= #OSTARINA PLAĆENA. DUBROVAČKI SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK Broj 45. KRK NEG ARE RAŠ PE Ani grrr o > e m e u Pojedini broj Din 1:50 God. 4. Vlasnik - izdavač - urednik: za odbor ,Dubrovačkog Lista“ Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik. 31. Decembra 1927. Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 120 Dinara, — Plativo i utuživo u Dubrovniku. — Oglasi po tarifi, deo je ovoj zemlji svoje sve, da sebi ostavi samo svoj — pepeo. I ako je on već bio udaren udesom prognanog proroka koji nije imao sreće da ugie sa slavom u »zemlju obećanu“, zar je baš trebalo da i njegov mu- čenički i herojski pepeo čeka, jedan Cijeli đecenij, u rodnom mjestu Zondonskog pakta, da ga tek sada primi ova njegova zemlja, kojoj je on silinem svoje volje i osjećaja dao sve svoje divne snage i nma- pore svih svojih životnih dana? — I zaista mi se pri- činja, da on, još živ, odnekuda iza »ćoška“ (koji, razumije se, nije njegov, jer on, vječni revolucioner, nije imao smisla aini vremena da stiče — nekretnine 1) posmatra sve nas i sve oko nas, i ,valja viceve“ za- soljene onim svojim neiscrpivim sarkazmom, koji mora da izazove grohotan smijeh... ali koji ostavlja gorak talog u očajnički bezdanoj dubini duše. Selimađeman, filozof snabdjeven prirogjenom mu- drosti svoje darovite rase, koja se je naročito u Ko- navlima razumno obogatila teškim životnim iskustvom i okoristila tekovinama dubrovačke kulture i civiliza- cije, Frano Supilo je i sam stekao, makar i bez ša- blonskih školskih sistema, neobično veliku erudiciju, koja mu je još jače zaoštrila oko i jezik, i pero. Po- znavacc. ljudi i stvari, on je izišao na borbenu arenu opasno naoružan, i riješen da zadava i prima udarce, bez 'osobitog smisla za pravu mjeru, do konačne po- bjeđe ili posvemašnjeg poraza. I već zbog toga, on je bio pravi sin svega vremena, predratnog, revolucio- narnog i rainog. U ovom. nošam poratansa uenioeno, on ovde ne bi imao šta da radi. Pa kako je om uvi- jek znao keda treba nastupiti i kad odstupiti, on se je u pravi čas povukao. Omladina ga je predratna, voljela, više od ma kojega javnog ređenika iz meoslobogjenih krajeva; i skoro samo u njega je omledina vjerovala kad su na- došli dani krajnjih kušnja. Ipak, možda, radi krivine koja nije samo njegova, omladina je zamalo izgubila vjeru u — sve starije. : . Nije posve tačno ono što se često kođ nas u jav- nosti ponavlja, da je Supilo, u sukobu s Pašićem, pred svoju smrt, napustio jugoslovenski program. On PEPELU FRANA SUPILA. Hrvati i Srbi, i braćo Slovenci, Pomirenja našeg mirišu mu vijenci!... O Jugosloveni, i stari Slovinci, Narodu svom vjerni i odani sinci, Svi poklonite se Supilovu prahu, U općini tu je, prema svetom Vlahu; Pokojnika tu je pohranjena urna, Posvećen pepeo života mu burna : Sokola i orla vidika širokih I zamisli jakih, prodirnih, dubokih ; Pronicava duha, proroka-junaka, Vedrioca neba, i puna oblaka !.. | Za Oslobođenje i Ujedinjenje Uklanjo je s puta i trnje i stijenje. — On bi borac divan za našu slobodu, Ravnopravnost punu državnom na brodu ; On je bio stražar Jadranskoga mora, I svih ostrvA nam, ravnica i gor4!... On prozreo bješe grdne spletke strane, I osnove kobne, i porazne plane ; Boraše se hrabro kO junak, ko div; Tko mu bješe premac, dok bijaše živ ?! AP što rekoh ? — On nam i sad, mrtav, živi... Dajte, da mu duh se slozi našoj divi! Žilavu u radu, svih nam snaga skladu, Na ljubavi nek se naš dogradi dom, A Supilo tad dušom grmnuće nam svom: »Za Jugoslaviju i njezinu sreću: z Raspite mi i prah, pregorjeti sve ću!. U Dubrovniku, na Mlado Ljeto 1928. Jakov Carić. je bio i inače, od počelika rata, nezadovoljan sa svima i sa svime. Ne samo s vladom Kraljevine Srbije nego i sa svojim drugovima u Jugoslovenskom Odboru. 1 Pašić i Trumbić bili su i suviše spori, Vraćajući se sa prve svoje ,diplomatske ekspedi- cije“, iz Bordeux-a, u vagonu treće klase, držeći na koljenima svoj skromni kufer, u kojemu je toaletski pribor bio pomiješan s političkim aktima, i podupirući o laktove svoju tešku glavu, on je umoran drijemao i budio se iz polusna namršten da šiba svojim sumnji- čavim pogledom šarene saputnike oko sebe. On je bio jedini od naših političara u pokretu, Venecija, Rim, Bordeavx, Firenza, Niš, Petrograd, Ženeva, Pariz, Lon- don i tako dalje, dok je sve, više ili manje, oko njega prilično udobno spavalo, i čekalo — skori svršetak rata. Odličan poznavalec fizionomija, naročito onih po- litičkih ,duplih faca“, praktičan Psiholog, seljački pro- Sjeni Brata Frana Supila sokola uzorna Rodoljuba besprimjerna Borca vjerna i neustrašiva Za pravednost i istinu U mučna vremena po narodnost Propovjednik keine jugoslovenskoga, I koji Svojim umom, srcem i poštenjem Hrvatsku našu uzvisi K slobodi joj pute prokrči U najodsudnijem času U stranome se svijetu Džinovskom snagom Isprsi Na Odbranu Soče, Učke, Dinare I sinjega nam mora jadranskoga Otmičarsku zasjedu razotkri Grabežljivca posrami Svijetu istinu dokaza - Tada U naporu i nategu nadčovječnom Sred orljave orkana stravičnoga Um mu svijetli i srce volje Prepuknuše, «Sagoriješe, —— Na povratku iz tugjine U slobodnu domovinu Prahu njegovu Narod se haran Klanja : : A Sokolsko Društvo Sušak-Rijeka Ken Čiji je osnivač i lučonoša bio | Ispred cjelokupnog sokolstva pona Njegov zavjet | U amanet preuzima 1 vjernost mu klečeći Prisiže. nicav i nepovjerljiv, on je znao i po najmanjem trzaju ličnog mišića da odgoneta vješto sakrivenu misao i da zaroni u tamu podsvijesti, bez kontrole Svog vis-a-vis, Rutiniran u novinarskoj reportaži, istančanog sluha da čuje i zapamti saputanja iz parlamentarnih kuloara, iz predsoblja kabineta, iza kulisa političkih pozornica, da ispuni isprekidane praznine, i da prati svaku modu- laciju u strujanju i previranju i talasanju masa, on je znao da intuira socialne i nacionalne pokrete, pa da otkrije sve ono što spremaju odozgo i sve ono što prijeti da izbije odozdo, I redovno se je našao u pravo vrijeme na pravom mjestu, ' Supilu se pripisuje osobito zasluga što je prvi otkrio Londonski pakt. Pitanje je, da li jeto baš isto- rijska istina. Ali, to i nije tako važno. Daleko je važ- nije što je Supilo iz Petrograda, možda još na vrijeme, tražio od vodstva Jugoslovenskog Odbora da preduzme izvijesnu akciju u Parizu i Londonu, a da ga zvanično vodstvo Jugoslovenskog Odbora, koji je do tada stvarno vodio on, nije poslušalo. Iza toga, kad je već Zon- donski pakt dobio značenje gotovog čina, Supilo je izgubio svoj mir, ispustio uzde iz svojih ruku, a ko- načno se i povukao. Da, po svom nezgodnom običaju u takovim situacijama, udara bez obzira _ po svemu i po svakome bez pardona. On je naime, relativno tačno, u riješenju jadranskog pitanja gledao i bitni preduslov ostvarenju jugoslovenskog programa. Velikih političkih koncepcija, Supilo nije bio toliko starački osjetljiv za piauše Hupirašnisa srnakodiivalskog pitanja koliko za 3 . g . POINIK GERA * ovisilo i naše unutrašnje konsolidovanić. Pujidu “vsro- bogjenja svih srpskih-hrvatskih-slovenačkih zemalja, i pojam ujedinjenja čitavog jugoslovenskog naroda bio je kod Supila prečišćen, ma da bi, iz njegovih spo- radičnih i buntovnih ekspektoracija, slabi poznavalac njegovih misli i osjećaja, mogao i protivno da zaključi, Mi smo se vrlo često razlikovali u izražaju, ali smo po osjećanju i mišljenju bili najbliži. Dok s drugima, po riječima bili smo jedinstveni, no u stvari mi smo udarali divergenino. U dokaz tome neka posluži Krf- ska deklaracija, i kasnije deklaracije njenih auktora, pored Supilova zadnjeg pisma, Pašiću koncem avgu- sta 1917., kojim ,dirnut i oduševljen“ pozdravlja to djelo i slavi njegove tvorce. Unitarac u svakom času, on je bio svijestan da će i svojim buntom doprinijeti ujedinjenju, pa je i tu nezahvalnu ulogu uzeo na sebe jer je jamačno smatrao da to od njega traži situacija “u korist jugoslovenske nacionalističke ideje. Split, 29. decembra 1927. Ljubo Leontić. Od pjesnika g. Rikarda _Katalinić- Jeretova primio je iz Zagreba načelnik g. Dr. M. Skvrce ovu pjesmu : Fran, g Ti naš uskori spas, požuri vedri dan, Ti sve si dao, SVE za sreću dragog doma, A osto sam poštenjak, poštenjak i siroma'. Zora svanu - I mlado sunce granu, Al Tebe zavjek odnje crna tmina Bez desnog krila osta otadžbina. I Primor klonu otsječena grana Bez vodje svog u osvit novih dana... .:. I zaman svi mi tražismo po mraku Tvoj svijetli um i Tvoju ruku jaku. Iz tudje zemlje sad se vraćaš k nama U žari maloj Tvoj je pepo sveti, U njemu još je iskra Tvojeg plama, Jer svijetlo Tvoje neće nikad mrijeti, Ni Tvoje srce, ono mrtvo nije U nama svima opet jače bije, I vapi danas Živo srce za nas : U skladu sve je možno Tri brata složno ! Medj vas sam stig6 sad vaš stari Fran Još rada treba još za pravi dan! Zagreb 1927. Rikard Katalinić Jeretov. LIST ae anni