POSTARINA PLAĆENA g sa ida



Broj 33.



SED



MIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK

Pojedini broj Din 1:50



God. 3.



Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“

Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik

11. septembra 1926.





— Plativo i utuživo u Dubrovniku. —

Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara.

Oglasi po tarifi.



Konsekvencije jednog napadaja.

Sud je odbio tužbu Okr. Ureda za Osig. Radin. proti ,Dubr. Lista“.

Kroz kratko vrijeme zaključit ćemo treći godišnjak
»Dubrovačkog Lista«. Pokrenut u jedno vrijeme, kad
su razne krajnosti ugrožavale i gotovo onemogućavale
i samu stvarnu diskusiju, a kamo li pozitivan rad, a
kada je i inače trebalo boriti se sa raznim materijal-
nim poteškoćama i preprekama, ovaj list je uzeo odre-
gjen pravac da u granicama mogućnosti svojim pisa-
njem buđe potstrekač svih pozitivnih snaga u .njiho-
vom djelovanju na svim granama privrednog i kul-
turnog rada prama najboljim tradicijama ovog grada.
Kroz ovo tri godine zabilježeni su mnogi skokovi i
promjene, ali pravac »Dub. Lista« nije se mijenjao.
Baš zbog ove odregjenosti poklanjala se najveća paž-
žnja na tačnost i objektivnost, a izbjegavala se jalova
kritika, dok je polemika bila gotovo isključena iz stu-
paca lista. Ovaj i ovakov rad nije ostao bez rezultata.
Mi ne ćemo da precjenjujemo ni ulogu ni uticaj na-
šeg pisanja, i premda bi i mi sami voljeli da je sve
to bilo u jačem opsegu, ipak mežemo sa zadovolj-
sivom i sa ponosom da konstatiramo da ovaj naš rad
presiavlja jednu pozitivnu stranu u javnom životu na-
šega kraja, koja je kao takova i od javnosti bila oci-
jenjena i priznata. Dva najjača privredna udruženja
ovog grada koja broje ra stotine članova preporučili
su ovaj list zbog njegova pravca i sadržaja, a sama
ta činjenica dovoljno govori, .

Ipak, što je i razumljivo, cijeli ovaj rad nije ostao
ni bez svojih protivnika. Ko su i kakovi su to pro-
tivnici, ne osjećamo potrebe da objašnjavamo, pa smo
uvijek preko toga prelazili bez obzira, a od toga ne
ćemo ni sada da cistepamo. Za nas su djela mjerodavna,

pa neka sudi javnost.

Ali dogodilo se je što se nije moglo očekivati i
što nije razumljivo. Našim čitaocima poznat je slučaj,
koji smo pred par mjeseci objavili u listu. Okružni
ured za osiguranje radnika u Dubrovniku preko svoje
uprave upravio je jednu uredovnu okružnicu kojom se
napada na naš list. Mi smo na to reagirali jednostav-
nim prikazom i kritikcm toga napadaja. Na naš članak
odgovorila je uprava okr. ureda tužbom po zakonu 0
štampi, kojom je tražila progon naših urednika zbog
kleveta i uvreda. Dok je stvar bila sub iudice mi o
tome rijesmo hijeli da pišemo, ali sada kada je ko-
načno presugjena potreba je da se o tome i javnost
izvijesti. Radi se o slijedećem :

Formalni povod za napadaj Okružnog Ureda sa-
stojao bi se po tvrgjenju njegove uprave u činjenici
da naš list nije besplatno otštampao jednu noticu, koju
mu je poslao taj ured, I zato je bila objavljena jedna
uređovna okružnica, u kojoj se tvrdilo ni manje ni
više, nego da naš list ne zastupa privredne interese,
kako su to objavila prije spomenuta dva najveća du-
brovačka privrednička udruženja (Trg. Privr. Udr. i
Gost. Kav. Zadruga), te je taj uredovni akt bio
upravljen upravama tih udruženja.

Nije potrebito da se objašnjava koliko je neosno-
vano opravdanje takovog napadaja, a da o formi i
ne govorimo. Jer, bez obzira je li poslana notica bila
Objavljena (a bila je otštampana prije nego je ured.
višivo znalo za napadaj), otkuda dolazi jedan javni
ured, kojeg i država “pomaže uzdržavati, da izriče svoje
sudove o pojedinim listovima i to ne zbog onog što
taj list piše o tome uredu, nego jednostavno na osnovu
onog što se — nije štampala jedna notica toga ureda |
Trebalo bi samo ispitati poreske, sudske, poštanske i
uOpće upravne vlasti, sve moguće urede od ministar-
Skih do onih najmanjih, koliko je hiljada njihovih
objava poslanih ,na blagohotno uvrštenje“ svršilo u
urednički koš, a da ipak nijesu mogli ni pomisliti da
bi bilo u njihovoj nadležnosti, da zbog toga izagju
nekom uredovnom okružnicom kako ovaj ili onaj list

ne zastupa državne, općinske, privredne, kulturne ili
bilo kakove javne interese. Odnosno da se je to do-
godilo, pa đa se je kakav ured tako istrčao, trebalo bi
samo vidjeti kako bi se udarilo po prstima njegova
sastavljača i kako bi on povlačio konsekvencije svoje
preuzetnosti. A _u konkretnom slučaju ima jedna okol-
nost, koja čini cijelu stvar još težom: Okružni Ured
svojom okružnicom započinje jednu direktnu akciju
proti »D. Listu«, jer on se cbraća baš onim, koji su
taj list preporučili i hoće da ih uvjeri da je ta pre-
poruka neosnovana, Ovaj napadaj bio je i previše ne-
običan, a da bi se bez obzira na njegovu tendenciju
već zbog samog uredovnog postupka kao takovog
moglo preko toga proći.

Kad smo saznali za taj napadaj smairali smo da
je u općem interesu ssmog radničkog osiguranja te
svih onih, koji su sa tim osiguravanjem u vezi, ako
prikažemo svu neobičnost i nemogućnost ovakovog
uredovanja.
tome smislu. U našem članku, kao i-u odgovoru na
ispravak, rečeno je megju ostalim i slijedeće :

»Izgleda da u glavi onog koji vodi ovaj ured vla-

»daju čudnovati pojmovi o onom što spada u djelokrug

»i što se može, a što se ne smije u ime ureda da radi“.

»U ovoj stvari glavno je shvatanje uprave Okr.

»Ureda o njezinom djelokrugu i na io smo hijeli da upo-

»Zorimo javnost. Ovaj napadaj na ,D. L.“ mi smo zabi-

»lježili ne jer se o nama radi, nego jer je karakterističan

,Za postupak u jednom uredu i u njegovo ime“.

Jasno je bilo da je nakon objašnjavanja u jav-
nosti o postupku uprave ureda trebalo utvrditi ili
opravdanost naše kritike ili ispravnost njihovog djelo-
vanja i zato je trebalo dase samo potraži najpođesniji
način. Uprava: Okružnog Ureda smatrala je da je u tom
pogledu najpravilniji put — fužba po zakonu o štampi.

Poznato je da je u cijeloj javnosti, a osobito u
pravničkim krugovima, primljen sa negodovanjem ovaj

zakon koliko zbog svojih formalnih strogosti toliko

zbog odredaba o deliktima i kaznama, pa da je često
smatran više kao srestvo lične šikanacije ili kao način
đa se uguši nepovoljna kritika, nego kao put da se u
stanovito pitanje unese potrebita svjetlost kako bi in-
teresovani mogli steći pravilan sud o sporu. I zato se
“ovo srestvo obično prihvaća kao zadnji izlaz, kad se
drugčije ne može spor da riješi odnosno u sluča-
jevima gdje Se ne radi O kritici, nego o običnim kle-
vetama i uvredljivim napadajima. Dakle ovim i ova-
kovim zakonom trebalo je da se utvrdi ispravnost i
opravdancst kritiziranog postupka uprave Okr. Ureda
ili još više — u opće i nedozvcljenost naše kritike

njihovog postupka. A urednici »Dubr. Lista«, koji su-

reagirali na jedan napadaj kritičkom ocjenom toga po-
stupanja, trebali su da zbog toga budu i sudski utvr-

.gjeni kao klevetnici po zakonu o štampi.

Kolikogod nijesmo očekivali da će se ovim na-
činom hijeti da se riješava jedan načelni spor, ipak
kada je došlo do tužbe, mi smo je primili hladnokrvno
i ni jednom riječi nijesmo se u listu na nju osvrnuli.
Jednom kad je pred sudom, neka baš sud reče svoju.
I sud je presudio.

Tužba Okr. Ureda uzeta je u pretres kod mjesnog
okružnog suda i pošto smo mi nastupili dokaz istine
na našu obranu, donešen je sudski zaključak da u opće
nema mjesta optužbi zbog utuženog našeg pisanja.
Proti ovom zaključku prikazana je žalba Okr. Ureda.
Više Zemaljski kao apelacijoni sud u Splitu odbio je
žalbu okr. Ureda te je potvrdio zaključak da nema
mjesta optužbi.

Ovim sudskim konačnim pravorijekom pružena
je zadovoljština urednicima »Dubr. Lista«, jer je sud
riješio pitanje jesu li oni klevetnici povoljno za njih,
pa zato oni lično za sebe mogu da smetaju ovu stvar

Sadržaj naše kritike bio je sastavljen u.

likvidiranom. Ali ovim riješena je za javnost menje
važna strana ovoga spora; pa zato ostaje da se riješi
ono što je glavno u cijeloj ovoj stvari.

Jer valjda nije u opće u pitanju može li neko
izvan uredništva odregjivati što će stanoviti list da

piše, ili ne piše, ali svakako je u pitanju može li ka-

kav ured upravljati uredovna pisma proti pojedinim
listovima, te dali su pojedini uredi u opće nadležni
da izriču sudove čigovim interesima odgovora a či-
govim ne odgovara pisanje pojedinih listova. Uprava
Okružnog ureda za osiguranje radnika u Dubrovniku
učinila je jedan akt za koji je ne sawmo nenadležna,
nego i ničim nepozvana, pa za taj svoj akt treba da
snosi punu edgovornost, To bi bila dužna da učini i
bez da se je ova stvar iznosila pred sudski forum, a

sada tim više kada je svome uredu zaprtila i troškove -

za takovo svoje djelovanje.

Debela je knjiga Okružnog Ureda i rada njegove
uprave. Zidanje zgrada i unutrašnje uregjenje ureda,
sporovi po sudu, postavljanje uprave, sporovi sa nad-
zornim odborom, kriteriji kod namještanja činovnika,
uredovna korespodencija, bilanca rađa, sporovi sa zu-
barima itd., itd., sve su to pitanja o kojim bi se moglo
mnogo da piše, a i pisat će se u pravo vrijeme. Ali
sva ta pitanja skupa mi u ovoj prigodi ne ćemo da
dodirujemo, a to baš srazloga što ne ćemo da kompli-
ciramo ono jedno, koje hoćemo da potpuno osvijetlimo,

Jer ne radi se ovdje o nekom sporu, koji je na-
stao izmegju izvjesnih lica i izvjesnog lista. Mi- takav
spor ne bi ni iznosili u javnost, jer se u opće ne
osvrćemo na bilo kakove izlijeve pojedinačnih raspo-
loženja, a uz to i previše držimo do.našeg pisanja, a
da bi se upušlali u nekakvu ličnu polemiku, koju smo
i inače uvijek izbjegavali.

Ali ovdje se radi o jednom principijelnom pitanju,
koje tangira cjelokupnu štampu i koje se odnosi na
postupak i odgovornost za uredovni rad uopće.

Zato nakon pravorijeka suđa mi iznosimo ovaj
spor pred našu javnost da i ona o cijeloj ovoj stvari
stvori svoj konačni sud. A od onih ko su direktno
tangirani djelovanjem Okr. Ureda za osiguranje rad-
nika, tražimo da nagju načina kako bi se preko javnosti
povukle potrebite konsekvencije za izloženo djelovanje
organa Okr. Ureda. Jer ovim neopravđdanim napadajem
nije nanešena samo šteta ovom listu, nego je time
bio dobačen jedan izazov cjelokupnoj našoj štampi.

Holangjani u Dubrovniku.

Prošle je godine posjetio naše krajeve holandeski



konsuo u Niirberngu (Njemačka) gosp. Dr. C. Schonten -

sa suprugom. Oni su odsjeli u Grand Hotelu Lapadu od
S. do 29. X., te su tako bili očarani našim prirodnim
ljepotama, da su ove godine opet u društvu sedmorice
Holangjana doputovali k nama. Ovi su svi bili ugodno
iznenagjeni ljepotama Dubrovnika i okolice, a gosp. je
Dr. Schonten rekao, da će svake godine doći sa društvom.
Ovaj ugledni naš gost htio je da pred odlazak ostavi i
pismeno posvjedočenje svojih najljepših utisaka. U ho-
telskom albumu, iza priznanja hotelskoj upravi i perso-
nalu i zahvale na gostoljubivom prijemu, mogu se pročitati
ovi to_li redci: :

Na polasku ne mogu a da ne posvetim nekoliko.

skromnih riječi tebi Dubrovniče, stari, lijepi grade,
koji se skromno skrivaš u svojim zidinama kupajući
se u svjeilosti, u plavetnilu neba i mora.

Dubrovnik je pravom nazvan biser Jadrana, koji mi
kao djeca tvrdoga sjevera, niskih maglovilih krajeva
sjevernog mora i ne možemo zamisliti drukčije, nego
kao fantastičan san vječnoga sunca i vječnoga ljela.

Dubrovniče, ti si uprav biser u ovome sjajnome
pojasu majke Jadrana, koji nazivaju Dalmacijom, onoga
Jadrana koji je i tvoja majka, jer ti si stari grade na-
stao i podigao se trgovinom i prometom ovoga mora,
čiji su putevi i staze vodili kroz tebe.

Dubrovniče, kaže se da je svaki, koji je jednom
na tvoja vrata stupio, bio tvojim sjajem tako okovan,
da uvijek opet dolazi ktebi i ja sam se uvjerio u
istinu i snagu ovog magičnog kazivanja,

List