je pisao u

kanćelariji u Gružu; osvem toga bila mu je dala
jednog svog vojnika, da ga služi kao kavas; to bijaše
Nikola Ivanov, Konavljanin iz Radovčića. Resident
držao je u Gružu službenicu Niku Matkovu s Brgata
a bijaše prošao prije svršetka 1688. g, da stanuje u
gradu i bijaše kupio jednog brava, kojeg je hranio
pri svojem stanu u Gružu,

Iznenada se residenat 28. oktobra 1688. u četvr-
tak pojavi u malome vijeću u Dvoru i ovako mu se
potuži: ,Poznato je Vašim Preuzvišenostima, da sam
se preselio u grad, da služim preuzvišenog mog Go-
spodara i Vaše Preuzvišenosti i dok sam u ovoj
službi gospar Lukša Junijev Sorgo posla jednog čo-
vjeka, koji mi je ubio brava u kuhinji moje kuće u
Gružu, kažući da to čini po naregjenju rečenog go-
spara Lukše, što budući na uštrb ina malo poštovanje
vojne sile mog preuzvišenog Gospodara, koja ima
biti štovana od svakogs, neka Vaše Preuzvišenosti
nagju načina, da obuzdaju smjelost ovog vlastelina
prema (meni) ministru njegova Veličanstva.“

Malo vijeće u Dvoru shvati odmah tužbu ćesa-
revog residenta kao vrlo tešku, a zločin smaknuća

njegova brava, kao jedan od najtežih, jer se radilo o
ministru, koji je predstavljao cara Leopolda, od kojeg
je Dubrovnik mnogo uiao, te isti čas zavede najvećom
pospješnosti istragu, toliko
da će i sam senat suditi jednako o zločinu. Istraga
nosi naslov: Processo contro il Nobil Luca Giugno
de Sorgo per imputazione d' aver fatlo ammazzare
un' animale castrato di propriet& del Ces. Residente
Sign.r Domenico Corradino. Istrazi je priložena gore
navedena tužba. Isti dan vogjena je ona i završena je
a sutradan 29 oktobra u petak bi izrečena osuda.

Malo vijeće, pošio je trebalo da ispita službenicu
residentovu Niku Matkovu s Brgaia u Gružu, koja
zbog boleštine nije mogla doći u grad, a možda i
s razloga, da je hoćela poći na lice mjesta, odredi
dvojicu malovijećnika_gospara Šiška Tudizića i gosp.
Lukšu Vlagjeva Gučetića, onoga istoga, koji jeu Beču
ugovarao dolazak Koradinov u Dubrovnik, i kojega
pisma iz Beča republici nalaze se u arhivu, odredi
da ona dvojica sa kančilijerom pogju u Grvž di vrše
istragu o zločinu.

Dan prije, t. j. 27. oktobra, u srijedu, kad je
kad je izvršen zločin, neki Konavljanin uljeze u resi-
dentov vrt, gdje bijaše Nikola Ivanov, vojnik, residen-
tov kavas, ked je siužbenica Nika Matkova s Brgata
bila u kući, Oni nijesu poznavali Konavljanina. Ali
Kata Ivanova Pršutkova, koja je prodavala vino u
susjedstvu residentove kuće i kojoj je Lukša Junijev
Sorgo, bio gospar, bila ga je vidjela prije i doznala
od njega, da je Konavljanin i kmet Lukše 1. Sorga a
po Luci Kovačiću, čuvaru tamnica, otkriju islijednici,
ko je bio taj Konavljanin. (Nastavit če se.)

8

više što je zaujano računao,



og

ui



2

=