POSTARINA PLAĆENA g sa ida Broj 33. SED MIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK Pojedini broj Din 1:50 God. 3. Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 11. septembra 1926. — Plativo i utuživo u Dubrovniku. — Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara. Oglasi po tarifi. Konsekvencije jednog napadaja. Sud je odbio tužbu Okr. Ureda za Osig. Radin. proti ,Dubr. Lista“. Kroz kratko vrijeme zaključit ćemo treći godišnjak »Dubrovačkog Lista«. Pokrenut u jedno vrijeme, kad su razne krajnosti ugrožavale i gotovo onemogućavale i samu stvarnu diskusiju, a kamo li pozitivan rad, a kada je i inače trebalo boriti se sa raznim materijal- nim poteškoćama i preprekama, ovaj list je uzeo odre- gjen pravac da u granicama mogućnosti svojim pisa- njem buđe potstrekač svih pozitivnih snaga u .njiho- vom djelovanju na svim granama privrednog i kul- turnog rada prama najboljim tradicijama ovog grada. Kroz ovo tri godine zabilježeni su mnogi skokovi i promjene, ali pravac »Dub. Lista« nije se mijenjao. Baš zbog ove odregjenosti poklanjala se najveća paž- žnja na tačnost i objektivnost, a izbjegavala se jalova kritika, dok je polemika bila gotovo isključena iz stu- paca lista. Ovaj i ovakov rad nije ostao bez rezultata. Mi ne ćemo da precjenjujemo ni ulogu ni uticaj na- šeg pisanja, i premda bi i mi sami voljeli da je sve to bilo u jačem opsegu, ipak mežemo sa zadovolj- sivom i sa ponosom da konstatiramo da ovaj naš rad presiavlja jednu pozitivnu stranu u javnom životu na- šega kraja, koja je kao takova i od javnosti bila oci- jenjena i priznata. Dva najjača privredna udruženja ovog grada koja broje ra stotine članova preporučili su ovaj list zbog njegova pravca i sadržaja, a sama ta činjenica dovoljno govori, . Ipak, što je i razumljivo, cijeli ovaj rad nije ostao ni bez svojih protivnika. Ko su i kakovi su to pro- tivnici, ne osjećamo potrebe da objašnjavamo, pa smo uvijek preko toga prelazili bez obzira, a od toga ne ćemo ni sada da cistepamo. Za nas su djela mjerodavna, pa neka sudi javnost. Ali dogodilo se je što se nije moglo očekivati i što nije razumljivo. Našim čitaocima poznat je slučaj, koji smo pred par mjeseci objavili u listu. Okružni ured za osiguranje radnika u Dubrovniku preko svoje uprave upravio je jednu uredovnu okružnicu kojom se napada na naš list. Mi smo na to reagirali jednostav- nim prikazom i kritikcm toga napadaja. Na naš članak odgovorila je uprava okr. ureda tužbom po zakonu 0 štampi, kojom je tražila progon naših urednika zbog kleveta i uvreda. Dok je stvar bila sub iudice mi o tome rijesmo hijeli da pišemo, ali sada kada je ko- načno presugjena potreba je da se o tome i javnost izvijesti. Radi se o slijedećem : Formalni povod za napadaj Okružnog Ureda sa- stojao bi se po tvrgjenju njegove uprave u činjenici da naš list nije besplatno otštampao jednu noticu, koju mu je poslao taj ured, I zato je bila objavljena jedna uređovna okružnica, u kojoj se tvrdilo ni manje ni više, nego da naš list ne zastupa privredne interese, kako su to objavila prije spomenuta dva najveća du- brovačka privrednička udruženja (Trg. Privr. Udr. i Gost. Kav. Zadruga), te je taj uredovni akt bio upravljen upravama tih udruženja. Nije potrebito da se objašnjava koliko je neosno- vano opravdanje takovog napadaja, a da o formi i ne govorimo. Jer, bez obzira je li poslana notica bila Objavljena (a bila je otštampana prije nego je ured. višivo znalo za napadaj), otkuda dolazi jedan javni ured, kojeg i država “pomaže uzdržavati, da izriče svoje sudove o pojedinim listovima i to ne zbog onog što taj list piše o tome uredu, nego jednostavno na osnovu onog što se — nije štampala jedna notica toga ureda | Trebalo bi samo ispitati poreske, sudske, poštanske i uOpće upravne vlasti, sve moguće urede od ministar- Skih do onih najmanjih, koliko je hiljada njihovih objava poslanih ,na blagohotno uvrštenje“ svršilo u urednički koš, a da ipak nijesu mogli ni pomisliti da bi bilo u njihovoj nadležnosti, da zbog toga izagju nekom uredovnom okružnicom kako ovaj ili onaj list ne zastupa državne, općinske, privredne, kulturne ili bilo kakove javne interese. Odnosno da se je to do- godilo, pa đa se je kakav ured tako istrčao, trebalo bi samo vidjeti kako bi se udarilo po prstima njegova sastavljača i kako bi on povlačio konsekvencije svoje preuzetnosti. A _u konkretnom slučaju ima jedna okol- nost, koja čini cijelu stvar još težom: Okružni Ured svojom okružnicom započinje jednu direktnu akciju proti »D. Listu«, jer on se cbraća baš onim, koji su taj list preporučili i hoće da ih uvjeri da je ta pre- poruka neosnovana, Ovaj napadaj bio je i previše ne- običan, a da bi se bez obzira na njegovu tendenciju već zbog samog uredovnog postupka kao takovog moglo preko toga proći. Kad smo saznali za taj napadaj smairali smo da je u općem interesu ssmog radničkog osiguranja te svih onih, koji su sa tim osiguravanjem u vezi, ako prikažemo svu neobičnost i nemogućnost ovakovog uredovanja. tome smislu. U našem članku, kao i-u odgovoru na ispravak, rečeno je megju ostalim i slijedeće : »Izgleda da u glavi onog koji vodi ovaj ured vla- »daju čudnovati pojmovi o onom što spada u djelokrug »i što se može, a što se ne smije u ime ureda da radi“. »U ovoj stvari glavno je shvatanje uprave Okr. »Ureda o njezinom djelokrugu i na io smo hijeli da upo- »Zorimo javnost. Ovaj napadaj na ,D. L.“ mi smo zabi- »lježili ne jer se o nama radi, nego jer je karakterističan ,Za postupak u jednom uredu i u njegovo ime“. Jasno je bilo da je nakon objašnjavanja u jav- nosti o postupku uprave ureda trebalo utvrditi ili opravdanost naše kritike ili ispravnost njihovog djelo- vanja i zato je trebalo dase samo potraži najpođesniji način. Uprava: Okružnog Ureda smatrala je da je u tom pogledu najpravilniji put — fužba po zakonu o štampi. Poznato je da je u cijeloj javnosti, a osobito u pravničkim krugovima, primljen sa negodovanjem ovaj zakon koliko zbog svojih formalnih strogosti toliko zbog odredaba o deliktima i kaznama, pa da je često smatran više kao srestvo lične šikanacije ili kao način đa se uguši nepovoljna kritika, nego kao put da se u stanovito pitanje unese potrebita svjetlost kako bi in- teresovani mogli steći pravilan sud o sporu. I zato se “ovo srestvo obično prihvaća kao zadnji izlaz, kad se drugčije ne može spor da riješi odnosno u sluča- jevima gdje Se ne radi O kritici, nego o običnim kle- vetama i uvredljivim napadajima. Dakle ovim i ova- kovim zakonom trebalo je da se utvrdi ispravnost i opravdancst kritiziranog postupka uprave Okr. Ureda ili još više — u opće i nedozvcljenost naše kritike njihovog postupka. A urednici »Dubr. Lista«, koji su- reagirali na jedan napadaj kritičkom ocjenom toga po- stupanja, trebali su da zbog toga budu i sudski utvr- .gjeni kao klevetnici po zakonu o štampi. Kolikogod nijesmo očekivali da će se ovim na- činom hijeti da se riješava jedan načelni spor, ipak kada je došlo do tužbe, mi smo je primili hladnokrvno i ni jednom riječi nijesmo se u listu na nju osvrnuli. Jednom kad je pred sudom, neka baš sud reče svoju. I sud je presudio. Tužba Okr. Ureda uzeta je u pretres kod mjesnog okružnog suda i pošto smo mi nastupili dokaz istine na našu obranu, donešen je sudski zaključak da u opće nema mjesta optužbi zbog utuženog našeg pisanja. Proti ovom zaključku prikazana je žalba Okr. Ureda. Više Zemaljski kao apelacijoni sud u Splitu odbio je žalbu okr. Ureda te je potvrdio zaključak da nema mjesta optužbi. Ovim sudskim konačnim pravorijekom pružena je zadovoljština urednicima »Dubr. Lista«, jer je sud riješio pitanje jesu li oni klevetnici povoljno za njih, pa zato oni lično za sebe mogu da smetaju ovu stvar Sadržaj naše kritike bio je sastavljen u. likvidiranom. Ali ovim riješena je za javnost menje važna strana ovoga spora; pa zato ostaje da se riješi ono što je glavno u cijeloj ovoj stvari. Jer valjda nije u opće u pitanju može li neko izvan uredništva odregjivati što će stanoviti list da piše, ili ne piše, ali svakako je u pitanju može li ka- kav ured upravljati uredovna pisma proti pojedinim listovima, te dali su pojedini uredi u opće nadležni da izriču sudove čigovim interesima odgovora a či- govim ne odgovara pisanje pojedinih listova. Uprava Okružnog ureda za osiguranje radnika u Dubrovniku učinila je jedan akt za koji je ne sawmo nenadležna, nego i ničim nepozvana, pa za taj svoj akt treba da snosi punu edgovornost, To bi bila dužna da učini i bez da se je ova stvar iznosila pred sudski forum, a sada tim više kada je svome uredu zaprtila i troškove - za takovo svoje djelovanje. Debela je knjiga Okružnog Ureda i rada njegove uprave. Zidanje zgrada i unutrašnje uregjenje ureda, sporovi po sudu, postavljanje uprave, sporovi sa nad- zornim odborom, kriteriji kod namještanja činovnika, uredovna korespodencija, bilanca rađa, sporovi sa zu- barima itd., itd., sve su to pitanja o kojim bi se moglo mnogo da piše, a i pisat će se u pravo vrijeme. Ali sva ta pitanja skupa mi u ovoj prigodi ne ćemo da dodirujemo, a to baš srazloga što ne ćemo da kompli- ciramo ono jedno, koje hoćemo da potpuno osvijetlimo, Jer ne radi se ovdje o nekom sporu, koji je na- stao izmegju izvjesnih lica i izvjesnog lista. Mi- takav spor ne bi ni iznosili u javnost, jer se u opće ne osvrćemo na bilo kakove izlijeve pojedinačnih raspo- loženja, a uz to i previše držimo do.našeg pisanja, a da bi se upušlali u nekakvu ličnu polemiku, koju smo i inače uvijek izbjegavali. Ali ovdje se radi o jednom principijelnom pitanju, koje tangira cjelokupnu štampu i koje se odnosi na postupak i odgovornost za uredovni rad uopće. Zato nakon pravorijeka suđa mi iznosimo ovaj spor pred našu javnost da i ona o cijeloj ovoj stvari stvori svoj konačni sud. A od onih ko su direktno tangirani djelovanjem Okr. Ureda za osiguranje rad- nika, tražimo da nagju načina kako bi se preko javnosti povukle potrebite konsekvencije za izloženo djelovanje organa Okr. Ureda. Jer ovim neopravđdanim napadajem nije nanešena samo šteta ovom listu, nego je time bio dobačen jedan izazov cjelokupnoj našoj štampi. Holangjani u Dubrovniku. Prošle je godine posjetio naše krajeve holandeski konsuo u Niirberngu (Njemačka) gosp. Dr. C. Schonten - sa suprugom. Oni su odsjeli u Grand Hotelu Lapadu od S. do 29. X., te su tako bili očarani našim prirodnim ljepotama, da su ove godine opet u društvu sedmorice Holangjana doputovali k nama. Ovi su svi bili ugodno iznenagjeni ljepotama Dubrovnika i okolice, a gosp. je Dr. Schonten rekao, da će svake godine doći sa društvom. Ovaj ugledni naš gost htio je da pred odlazak ostavi i pismeno posvjedočenje svojih najljepših utisaka. U ho- telskom albumu, iza priznanja hotelskoj upravi i perso- nalu i zahvale na gostoljubivom prijemu, mogu se pročitati ovi to_li redci: : Na polasku ne mogu a da ne posvetim nekoliko. skromnih riječi tebi Dubrovniče, stari, lijepi grade, koji se skromno skrivaš u svojim zidinama kupajući se u svjeilosti, u plavetnilu neba i mora. Dubrovnik je pravom nazvan biser Jadrana, koji mi kao djeca tvrdoga sjevera, niskih maglovilih krajeva sjevernog mora i ne možemo zamisliti drukčije, nego kao fantastičan san vječnoga sunca i vječnoga ljela. Dubrovniče, ti si uprav biser u ovome sjajnome pojasu majke Jadrana, koji nazivaju Dalmacijom, onoga Jadrana koji je i tvoja majka, jer ti si stari grade na- stao i podigao se trgovinom i prometom ovoga mora, čiji su putevi i staze vodili kroz tebe. Dubrovniče, kaže se da je svaki, koji je jednom na tvoja vrata stupio, bio tvojim sjajem tako okovan, da uvijek opet dolazi ktebi i ja sam se uvjerio u istinu i snagu ovog magičnog kazivanja, List