Strana 2. O Boki. Zetskoj je Oblasti odobreno 15.000.000 zl. maraka na račun reparacija. Tim bi se novcem dalo mnogo poraditi da se privredni život u zetskoj Oblasti, počme razvijati onako, kako to može s obzirom na njena pri- rodna bogatstva, a specijalno u Boki, koja najvećma od ove oblasti tim obiluje. Pisac ovih redaka poznaje zetsku Oblast većinom iz čitanja, ali jedan njen dio t. j. Boku - Kotorsku i ako ne cijelu, poznaje dosta dobro, čak i iz ličnog iskustva, pakiako nevješt peru, odlučio je, da taj dio Boke ovdje opiše i njeno prirodno bogatstvo široj javnosti prikaže. To bogatstvo leži: u najpovoljnijim izvorima i uslovima za uspješan razvitak zemljoradnje, industrije i saobraćaja stranaca. To bi se dalo otpočeti i izvesti sredstvima koje baš sada zetska Oblast, a prema tome i Boka dobija u sumi od 15.000.000 zlatnih maraka dodjeljenih iz reparacija; naravno, ako se smišljeno i praktički izveđe i upotrebi. Sve je ovo bogatstvo o kojem će se pisati dvojici mladih patriota i idealista bilo od davna poznato, pak su se od prvih godina ovog stoljeća bili ozbiljno dali na posao, na razvitku zadrugarstva, saobraćaja stranaca, te razvitku pomorstva i podizanju industrije u Boki. I nastavili su sve do rata i imali stvarnog uspjeha. Ali je rat taj njihev rad prekinuo i uspjehe teško oštetio, a n ko- liko se je poslije rata nastavilo, u drugim rukama, nije pokazalo dovoljnog uspjeha, da bi mogli pobu- diti volju, ni za uzdržavanje onog što se od toga na- kon rata zateklo, a još manje za podizanje novog, a pogoiovo stoga,što su se oni, izvan Boke razočarali, koji su bili počeli da se ovim nacionalnim ustanova- ma interesuju, te svoje i državne pare u njih ulažu. Ali nije ni svako zlo za štetu samo ako oni u Boki iz toga zla nešto korisnog nauče. Ali uza sve io kad se evo pojavljuju nova sredstva u onim milionima maraka pisac hoće da bar s perom koliko može ovoj stvari pomogne, opisujući bogatstvo i uslove koje Boka za uspješan preporod i razvitak ima. Razvitak industrije : 1. Kamen za brašnene mlinove u Grblju takova je kvaliteta, da pri najbržem mlijenju, gotovo ni malo brašno ne zagrije, a ne treba ga klepati nego tek nakon 60—70 sati mlijenja najbržom rotacijom, što nema ni jedna vrsia mlinskog kamena u našoj državi. Time ne zaostaje sa svojom vrijednećom za američkim eme- ristonom koji je danas prvi na svijetu. Taj kamen u Grblju ne leži pod zemljom nego strši u kosama iznad nje, a ne lomi se pri odsijecanju i cijepanju, tako, da je prerada relativno dosta jeftina, a od njega je do mora samo najviše blaga nizbrdica, da ni dovoz na more ne bi mnogo koštao. Ovaj kamen nitko van Boke ne poznaje do jedino stari bokeški mlinari koji ga za svoje potrebe preragjuju i prevoze, a s tako pri- mitivnim alatom i sredstvima, kakova se samo u jednom zapuštenom kraju dadu zamisliti. 2. Tuj, laki i meki kamen. za svodove, nalazi se u velikim količinama isto u Grblju i Bogdašiću, DUBROVAČKI LIST isto iznad zemlje i istim pogodnostima za dovoz na more kao i mlinski kamen. Takova je kvaliteta da mu se nijedan talijanski ne može ni približiti. A što je najvažnije i za ovo i za spomenutu mlinsku industriju; ima u blizini jednog i drugog dovoljno vodene snage koja bi za pogon mašinerija i za mlinsku i za tufsku preradu, trebala. Današnja tehnička sredstva za izradu tufa isključuju klesanje i djeljanje ; danas se to pili kao i svako drvo, — tuf nije ni teži od srednje težine hrastova drva, što je za prevoz dosta važno. Kakav je ovaj tuf po kvaliteti može se najbolje vidjeti u bokeškim crkvama i dvorovima nekadašnjih bokeških bogataša, gdje se samo njega upotrebljavalo za svodove i slično. 3. Naslage kamena za terase, pragove i kor- niže u Verigama. Ovim se je kamenom nekada u Boki mnogo gradilo; kaže se da se je i do (Mletaka izvozio. Taj je rad zamro kad i onaj 3 tufom tf. j. kad je Boka ekonomski propala uslijed propasti mor- narice na jedra. Nije samo propala nego se i dobrim dijelom raselila, pak je nestalo onih koji su ga prire- gjivali. Izgleda da od onda niko nije ni pomišljao da ge ta industrija kamena opet probudi. U stvari su danas za razvitak te industrije povoljnija vremena nego što su nekada bila, jer joj ne mogu konkurirati ni betonske izrade, jer on ima tu prednost, pomoću današnje teh- nike i položaja kraj mora i dubine mora uz samu obalu za pristajanje brodova, i to, da ne treba za nje- govo cijepanje ni eksploziva ni sličnog. Sve se to vidi i sada u starim majdanima s mora kroz Verige prola- zeći. Veliku mu vrijednost daje sama njegova raznolika boja koju nikakav drugi kamen kod nas nema. (Nastaviće se) »ITO“ pasta za zube je najbolja. Razmo vijesti. Sretan i čestit Božić | Novu Godinu Želi svim svojim saradnicima, pretplatnicima, ogla- Sivačima i čitateljima Uredništvo i Uprava Dubrovačkog Lista“, Našim smo pretplatnicima priložili čekove s dugovnim izuosima pak ih molimo da nam iste odmah isplate. Proslava rogjendana Nj. Vel. Kralja. izvršena je i ove godine na svečan način. U pred. večer su dana mjesne glazbe obašle grad i izvršila birane programe, U subotu je u jutro, grad osvanuo okićen narodnim zastavama. Poslije ophoda gragjanskih muzika, od 9 do 12, redala su se svečana blagodarenja u katoličkoj katedrali, srpsko-pravoslavnoj crkvi i židov- skoj sinagogi, a zalim je na »Placi Kralja Petra« izvr. šen mimohod pješadije i mornarice. Svečanosti su za- vršene na večer sa ophodom muzika. Pred crkvom Sv. Vlaha govorio je g. A. Bartulović nakon čega su na- stale manifestacije gragjanstva i omladine Ni. Vel, Kralju i Kraljevskom Domu. Načelnik g. Dr. Miho. Škvrce izdao je na gragjanstvo proglas. Br. 44, radi ski Zahvala Njeg. Vel. Kralja. Načelnik Dr. Škvrce na brzojavnu čestitku uprav. ljenu u ime grada prigodom rogjendana Nj. Vel, Kralja, primio je ovo pismo: Gospodine, prijatno dirnut top- lom čestitkom gragjanstva grada Dubrovnika “o Dany Svog Rogjendana, Nj. Vel. Kralj blagovoleo je narediti, da se izjavi srdačna zahvalnost. Ministar Dvora Jan. ković. Prenos pepela pok. Frana Supila u domovinu. Na poziv načelnika g. Dr. M. Skvrce, održan je u ponedjeljak večer sastanak svih općinskih vijećnika, članova uresnog povjerenstva i novinara, radi pripreme . žalobnih svečanosti prigodom prenosa pepela pek, Frana Supila u domovinu. io ž Načelnik g. Dr. Skvrce otvorio je ovaj sastanak s nekoliko toplih riječi posvećenih uspomeni našega Supila i prikazao razvojakcije za prenos njegove urne iz Londona. Akcija općine bila je nenadano pretečena, Braća Mitrović u Londonu, kod kojih se je čuvala urna, uzeli su prigodu dolaska parobroda »Srgj« u engleske vode i urnu predali zapovjedniku broda, da je preda našoj općini. Prema poslednjim obavijestima, koje je naša općina primila od sušačkog načelnika g. Kučića, nezna se tačno za dan dolaska »Srgja« u šušačku luku. To bi moglo biti, danas ili sutra. Kako je megjutim ipak sigurno, da će »Srgje u toku ove nedjelje stići na Sušak, to je odlučeno, da će se svečano primanje urne na Sušaku obavit 29. o. mj. kada će na Sušak stići prestavnici naše Općine. g. Dr. Milo Katić i Dr. Baldo Poković. Istoga će dana urna biti prenesena na parobrod Jadranske Plovidbe, koji stiže u grušku luku 30. 0. mj. na večer, Urna će se privremeno položiti u gruški dominikanski samostan Sv. Križa. U subotu (81. o. mj) u 2 sata po podne, krenuće iz Gruža žalobna povorka s urnom do pred Općinu, gdje će se redati najavljeni govori. Zatim će općin. vijeće u svečanoj sjednici primiti urnu i odrediti, da se čuva u vijećnici do časa izgrade uje Supilove grobnice ili spomenika. Na ove počasti Supilovom prahu pozvana je Narodna Skupština, Kra- ljevska Viada, općine dubrovačkog sreza i pokojnikovi novinar, kolege preko Centralne Uprave Jugosl. No- vinarskog Udruženja. : Na sastanku je u Općini pročitano i jedno pismo našega uvaženog kipara i Supilovog saradnika u ino- siransivu g. Meštrovića, kojega je on uputio g. Skvrci. G. Meštrović opetuje svoje obećanje, da će bez nagrađe izraditi grobnicu ili spomenik Supilu, te iz- nosi neke svoje vrlo umjesne predioge koje ćemo pri- kazati u prvom narednom broju, Zabava Š. K. gJjuga, : Š. K. »Jug« priregjuje dne 5 januara u dvorani S, S. društva »Sloga« akademiju s plesom. Po samom programu koji se za ovu zgodu sprema, dade se za- ključiti da će ova zabava uspjeti; Koncertni dio pro- grama daće mogućnosti i ne plesačima, da se ugodno zabave. — Uvjereni smo, da će se gragjanstvo u veli- kom broju odazvati pozivu društva, koje je svojim ZI radom nekoliko puta prodičilo ime našega grada. Dvije jabuke. Napisao Vlahe Fortunić, uč. u miru. Godine 1876 otac Vicko sa dva svoja sina Mi- hom i Vlahom kupio je masline u Stranama, ispod Veljeg Vrha na Šipanu. Iz Strana vidi se sav orizont. Bilo je lijepo vrijeme. U moru se protegla tješina ko u pilu ulje. Sunce je pripeklo ko u sred ilištaka. Otac je govorio: ,Sunce odviše grije, uljest će ga zmija“. Ptičice su se razpjevale, a bitkavac je neprestano na- bijao : Bit, bit i bit! ,Naslućiva bitkavac ružno vrije- me“, reče otac ,svojim bitkanjem“. Tamo daleko, bliže talijanske obale, vukle su se crne oblačine, ko crni kuci. Na pučini preko sv. Andrije vidjelo se pet veli- kih djencija raztvorenih jedara. Išli su prama zapadu. U blizini njihovej vidjelo se je po moru neke pramove povjetarca, koje su im tek jedra rastezala. Poslije podne sve djensije, ko da su se dogovorile, okrenuše smjer prama Koločepu. Masline su se svjetlucale praina suncu kao da si ih iz ulja izvadio. Valja ih četvrt za dvije. Mogao si se s njima šakom zalagati; bile su baš pravi prismok kruhom. Djeca su kupila i često jedan drugoga zakidivahu ; čas bacahu jedan na dru- goga masline, a čas pjevahu. Otac ih opominjao, da kupe veselo, da se ne razmeću maslinam. »Grehota je, djeco, pune su ulja, da i jedna podje izgubljena“ reče otac djeci. U neko doba otac pogleda na nebo, pa reče: ,Sunce je oskočilo dobro preko Straže, brzo je podne“, Nije još ni dorekao, a sa zvonika Sv, Stje- pana razlijegalo se zvono; zvonilo je podne. Otac reče: ,Evo ga na“, Prekrsti se, te će na glas izmoliti »Andioski pozdrav“, I djeca za njim moljahu, Po do- vršenoj molitvi zagristit će stari komad hljeba,“ prisma- kajuć istom sa pepeljugom (masline pune ulja prožete od studeni). Lijep je to i zdrav prismok. I djeca su jela kruh prismokom od maslina, a jela_su ga do tada i više puta. U neko će doba otac djeci: ,Vi nakupite po jedan košic, pa dogjite doma i donesite svaki svoje brijeme, Ja ću ranije i ponijeti vreću maslina. Do malo će doći šabake. Bude li ribe zakupit ću, pa ćemo poći u grad, Eda Bog da, da dobijemo božićnicu«“, Onu io nakupi košić, iskrene ga u vreću, pa će s njom preko ramena i ode kući. Kad su djeca čula, da će u grad, obesele se, .pa se polebediše i brzo nakupiše po košić. U to doba i šabake išle u Luku, a stari Parip i Tomo Leso šijahu još krajcem hobotnica, ko da im je malo, što su se u školjima (otocima) nalovili. Bilo lijepo vrijeme, pa ribari nahitali ribe, bio polaz njihov. Na Mljetu šabake nahitale gera, kovača i oli- ganja, a izmegju toga bilo dobar dio i oborite ribe, Tomo Leso i Parip nahitali ko ikad hobotnica-i ko- Pitnjaka. U luci bilo ribe na pretek, pa je Vicko mo- gao se nakupit po volji i uz nisku cijenu. On je ku- pio četiri velika koša gera, a malih dva koša; jedan koš oborite ribe, pun bario srdenari oliganja, dva bar- jela hobotnica i četiri vreće kopitnjaka. Tu je bilo posla, U to djeca došla iz Strana, te pomogla sve ukr. Cati u barku. Otac nalio menzarolu ulja, da i to po- nese u grad i proda. Brzo je Božić, valja što kupiti za doma, obuće i odjeće; a i malo mrsna, U košari je skvikoč i zlohran, Nema od njega što, da se sada ubije. Red ga je još do poklada gojiti. Bio ga kupio u Bara iz Brsečina. Žena se je uvijek jedila, što ne jede, pa je često govorila : ,Dobro se govori: ,Oslo- bodio te Bog praca brsečkog“. Vicko je dao ženi, da spravi večeri ribe. Žena je donijela iz Parapunića ro- dakve i repe sve otrijebljene i oprate na lokanju. Sta- vila to kuhati, a uz to umjesila pogaću od golokutnice, da je iza zelja zapreće, kad je žive žerave; brzo Će se ispeći, Postrance stavila gerice na brodet, da po- lije čorbom želje; to je ribarska poslastica. Već se Počelo mrečit i svi bijahu na okupu i moljahu ,Pre- ' sveto Rozario“. Majka iz kuhinje odgovarala: ,Moli Za nasi“ Po molitvi odma večerali. Otac preko večere pitao djecu, da li su ukrcali jedro, manat, šešulu i štrope, te kaput. ,Ne zaboravite, djeco, uzeti ,fero“ i novo čelo“ reče otac, ,crma je zima, može služiti“. Djeca su sve to ukrcala, pa kad su dovečerali užeše špintu vođe i nešto bolje dječije robe u vrećicu, a majka ocu svezala u dumanjski ubručić drugu pro- mjenu i košulju. Otac zajmo još k tome u susjeda - Nika ,inceradu“, a u Kajera paletun od incerade. Sve ovo ukrcaše u barku i staviše pod provu, bio je škaf produljen za jedan banak, te je imao bekaportu, odakle se je vozilo na četvrto veslo. Mlagji sin po- vratio se kući i javi, da je u redu ukrcano, a onda će svi iz kuče: ,S Bogom, majko“, »Pogjite, djeco, s Bogom i čuvajte se“, Otac odriješi barbetu, a djeca Već skočila u barku prekrstivši se svi istodobno. Mia- gji sin Vlaho istegnuo sidro, a stariji Miho nametnuo veslo s prima, a otac s krme na njih dvojicu, jer Vlaho nametnuo veslo na škaram od prove. Vozeć niz Luku otac opazio, da je zasjevnulo preko Priježve, tamo sa jugo zapada, Nije mu bilo pri duši ugodno. Uprtio se je u veliki trošak prama malu ; učineli ružno vrijeme, gdje će to sve prodati ?1 Djeca na to ne ra: