POSTARINA PLAĆENA Broj 35. Zi o x < 6pIRITA , Duhrovač SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK 3 ui tj uity ; Zmo vode sac God. 3. Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 25. septembra 1926. Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 209 Dinara, — Plativo i utuživo u Dubrovniku. — Oglasi po tarifi. Novinarski kongres. Svaki maš stalež drži redovno svoje godišnje kongrese. To je dokaz da su i korisni i potrebiti, Izredalo ih se i ove godine nekoliko, najviše u Beo- gradu (privrednički, liječnički, učiteljski i dr.), u Ljub- ljani jebio pravnički, u Novom Sadu profesorski, a u ponedjeljak na Cetinju počinje novinarski. U Dubrovniku ih se prošlih godina održalo nekoliko i to uspjelo (učiteljski, liječnički, šumarski itd.), a ove gedine imao je da bude novinarski, ali io se je nekako iznenada u zadnji čas promijenilo pa je izabrano Cetinje. Pošto izbor stanovitog mjesta ima važnost i vrijednost i za samo to mjesto nama bi bilo milo, da je Dubrovnik mogao primiti naše novinare na vijećanje, ali mi ih jednako srdačno pozdravljamo okupljene i u Cetinju. I nije nam krivo, da je Cetinje izabrano. Zetska, mo- starska i dubrovačka oblast sačinjavaju u mašoj za- jednici po prirodi i vezi interesa jednu užu cjelinu, pa ako ovaj kongres doprinese upoznavanju potreba Crne Gore i zainteresovanju odlučujućih faktora da tim potrebama udovolje, mi ćemo biti prvi koji će se tome radovati. Javljeno je da će se ovaj kongres pozabaviti u glavnom sa pitanjem krize naše štampe i zakonom o štampi. U vezi sa diskusijom tih pitanja neka nam bude dozvoljeno (makar nam se ne priznaje redovno članstvo), da nešto i mi primjetimo. Zakon 6 štampi pravnički je toliko mesavršet, da udara na čudo ko god ima s njime posla, a da ne govorimo o njegovoj reakcijonarnesti u nastojanju da se priguši slobodno izražavanje javnog mišljenja, šta više o uprav šikanatorskoj njegovoj ulozi; kojoj je izložen Svaki list i pri jednostavnom registiranju fak- tičkih činjenica. Ipak, ovaj i ovakav zakon, to treba otvoreno priznati, u našoj javnosti, i ako je bio dosla kritiziran, nije primljen sa onim stavom, koji bi se morao očekivati. Preko toga fakta novinari ne smiju da pregju i oni su dužni da mu potraže i uzroke. Nije dovoljno da se predloži novela ovom zakonu, nego treba da se ukloni i ono što je omogućilo, da se stvori takovo raspoloženje u javnosti. Pa kad se bude govoriti o krizi našeg novinarstva, ako se misli ozbiljno i stvarno raspraviti to pitanje, onda treba najprvo pro- govoriti o našem novinaru. Mi znamo, da je bilo jedno vrijeme kad je bilo para u izobilju, pa je ne samo svaka stranka i grupa pokretala svoj organ, nego su listovi imali da posluže i hirovima bogatih pojedinaca i tada se tražilo i kupilo novinare, kakvegod i gdjegod ih se moglo da nagie. Mi nećemo da u tu stvar dublje zalazimo, ona je u novinarskim krugovima dovoljno poznata, a ni za javnost nije tajna ako ni po čemu drugomu a ono kao n. pr. po samim naregjenjima Uprave Udruženja, da svaki učesnik kongresa prije odlaska na put mora da pokaže da sobom nosi i — izvjesnu svotu novca... Sada sve jedno kako je do toga došlo, ali svakako naši novinari mogu mirne duše da uskliknu: ima nas svakakovih! A to je baš ono što je u toj krizi naše štampe najglavnije. Sporedne je važnosti koliko će biti jugoslavenskih listova, ali je bitno kakovi ce biti ti listovi. Jer da se je na to pazilo (ili moglo paziti) sigurno ne bi bilo ni ovakovog zakona o štampi, odnosno javnost bi svakako drukčije primila njegovo donošenje. Dakle treba da se počme čistiti najprije u vlas- titom krugu. To sada već nije toliko ni teško, jer zato ima i dovoljno razloga, a svakako će i ovo vrijeme privredne krize, deilacije, redukcije i sl, nešto tome doprinijeti. S tim ima veze i pitanje redovnog članstva u Novinarskom Udruženju. Nagli razmah našeg novinstva stvorio je novinara profesionalistu. Ali ta naglost, jer nije bilo potrebite pripreme i jer se nije tražilo osobite spreme, odmah ga je ako ne ubila, a ono svakako ranila. A uz takovo taktičuo stanje, Kad je riječ o novinarima, može li ih se uopće ograničiti na taj krug profesijonalista, ili to treba nešto šire shvatiti? Novinarstvo samo po sebi nije kao kakav bilo zanat i nikako nije dovoljno đa neko opravda svoju novinarsku legitimaciju naznače- njem stanovitog iznosa_ od prihoda u novinarskom poslu. A još je manje dovoljno ako se bude tražiti (što se traži) da je to ujedno i najveći prihod što ga taj pojedinac ima. Jer ako se to kunsekventno provede ispast će m, pr. da će nekom novinaru, koji je svršio redovno studije za osposobljenje u stanovitom zvanju, biti jednostavno uskraćena novinarska legitimacija za razliku od onog njegovog druga, koji je propao na naucima ili ih je zanemario. Mi nijesmo još ni Atnerika ni Njemačka, mi nemamo ni specijalnih novinarskih škola, ni specijalno školovanih novinara, a preko noći se ne može ništa promijeniti. Naši novinari i prije i sada izlaze iz redova inteligencije, koja prvenstveno shvaća novinarstvo kao svoj unutrašnji poziv, a ne kao pisanje uz manji ili veći prihod od toga pisanja. A baš takovi, koji nijesu računali sa zaradom, i stvo- tili su i danas drže na visini sve što vrijedi u našoj štampi. Malo je naših ,profesijonalista“, koji dolaze do izražaja u uvodnim člancima i u pravoj ulozi štampe : davanju pravca javnom mišljenju. Zato koliko god je važno pitanje njihovih plaća i penzija, ništa nije manje važno da se woči i vođi računa 0 novinar. skom radu, zvanju, pozivu i ulozi kao takovom bez ob- žira na plate i penzije a obzirem na faktično stanje, prilike i mogućnosti koje u našoj zemlji postoje. Novi- narsko Udruženje ima tu svoj posebni zadatak baš u sadanjem času kad se konstatuje kriza našeg novinstva. Treba zato ne odbijati, nego okupljati na skupnu su- radnju sve ono što ima svoju vrijednost, a bavi se novinarskim radom. A ako se tako baš neće, onda sva- kako ne treba monopoliziranjem kočiti rad na novi- narskom polju onih koji to čine bez nekih maierijalnih pobuda. (N. pr. željezničke karte treba prepustiti re- dakcijama, a ne samo ,proiesijonalistima“ ., Ovo je sve rečeno u najboljoj namjeri uslijed | sadanjeg pada, a u želji- za podizanjem i našeg no- vinstva i naših novinara, Nadamo se da će nas setako i shvatiti, pa zato pozdravljajući uovinarski kongres želimo mu i uspješan rad i kotisne rezultate. Sa našey tržišta. Žito i brašno. Na novosadskoj Burzi zabilježeni kod nepromje- njene tendencije dne 28. t. mj. slijedeći tečajevi: Pše- nica 258, sremski novi kukuruz za decembar-januar 115, sušeni sremski 135, brašno br. 0/420, mekinje 115 iranko vojvogjanska utovarna stanica, isplata uz duplikat teretnog lista, — Cijene brašna nijesu se znatno izmijenile, te eksporini mlinovi notiraju brašno br, Ogg/450, Og/445, 2/405, 41375, 5/335, 6/265, 7/185, 8/130, mekinje krupne 130, sitne 105 iranko vojvo- gjanska utovarna stanica. Manji mlinovi sw jeltiniji u bijelim brojevima za cirka petnaest do dvadeset para po kg, dočini su cijene za tamnije brašno dalje udržane. Cijene u Dubrovniku. Pšenica 315, kukuruz 220, brašno burzovne tipe broj 0 500/505, 2 450/455, 9 400/405, 6/330, dočim je srbijansko brašno jeftinije pet pata po kg. Brašno eksportuih mlinova br. 0 520/525, 2 480/485, 5 420/425, 6 335/840, iranko obala Du- brovnik, za žito mjera kod uiovara u Dubrovniku. Kolonijalna roka. : Sećer kristalni prodaje se ma manje količine po Din. 12.95, kockasti 14.70. Kafa. Rio od Din, 40 do 42.50. Pirinač talijanski glasirani od Din. 6.90 do 8.40 sve Ilrauko vagon ili obala Dubrovnik, Demaći produkti. Buhač. Potražnje nema, ali ipak na ovdješnjem tržištu ima interesa za kupnju. Cijena za otvoreni D 6:25 6:50, poluzatvorehi D 7:50-8, zatvoreni D 10-11. Maslinovo ulije. Ima potražuje, osobito za dobro ulje bez mane. Cijena 17-1750. Za ovogodišnji pled maslina izgledi su veoma loši. DOLI, Pećina ,Pod njivicama“. . Sutradan pogjoh u Dole. Čuo sam već prije, da je tu nekoliko pećina, a to mi potvrdi seljak Čerjanin. Prigledao sam nekoliko podpećina, ali male. Gazda, u koga odsjedoh, Mato Gjurić — seljak gradskih ma- nira — reče mi, da ima nekakva pećina unkraj mora, Zvana Pod njivicima. Tek suira dan pogjoh da vidim tu pećinu, davši sam sebi potrebitog odmora i počinka. Ta je pećina na zemljištu Iva Lončarice, te se s njim Tanom zorom uputim, da stignem na mjesto prije že- stoke žege. Uzgred nam se pridruži dječak Mijo Gvoz- den i okolo 7 s, bili smo na brijegu nad pećinom. Otvori nam se krasan vidik sve tamo od Gruža do tijesnaca Stona. U Moćuletima možemo razabrati dr- vara, kroz Boke ialse brod za Mljet, na Šipanu ribara, a u komalu kačaju lokarde i vrnuti baš na posti ,Do- maginje*. Ovdje je žalo i od njega 100 m u visinu ide se putem pod nogu do velike smrljike u plani- kama, (maginje). Tu je ta pećina. Otvor joj je prama Bokama falsijem, a pravac u sjever. Otvor je dosta širok sa diamettom od 3 m, a ulaz strm. Treba se dosta lako spustit za čovjeka i po duljine. Pećina se - KHove pećine. u dubrovačkom primorju okolo Stona. : M. Kusijanović. u početku podvila pod ljuti, pa čini prostor udoban i rasvijetljen. Desno i lijevosu gragjevine u suho. Zbog natrpana kamenja ne nalazi se traga, da je čovjek živio. Toga je prostora jedno 12 m u diametru, bez siga, bez nakita, samo zgodno zaklonište. Lijevo je uzan prolaz. Čim si došao na slobodno, puca ti krasan pri- zor, prostor pur milionima krasnih siga. Daj oči, Bože, pa gledaj! Visina je 7 m, a duljina 44 m, I ovaj mali prostor bogatiji je ukrasom i ljepotom od mnogih ve- likih pećina, Kipovi, kolone, orgulje, vodopadi, zvo- nici, rebra, zastori i hiljađe sličnih figura, sve jedna drugu nadušile. Ne možeš koraknuti, a da se ne di- viš čuđesima prirode. Trima dobrim karbidnim lam- pama moglo bi se tu ,kraljevsku salu“. rasvijetliti i onda promatrati. Krasnih je momensta za fotografisanje, Od strane zapada podlijepila se galerija, ali zatvorena. Ova je pećina vrlo lijepa i sasvim pristupačna s mora, stoga ko hoće, da vidi, što je divlja ali krasna priroda, neka ide vidjeti pećinu ,Pod njivicama“. TOČIONIK. Pećina ,Pod Oblikom“, Iz Dola spremah se za Čepikuče, te slučajno na- mjerim se na ljubitelja prirode Pera Labaša. On me nagovori da dogjem u Točionik, da ćemo vidjeti ve- | liku pećinu. | ako umoran i zapaljen od sunca, obe- ćam, čim se pozdravim u Čepikućama sa čestitom fa- miljom Iva Brbore-Bčga. Po podne pogjemo da vidimo tu pećinu ,Pod Oblikom“ u Točioniku, (Brdo je oblo, pa se za to i zove Oblik). Pećina je u sredini brđa, pod ljutima, na istoku brda. Nitko ne bi mogao poj- miti, da je u srcu toga brda kakva grđesija od šup- ljine kao kakva Crvotočina. Ulaz je malen — tipično za velike pećine — ponoran. Nijesu nam pomagali nikakvi dvostruki konopi, da se spuštimo u ovu Da- nielovu špilju lavsku, već smo morali dobaciti drvene ljestve i tako vrlo oprezno ugjemo ,ad Inferos“. Vi- šina se penje do 30 in, a širina je isto takova; amo tamo varira ; negdje i 3 m samo. pogled na posrnule balvane, ogromne hridi, obsežne sige povaljene, svu utrobu pećine ispremiješanu, nije me se baš ugodno dojmilo. Sane mi u glavu misao: a da sad ovaj pakao zaigra kolo, gdje bih ja bio! Pokretanje ovih masa, u početku pećina, ipak je dosta staro, ali pri koncu, koji računam 200m, izgleda juče, sad, Ima siga velikih, sunovraćenih, malo intaktnih. Pra« tiocu ne rekoh ništa, već samo lijepo je, ogromno, strašno itd., ali po žurbi do kraja i onda do otvora, samo da se oslobođimo ovog jezivog Hada, osjećali +, s ; if. Pojedini broj Din 150 | St Ke 2 i a ei Prvi stupaj tlom i“ RE Y bu