Broj 36. ž i A ef : k G DANE j 7 Rafe e 5) SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK S Pojedini broj Din 1:50 List God. 3. - Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 2. oktobra 1926. Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara. — Plativo i utuživo u Dubrovniku. — Oglasi po tarifi. Pred preuzimanjem U prošlom broju izvijestili smo naše čitaoce o toku diskusije u općinskom vijeću u vezi sa prihvaiom općinskog otkaza društvu ,Elin“ i pitanjem preuzimanja električne centrale. Stvar je i previše važna za c,elo- kupno gragjanstvo, jer se radi o pitanju svijetla, a osim toga je vrlo osjetljiva i za općinske financije, pa joj treba posvetiti najveću pažnju. Javnost treba da bude O svemu ovome iscrpno obaviještena, a mi ćemo na- stojati da tome udovoljimo donoseći mišljenja upućenih V stanju i riješenju ovih sporova. G. Luko mq. Bona iznio je ovo mišljenje: Da se odgovori na pitanje je li bilo dobro što se je dao otkaz društvu ,Elin“, treba se osvrnuti na razvoj odnošaja izmegju ovog društva i dubrovačke općine od njegova početka. I odmah će se ustanoviti da ti odnošaji nikad nijesu bili dobri i to krivnjom Elina, koji nije vršio pogodbene dužnosti, ali je ipak naplaćivao maksimalno odregjene cijene električnoj eneržiji. Svjetlost je uvijek bila slaba, a javna rasvjeta nedostatna. Radi lošeg stanja centrale općina je, poslije žestokog uzaludnog natezanja sa Elinom, napokon bila prisiljena da godine 1913. zatraži obranički sud koji je imao utvrditi što Elin mora da preduzme e da do- vede centralu u stanje kako koncesijoni ugovor prepi- suje. Obranički sud je bio i imenovan, ali je Elin, znajući da će se spor riješili na zjegovu štetu, odustao od istog i izjavio se je spravnim da će centralu i nje- zinu mrežu urediti. Općinsko je vijeće u toj prigodi, uvigjajući da nije moguće sa Elinom doći do korisnog uregjenja, zaključilo da općina ima da preuzme cen- tralu otkupom kada dogje zd to vrijeme. Elin je megjutim počeo da izvagja neke popravke, nu nastupom svjetskog rata prestalo se je radnjom, tako da je centrala bila u neredu početkom rata. Prvi općinski: komesar g. Celio Cega koji je i za vrijeme rata prokušao kako je nemoguće sa Elinom doći do razložitog sporazuma, opetovao je u više prigoda tvrdu Odluku općine da će centralu otkupiti dok to bude moguće, Dr. Nonveiller je našao odnošaje još zaoštre- nije. U maju godine 1918 izgorjeli su dijelom uregjaji centrale. Elin je iz spekulativnih razloga oklijevao ure- glajem centrale i ako je bio u stanju da kroz malo dana preuzme promet i dava eneržiju za svjetlost, malu industriju i tramvaj pošto su dvije parne mašine od požara ostale poštegjene a balerija akumulatora je baš prije požara bila uregjena. “Elin je preko 4 mjeseca ostavio Dubrovnik potpuno bez električne eneržije, a za daljnju godinu i više davao je eneržiju u nedo- statnoj količini. Općini je uspjelo da od ratne morna- rice dobavi jednu maonu kojom je barem donekle mogla da opskrbi javnu rasvjetu. Društvo Elin kao stručnjak znalo je, da se strojevi koji su stajali u vatri ne mogu popraviti, nego da ih treba temeljito u tvor- nici ispitati i urediti, a ipak se to nije uradilo, nego se te strojeve stalo nedostatno popravljati tako da kada se započelo radom, počele su se pojavljati i razne havarije, koje su sve češće nastajale, uslijed česa je centrala morala prečesto da obustavlja i prikraćuje da- vanje Struje. Uslijed ovog dezolalnog stanja centrale, koje je tačno opisano u raznim izvještajima ondašnjeg prometnog upravitelja centrale g. Havelke, Dr. Non- veiller je više puta sazvao zborove gragjana, u kojim je uvijek konstatevano da nije moguće da općina na- dalje trpi mesnosno stanje proužrokovano nemarom i šikanacijom Elina. Kako je pak Elin mučio konsumenie tražeći pretjerane cijene za nedostatnu struju, poznato je. Odluka je uvijek ista bila da se sa Elinom prekine odnošaje dok to po ugovoru bude moguće. — Pošto prama ugovoru općina mora da prijavi otkup tri go- dine prije, Dr, Nonveiller je dao na vrijeme tu prijavu i dan 31. decembra 1926. je odregjen za predaju centrale. Nada, da će Elin svoju centralu uspostaviti kroz električne centrale. te tri godine u dobro stanje, e da je u takom stanju bude mogao predati, nije se ispunila. Centrala je sve to više propadala i došla u tako sianje,-da je ondašnji prometni upravitelj otklonio odgovornost izjavom da centrala nije više u stanju da izdrži viši promet. Ve- likim naporom općini je ipak uspjelo da uzdrži promet. Ali pošto se je jedan potpuno istrošeni parni stroj morao dignuti iz prometa, a pošto je rad sa drugim istrošenim parnim strojem bio štetan i neekonomičan, morela je općina da dogje do što racijonalnije pro- đukcije električne eneržije i da nabavi jedan novi Dieselov motor od 200 K. S. namjerom da cenirala progje potpuno na mnogo jeftiniju produkciju struje sa naftom. Druga dva Dieselova motora od 120i 300 K. S. bila sn doduše slaba jer ih Elin nije po požaru potpuno uredio, ali su ipak bila u prometu. Po dignuću sekvestra i za vrijeme uprave samog Elina, pokvario se je potpuno Dieselov motor od 300 K. S. tako da je u jeseni 1924 demonliran pak do damas nije još uregjen. Da se nije nabavio Dieselov motor od 200 K. S. centrala ne bi bila mogla u opće da od 1924 producira struju u dostatnoj količini, a u pomanjkavosti Dieselovog motora od 300 K. S. neracijonalno je pro- ducirala struju uporabom istrošenog parnog stroja i njegovih kotala od kojih je jedan neuporabiv a drugi u veoma nevoljnom stanju. Uporaba ovog stroja skop- čana je velikim troškoni uzdržavanja, gorivog i me- zećeg materijala. Baterija. akumulatora je propala a mreža je tehnički zastarjela i u slabom stanju, tako da centrala štetuje mnogo na gubitku struje. Dok tramvaj nije prepustio nikakvu prigodu da preuzme potrebite korake za sačuvanje svojih prava i sudbeno g konstatuje nevoljno stanje centrale, općina nije pre- 1 uzela nikakav korak da svoja prava osigura, i sko su : općinski komesari poslije Dr. Nonveillera često upo- Ž zoreni bili na potrebu da općina dade kormstatovati stanje centrale pak da iz te konstatacije stvori kon- sekvencije. X S Krajnje je vrijeme da se ta konstatacija putem No vještva izvede te da vještaci ustanove koji su uregjaji : centrale nesposobni za redoviti promet bilo radi istro- šenja ili kvara, bilo rađi nerentabilnosti ili tehničke | zastarjelosti, te prama tome đa ustanove prometnu vri- jednost centrale, pak i vrijednost za promet više ne- g sposobnog i neracijonalnog materijala obzirom na veliki trošak _skopčan sa demontažom i prenosom tog mate- | rijala. Pošto je pak centrala uregjena na neracijonalnu i zato štetnu napetost od 3000 volta sa 42 perioda, tako se ima i ustanoviti trošak za preuregienje centrale na tehnički ispravnu napetost od barem 6000 volta sa 50 Perioda, što je Elin po pravilima ekonomije i prama dužnostima što je preuzeo koncesijonim ugo- vorem dužan da izvede e da bude u stanju da preda centralu u tehničko ispravnom stanju koje jedino omogućuje racijonalno uregjenje iste. Vještačkim mni- jenjem će tek biti jasno da li i koliko mora općina pri preuzimanju centrale da plati ili da traži od Elina, ili će općina saslušavši mnijenje pravnika i pošto Elin | nije izvršio pogodbene dužnosti, odrediti rok Elinu da | Centralu uspostavi u dobro stanje, a ako to ne ispuni I uništiti koncesijoni, ugovor. Borba protiv alkohola. Izmegju tolikih socijalnih pitanja, koja se nameću na ozbiljno promišljanje čovječjemu rodu, jest i alko- holizam. To je pitanje postalo tim zanimivije, što vi- dimo, da pijanstvo odavna kao m&ra muči ljudski rod, osobito se u ova zadnja vremena predstavlja kao strašna prikaza, koja hoće da uništi i moralnu moć čovječjega duha i materijalne sile čovječjega tijela. Pitanje je za- mislilo i veliko i malo, državnika i težaka, učenjaka i prosjaka. U to se ime sastaju skupštine, obavljaju se predavanja, pišu se djela, kroje se zakoni. I nije čudo, da se podigla toli jaka križarska vojna, kad se promisli, da je ta zaraza žahvatila mnoge prosvjetljene i neprosvjetljene krugove ljudskoga dru- Šiva: nađi «eš..ju u bogataškim dvorovima i u težačkoj kolibi; u zdravu podneblju i nezdravim krajevima; u muška i ženska; u odrasle i djeteta. Najugledniji naši pravnici pisali su, da je naj- bolji agent za tamnice i zatvore, popravilišta i ludnice — alkohol. I doista iskustvo nas uči, da je u tolikim obiteljima alkohol pjevao mrtvačko opijelo porodičnoj ljubavi i slozi. Koliko li otaca u krčmi pije, dok im žene doma kukaju, a djeca gladuju gola i bosa. A kad se pijanac kući vraća, nerijedak je slučaj, da se na jadnu ženu obori jezikom, a često i udarcima. Promi- slite izgleda za djecu od takova stvora. O pustim psovkama, kletvama i drugim ružnim riječima neću ni da govorim. Osim toga čovjek u pijanstvu dolazi naj: lakše do svagje i tučnjave, pače i do ubojstva. Nu nije pijanstvo škodljivo za pojedinca i dru- štvo samo tim, što uništuje mir i dobrobit u obitelji, već ono postaje i na drugi način štetno. Ono naime povećava državni trošak, umanjuje proizvod rada, koji je izvor svakome blagostanju i doprinaša direkino_ ili indirektno individualnome i kolektivnome siromaštvu, Alkohol uništuje tjelesne sile kao kukac drvo. Gdje su bolesti, kojim takov nesretnik ide u susret, Da čujemo samo neke: bolesti u grlu, na sricu, u prsima, kap, kongestija u mozgu, vodena bolest, diabete, upala že- luca i crijeva, rak-rana u želucu, delirium tremens, bedastoća, paraliza itd. . Eto, kako je alkohol otrov čovječjemu životu iz. vor mnogih zala, najveća kuga za rod ljudski. On je uzrok, po kojemu se u čovjeku ugasiva vjersko svi- N jetlo i uništava glas savjesti, on je grob vremenitoj i vječnoj sreći. Da su strahotu posljedica žestokih pića davno još od starog doba ljudi uočili i izbjegavali, uči flas povjesnica. šaš Kad je Grčka bila učiteljicom prosvjete drugim narodima, osugjivala je na smrt onoga, koji bi se po- davao pijanstvu, a da ta ružna mana pobudi u Spar- tancima grozu, opijali su hilote i izlagali ih javnoj porugi. Pitagorin učenik Zaleuk izdao je bio zakon, po kome bolesnik nije smio piti vino, ako mu to li- ječnik nije dopustio. Onaj, koji je prekršio ovaj zakon, po ozdravljenju bivao je osugjen na smrt. — Kad je Rim diktirao svijetu zakone i svijet se njegovu imenu klanjao, nijednome gragjaninu nije bilo dozvoljeno piti vino do 30. godine, a i poslije toga malo. — God. 1539, u Francuskoj bi naregjeno, da se pijanci prvi put utamniče i dade im se samo kruha i vođe ; drugi put da se utamniče i išibaju ; napokon, kad bi se uza. sve to opet opili, da se izagnaju sa odrezanim ušima. Mogli bismo mnogo ovakovih slučajeva da na- pomenemo. Vidimo dakle, da se je borba proti pijam= stvu zametnula još u staro doba, te kroz vjekove tfajala. Rekao sam, da se svak zamislio pred grubom prikazom, te se mozak kini, kako da u borbi protiv nje izagje slavodobitno, E Više je činilaca, koji danas suzbijaju preveliko uživanje alkoholnih pića; političke i školske vlasti; | učitelji i svećenici, sokolska društva i obrazovanija mladost uopće. i * Ovdje ću da iznesem jedan originalan prijedlog jednog liječnika o suzbijanju pijanstva, a taj je — dje- vojačko srce. U nekim mjestima Sjed, Država — dok nije bilo zabranjeno točenje alkoholnih pića — dje- vojka se nije htjela da obeća mladiću prije nego se. - uvjerila, da nije pijanac. A u nekim stranama Svaj- . carske traje običaj, da se mladenac podvrgava ispitu, da je nadasve trezven. - Pijanci su se držali za nedo- stojne, da imađu zakonita roda. X Znamo, da na mlagjima svijet ostaje. Mladost je stup domovine, pa je sretan omaj narod, koji ima kreposnu, duhom i tijelom jaku omladinu. Samo od solidna mladića može da postane jak i čestit . čovjek, Neka se naša mladost odrekne pića i neka svojim primjerom i nagovorom nuka i druge na to, pa će vršiti jednu od najplemenitijih otadžbeničkih dužnosti. Antun Bartulović.