POSTARINA PLAĆENA Broj 41. Jubro «Ex KTET x * "akt CE ša tE SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK Pojedini broj Din 1:50 God. 8. Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor »Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 5. novembra 1926. Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara, — Plativo i utuživo u Dubrovniku. — Oglasi po tarifi. Nova željeznička tarifa. Dubrovačka Trgovačka i Obrtnička Komoralupu- tila je Ministarstvu Saobraćaja ovo svoje mišljenje o novim željezničkim tarifama : Trgovačko Obrtnička Komora u Zagrebu dostavila je u prijepisu ovoj Komori izvještaj o anketi o novoj željezničkoj tarifi upravljen tomu Ministarstvu 15 0, mj. pod br. 8626. Ova Komora slaže se sa resolucijama prihvaćenim na anketi, no u obrazloženju, koje je naša posestrima u Zagrebu dodala resolucijama, ima ivrdnja, koje se tiču interesa krajeva, koje ova Komora zastupa, a preko kojih ova Komora ne _ može mukom preći, jer bi se njezin muk mogao tumačiti kao njihovo prihvatanje. Tu se kaže: »Nadalje valja istaknuti, da nova tarifa tretira neravnomjerno pojedine privredne oblasti, jer pruža pojedinim krajevima znatne prednosti, dok je druge dovela u mnogo nepovoljniju situaciju, nego što je to bilo po Prije važećoj tarifi. Ovaj se efekat ispoljava kod lučkih tarifa, jer.je tarifa za južne luke povoljnija od one za sjeverne luke.., Naročito nova tarilska situacija Pogagja i mlinsku industriju“. U čemu bi baš sastojalo privilegovanje južnih luka rečeno je u referatu zagrebačke Komore o općoj konstrukciji tarife, ,Karakteristično obilježje (lučke ta- ife) je, da je za sjeverne jadranske luke konstruirana na paritetnom principu tako, da se vozarina koja važi za odstojanje za Sušak Pristanište, primjenjuje i za sve ostale spomenute luke... Za južne dalmatinske luke nije uvedeva paritetna tarifa, nego naročita lučka tarifa, koja sadrži još veće sniženje nego spomenuta paritetna tarifa i dosiže do 38% od Prijašnje tarife, koja je vri- jedila za ove luke“, Potpuni paritet luka, kako ga zagovara zagrebačka Komora, biva, da ,za sve luke bez izuzetka važe bez obzira na njihovu stvarnu udaljenost jednaki vozarinski stavovi, što se u praksi provodi tako, da se stavovi, koji važe od pojedinih stanica do najbliže luke, pri. mjenjuju za transportne relacije iz tih stanica do svih Ostalih luka“, u našoj državi je po mišljenju ove Ko- more nemoguć, jer su odstojanja pojedinih mjesta od luka tako različita, da državna uprava ne može dopu- stiti trgovcu, da Svoju robu uz istu cijenu vodi u luku, koju on hoće. Užice su bliže Dubrovniku nego Sušaku. 427 km., a nego Splitu 635 km, sva mjesta od Stalača prama Gjevgjeliji bližu su Dubrovniku za 136 dotično 344 km. Da se dade svim tim mjestima prirodniji izlaz na jadransko more, gradila se željeznica Užice-Vardište, pa bi prihvat prijedloga naše posestrime u Zagrebu značio korak natrag u našoj saobraćajnoj politici, koji bi možda bio opravdan u interesu pojedinih luka, ali ne u interesu same stvari i države. E . No ako paritet, kako ga zamišlja Komora u Za- grebu, nije moguć, potrebno je za naš izvoz, a pravedno za opskrbu pojedinih. privrednih oblasti izjednačiti lučke tarife na prugama, koje iz naših glavnih izvoznih pod- ručja vode na more. To izjednačenje može biti jedino tako, da se Srijem, Bačka, Vojvodina i Beogradska oblast, jer odatle najviše izvozimo i unutar države i izvan nje, uzmu kao polazne tačke, te tarife odrede tako, da prijevoz od tih mjesta do svih naših luka za- pada od prilike jednako, Kažemo od prilike, jer ako se prijevoz plaća prama duljini pruge, potpuno izjed- načenje nije tehnički moguće, to bi se moglo samo uvodeći tarilu po zonama. Sadanja lučka tarifa u glavnom odgovara ovim zahjevima, O njoj se može reći, da nije za Dubrovnik uopće povoljnija nego za sjeverne luke, već u koliko dolazi u obzir naše gore naznačeno zajedničko izvozno i opskrbno područje, ova je u nekim vozarinskim sta- vovima povoljnija za Dubrovnik, u drugimi za Sušak i Split, ne razlika nije nikad tolika, da bi samo ona mogla odlučiti za izvoz robe preko jedne ili druge luke. Za Dubrovnik naprotiv povoljnija je tarifa u po- gledu stanica uskrotračnih željeznica, ali je isto tako i sjevernim lukama sačuvano potpuno njihovo prirodno zalegje u Sloveniji i Hrvatskoj. Položaj je sjevernih luka dapače još povoljniji, što u prilog njihovoj uvoz- noj trgovini dolaze lokalne tarife, po kojim tarifira uvozna roba klase C i specijalnih tarifa 1, 2, 8. U potvrdu toga navodimo ove primjere : Za brašno po lučkoj tarifi br. 2. (vozarinski stav 31 b) plaća se iz Osijeka do Dubrovnika Din. 2535, do Sušaka Din. 2770, razlika od 235 Din. u korist Dubrovnika nije uvijek dostatna za pokriće troškova pretovara u Brodu (Din. 50), prijevoza u Dubrovniku na obalni kolosjek (Din. 12), kalo skopčan sa preto- s varom i većih kamata na 'kapital zbog dulje vožnje. Krumpir iz Osijeka do Dubrovnika po. lučkoj tarifi br. 9 plaća 820 Din., do Sušaka Din. 875, razlika dakle nije ni tolika, da pokrije trošak za pretovar_u.Brodu (Din, 80). Izvoz ekstrakta preko brovnika iz Osijeka povoljniji je za 135 Dinara nego preko Sušaka, a to_- opet jedva je dosta za pretovar u Brodu i veće troš- kove s tim skopčane. Prama tomu ako roba tarifira par višem vozarinskom stavu, izvoz je preko Dubrovnika nešto jeftiniji, ako tarifira po nižem vozarinskom stavu, preko Sušaka je jeftinije, Do To vrijedi više ili manje za sve stanice udaljenije od Osijeka. Za brašno n. pr. razlika je u prijevozu iz Sombora 235 Din., iz Subotice 240 Din., iz Novog Sada 195 Din. Drugi prigovor novoj tarifi dolazi od mlinske ; industrije. Osobito se«zamjera izuzetnoj tarifi br. 39, j koja daje znatne polaice za prijevoz žita i mahu- nastih plodova ut, zv. pasivne krajeve. U obrazloženju resolucije kaže se u tom pogledu, da pojam pasivnih | krajeva u željezničkoj tarifi nije stvarno opravdan, a II referat priložeu obrazloženju u potvrdu te tvrdnje na- | vodi, da se i zagrebački mlinovi nalaze u istom polo: = || Žaju kao i pasivni krajevi, jer moraju dovoziti 80% | Svoga žita iz žitorodnih krajeva. Mislimo da se profit ni zagrebačkih ni drugih - 1 mlinova ne može uporediti sa prehranom stotina tisuća | našega naroda. Ako zbilja postoje pasivni krajevi, | koje treba uzdržavati, tada je to razlog, pred kojim | svaka diskusija prestaje. < | Pitanje je dakle, dali postoje pasivni krajevi iako | postoje, u kojoj su mjeri pasivni, te da li nema dru- | goga načina, da se pasivnim krajevima pomogne, a | da se mlinsku industriju ne ošteti. Jedan način predlaže i referat na konferenciji u Zagrebu, Po njemu: ,Sva- ko tretiranje t. zv. pasivnih krajeva, i ako je opravdano / u pogledu ostalih vrsta žita osim pšenice i raži, zatim mahunastih plodova i kumpira, nije opravdano u po- I gledu pšenice i raži“, no takove kriterije mi iz pasivnih krajeva, a mislimo ni drugi ne možemo usvojiti. U poljoprivrednom pogledu svaki je kraj pasivan, gdje seljak od prihoda svoje zemlje ne može da na- miri svoje potrebe, već treba da traži drugovgje zarade. || Ako tu zaradu on može da nagje u svom kraju, tada se ne može govoriti o općoj pasivnosti kraja. No ako , | treba da se iseli, tada je to svjedodžba pasivnosti | »Vilina kuća.“ Pećina ,Vilina kuća“ nad izvorom Rijeke dubrovačke. — Stan ljudi. M. Kusijanović. ZAR : Najbliža okolica grada Dubrovnika apasala se sa sjeverne strane rijekom (Ombla), koja izvire na sa- momu podnožju .brda Vranovići i to pod golubovim kamenom, Nad izvorom je padina vrlo strma, nepro- hodna. Dok nije probijen široki kolni put okolo Ri- jeke, obilazno se išlo nad izvorom putem na zavijutke, čiji se trag i danas vidi. Izviše ovoga puta izbočile se same litice, hridi, u kojima se nalazi ova pećina ,Vi- lina kuča.“ Ona je na strmini skoro totalno vertikalnoj, u visini odprilike 80 do 90 m. Dvaput sam se prije verao po ovim ljutima i Prilazio ovoj pećini, ali bez društva. U ovakvim pozi- Cijama, biti samac, znači biti ukleti duh. Ovaj treći Put pridruži mi se doktor Orlić sa svojim malim si- nom, Nas troje proverali smo se do pećine kao lisice ili divlje mačke, Priznajem doduše, da ne bi okretnog i hitrog doktora, ne bi se pećine nikad bio dobavio, jer smo pošli pogrešnom stranom i nemogućim ula- Zom, vjerujući oku, koje nam učini pogrješan račun. učan i naporan trud, već na polovini puta, impera- tivno mi je nalagao da se povratim, dok je zdrava glava, ali;je slaz bio još opasniji, te ne bi druge, nego napsijed, Dodavalo se ruke, izuvalo se bosi, dok je ispod nogu omicalo kamenje, ispod ruku ču- Pali se osušeni busovi, visjelo se ma rukama bez oslo- na pod nogama, dodavalo prebijen štap, zubima hva- talo grmove, te sa po duše, izmoreni, iscrpljeni na- pokon, stigosmo na podinu pred pećinom, poslije pola sata veranja do iznemoglosti. Sjedosmo, da sa užasom promatramo krasnu okolinu rijeke i vrtoglav ponor pod sobom, promišljajući na još opasniji povratak sa ove Martinove stijene. Nikakvog živog bića ne opa- žamo. Zelenje je potpuno suho; trava šušti pod no- gama kao slama ili brstina. Bogiša je još jedva živa sa sabljastim lišćem, u vrhu opaljenim od sunca, a u dnu zeleno žutim. Jedan jedini juniperus strši ispod jednog kuka. Pred _pećinom je grmlje i drača. Otvor bi imao veliko zjalo prama jugu, da ga nije prepriječio grdan mas, koji je pao sa gornje strane. Izgledao nam je kao da je kiklop zatvorio ulaz u svoju pećinu. Mimo tu zapreku može se slobodno prolaziti i dogje se na ravninu, široku 9 m, vikoku 1—1'/2 m, kopanu i pre- kopanu od posjetnika. Na svim su stranama i sada komadići lonaca i džara. Nad glavon nam je brgljez napravio od gliba jako gnijezdo, koje je davno ostavio, Obagjemo najprije cijelu pećinu. Jata šišmiša, kao čiope nad gradom u ljetno doba, bunila su se zbog toga što ih uznemirujemo. Dok smo ja i Buša — sinčić doktorov — mjerili pećinu, doktor se je dao na prekapanje i istraživanje. Pećina je duga 481/23 m. 1 za čudo ravna i uregjena ko po nekom necrtu. ž Priroda je ovdje bila vješt inžinir, davši vilinom stanu ovakav izgled: < M Od ulaza dugo 2 m, široko 9 kao predsoblje | 1 do koridora; zatim koridor, jedna sala, druga sala, || reća sala. Prva je sala najveća. Ogromni balvani 1 zaštitili su prolaz do nje, ostavivši sa zapadne strane | koridor od 10 m duljine, a visine 2 m. Tlo je posuto keramikom — u komađićima. Kad si se spustio 3 do | | jaa 4 m, visina sale dosegla je 7 m. Tu je dno vrlo | | vlažno, a tako u cijeloj pećini. Lijepa crna zemlja M izmiješana sa izmetinama šišmiša pišti nam ispod no- ga. Tu i tamo prekapane su životinjske kosti, koje se | nagju u ovoj sali, dugoj 16'/2-m, a širokoj 8 m. Sala | bi bila dulja, da je preko širine nijesu zatvorile ogromne | sige, kaskate, kolone, — debele 4 m, Kroz ove sige | prohod je gornje debeline, kroz koji se ulazi u drugu 1 salu. Ona je raskošnija od prve i njeno bogastvo se i ističe u nakapninama narešenim kolanama i kaskatama. | Duljina je 10 m, a dno kao u prvoj i trećoj sali. Na- . pokon se stupa u ,odaje viline“, u freću salu. Jedna kaskata pravi neku vrst alkove, iza koje je vila poči- vala. Po sredini sale okomila se je stup — kolona, | da podupre nebo pećine. U kraju su se naslagale sige i kao draperije. Ovdje pri koncu sige su mnogobrojnije, il kao da je ,vila“ htjela, da što bolje ukrasi nakite nad | dušecima i da pokaže što je mogla i umjela. Duljina je sale 10 m, ali se je vlsina snizila do 2l/o m, a ši. rina do 4 m. s x i