pOSTARINA PLAĆENA



Broj 34.

š ed 1 ate pozi koje OR si
Za LE SG ANIH se
i E ZNA e
: Bi e S" oto NJE KELA PS i g
s IJ E još SI A0KI KE Zi VU st,
s, Ee
že u toj art. ea -





šk

Pojedini broj D'n 1:50

List



SEDMIČNI INFORMATIVNI i PRIVREDNI GLASNIK



Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“

Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjeiovučić, Dubrovnik

18. septembra 1926.





Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara.
— Plativo i utuživo u Dubrovniku.

— Oglasi po tarifi.



Kongres privrednika.

U subotu je 11. 0. mj. počeo da zasijeda i vijeća
u Beogradu IV, zemalj. kongres privrednika. Kongres
je bio odlično posjećen, na njemu su bili zastupani
svi krajevi države. Od strane vlade bio je prisutan mi-
nistar trgovine i industrije. Našu Trg. Obrt. Komoru
zastupao je g. Dr. M. Medini.

Odužim govorom otvorio je kongres predsjednik
g. Gjorgje Radojlović, a zatim je dobio riječ predsjed-
nik beogradske trgovačke komore. Ovaj je istakao, da
su osnivači male Srbije bili trgovci Karagjorgje i Miloš.
Sve do ujedinjenja privrednici su imali jakog uticaja
na državne poslove. Viđovdanskim ustavom skinuto je
pravo većim varošima, da biraju sebi poslanika, te je
narodna skupština nepotpuno organizovana, jer su u
njoj zastupani samo intelektualci i zemljoradnici. Zato
narodne skupštine ne daju one rezultate, koje bi mogle
dati, da je u skupštini zastupan izvjestan broj trgovaca,
industrijalaca i ganatlija. Radi toga privrednici nemajući
svojih poslanika u skupštini priregjuju ovakove kon-
grese, koji daju vrlo dobre rezultate.

Na prošlom kongresu bilo je predvigjeno, da će
biti izveženo od 1. septembra 1925. do 1. septembra
1926. raznih proizvoda za 10 miljerdi dinara. Megju-
tim izvezeno je manje 1 miljardu 870,651.000 dinara
ili 23 po sto. Ovaj manjak najveći je kod kukuruza,
drva za gragju i kod brašna. Od ujedinjenja za sedam
godina do 1925. uveženo je robe za 42 miljarde
296,115.000 dinara, a izveženo je za 34.651,510.000
dinara. Uvoz je bio veći od izvoza za 7.644,605.000
dinara. Izuzetak čini 1924. godina, gdje je izvoz veći
od uvoza za 1.317,031.000 dinara i 1925. godina, gdije
je količina izvoza veća za 151,661.000. Ovaj višak ne«
znatan je, kad se uzme u obzir viši uvoz za prošlih
sedam gcdina i potreba države za devizama na nabavke
i otplate dugova, koja iznosi oko 1,400,000.000 dinara

godišnje. Vrlo je važno, da se o tome razmisli, je će -

nas deficit trgovačke bilanse dovesti do finansijskog
kraha. Mjesto da se dinar popravlja, opadat će. Po-
sljednje tri godine bile su dosta plodne, te smo mogli

popraviti i održati dinar, ali ako se desi koja slaba
godina, mi nemamo nikakovih rezerva, jer sve što je
zaragjeno, a to se ogleda u izvozu, to je uirošeno.
Kupovna moć našega naroda i rashodi državni
treba da se kreču strogo u granicama izvoza, pa
od toga ireba utrošiti manje za 20 po sto, nego li
je izvoz i da na taj način stvaramo rezerve i poprav-
ljamo dinar. Lanjske godine na dan kongresa 100 di-
nara bilo je u Ziirichu 9.21 švicarskih iranaka. Preko
cijele godine dinar je bivao sve niži, kako je to pred-
vidio lanjski kongres, tako da je danas kurs u Zilrichu
9.14 švicarskih franaka. Ako se bude na današnjem
kongresu utvrdilo, da će izvoz biti od 1. septembra
1927. godine onoliki, koliki je stvarno bio ove godine
— 8.100 milijuna dinara, a uvoz bude toliko isti,
onda će se vrijednost dinara smanjiti, jer će i državna
potreba deviza od oko 1.400 milijuna dinara uticati na
kurs dinara, Tako će od početka iduće godine vjero-
jatno početi padati dinar, a past će može biti i ispod
9 švicarskih franaka. To se može znatno popraviti, ako
država uvede štednje i bude sve svoje potrebe ma-
bavljala u zemlji. Imajući u viđu veći izvoz od uvoza
u 1924. godini mi smo učinili pretpostavku, ako izvoz
za 5 do 6 godina bude veći za milijun dinara od
uvoza, da bi dinar mogao dobiti predratnu vrijednost.
Ali pošto je bilo obratno, to dinar rije narastao i mi
ćemo trebati za popravku dinara još dugo vre ena.
Megjutim naš izvoz nije pao po količini već. vri
jednosti. Italija da bi pojačala svoju trgovačku bilansu

* segnula je za energičnim mjerama, kojima je ograni-

čila potrošak kruha, zabranivši luksusno pecivo. Dok
se tako vani radi, kod nas se rasipava. Kao dokaz
navodi, da je za posljednjih pet godina od 1921. do
1925. bilo uvezeno kave za 914,963.000 dinara, ugljena
za 900.546.000, šećera za 826,115.000, pirinča za
526,821.000, masti za jelo 187,855.000, narandži i li-
muna za 117,597.000, čaja za 66,101.000, datulja i
smokava za 42,364 000, suhog grožgja za 39,668.000,
pudera i mirisa za 31,823.000. Dakle je za nepotrebne

Nove pećine u dubrovačkom primorju okolo Stona.

Ko bolje pozna fcrmaciju brda naše bliže okoline,
taj može vrlo lako da prosudi, da je gotovo svuda
jednaka na teritoriju negdašnje republike dubrovačke
i u Hercegovini, što s tim teritorijem graniči, a nalazi
se izmegju Jadrana i Popova polja. Gregja je veoma
podesna za jame i pećine, stoga je ovo primorje pro-
čičkano raznim pukotinama, podpećinama, pećinama
i jamama. Goli krš propušta kišnicu, da nakapavanjem
obljepljuje i saliva lijepe ,vilinske stanove“ u utrobi
zemlje. Čim malo teren slegne ili crvena zemlja opuzne,
te nastane praznina izmegju hridina i SBNEBNI eto ti
vode da čini svoj poso.

Davno sam imao namjeru, da se prošetam u spe-
leološke svrhe našom okolicom i da se nauživam tih
»Vilinskih dvora“, čim nagiem druga u prodiranju u
»Podzemni svijet“. Mimogred budi rečeno, da sam
još prije sa uč. Đ. Vlajki obašao tri podpećine u oko-
x lini Orašca, no te nemaju nikakove znamenitosti, jer
su oljuštine pod gredama, uske i za puzanje a duge
8 do 10 m. Ništa osobita.  Takovih je na stotine po
našim brdima. Isti put bio sam sa uč. L, Mozarom u
pećini nad Trstenijem. Ova je pećina u vrhu brda,
nešto veća, Jedva je nagjosmo. Trebalo se spuštati na
konop i saći 50 m. Pećina se pretvorila u zatrpanu
jamu. Obložena je doduše Bepa, ali ne ide dalje,
jer je gomila zasula.

Sa uč. J. Tiozzom pogjoh u Ston; gdje nas do-
čeka uč, F, Vlašić, koji je znao da dolazimo i zašto
dolazimo, Odmah pogjemo u Ponikve, gdje kažu ve-
like pećine,



M. Kusijanović.
Ponikve. Ljudski kosturi.

Dne 15/8 ujutro 6 s. lijepo društvo nas triju uči-
telja, predvogjeno seljakom F. Vlašićem. Pavovim i
dječakom Mihom Hiadilom, uputi se sa izvora gorskog
vrela u Boljenovićima na lino brdo pod ,Gomilu“.
Išli smo uza stranu, koja je jedna vrst ponikve; što je
skliznula u neku podzemnu prazninu — podzemno
jezero, iz kojega izbija to i druga vrela. Ta se strana
zove Ružino ždrijelo. I čim dogjemo ma vrh, vrhom
stignemo do ,Gomile“. Tu pod njom 5 m nalazi se
pećina zvana ,Crna jezera“. Ovaj naziv pun je zna-
čenja, koji siže u starija vremena i koji nam potvr-
gjuje predpostavku, da je tu odušak skrivenog jezera
u sredini brda. Ulaz joj je s juga i dosta uzan do
oveće dvorane. Odavle je drugi ulaz u pravu pećinu,
Ovdje opet pukla je široka dvorana sa okruglim otvo-
rom na vrhu, kao panteon, jer otud izbija svijetlo
ovomu prostoru. To nam je bio znak, da je ovdje
sigurno čovjek mogao pribivati, tim više, što smo na-
šli komadiće lonaca i kosti životinjske, a nad pećinom,
kako spomenuh, ,gomila“ je nabačena od ljudi. U
ovoj dvorani — 6 m od drugoga ulaza — naigjemo
na gragjevinu davno, davno zidanu iu pola prelivenu
nakapninama. Tu je jamačno čovjek stanovao i našao
sigurno skrovište. To će nam potvrditi i kasniji nalaz.
Pećina je prostrana ; širina joj je od 4 do6 m, visina
od 5 paido 40 m. Premda je ova pećina u vrhu
brda, ipak sudim, da je nekad bila korito rijeke po-
nornice i to baš u ona davna vremena, kad su Poni-
kve bile visoravan povezana sa okolnim brijegovima,

luksusne stvari izdano za to vrijeme preko 4 miljarde
dinara. Niko ne može zamjeriti da se takove brojke
iznose, jer sve to postoji u vezi sa popravkom dinara,
ekonomskom krizom i ekonomskim stanjem.

Za tim je uzeo riječ g. dr. Krajač, i pozdravio
je u ime vlade kongres, naglasivši, da će vlada sa
najvećim interesom pratiti njegov rad. Kritika kongresa
znači jaku želju i volju, da se dostigne ono, što treba
postići. Korist ovakovih kongresa vidi se sve jače od
godine na godinu. Početak je sretan. Tri su glavna
stožera za sanaciju privrednih prilika: stabilizacija
dinara, uštednja u državnom budžetu (kog kojega će
se uštediti do 10 posto spram prošle godine) i aktivna
trgovinska bilansa. Princip mora da bude da se sve
potrebe moraju što više podmiriti domaćom produkcijom,

Nakon govora ministra Krajača prešlo se na izbor
sekcije za procjenu izvoza, kojih imađe šest: za zrnatu
hranu, za voće, stoku, drvo i rude, industriju i zanat i
za oslale produkte, a onda se prešlo na treću tačku
dnevnog reda: o šumarstvu.

Kod prvoga dijela o pošumljivanju držao je re- _
ferat u ime splitske komore g. Sava Bošković, koji je
detaljno prikazao stanje goleti u pojedinim provincija-
ma, dok je inspektor ministarstva šuma i ruda g. Balen
popunio taj referat statističkim podacima kao i prika-
zom vladinih mjera, koje su u tom pravcu do sada
poduzete.

Njihove je referate popunio tajnik dubrovačke
komore g. dr. Milorad Medini. govoreći o zakonu o
diobi općinskih pašnjaka.

O šumskoj industriji opširno je u ime sarajevske
komore izvijestio dr. Vojislav Besarović, a dopunio je
je taj prikaz sa strane vlade inspektor dr. Milan Ma-.
rinović ističući mjere, kojim treba podići industriju drva.

Govorili su još tajnik saveza industrijaca g. Marko
Bauer i predstavnik banatskih indusrijalaca g. Georgijević.

U nedjelju ujutro nastavljeno je vijećanje kongresa.
Referent novosadske trgovačko-industrijske komore g.
Gjeka Popović pročitao je svoj referat o regulaciji
naših rijeka zbog osiguranja od poplave.

Dr. Adolf Cuvaj sekretar trgovačke komore u Za-
grebu, prikazuje u svome referatu statističkim podacima

ie, čim se visoravan slegla, biva, čim nastadoše Po-
nikve, presušila rijeka, a korito nastala pećina.

Slaz je prilično strm, te voda odnosi zemlju,
otpatke drvlja i kosti. U duljini pećine, koju računam
232 m, cijenim da pada 80 do 90 m. Premda je to-
liko duga, ipak nije bogata sigama ; tek pri kraju na-
lazi se lijepa partija nakapnina.

Kad smo učinili u pećini 30 m puta, pri desnoj stra-
ni zapazili smo salivenu u zid otupinu tikvinu — forme
čovječje lubanje — napunjenu crvenom zemljom, tvrdu,
okamenjenu. Ta olupina kao da je čeona kost, tjeme,
zatiljak, sljepočica sa očnim šupljinama. Nije se mogla
skinuti sa zida, pa je ostala čvrsta na svojemu ležaju,
čekajući da tajnu odgoneta onaj, koji je vještiji i koji
će se dulje u pećini baviti. Nas je vukla želja da ide-
mo dalje; samo naprijed u tajnovitost. Nijesmo daleko
išli, dogjemo do ponora, pa smo već mislili na po-
vratak. Srećom nagjemo zaobilazan pat kroz rupu —
2 čovjeka visine — i sagjemo na prohodno ilo. Kad
smo učinili 125 m puta, začudi nas nalaz ljudskog
kostura, koji leži na uskomu podcu. Kosti su mlada
čovjeka — valjda ženske — no bez glave. Nije kostur
okamenjen. Komadi lubanje, koja se raspada, nalaze
se nešto niže, porazbacani i izmiješani sa kralježnja-
cima. Još 25 m dalje i dublje našao se je drugi ko-
stur, Ovaj je bez glave, jači i po formi izgleda muški.
Dakle zaljubljen par ili familja pećinskih stanara, Ko-
sti se raspadaju pri samom dodiru, što znači zaista
starinu. 30 m nakon toga, nalaze se jur spomenute
sige, što sliče vodopadu, drobovima, draperijama i
sljubljenim kolonama, Pećina je uopće vlažna i obilna
crvenom zemljom. Zadnji pak desetci metara puni su
baš mokre zemlje i tu se suzuje visina, da se jedva