Br. 44.

po

»Planula zora svanuo dan, jer Radion















Veliki župan zetske Oblasti.
Na povratku iz Beograda za Cetinje, zadržao se
u našem gradu g. V. Mišović, veliki župan zetske Oblasti.
Uprava Narodne Odbrane.
Uprava Narodne Odbrane pozivlje svoje članove

> da prisustvuju dočeku i prenosu urne s prahom pok,

Frana Supila.
Protestu Narodne Odbrane

iz Zagreba, protiv ukidanja fakulieta Universiteta
u Zagrebu, priključila se je i Narodna Odbrana u Du-
brovniku.
Iz Sokolskog Društva.

Na sjednici upravnog odbora Sokolskog Društva
u Dubrovniku, održanoj 13 o. mj. primljen je dopunjen
program društvenih priredaba do 21. Il, 1928. Prema
tome priredbe idu ovim redo: Omladinska Akađemija
18. XIL.; Sokolsko veče 26. XII.; Silvestrovo veče
31. XIL; Sokolsko veče 8-L; Maškarani bal 14.1;
(22.I. — godišnja glavna skupština) Kandelorska aka-
demija 2-II.; Pučka zabava 3-IL; Sokolsko veče 5-IE;
Sokolsko veče 12lII.; Dječja maškarada 19-I.; Ples
“ 2111. — Prigodom sokolskih večeri biće pored plesa
izveden i kratek program.
Vjenčanje.

Dne 8. ov. mj. vjenčali su se g.ca Katica Bete,
učiteljica sa g. Matom Tripkovićem,

čunaju, nego se vesele, da idu u grad i da će im se
što dobra kupiti. Majka je dala već staroj Penici švelji
raše samorodice, da im napravi po odijelo. Oni su
još u Stranama razgovarala se, što će u gradu kupiti
i vidjeti. Slušala su od starijeh i u kući mnogo lije-
pih stvari o Dubrovniku. Prije su djeca rado slušala,
kad bi se stari razgovarali i pričali. svoje doživljaje ;
danas mladješine izbjegavaju starije; oni misle, da su
pametniji od njih, zato u svemu nazadujemo. — Dok
su vozili niz Luku, otac je više puta vidio gdje sjekne
svijetlo, pa će na jednom zavesti jače i okrene provu
na Mišnjak, da se skloni u prodor (kono). Stariji sin
reče: ,A kuda ćemo, ćaće?“ Otac reče: ,Hajdemo,
djeco, konalom (prodorom  izmegju kopna i Šipana),
bojim se ružna vremena, tamo smo sjegurniji, tamo
ima zaklonica: Tiha, Duboka, Maslinovica, pa i Pak-
ljeno, svukud se možemo skloniti i u sidro pouzdati,
a izvan Šipana bi bilo pogibeljno. Učineli još iz ni-
žega (sa zapada) vjetra možemo i odjedriti do Gruža“.
Još su djeca čila, pa peckahu dobro i eto ih na Miš-
njaku. Tu malo opočinuli, pa proslijediše krajcem.
Struja bila u krmu (prilog), pa brzo omicahu. Otac
neprestano gledaše sijevanje i kvartanje oblaka, a kad
i kad čuo bi tutnjavu. Kad su došli do Pakljana si-
jevnulo je na zmiju, a zagrmjelo jače. U to počelo
tiho povjetarce preko Šipana puhati. Miho će ocu, da
podignu jedro, a otac govori, da je oluja blizu, pa
kad dogju pod Rudu, da će razvidjeti, da li će pro-
slijediti,-ili će u Sugjurac. Oni brzo pod Rudu,a preko
Prtuše sijeva na zmiju i jače grmi. Oluja je još da-
leko, a povjetarac stao jače da puha. Stari razmišljao,
da li će proslijediti, ili će u Sugjurac. Na jednom će

MUDRA MARICA



»DUBROVAČKI LIST

Strana 3.

pere sam.“

Mudra Marica uživa. Ne muči se lupanjem

i trljanjem, za nju radi Radion. Radion

posve sam? Dal

Perite ovako!

Rastopite Radion u hladnoj
vodi, stavite namočeno rublje u
ovu rastopinu, kuhajte 20 minue
ta, pa onda isperite običnom

čistom vodom.

Štedite

Konoerat filharmonije

odgogjen je gotovo u posljednji čas pak će se
mjesto koncerta 22. ov. mj.; održati na Novu Godinu
sati u 11 matineja u Bondinom Teatru.

Zahvala njemačkog kensuia,

Njemački konsul u Sarajevu g. Dr. E. von Druffel
uputio je dubrovačkom velikom županu g. Dr. Stijepu
Kneževiću i gradonačelniku g. Dr. Mihu Škvrci pismo
ove sadržine: Sarajevo, 12. decembra 1927. Mnogopo-
štovani g. načelniče! O iskazima saučešća i simpatije
od strane gradske uprave i pučanstva Dubrovnika pri-
likom sahrane njemačkog generala Weiza, ja sam na
osnovu novinskih vijesti, izvijestio njemačkog  posla-
nika u Beograđu, g. Dr. Olshausena. Poslanik g. Dr.
Olshausen mi je naložio, da Vam priopćim njegovu
zahvalnost. na saučesnom držanju građa Dubrovnika.
Pridružujući se s moje strane ovoj izjavi zahvalnosti,
koristim se i ovom prigodom da ponovim Vašem gos-
podstvu izjavu mog odličnog poštovanja,

Dr. E. von Druifel, njemački konsul.

Komandant Mjesta, pukovnik g. Miroslav Piletić
primio je takogjer od g. Von Druifel-a ovo pismo:
Vrlo poštovani gosp. pukovniče | O izrazima saučešća i
visekog poštovanja sa strane jugoslovenske vojske i
mornarice iskazanih prilikom pogreba njemačkog gene-
rala Weiza izvjestio sam na osnovi novinskih izvještaja

reći: ,Veselo, djeco, sarmajte vesla, pa namjestite
jarbol, al prije provucite škotu kroz donji otvor na
jarbulu. Meni dajte vrh jedra, a vežite za vrh manat“.
Djeca to veselo izvršila, a otac namjestio kormilo,
obuko inceradu i. u zakrmak, da upravlja barkom.
Onda naredi: ,Obuci ti Miho paletun od incerade i
stoji uz jarbuo. Kad ti ja zavičem pritegni jedro uz
jarbuo, ti češ veselo pritegnuti i kargom brže omotaj
okolo jarbula, a ti Vlaho učini kukuljicu od vreće
kosretice i zavuci se u bokaportu, te samo glavom
viri i pazi da ti mankuo lijevi uvijek stoji prama
(lanterni) svjetioniku na Daksi“. Nije onda bilo u Gru-
žu toliko svijetla, a da se je mogao prevarili.
Svjetionik se je na Daksi isticao svojim crljenim
svijetlom, teje bio pravi kažiput gruške luke. Uza sve

to otac se je neprestano pregibao sad desno, sad li-.

čas bi se okrenuo, da vidi jeli oluja daleko. Još
nijesu prama Hljebu na Lopudu, a preko Prtuše hu-
ha, da ti se kosa naježi. Otac će u sebi: ,Sveti NI-
kola budi nam u pomoči!“, pa će sinu Mihu: »Pri-
tegni jedro uz jarbul i omotaj dobro kargom i drži
opšešareno rukama“, Tek to učinio Miho, a već na
njih prve kaplje kiše ko orah i gdjekoje zrno grada.
Eto sve to jače. Prvi vihar, da izvrati barku, kiša
pljušti, a grad mlati. Vjetar huji. Neprestano sijeva i
i gromovi pucaju uz silnu tresku, živ pako! Otac ne-
prestano vapi Sv. Nikolu, a Miho zagrlio jarbul i drži
ga čvrsto, ko da će mu od jake sile pobjeći. Ne vidi
jedan drugoga dok ne zasvijetli munja. Otac često
pita; ,»Kako svijetionik stoji?“ Djeca odgovaraju:
»Mankuo lijevi uvijek prama Daksi“. Na jednoć će
Vlaho : ,Po desnom makulu vidi se više svijeća“. Otac

jevo,

Rublje će biti čisto i bijelo kao snijeg1
Nije više potrebno da se lupa i trlja, jer
to škodi rublju i rukama, naprotiv —
rublje postaje ljepše nego prije.

rublje!






njemačkog peslanika u Beogradu g. Dr. Oishausena.

Poslanik g. Dr. Olshausen, naredio mi je, da Vam

izrazim njegovu zahvalnost za učešće i vitešivo jugo-

slovenskih vojnih vlasti u Dubrovniku. Dozvolite g.

pukovniče da Vam i ovom prilikom ponovim zahvalu

već usmeno izrečenu uz izraz najodličnijeg poštovanja
Dr. E. von Druitel, njemački konsul.

iz Saveza Pomorskih Radnika Tegova=«
čke Mornarice.

Primamo: Upozoruju se svi članovi da je Savez

počeo djelovati od 1 Novembra o. g. u bivšim pro-
storijama Berze Rada u Splitu (Trumbićeva obala br.
8/I k.) Istovremeno se članovi upozoruju, da će Odbor
vršiti posredovanja za uposlenje svojih čianova kada
se definitivno uspostavi stalna Berza Rada Pomoraca
Trgovačke Mornarice, koja će se u najskorije vrijeme
osnovati. — Odbornici: Nikola Medić i Jakov Borić.
uKontroler spavačih vagona“.

Ovu izvrsnu francusku komediju u 3 čina, koja
se odlikuje osobitim humorom, igra Kazališno Društvo
na 7. januara u Bondinu Kazalištu. Naši diletanti mar-
ljivo se spremaju, da što bolje iznesu ovaj komad
pred našu publiku.

>NARAVNI MALINOV SOK U KANTAMA NU-
DI: BALKAN“ tvornica likera i veletrgovina vina
i rakije Miličević i drug k. d. Alipašinmost po Din,
20.— kilogram. |

će: ,To su fenjeri usidrenih brododva. Još sila traje
od kiše i vjetra, al nije baš ko prvi vihor. Dok se je
otac djecom borio nevremenom, majka je kod kuće
tresla se kao prut i razmišljala je tužna, gdje je nje-
zine ovo nevrijeme uhvatilo. Molila je tužna suznih
očiju, krstila blagoslovljenom svijećom, od tri Marije,
kitom pome i masline. Svaki put, kad bi sjevnulo i
zagrmjelo, ko da je u nju grom udario. Popuštala sila
vjetra, a otac će pritegnuti jedro. Išli su u po krme i
barka je lećela, ko da je krila nose. Sada sijeva sa
svih strana. Otac će sinu, da pregleda ribu, da li je
sve pokriveno, pa da isplije barku. Voda je došla do
vrh lukoća. Miho je isplivao dugo sve dok su došli
do Gornjeg Čela. Otvorili sada projezdu i počeše va-
lovi valjati, al je barka omicala, jer vjetar povoljan i
dosta jak. Ne smeta zato, jer jedro razapeto više po
barci, pa ne duši barku, a valovi jedan drugog sustižu,
pa gone naprijed lagju. Na jednom će otac na glas:
»Bogu hvalai Sv. Križu od Dakse, eto nas, djeco, po
Daksom“. Svi odahnuše! Sad će skoro u krmu u Gruž,
al u Gružu puno broda malih i velikih usidrenih, pa
će izmegju njih, taman kod malog škvera sidro u mo-
re, a krmu će vezati za debelo uže jednog barka, koji
tu bio usidren. Još je gdjekoja kap propadala, al ne-
ma one sile. Otac na timunu nije okisnuo, a Miho od
koljena, jer mu je incerada bila do ispod koljena

Vlaho je bio najgore, pa mu se trebelo preobući, a i

Miho gaće. Prigledali opet ribu, pa svi pod provu
zamotaše se u resnati kaput; nije im bilo zima, jer
zagradiše jedrom preko banka od katine, a poklopiše
bokaportu. Zaspaše ko zaklani, a Vlaho još komadom
kruha u ruci. U jutro rano otac se probudi, pa će se

je

PITA