Strana 2. DUBROVAČKI LIST Sjednica Dubrovačkog Onćinskog Vijeca. Jučer je održana sjednica Opčinskog Vijeća za koju je vladao naročiti interes radi spora nastalog sa upravom iramvaja radi pitanja stalnosti općin. činovnika. O prvoj tački dnevnoga reda, a naročito o izvje- štaju novčanog odbora povela se dosta oštra debata pak su konačno računi prihvaćeni sa svim glasovima osim gg. Jožića, Kobasice i Miloslavića, Konačna pogodba sa nasljednicima Kisić prihva- ćena je jednoglasno. U raspravi treće tačke: odobrenje dodatnog ugo- vora sa Dubrovačkom Električnom Željeznicom nastala je jedna duga i žučna diskusija. Izvjestitelj Opčinske Uprave g. Koprivica u svom iscrpnom izvješću iznosi odnošaj izmegju tramvaja i Općine, počam od preuzimanja električne centrale od Elina pa do glavne skupštine tramvaja edržane 20.IX. 0. god. Ističe kako je općina u prvom redu tražila od tramvaja, da se cijena struji uredi na temelju ugovora iz god. 1910, ali da se računa u zlatnom paritetu, a osim toga i koeficient pokupljenja do konca god. 1928. od 20%: da u upravu tramvaja ugje još jedno lice povjerenja. opć. upraviteljstva, obvezujuć se sa svoje strane, da će glasati za sve tačke dnevnoga reda na skupštini tramvaja, te da neće od tramvaja tražiti ni- kakovu taksu osim one predvigjene u proračunu za god. 1927. u iznosu od Din. 36.000.— dok će za god. 1928. i tu sniziti na Din. 24.000. G. Koprivica čita dodatni ugovor predložen po tramvaju i navodi što se je sve brisalo iz toga i ustanovljuje, da se je uvod brisao, jer je po mišljenju Općinske uprave suvišan. U članu V, brisala se je riječ ,matelijalno“ a ostavilo »moralno“ da će općina tramvaj potpomoći, te konačno da se je osim već gore navedenog brisao zaglavak čl. VI. kojim bi se htjelo prisiliti općinu da pristane na sporazum 1917. kojeg općina ne priznaje, jer stoji na ugovoru iz god. 1910. Navodi nadalje, kada su se on i g. načelnik sa prestavnicima tramvaja gg. Bona i Minčekom, u prisutnosti gg. Dr. Martecchini i Kun- čević nagodili glede takse, da supročitali ugovor kako bi morao da glasi. Prestavnici tramvaja ugovor su od- nijeli u drugu sobu, da ga pokažu ostalim članovima uprave, a on da je dao istoga u kancelariju prepisati. Zatim g. Koprivica kaže, da je išao na skupštinu i glasovao u duhu sporazuma za sve iačke dnevnog reda. Veli, da je iza skupštine otputovao i kada se je vratio, da se je začudio kad je vidio da ugovor nije potpisan, a još više se je začudio kada je čuo, da je izaslaniku općine rečeno da ugovora nema, jer da nije ni sklopljen. Spominje potanje kako je on glasovao na skupštini za opć. predloženika g. Baicu i g. Perića, jer da općina nije bila obvezana da glasuje za pre- dloženika tramvaja. Poriče, da uprava tramvaja nije znala za predloženika općine g. Baicu, jer je to ime spomenuo on i g. prof. Mišetić na jednom sastanku. Završuje kako je Uprava tramvaja prekršila uta- načeni ugovor i sa svojom nelojninošću izazvala sukob. Pred ovakim postupkom tramvaja on će akopren je do sada bio proti taksa, unaprijed će najenergičnije zagovarali te takse. Nadalje kaže, da će općinska Uprava naći načina, da zakonitim putem prisili tramvaj da pristane na njihove zahtijeve. Jaša Miloslavić priznaje ličnu spremu i poštenje članova opć. uprave, pak se čudi da su se dali izigrati, Kad je g. Koprivica naglasio da gdvori i publici, onda treba govoriti jasno kako ona razumije. Govori se da je g. Koprivica ipak dao pristanak na soluciju uprave tramvaja. Zato bi valjalo čuti i protivnu stranu. Teško je nama koji nijesmo interesovani da presudimo, a navikli smo na dvolične uloge... Niko Koprivica. Izjavljuje da pred prisutnim i cijelom javnošću najodlućnije poriče, da je on pristao na zahtijeve tramvaja, proti kojih se je uvijek ogragji- vao. Nadalje poziva prisutne i cijelu javnosti kao svi- jedoke, da će se on odreči ne samo časti općinskog prisjednika, nego i na časti općinskog vijećnika. Ako se utvrdi protivno t. j. da nijesam pristao na njihove zahtjeve, neka g. Bona dade ostavku na upraviteljstvu tramvaja. Dr. Milo Katić, predbacuje općinskoj upiavi, da se nije smjela dati izigrati, već sa potpisanim ugovo- rom doči na skupštinu, Đuro Veramenta. Ka žeda treba imati povjerenja i držati se poštene riječi. Mi smo cijenili da imamo posla sa ljudima, a ne sa..... Dr. Milorad Medini kaže, da općina ne smije da izjavljuje svoj položaj samouprave proti jednog privatnog poduzeća, sa kojim je u sporu, Nadalje tvrdi da se takse nijesu smjele u opće unašati u ugovor. Gosp. Načelnik na koncu rasprave ove tačke dnevnog reda uzima riječ i u glavnom navodi, da se neće osvrćati na prigovore, koji su se vodili izmegju iramwaya i delegata općine, jer daje o tome potanko govorio njegov predgovornik i jer tim raspravama nije prisustvovao već će se samo ograničiti na ono, što se je dogodilo neposredno pred skupštinu tramwaja. Navodi, da je nacrt ugovora sastavljen sa strane općine bio pročitan u nazočnosti prestavnika iramwaya gg. Bona i Minčeka i da u tomu nacrtu nijesu prigo- vorili. Najviše se je raspravljalo o nametima na karte tramwaya poslije čega je g. Bona pošao, da saopći rezultat pregovora drugim članovima uprave tramwaya. Iza njega on je sam (g. Načelnik) pošao u dvoranu, gdje se je držala skupština tramwaya, te zapitao g. Br. 34. Bonu i druge članove uprave: da li pristaju na na. godbu i poslije njihovog jasnog odgovora. Tom pri- godom kazao je delegatu općine g. Koprivici, da gla. suje za cijeli dnevni red. Ističe nadalje, da je on bio izabran za člana uprave po izjavama prestavnika iram- wvya iz zahvalnosti, što bi on bio doprinio, da dogje do sporazuma, a da se on te časti nije htio primiti i ako je bio zamoljen od nekih članova uprave tram. waya, da se ne zahvaljuje. Zatim g. Načelnik povišenim glasom kaže: ,a sada iza svega ovog gospoda od uprave tramwaya tvrde, da neme sporazuma niti da je bilo ikakva spo- razuma, pa s toga je ovakav njihov postupak nečuven i nevigjen“. Ali mi ćemo naći načina, da prisilimo tramway i pokazati, da nas se nemože ovako izigravati. Dr. Martecehini kaže: Lako ćemo mi snjima... Biti će oni maleni, doći će oni da nas mole. Kao posljednja tačka dnevnoga reda raspravljene su molbe za stalnost. Jaša Miloslavić smatra da su predloženi činov- nici zaslužili stalnost pak će glasovati za. Predbacuje općin. upravi da se je i u ovom pita- nju rukovodila partizanskim osjećajima. ,Ja sam ovdje ranije otvoreno iznio svoje mišljenje da opozicija na vašemu mjestu ne bi bila u ničemu bolja. Ali danas, u vašem žargonu moram priznati da je omražena ra- dikalska klika i njezini komesarijati bili u ovom pravcu nesumnjivo bolji. Za vrijeme komesarijata nijesu do- bili stalnost općin. liječnici Dr. Marinović (zet g. Bone), Dr. Luko Dražić i još jedan istaknuti radikalski korteš.“ Zatim se g. Miloslavić bavi sa pitanjem stalnosti opć. knjigovogje g. Korčulanina i pozivlje većinu da po- tvrdi ako može, da se je taj činovnik isticao kao stran- čar. Svi su grijesi Korčulanina u tomu što je prednjak Jugosl. Sokola. Ako za stalnost predloženi policijski povjerenik g. Violić može da bug aktivan član Hrv. Sokola zašto to nemože bit Korčulanin u Jugo-Sokolu ? Konačno g. Miloslavić bavi se postupkom prema radnicima centrale u Gružu pred posljednjem parlament. izborima kada se je preko činovnika centrale g. Bea- sića naturavalo legitimaciju HSS sa potpisom g. Dr. Skvrce kao presjednika organizacije. G. Miloslavić ko- načno žali da se mlakoćom opć. uprave stvara si- gurno pogrešno mišljenje da ona stoji ,pod papučom“ g. Beasića, : Poslije jednog dužeg žučnog objašnjavanja pre- dložene stalnosti činovnika primljene su jednoglasno, Izjava. Obzirom na dogogjaje na današnjem općinskom Vijeću potpisani radi informacije javnosti konstatuju samo slijedeće : Na sjednici uprave tramvaja od 19. septembra t. &. pročitan je nacrt ugovora sastavljenog od gosp. M. Kusijanović. Topograisko-historička crtica. Mnogomu će pomorcu danas bit malo poznato ob ovoj luci, jer putujući brodovima na paru, dosta je da opstoji ta luka i svjetionik, Stariji pomorci znadu Molunat vrlo dobro, jer su u njemu, sa brodovima na jedra, čamili dana i dana, čekajući pogodan vjetar. Lično sam se sam mogao o tome uvjeriti, gledajući pogdjekad malu trgovačku flotilju jedrenjaka, gdje se u zaklonu bezbrižno njiše, kao patke po uzbibanim valićima. More je po jugovini kod nas strahovito, u- prav ko da ga goni na stotine bjesova. Nekad je opet divno i mirno kao ulje, te se oda nj odrazuju obale, hridi, drvlje, šume, brodovlje. I tada je u Moluntu jedrenjaka, ali više onda, kada se more svaki tren nateže tutnjavom i lomnjavom. Dubrovačko primorje put sjevero-zapada je bolje razvijeno, nego ono, što se pruža put juga. Uopće sve strane izložene otvorenu moru osječite su i pono- tite, te, koliko se u mašoj okolici može naći lijepih uvala, draga i zatona, dotle se nalazi golih greda, vrleti, stijena. U ovakome spadaju ,Konavoske stijene“, koje su na dohvatu mora gole i puste. Jedino ondje, gdje ne dopire morski slap, složio se vrijes, mrča, planika, smrijek, — kao kontrast gordoj golotinji, Poslije takoga izgleda srebropjeni se je Jadran uvalio u kopno dvama sasvim protivnim pravcima i napravio dva zaliva, rastavljena tek pedljom zemlje, Žestoki elemenat izrovao je u tvrdu kopnu brodu skloništa, a topcu spas, koje oni nagju u tim zalivima, Ta dva zaliva narod zove: luke od Molunta. Jednu nazivlje Gornji Molunat, a drugu Donji ili Veliki i Mali Molunat. One zjaju, jedna put juga, a druga put zapada. I tako su zgodne, da ih malo vješt kormilar može u nevolji dosegnuti. Kad se gleda, još iz daljega, primjećuje se u ovoj okolici izmjena fiore, koja se ističe bujnim rašćem, kao da se hoće da kaže putniku i pomorcu, da se tu uživa mir i okrepa. Najveći dio jednog i drugog Molunta tvori i obuhvata poluotok, kojemu je dulji krak otančan prav- cem put Cavtata, a drugi krak, manji, zaobljen, put juga. Polegao je uz obalu, da je kao div čuva. U južnoj je luci Moluntski otočić, zvan »Školj“, a od: njega su u polukrugu ocijepljeni oveći grebenasti pramovi. Ovaj otok zatvara ovu luku, ostavivši za ulaz u nju dvoja vrata: Mala vrata i Velika vrata (zapadna i južna), \ Dubrovčanin Ferrč u Periegesi (str. 28) kaže: Dvije su luke Molunta, veća i manja, ali puste, no poznate su onima, kojine mogu ploviti radi uzbrkana mora. Uspijeva dobro vino i pšenica. A Farlati u E- clesiae Ragusinae Historia spominje Molunt govoreći, da je u blizini Rišanjskoga zaliva, bez stanovnika, ali obilat pašnjacima i florom. Jiriček u poznatom djelu ,Die Haudelsstraseu , , .... “ kaže, da je luka _ Molunt i otok Pripadao župi Vitaljini. U matrikulama raznih brastva bio je granica, do koje su braća dužna bila poći da uzmu svoga brata. Dalje na jug ne. U pjesmi Remeta, po narodnoj legendi Baldo Melkov Glavić pripominje, da se Kosovski bjegunci ukrcaše u brod na Bojani, da doplove u Mletke. Ka. petan broda bijaše neki Kostopeč Luka. O Moluntu pjeva ovako : Dupin, lasta, morovran živine; Znakovi su to božje godine, Lagja juri i Oštra im Punta “Koi zgodna luka od Molunta, Ostadoše straga podaleko, Ter, kad bilo dana doba neko, Opaziše, gdje se sa pučine Dižu crne gadne oblačine : Sad bi htio Kostopeča Luka, Da je ondje Moluntova luka1..,. ..... (jer do Koločepa nema takog pristaništa.) Mjesto Molunt (selo od 60 duša) uživa od svih Konavala najbolje podneblje, pače bolje od ijednog kraja dubrovačkog teritorija. Masline i smokve mogle bi se upotrebiti sa onima iz Grčke. Loza ovdje naj- prije ukaže svoj rod. Prvina jabuke, šljive, smokve, praske i ostaloga pojavi se u Moluntu. Lemun i na- ranča, nezaklonjeni, nezaštićeni, raskrče se od velika roda. Marljiv seljak obradio nešto zemljišta i položitih strana, jer ga primamila plodovitost tla, žarko sunce a blizu mora pogodovala mu i prijala. Neobragjene položaje preplela slatka mrča, punorodna planika, tr- šlja, repika i drugo grmlje, kuda se kriju mnoge ptice. Osobito se mora istaknuti mrča sa svojim plodom, od kojega se ugoji kos. Seljak se za ovim mnogo jagmi, jer kos, hraneći se mrčom, dobije u mesu vrlo prijatnu tečnost, Nije zaludu narodna riječ: ,Kosović iz Mo- lunta, pšenica iz Vitaljine, jegulja s Ljute, dižu čovjeka S vješala.“ Vino moluntsko ima poseban ukus i miris po muškatu, ako se loza drži u blizini mrče, Gornja strana Konavala ima u Moluntu naravno svoje padalište i sjatište, kao što je Cavtat Donjih Ko- navala, U luci jesamo mali komadičak obale, koji na- rod podrugljivo zove »Krc“, U posne dane navrvi na- Tod iz okolice, da ujagmice razgrabi ribu, koje ima prilično, a gdjekad se riba iz Molunta raznese po svim Konavlima, čak na Grudu i Radovčiće. Brodicama se narod prevozi na otočić na rad. U pijesku morskomu nalazi se često komada Crvenoga koralja, a morsko je dno vrlo prikladno za Vagjenje spužava. (Nastavit će se). ; drčaitikim« didi < bs f-—— s i dpašječd ta