POSTARINA PLAĆENA Broj 28. SEDMIČNI INFORMATIVNI [ PRIVREDNI GLASNIK puna Pas 3 4 naqK PZA bai 4 0 & Hjedini Toj Đin 1.50 God. 3. Ni; Ti Vlasnici - izdavači - urednici : za odbor ,Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 7. augusta 1926. Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara, — Plativo i utuživo u Dubrovniku. — Oglasi po tarifi. Britanski admiral — ,,Dubrovačkom Listu“. Naš je urednik primio slijedeće pismo : Commander in Chief, Mediterranean station. 28 th July 1926. Sir, I have the honour to thank you for sending me copies ci the edition of your excellent paper which you have had specially printed in English in honour oi ihe visit of the British Navy. Your enterprise and skill have enabied ihe Fleet to learn and see much of the history and beauties oi ihe country of which ihey would otherwise have been ignorant, and the kind message of welcome is also veri much appreciated. I should. like to take this opportunity of remar- king on the kindness and hospitslity with which the Fleet has been welcomed and entertained by all clas- ses oi the community and of saying how much we lock forward to the pleasure of visiting your beautiful Country in tihe fulure and of renewing the happy iriendships which we have formed on this occasion. I am, Sir / Yours idithfivlly, i Roger Keyes Dr. Matija Vidoević, admiral. Chief Editor of _ihe Dubrovnik List. Ovo pismo u prevodu glasi: Glavni zapovjednik Sredozemne stacije 28. jula 1926. Gospodine, Čast mi je zahvaliti Vam što ste mi poslali pri- mjerke izdanja Vašeg odličnog lista, kojeg ste tiskali na engleskom specialno u čast posjete britske morna- rice. Vaše preduzeće i vještina omogućili su mornarici da nauči i vidi mnogo od istorije i ljepota kraja, za koje inače ne bi bili doznali, a i ljubazna dobro- došlica takogjer je vrlo mnogo cijenjena. Ugodno mi je upotrebiti ovu priliku da istaknem ljubaznost i gostoljubljivost, kojom je mornarica bila primljena i praćena od svih slojeva općinstva i da ka- žem kako se mi već unapred veselimo dai u buduće posjetimo Vašu kresnu zemlju i ponovimo veselo pri- jateljstvo, koje smo ovom prilikom sklopili, Vaš sam, gospodine, odani Roger Keyes, admiral. Agrarna reforma. (Svršetak.) 1. Tko je nadležan za likvidiranje agrarnih od- nosa i za riješavanje sporova ? U prvom stepenu: Kotarski Sud, u čijem se području nalazi odnosno zemljište. U drugom stepenu: Viši Zemaljski Sud u Splitu konačno, 2. Na koji će način interesenti oživotvorit svoje zahtjeve za razriješenje odnosa ? Svoj zahtjev na zemlju imaju interesenti prijaviti Kotarskom Sudu (nadležnom) pismeno ili usmeno na zapisnik u roku od 6 mjeseci računajući od dana kada ovaj zakon stupi na snagu. Ako stranka propusti ovaj korak za prijavu, gubi pravo da se koristi od- redbama ovoga zakona. 3. Koji je osnov procjene ? Prometna vrijeduost, koju su zemlje, zgrade ili voćke imale u vrijeme procjene, U pravu vrijednost ima se uračunati i vrijednost meljoracije težaka, od kojih vlasniku ima koristi, Ostale se meljoracije težaka ne uračunavaju u prometnu vrijednost. Ovo su glavne ustanove, koje pobugjuju najviše pažnje kod svih interesanata. Kad dogje do konačne redakcije ovog projekta donijet ćemo i potanji kritički osvit. Sada tek spominjemo, da su se u javnosti pojavili brojni prigovori ovem projektu i to neaćelne i praktične naravi, pa se megju ostalim ističe da“ su mnoge odredbe zakona nedovoljao jasne, što će izazivati uvijek nove sudske sporove, a to je baš ono što je . agrarne odnošaje ovako i zaoširilo. Lopugjani sveme dobrotvoru. Svečani doček g. 1. Kuljevana. Današnji dan ostat će zlatnim slovima zabilježen u analima Lopudske istorije. Lopud je taj dan osvanuo u svečanom ruhu, — prijatelj prijatelja sretajući pitao bi dali je ovo zaista Lopud. Kako i ne bi Lopud se ovako zaodenuo u takovom svečanom odijelu, kad je taj dan imao da primi u svoje krilo SVOg prvog maj- većeg sina, svog najvećeg domorodca gospara Iva Kuljevana. Tačno u 5 sati popodne posebnim motorom »Braće Glavović“, koji je dragovoljno ustupljen općini za ovu prigodu, prispije naš mili gospar Ivo uz pratnju .slijedeću dobrodošlicu : nekih Lopugjana i Lopugjanka na motorima g. Baruna | Mayneri, Braće Zgc i V. Ipšić. Tek se motori pomoliše “ na stu sv. Marije, nastade neopisivo oduševljenje, mahanje rubaca, pozdravljanje zastava, pucanjem prangjija uz svirku glazbe. Tek je naš mili gospar Ivo stupio nogom na Lopudsko tlo, stupi pred njega Antun kap. Sesan te mu u ime svih Lopugjana izreče »Gosparu Ivo! Danas smo mi svi Lopugjani neobično veseli i ponosni, veseli smo zato što Vas opeta vidimo živa i zdrava i što možemo da Vas pozdravimo u našoj sredini, a ponosni smo opet zato što možemo da se pohvalimo što je iz naše sredine izašao čovjek sa tako plemenitim i dobrim srcem, koji nije nikada zaboravio svoje rodno mjesto, ni svoju otadžbinu. Kao mlad momak otišli ste u svijet — u tugjinu — Vama nepoznatu, da se borite za svoju eksistenciju. Svaki onaj koji je bio prisiljen u Svom životu, da ode u svijet za zaradom, zna koliko je to teška borba i koliko treba samoprijegora dok se. uspije. Vi ste u toj teškoj borbi. iznijeli pobjedu, a iznijeli ste je zato što ste imali vjeru u sama sebe, što ste bili ustrajni i što ste bili nadareni neobičnim talentom i energijom. Vaše poznato poštenje i solid- nost doprinijele Vam je mnogo do uspjeha. U drugoj istoriji ovog mjesia koje je nekad brojilo 14.000. sta- novnika i gdje je trgovina i pomorstvo cvalo do neshvaćene visine, ne nailazimo na primjer sličan Va- šemu. Znamo za mnoge naše ljude, kad bi u svijetu stekli položaj i novac, da nijesu se tada htjeli priznavati ni pripadnicima svog rodnog mjesta, već bi tražili sjaj kojeg velegrada. Kod Vas to nije slučaj i zato Vam mi zahvaljujemo i poštujemo Vas. Vaša ljubav za ovo malo mjestance u kojem ste prvi put ugledali sunce, onaj izvor energije i života, gdje ste kao dijete slušali neprekidnu pjesmu valova, nama svima inponira. Vaša ljubav za grobove Vaših djedova izaziva kod svih mas duboko poštovanje. Gosparu Ivo! dokle ste se Vi u svijetu borili za svoju eksistenciju, dokle je naš cjelokupni narod bio zapao u vrilog najvećeg i - najkrvoločnijeg rata što ova istorija pozna. Borba za život i pravo naše nacije iziskivala je od nas velike žrtve, mismo te žrive doprinijeli, ali zahvaljujući pro- vidnosti iznesosmo u toj borbi pobjedu i stekosmo austrijski resgidenat Koradino 1688. godine. piše A. Vučetić, Kad Turci pri opsadi Beča 1683. g. biše ametom potučeni i Beč od njih oslobugjen, Dubrovnik sklopi 1684. g. zaštitni ugovor sa habsburškom kućom kao nasljedicom ugarskih kraljeva, ie pošlo je ćesar Leo- poldo nastavio uspješno turski rat, Dubrovčanima sine misao oslobegienja od turskog harača, te dubrovački senat 25. novembra 1688 odluči da zamoli ćesara, da ga od istog harača oslobodi, pošto je republika po- stala članom njegove ćesarevine. U tu svrhu senat obeća ćesaru 90 hiljada forinti, koje bi se jedan put za vazda isplatili onda, kad bi se Dubrovnik od istog harača oslobodio; njegovu kanćelaru grafu Siratmanu ponudi dvije hiljade ugarskih zlatnih dukata, kad bi se obistinio isti dogogjaj. Slično senat odluči 8, febrara 1689. g. da bude ponugjen u istu svrhu markizu Borgomainerou, poslaniku u Beču, 1001 magjarski zlatni dukat, Ćesar Leopoldo odredi za ćesarskog residenda u Dubrovniku svršetkom 1686. g. jednog svog ratnika, uprav zbog Turske, pukovnika Domenico Corradino. On je iz Štajerske u ćesarevoj. službi bio prošao u Regensburg. Poslanik dubrovački 1 Beču 1686-1688. £., Lukša Vlagje Gučetić, ugovori s Koradinom, da će mu Dubrovnik platiti putne troškove iz Beča do grada, i da će mu u tromjesečnim obrocima unaprijeda pla- ćati godišnje 1100 forinti, jednako 825 dubrovačkih dukata, pošto Koradino bijaše na te uvjete snizio Svoje zahtjeve. Dubrovnik mu isplati troškove u iznosu od 324 forinti i isplaćivaše mu redovito te tromjesečne Dubrovnik i “obroke unaprijeda 1687. i 1688. g., kako je dokazana njegovim primkama, koje se nalaze u arhivu. Može se raznmjeti, da je ličnost Koradinova uživala ne samo nepovrjedivost nego i izvanredno vrlo visoko poštovanje, jer je on ćesarov resident, ministar, toliko više što je Dubrovnik ufao.po ćesaru da se oslobodi od iurskog harača, koje ufanje se ipak poslije ne obistini. Republika je bila residentu dala u Gružu na starome Škaru kuću sa vrtem i taracom, a on je imao ' u službi kao pisara jednog fratra, koji mu je pisao u kanćelariji u Gružu; osvem toga bila mu je dala jednog svog vojnika, da ga služi kao kavas; to bijaše Nikola Ivanov, Konavljanin iz Radovčića. Resident držao je u Gružu službenicu Niku Matkovu s Brgata a bijaše prošao prije svršetka 1688. g, da stanuje u gradu i bijaše kupio jednog brava, kojeg je hranio pri svojem stanu u Gružu, Iznenada se residenat 28. oktobra 1688. u četvr- tak pojavi u malome vijeću u Dvoru i ovako mu se potuži: ,Poznato je Vašim Preuzvišenostima, da sam se preselio u grad, da služim preuzvišenog mog Go- spodara i Vaše Preuzvišenosti i dok sam u ovoj službi gospar Lukša Junijev Sorgo posla jednog čo- vjeka, koji mi je ubio brava u kuhinji moje kuće u Gružu, kažući da to čini po naregjenju rečenog go- spara Lukše, što budući na uštrb ina malo poštovanje vojne sile mog preuzvišenog Gospodara, koja ima biti štovana od svakogs, neka Vaše Preuzvišenosti nagju načina, da obuzdaju smjelost ovog vlastelina prema (meni) ministru njegova Veličanstva.“ Malo vijeće u Dvoru shvati odmah tužbu ćesa- revog residenta kao vrlo tešku, a zločin smaknuća njegova brava, kao jedan od najtežih, jer se radilo o ministru, koji je predstavljao cara Leopolda, od kojeg je Dubrovnik mnogo uiao, te isti čas zavede najvećom pospješnosti istragu, toliko da će i sam senat suditi jednako o zločinu. Istraga nosi naslov: Processo contro il Nobil Luca Giugno de Sorgo per imputazione d' aver fatlo ammazzare un' animale castrato di propriet& del Ces. Residente Sign.r Domenico Corradino. Istrazi je priložena gore navedena tužba. Isti dan vogjena je ona i završena je a sutradan 29 oktobra u petak bi izrečena osuda. Malo vijeće, pošio je trebalo da ispita službenicu residentovu Niku Matkovu s Brgaia u Gružu, koja zbog boleštine nije mogla doći u grad, a možda i s razloga, da je hoćela poći na lice mjesta, odredi dvojicu malovijećnika_gospara Šiška Tudizića i gosp. Lukšu Vlagjeva Gučetića, onoga istoga, koji jeu Beču ugovarao dolazak Koradinov u Dubrovnik, i kojega pisma iz Beča republici nalaze se u arhivu, odredi da ona dvojica sa kančilijerom pogju u Grvž di vrše istragu o zločinu. Dan prije, t. j. 27. oktobra, u srijedu, kad je kad je izvršen zločin, neki Konavljanin uljeze u resi- dentov vrt, gdje bijaše Nikola Ivanov, vojnik, residen- tov kavas, ked je siužbenica Nika Matkova s Brgata bila u kući, Oni nijesu poznavali Konavljanina. Ali Kata Ivanova Pršutkova, koja je prodavala vino u susjedstvu residentove kuće i kojoj je Lukša Junijev Sorgo, bio gospar, bila ga je vidjela prije i doznala od njega, da je Konavljanin i kmet Lukše 1. Sorga a po Luci Kovačiću, čuvaru tamnica, otkriju islijednici, ko je bio taj Konavljanin. (Nastavit če se.) 8 više što je zaujano računao, og ui 2 =