POSTARINA PLAĆENA Broj 31. SEDMIČNI INFORMATIVNI i PRIVREDNI GLASNIK Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 28. augusta 1926. Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara. — Plativo i utuživo u Dubrovniku. — Oglasi po tarifi. Naš načelnik dopisniku ,,Obzora'. »Obzor« od 5. 0. mj. donio je razgovor njegova dopisnika sa našim načelnikom. Taj je razgovor neka vrst poruke opoziciji u općinskom vijeću na saradnju, jer ,Dubrovnik iznad svega“, kaže g. Dr. Škvrce. On žali, da je tu saradnju opozicija otklonila. »Jvnctim izmegju nas i manjina bio se stvorio s tako zvanim financijskim odborom za pregledbu općinskih računa za vrijeme komesarijata. Taj odbor predložila je sama manjina i prihvat ovoga prijedloga slavila kao uvjet, da na našu ponudu ugje u već spomenuta tri odbora“. G. Dr, Škvrce zlo je shvatio i sam prijedlog i što mu je dalo povoda. Izmegju prijedloga vijećnika radikalne stranke o financijskom odboru i prijedloga općinske uprave, da se biraju posebni odbori za vodu, za izmjenu zgrada i ostavštinu Račić ima naime sveze, ali ne junctima. Prijedlog opozicije išao je za tim, da se prijegledom općinskih računa ustanovi linancijsko stanje općine te tako dade mogućnosti vijećnicima, da sude samostalno o prijedlozima uprave. G. načelnik naime odviše zahtijeva od vijećnika, ako misli, da će oni glasovati za prijedloge uprave samo na njegovu riječ, da općina ima ili nema novaca, Jedna je od Prvih njegovih dužnosti bila, da vijeće upozna sa eko- nomskim stanjem općine, da mu kaže barem to, koliko je od kredita odobrenih predračunom već potrošeno, koliko je još slobodnih kredita i — št& je glavno — da li ti krediti imadu pokrića_u prihodima, koji se čekaju. Kad to on od svoje inicijative nije učinio, opoziciji nije preostajalo drugo, nego da traži, da samo Vijeće po odboru ad hoc to učini i da veže na taj Prijedlog svoje postupanje u Vijeću. Ali jedno je rad u Općinskom Vijeću, a drugo saradnja, kakvu je Općinska Uprava od opozicije tražila. Naš predsjednik €. Dr. Čingrija upozorio je odmah g. načelnika, da se proti takovoj saradnji u načelu ne može da bude, ali da za to treba da postoje neke pretpostavke, koje on ne vidi. Poslije takove izjave, moglo se je očekivati, da će takova saradnja u upravi biti otklonjena barem od vijećnika radikalne stranke, te nas čudi, što se Dr. Skvrce čudi, da se je to dogodilo. Kad Vijeće bira poseban odbor za pretresanje jednoga pilanja, ono tim diže taj posao iz djelokruga uprave, a imenovani odbor preuzima prama općini i gragjanstvu onu odgovornošt, koja inače pada na upravu. Pustiti se birati u takove posebne odbore skopčano je dakle sa odgovornosti, te opozicija, koja nešto do sebe drži, to ne može učiniti već jedino, ako su prilike u općinskoj upravi takove, da u njima vidi jamstvo, da ne će biti izigrana. A neka sam Dr. Škvrce reče, jesu li ,sadašnje Prilike“ u općinskoj upravi takove, da je opozicija sigurna, da njezin rad u odborima ne bi bio izrabljen proti njoj. Njemu su prilike u vlastitoj stranci bolje Poznate, on zna bolje od nas, koje je obaveze primio prama vlastitim izbornicima i koje se ne mogu ispuniti već na račun opozicije. Mi ćemo se ograničiti samo »na prilike“, kakve nam se prikazuju iz njegovih vlas- titih izjava dopisniku »Obzora«. Već iz njih proizlazi, da je saradnja nemoguća, jer što je nama bijelo, njemu je crno, i obratno, što je nama tamno, njemu se pri- kazuje ružičasto. Mi n. pr. kažemo: ,Ako se ima ustanoviti Op- ćinska Štedionica, to nema biti, da novci wloženi od | ulagača budu na raspoloženju općine, jer je to na štetu / kredita i Štedionice i Općine“, Dr, Škvrce naprotiv kaže : »Mi se najozbiljnije bavimo mišlju, da osnujemo svoju gradsku štedionicu... Tu bi općina koncentrirala sve svoje leteće dugove i tekuće poslove“, \ Dr. Škvrce kaže: ,Komesarijati su sklopili par imova.... Jedan od najtežih jest onaj od milijun i \ hiljada Dinara za nabavu Dieselmotora“, a mi imo Dr. Škvicu: Da ste Vi bili upravitelj općine, da su Vam došli vještaci i pouzdanici i rekli: »Pazite dobro, električna centrala je u takovu stanju, da ako se ne nabavi za nju noyi motor, grad će ostati u tmini; društvo Elin ne će da ga nabavi; nema drugo nego da ga općina kao upravitelj sekvesira nabavi za račun i teret Centrale, i to tako da općina predujmi novac Centrali i uknjiži se na Certralu, jer direktno Cenirali zbog nesregjenih odnosa, niko drugi ne će da dađe zajam“ — što bi ste Vi onda, g. Doktore, bili učinili ? Po svoj prilici bili biste pozvali g. Dr. Mišetića i druge Vaše ,najbolje pomagače“ i pošto biste bili dugo razbijali glavu, učinili ono isto, što je ondašnji upravitelj učinio. Ili mislite da je iz štednje grad mogao biti bez rasvjete ! Dr. Škvrce kaže: ,Drugi zajam je učinjen za nabavu zgrade Trgovačke Obrtničke Komore, gdje je po mišljenju većine gragjanstva napravljen leš posao“, Nije rekao za koga loš posao: za općinu, za grad ili za komoru pa se ne možemo upuštati u pobijanje, to više, što se je Dr. Skvrce sakiio za ,većinom gra- gjanstva“. No njega kav načelnika, upozorit ćemo na Ovo: radi se — a to sada više nije nikakva tajna — da se Trgovačka Obrtnička Komora u Dubrovniku ili ukine ili proširi na Hercegovinu i na Crnu Goru. Za slučaj kad bi se Komora ukinula, općina bi učinila sjajan posao, jer bi dobila kuću uregjenu potpuno za javne svrhe za jeftine pare; za slučaj, kad bi se_Ko- mora proširila, Dubrovnik bi učinio još sjajniji posao, prama kojemu žriva općine, i kad bi je bilo, nije ni spomena vrijedna. Dodajemo još, da je općina po zakonu dužna davati Komori stan, da je zato trošila 18000 Din, godišnje, a jer je taj stan obzirom na raz- vitak Komore bio premalen; bila bi morala naći za Komoru veći i prama tomu skuplji stan i urediti ga, jer i namještaj treba da po zekonu dade općina. Preko 6 godina upravljali su općinom komesari, i naš velemožni ne nalazi da im konkretno zamjeri drugo da li ova dva zajma. Samo onako općenito en kaže, da ,plodovi dubrovačkih komesarijata ne pred. stavljaju zlatne jabuke hesperidske“. No i tu čine iznimku po njemu komesarijati g.N. Koprivice. Samo ie zlatne jabuke odgojene od g. Koprivice bit će da se nalaze još u vrtu Hesperida, gdje čekaju novoga Herkula, da ih donese. Ovo bi moglo služiti kao ilustracija iskrenosti, kojom nas zovu na saradnju. Jer baš oba ova posla, kojim g. načelnik zamjera, učinjena su — priznajemo — na poticaj i savjet naših ljudi. No pustimo to, nas ove zamjerke više interesuju kao zrcalo, u kom se ogledaju kriteriji g. načelnika u općinskoj upravi, Stednja je dobra, ali za upravu, koja ne zna razlikovati, što je potreba a što nije, gdje treba štedjeti a gdje općina valja pošto poto da nešto uradi i pokazati da postoji, za takovu općinsku upravu može se kazati ono, šlo je g. Dr. Skvrce rekao o komesarijatima : ,to je biro- kratska i sterilna ustanova, koja koči pravilan rad sa- moupravnih jedinica“. Takovu općinsku upravu saradnja opozicije ne može oživjeti. . Nego prijegjimo na općinske ,probleme“, koje g. Skvrce misli riješiti. »Najpreče su“: 1. pitanje vode 2, oslavština Marije Račić 3. pitanje elektrane 4. iz- mjena erarskih zgrada. Ostavština Marije Račić nije nikakav problem, tu općina nema što da rješava, već samo da pospješuje da pozvani učine ono, što su dužni, da se zaklada osigura. Izmjenu zgrada potaklo je bilo općinsko Vijeće već g. 1919. teiovo Općinsko Vijeće treba da u tom pravcu radi; samo nam se čini, da g. načelnik _ne pogagja svu ekonomsku zna- menitost ovoga pitanja, kad nabraja, u koju bi se svrhu imale dobijene zgrade upotrijebiti. To ne odlučuje ; glavno je to, što je Dubrovnik erarskim posjedom, koji po svomu postanku ni nije erarski, već općinski, skučen sa sa svih strana i spriječen u svomu gragjev- nom razvitku. Taj obruč treba slomiti. Što se tiče elek- trane i vodovoda, svi smo sporazumni da jeto najpreči posao, samo ćemo podcrtati mogućnosti koje g. načelnik Stavlja u izgled za riješenje pitanja vođe: ,mora u najkraće vrijeme doći do povoljna aranžmana s Kisi- ćima ili će općina biti prisiljena da misli na gradnju vlastitog vodovcda“, A glede elektrane ,ovo pitanje općinska uprava najozbiljnije proučava“. Vodu, ostav- štinu Račić, izmjenu zgrada prepustili su dakle po- sebnim odborima, a pitanje rasvjete proučava sama uprava, za nju ne treba pomoći opozicije ! Poslije ovih ,problema“ dolazi ,u prvom redu“ moderna klaonica, pa tada ribarnica, Novo groblje, Iseljenički Dom, javno kupatilo, kanalizacija Gruža — Mia, to su uđpProtiv — pjesma budućnosti. Izgradnji Rad ničkog. Doma u Gružu. pristupit će se u najskorije vrijeme. Preuredit će se vatrogasno društvo, izraditi regulacijoni plan. Jedna tržnica ,doći će na dnevni red izgradnje“. Općina se bavi, da se što prije provede : put preko Konala. Otvorit će se etnografski, arheološki muzej, proširiti prirodoslovni i t. d. Sve je ovo jako lijepo, ali to smo sve čitali u »Dubrovačkom Listu«, pretresli u svint mogućim kom- binacijama. Dapače još više, Općinska Uprava prije rata bila je već odredila mjesto za novo groblje, za klaonicu, nabavila zemljište iza građa za gradnju pučke škole, sklopila pogodbu za otkup jednog dijela prava na vodu u Rijeci — prešlo se dakle bilo već na izvr- šavanje. Ni ideja puta preko Konala nije nova, njom se bavila općina i namjesnik Nardelli prije rata, a po- slije rata pokrenuo je opet to pitanje »Dub«. Pitanje Iseljeničkog Doma pokrenula je Trgovačka Obrtna Komora, Radničkog Doma Zavod za osiguranje radnika, ako se ne varamo, pod komesarijatom savj. Drobca, * U programu rada, koji nam je iznio g. načelnik, nema dakle ništa novo, ali fali ono, što bi trebalo da bude: jedna misao, koja sve to spaja u jednu cjelinu te pro- gramu daje života. Tu misao mi smo imali pravo očekivati, da ćemo čuti od g. načelnika, a on je nije izrekao zato, jer stranka, kojoj on pripada ne može da mu je dade; u njoj ne može da se ona začne, jer stranka nije nikla na tlu ovoga grada, već se hrani idejama, koje drugovdje može da imadu svoju poza- dinu u životu, ali u Dubrovniku je nemađu. x Vodovod, električna rasvjeta i sve ono, što nam je g. načelnik obećao, potrebno je za jednu uregjenu općinu, no to su samo vanjski znakovi napretka jed- nog grada, a sam napredak sastoji u tomu, da se pruži stanovnicima mogućnost, da svoje sposobnosti ukažu u radu bilo fizičkom bilo duhovnom, imogućnost zarade. To je dobro razumio splitski načelnik Dr. Tartaglia, pa jeuz program za uvregjenje grada, stvorio i program rada za ekonomski napredak Splita, koji i ako se gdjekad križa sa našim interesima, mora da i kod nas zasluži priznanje zbog dosljednosti i energije kojom ga provodi. Sto nije n. pr. splitska općina uči- nila, da Split postane administrativno središte Dalma- cije. Ona je sagradila za urede i činovnike desetak zgrada. Dubrovačka Općina nije naprotiv nego naba- vila za Trgovačku Obriničku Komoru staru kuću, što jei po zakonu bila dužna, pa je i to Dr. Škvrci krivo! Koju akciju općina Split provodi baš ovo zadnjih dana za izgradnju željeznice iz Beograda u Split preko Sa- rajeva, koja bi željeznica imala od Splita učiniti sre- dišnju luku države! I Dubrovnik ima svojih gospodarskih potreba, ako hoće da ne bude samo lijepi grad, već i grad-u komu će se živjeti onim životom, kojim se je negda živjelo, te treba naći načina i puta, da se tim potre- bama udovolji. Nama pristašama Narodne Rad.kalne Stranke, taj način i put kaže sam program stranke: jedinstvena država sa širokim autonomijama najbolja je podloga za ekonomski razvitak Dubrovnika. Ali oni, koje je doveo na upravu općine jedan program, koji kad bi se proveo, značio bi umjetno odjeljenje Du- brovnika od njegova prirodnog zalegja, neka nam oni kažu, kako im je pri duši sada, kada ih položaj na upravi općine sili, da na budućnost Dubrovnika realnije misle. Ne, gospodine načelniče, jugoslovensivo Splita nije jedan ,humbug“, kako ga nazivlje dopisnik, kojemu ste povjerili svoje misli, već je to jedna politička koncepcija, u ime koje Split misli da ima pravo, i ima pravo, tražiti ne samo od Zagreba već od cijele države, da ga pomogne. Koliko je Split u tome pogledu i širokogrudniji i praktičniji od Vaših prijatelja! Osiracizmom srpske zastave sa općine nijeste samo povrijedili osjećaje onih Vaših sugragjana, kojim srpska zastava znači dosta u životu, već ste oficijelni Dubrovnik, koji prestavljate doveli u oprjeku sa životom, kakav jest, i sa njegovom prošlosti usko vezanom sa povjesti nekadašnje srpske dižave. To nije put, koji Dubrovnik vodi cilju i mi vas tim putem ne možemo pratiti. Ništa se u tom pogledu ne može ispravljati ,iza zatvorenih vrata“, već treba širom otvorili vrata drugom duhu./ ; Dr. M. Medini, Opaska Uredništva. Donosimo ovaj članak g. Dr. Medini kao mišljenje njegovo i grupe kojoj pripada o pitanjima, koja su od važnosti za komunalni razvoj našega grada. Razgovor g. Dr. Skvrce_ bio je povod da se bisire shvatanja i izmjene mišljenja, pa naš list, kao slobodan javni organ, rado otvara svoje stupce stvarnoj diskusiji pridržavajući se dakako da o tim pi- tanjima izreče i svoj sud.