Strana 2.

DUBROVAČKI LIST

Sjednica Dubrovačkog Onćinskog Vijeca.

Jučer je održana sjednica Opčinskog Vijeća za
koju je vladao naročiti interes radi spora nastalog sa
upravom iramvaja radi pitanja stalnosti općin. činovnika.

O prvoj tački dnevnoga reda, a naročito o izvje-
štaju novčanog odbora povela se dosta oštra debata
pak su konačno računi prihvaćeni sa svim glasovima
osim gg. Jožića, Kobasice i Miloslavića,

Konačna pogodba sa nasljednicima Kisić prihva-
ćena je jednoglasno.

U raspravi treće tačke: odobrenje dodatnog ugo-
vora sa Dubrovačkom Električnom Željeznicom nastala
je jedna duga i žučna diskusija.

Izvjestitelj Opčinske Uprave g. Koprivica u svom
iscrpnom izvješću iznosi odnošaj izmegju tramvaja i
Općine, počam od preuzimanja električne centrale od
Elina pa do glavne skupštine tramvaja edržane 20.IX.
0. god. Ističe kako je općina u prvom redu tražila od
tramvaja, da se cijena struji uredi na temelju ugovora
iz god. 1910, ali da se računa u zlatnom paritetu, a
osim toga i koeficient pokupljenja do konca god. 1928.
od 20%: da u upravu tramvaja ugje još jedno lice
povjerenja. opć. upraviteljstva, obvezujuć se sa svoje
strane, da će glasati za sve tačke dnevnoga reda na
skupštini tramvaja, te da neće od tramvaja tražiti ni-
kakovu taksu osim one predvigjene u proračunu za
god. 1927. u iznosu od Din. 36.000.— dok će za god.
1928. i tu sniziti na Din. 24.000. G. Koprivica čita
dodatni ugovor predložen po tramvaju i navodi što se
je sve brisalo iz toga i ustanovljuje, da se je uvod
brisao, jer je po mišljenju Općinske uprave suvišan.
U članu V, brisala se je riječ ,matelijalno“ a ostavilo
»moralno“ da će općina tramvaj potpomoći, te konačno
da se je osim već gore navedenog brisao zaglavak
čl. VI. kojim bi se htjelo prisiliti općinu da pristane
na sporazum 1917. kojeg općina ne priznaje, jer stoji
na ugovoru iz god. 1910. Navodi nadalje, kada su se
on i g. načelnik sa prestavnicima tramvaja gg. Bona
i Minčekom, u prisutnosti gg. Dr. Martecchini i Kun-
čević nagodili glede takse, da supročitali ugovor kako
bi morao da glasi. Prestavnici tramvaja ugovor su od-
nijeli u drugu sobu, da ga pokažu ostalim članovima
uprave, a on da je dao istoga u kancelariju prepisati.
Zatim g. Koprivica kaže, da je išao na skupštinu i
glasovao u duhu sporazuma za sve iačke dnevnog
reda. Veli, da je iza skupštine otputovao i kada se je
vratio, da se je začudio kad je vidio da ugovor nije
potpisan, a još više se je začudio kada je čuo, da je
izaslaniku općine rečeno da ugovora nema, jer da nije
ni sklopljen. Spominje potanje kako je on glasovao
na skupštini za opć. predloženika g. Baicu i g. Perića,
jer da općina nije bila obvezana da glasuje za pre-
dloženika tramvaja. Poriče, da uprava tramvaja nije

znala za predloženika općine g. Baicu, jer je to ime
spomenuo on i g. prof. Mišetić na jednom sastanku.

Završuje kako je Uprava tramvaja prekršila uta-
načeni ugovor i sa svojom nelojninošću izazvala sukob.
Pred ovakim postupkom tramvaja on će akopren je
do sada bio proti taksa, unaprijed će najenergičnije
zagovarali te takse. Nadalje kaže, da će općinska Uprava
naći načina, da zakonitim putem prisili tramvaj da
pristane na njihove zahtijeve.

Jaša Miloslavić priznaje ličnu spremu i poštenje
članova opć. uprave, pak se čudi da su se dali izigrati,
Kad je g. Koprivica naglasio da gdvori i publici, onda
treba govoriti jasno kako ona razumije. Govori se da
je g. Koprivica ipak dao pristanak na soluciju uprave
tramvaja. Zato bi valjalo čuti i protivnu stranu. Teško
je nama koji nijesmo interesovani da presudimo, a
navikli smo na dvolične uloge...

Niko Koprivica. Izjavljuje da pred prisutnim i
cijelom javnošću najodlućnije poriče, da je on pristao
na zahtijeve tramvaja, proti kojih se je uvijek ogragji-
vao. Nadalje poziva prisutne i cijelu javnosti kao svi-
jedoke, da će se on odreči ne samo časti općinskog
prisjednika, nego i na časti općinskog vijećnika. Ako
se utvrdi protivno t. j. da nijesam pristao na njihove
zahtjeve, neka g. Bona dade ostavku na upraviteljstvu
tramvaja.

Dr. Milo Katić, predbacuje općinskoj upiavi, da
se nije smjela dati izigrati, već sa potpisanim ugovo-
rom doči na skupštinu,

Đuro Veramenta. Ka žeda treba imati povjerenja
i držati se poštene riječi. Mi smo cijenili da imamo
posla sa ljudima, a ne sa.....

Dr. Milorad Medini kaže, da općina ne smije
da izjavljuje svoj položaj samouprave proti jednog
privatnog poduzeća, sa kojim je u sporu, Nadalje tvrdi
da se takse nijesu smjele u opće unašati u ugovor.

Gosp. Načelnik na koncu rasprave ove tačke
dnevnog reda uzima riječ i u glavnom navodi, da se
neće osvrćati na prigovore, koji su se vodili izmegju
iramwaya i delegata općine, jer daje o tome potanko
govorio njegov predgovornik i jer tim raspravama nije
prisustvovao već će se samo ograničiti na ono, što se
je dogodilo neposredno pred skupštinu tramwaja.

Navodi, da je nacrt ugovora sastavljen sa strane
općine bio pročitan u nazočnosti prestavnika iramwaya
gg. Bona i Minčeka i da u tomu nacrtu nijesu prigo-
vorili. Najviše se je raspravljalo o nametima na karte
tramwaya poslije čega je g. Bona pošao, da saopći
rezultat pregovora drugim članovima uprave tramwaya.
Iza njega on je sam (g. Načelnik) pošao u dvoranu,
gdje se je držala skupština tramwaya, te zapitao g.

Br. 34.

Bonu i druge članove uprave: da li pristaju na na.
godbu i poslije njihovog jasnog odgovora. Tom pri-

godom kazao je delegatu općine g. Koprivici, da gla.

suje za cijeli dnevni red. Ističe nadalje, da je on bio
izabran za člana uprave po izjavama prestavnika iram-
wvya iz zahvalnosti, što bi on bio doprinio, da dogje
do sporazuma, a da se on te časti nije htio primiti i
ako je bio zamoljen od nekih članova uprave tram.
waya, da se ne zahvaljuje.

Zatim g. Načelnik povišenim glasom kaže: ,a
sada iza svega ovog gospoda od uprave tramwaya
tvrde, da neme sporazuma niti da je bilo ikakva spo-
razuma, pa s toga je ovakav njihov postupak nečuven
i nevigjen“.

Ali mi ćemo naći načina, da prisilimo tramway
i pokazati, da nas se nemože ovako izigravati.

Dr. Martecehini kaže: Lako ćemo mi snjima...
Biti će oni maleni, doći će oni da nas mole.

Kao posljednja tačka dnevnoga reda raspravljene
su molbe za stalnost.

Jaša Miloslavić smatra da su predloženi činov-
nici zaslužili stalnost pak će glasovati za.

Predbacuje općin. upravi da se je i u ovom pita-
nju rukovodila partizanskim osjećajima. ,Ja sam ovdje
ranije otvoreno iznio svoje mišljenje da opozicija na
vašemu mjestu ne bi bila u ničemu bolja. Ali danas,
u vašem žargonu moram priznati da je omražena ra-
dikalska klika i njezini komesarijati bili u ovom pravcu
nesumnjivo bolji. Za vrijeme komesarijata nijesu do-
bili stalnost općin. liječnici Dr. Marinović (zet g. Bone),
Dr. Luko Dražić i još jedan istaknuti radikalski korteš.“
Zatim se g. Miloslavić bavi sa pitanjem stalnosti opć.
knjigovogje g. Korčulanina i pozivlje većinu da po-
tvrdi ako može, da se je taj činovnik isticao kao stran-
čar. Svi su grijesi Korčulanina u tomu što je prednjak
Jugosl. Sokola. Ako za stalnost predloženi policijski
povjerenik g. Violić može da bug aktivan član Hrv.
Sokola zašto to nemože bit Korčulanin u Jugo-Sokolu ?

Konačno g. Miloslavić bavi se postupkom prema
radnicima centrale u Gružu pred posljednjem parlament.
izborima kada se je preko činovnika centrale g. Bea-
sića naturavalo legitimaciju HSS sa potpisom g. Dr.
Skvrce kao presjednika organizacije. G. Miloslavić ko-
načno žali da se mlakoćom opć. uprave stvara si-
gurno pogrešno mišljenje da ona stoji ,pod papučom“
g. Beasića, :

Poslije jednog dužeg žučnog objašnjavanja pre-
dložene stalnosti činovnika primljene su jednoglasno,



Izjava.

Obzirom na dogogjaje na današnjem općinskom
Vijeću potpisani radi informacije javnosti konstatuju
samo slijedeće :

Na sjednici uprave tramvaja od 19. septembra
t. &. pročitan je nacrt ugovora sastavljenog od gosp.



M. Kusijanović.

Topograisko-historička crtica.

Mnogomu će pomorcu danas bit malo poznato
ob ovoj luci, jer putujući brodovima na paru, dosta
je da opstoji ta luka i svjetionik, Stariji pomorci znadu
Molunat vrlo dobro, jer su u njemu, sa brodovima
na jedra, čamili dana i dana, čekajući pogodan vjetar.
Lično sam se sam mogao o tome uvjeriti, gledajući
pogdjekad malu trgovačku flotilju jedrenjaka, gdje se
u zaklonu bezbrižno njiše, kao patke po uzbibanim
valićima. More je po jugovini kod nas strahovito, u-
prav ko da ga goni na stotine bjesova. Nekad je opet
divno i mirno kao ulje, te se oda nj odrazuju obale,
hridi, drvlje, šume, brodovlje. I tada je u Moluntu
jedrenjaka, ali više onda, kada se more svaki tren
nateže tutnjavom i lomnjavom.

Dubrovačko primorje put sjevero-zapada je bolje
razvijeno, nego ono, što se pruža put juga. Uopće
sve strane izložene otvorenu moru osječite su i pono-
tite, te, koliko se u mašoj okolici može naći lijepih
uvala, draga i zatona, dotle se nalazi golih greda,
vrleti, stijena. U ovakome spadaju ,Konavoske stijene“,
koje su na dohvatu mora gole i puste. Jedino ondje,
gdje ne dopire morski slap, složio se vrijes, mrča,
planika, smrijek, — kao kontrast gordoj golotinji,

Poslije takoga izgleda srebropjeni se je Jadran
uvalio u kopno dvama sasvim  protivnim pravcima i
napravio dva zaliva, rastavljena tek pedljom zemlje,
Žestoki elemenat izrovao je u tvrdu kopnu brodu
skloništa, a topcu spas, koje oni nagju u tim zalivima,
Ta dva zaliva narod zove: luke od Molunta. Jednu

nazivlje Gornji Molunat, a drugu Donji ili Veliki i
Mali Molunat. One zjaju, jedna put juga, a druga put
zapada. I tako su zgodne, da ih malo vješt kormilar

može u nevolji dosegnuti. Kad se gleda, još iz daljega,
primjećuje se u ovoj okolici izmjena fiore, koja se
ističe bujnim rašćem, kao da se hoće da kaže putniku
i pomorcu, da se tu uživa mir i okrepa.

Najveći dio jednog i drugog Molunta tvori i
obuhvata poluotok, kojemu je dulji krak otančan prav-
cem put Cavtata, a drugi krak, manji, zaobljen, put
juga. Polegao je uz obalu, da je kao div čuva. U

južnoj je luci Moluntski otočić, zvan »Školj“, a od:

njega su u polukrugu ocijepljeni oveći grebenasti
pramovi. Ovaj otok zatvara ovu luku, ostavivši za
ulaz u nju dvoja vrata: Mala vrata i Velika vrata
(zapadna i južna), \

Dubrovčanin Ferrč u Periegesi (str. 28) kaže:
Dvije su luke Molunta, veća i manja, ali puste, no
poznate su onima, kojine mogu ploviti radi uzbrkana
mora. Uspijeva dobro vino i pšenica. A Farlati u E-
clesiae Ragusinae Historia spominje Molunt govoreći,
da je u blizini Rišanjskoga zaliva, bez stanovnika, ali
obilat pašnjacima i florom.

Jiriček u poznatom djelu ,Die Haudelsstraseu , ,
.... “ kaže, da je luka _ Molunt i otok Pripadao župi
Vitaljini. U matrikulama raznih brastva bio je granica,
do koje su braća dužna bila poći da uzmu svoga
brata. Dalje na jug ne.

U pjesmi Remeta, po narodnoj legendi Baldo
Melkov Glavić pripominje, da se Kosovski bjegunci
ukrcaše u brod na Bojani, da doplove u Mletke. Ka.
petan broda bijaše neki Kostopeč Luka.

O Moluntu pjeva ovako :

Dupin, lasta, morovran živine;

Znakovi su to božje godine,

Lagja juri i Oštra im Punta
“Koi zgodna luka od Molunta,
Ostadoše straga podaleko,
Ter, kad bilo dana doba neko,



Opaziše, gdje se sa pučine

Dižu crne gadne oblačine :

Sad bi htio Kostopeča Luka,

Da je ondje Moluntova luka1..,.

..... (jer do Koločepa nema takog pristaništa.)

Mjesto Molunt (selo od 60 duša) uživa od svih
Konavala najbolje podneblje, pače bolje od ijednog
kraja dubrovačkog teritorija. Masline i smokve mogle
bi se upotrebiti sa onima iz Grčke. Loza ovdje naj-
prije ukaže svoj rod. Prvina jabuke, šljive, smokve,
praske i ostaloga pojavi se u Moluntu. Lemun i na-
ranča, nezaklonjeni, nezaštićeni, raskrče se od velika
roda. Marljiv seljak obradio nešto zemljišta i položitih
strana, jer ga primamila plodovitost tla, žarko sunce
a blizu mora pogodovala mu i prijala. Neobragjene
položaje preplela slatka mrča, punorodna planika, tr-
šlja, repika i drugo grmlje, kuda se kriju mnoge ptice.
Osobito se mora istaknuti mrča sa svojim plodom, od
kojega se ugoji kos. Seljak se za ovim mnogo jagmi,
jer kos, hraneći se mrčom, dobije u mesu vrlo prijatnu
tečnost, Nije zaludu narodna riječ: ,Kosović iz Mo-
lunta, pšenica iz Vitaljine, jegulja s Ljute, dižu čovjeka
S vješala.“ Vino moluntsko ima poseban ukus i miris
po muškatu, ako se loza drži u blizini mrče,

Gornja strana Konavala ima u Moluntu naravno
svoje padalište i sjatište, kao što je Cavtat Donjih Ko-
navala, U luci jesamo mali komadičak obale, koji na-
rod podrugljivo zove »Krc“, U posne dane navrvi na-
Tod iz okolice, da ujagmice razgrabi ribu, koje ima
prilično, a gdjekad se riba iz Molunta raznese po svim
Konavlima, čak na Grudu i Radovčiće. Brodicama se
narod prevozi na otočić na rad. U pijesku morskomu
nalazi se često komada Crvenoga koralja, a morsko je
dno vrlo prikladno za Vagjenje spužava.

(Nastavit će se).

;

drčaitikim« didi <

bs f-——

s i dpašječd ta