= #OSTARINA PLAĆENA.

DUBROVAČKI

SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK

Broj 45.

KRK NEG ARE RAŠ PE Ani grrr o

> e m e u

Pojedini broj Din 1:50

God. 4.



Vlasnik - izdavač - urednik: za odbor ,Dubrovačkog Lista“

Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik.



31. Decembra 1927.



Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 120 Dinara,
— Plativo i utuživo u Dubrovniku.

— Oglasi po tarifi,





deo je ovoj zemlji svoje sve, da sebi ostavi samo
svoj — pepeo.

I ako je on već bio udaren udesom prognanog
proroka koji nije imao sreće da ugie sa slavom u
»zemlju obećanu“, zar je baš trebalo da i njegov mu-
čenički i herojski pepeo čeka, jedan Cijeli đecenij, u
rodnom mjestu Zondonskog pakta, da ga tek sada
primi ova njegova zemlja, kojoj je on silinem svoje
volje i osjećaja dao sve svoje divne snage i nma-
pore svih svojih životnih dana? — I zaista mi se pri-
činja, da on, još živ, odnekuda iza »ćoška“ (koji,
razumije se, nije njegov, jer on, vječni revolucioner,
nije imao smisla aini vremena da stiče — nekretnine 1)
posmatra sve nas i sve oko nas, i ,valja viceve“ za-
soljene onim svojim neiscrpivim sarkazmom, koji mora
da izazove grohotan smijeh... ali koji ostavlja gorak
talog u očajnički bezdanoj dubini duše.

Selimađeman, filozof snabdjeven prirogjenom mu-
drosti svoje darovite rase, koja se je naročito u Ko-
navlima razumno obogatila teškim životnim iskustvom
i okoristila tekovinama dubrovačke kulture i civiliza-
cije, Frano Supilo je i sam stekao, makar i bez ša-
blonskih školskih sistema, neobično veliku erudiciju,
koja mu je još jače zaoštrila oko i jezik, i pero. Po-
znavacc. ljudi i stvari, on je izišao na borbenu arenu
opasno naoružan, i riješen da zadava i prima udarce,
bez 'osobitog smisla za pravu mjeru, do konačne po-
bjeđe ili posvemašnjeg poraza. I već zbog toga, on je
bio pravi sin svega vremena, predratnog, revolucio-
narnog i rainog. U ovom. nošam  poratansa uenioeno,
on ovde ne bi imao šta da radi. Pa kako je om uvi-
jek znao keda treba nastupiti i kad odstupiti, on se je
u pravi čas povukao.

Omladina ga je predratna, voljela, više od ma
kojega javnog ređenika iz meoslobogjenih krajeva; i
skoro samo u njega je omledina vjerovala kad su na-
došli dani krajnjih kušnja. Ipak, možda, radi krivine
koja nije samo njegova, omladina je zamalo izgubila
vjeru u — sve starije. : .

Nije posve tačno ono što se često kođ nas u jav-
nosti ponavlja, da je Supilo, u sukobu s Pašićem,
pred svoju smrt, napustio jugoslovenski program. On

PEPELU FRANA SUPILA.

Hrvati i Srbi, i braćo Slovenci,
Pomirenja našeg mirišu mu vijenci!...
O Jugosloveni, i stari Slovinci,
Narodu svom vjerni i odani sinci,
Svi poklonite se Supilovu prahu,
U općini tu je, prema svetom Vlahu;
Pokojnika tu je pohranjena urna,
Posvećen pepeo života mu burna :
Sokola i orla vidika širokih
I zamisli jakih, prodirnih, dubokih ;
Pronicava duha, proroka-junaka,
Vedrioca neba, i puna oblaka !.. |
Za Oslobođenje i Ujedinjenje
Uklanjo je s puta i trnje i stijenje. —
On bi borac divan za našu slobodu,
Ravnopravnost punu državnom na brodu ;
On je bio stražar Jadranskoga mora,
I svih ostrvA nam, ravnica i gor4!...
On prozreo bješe grdne spletke strane,
I osnove kobne, i porazne plane ;
Boraše se hrabro kO junak, ko div;
Tko mu bješe premac, dok bijaše živ ?!
AP što rekoh ? — On nam i sad, mrtav, živi...
Dajte, da mu duh se slozi našoj divi!
Žilavu u radu, svih nam snaga skladu,
Na ljubavi nek se naš dogradi dom, A
Supilo tad dušom grmnuće nam svom:
»Za Jugoslaviju i njezinu sreću: z
Raspite mi i prah, pregorjeti sve ću!.
U Dubrovniku, na Mlado Ljeto 1928.
Jakov Carić.





je bio i inače, od počelika rata, nezadovoljan sa svima
i sa svime. Ne samo s vladom Kraljevine Srbije nego
i sa svojim drugovima u Jugoslovenskom Odboru. 1
Pašić i Trumbić bili su i suviše spori,

Vraćajući se sa prve svoje ,diplomatske ekspedi-
cije“, iz Bordeux-a, u vagonu treće klase, držeći na
koljenima svoj skromni kufer, u kojemu je toaletski
pribor bio pomiješan s političkim aktima, i podupirući
o laktove svoju tešku glavu, on je umoran drijemao i
budio se iz polusna namršten da šiba svojim sumnji-
čavim pogledom šarene saputnike oko sebe. On je bio
jedini od naših političara u pokretu, Venecija, Rim,
Bordeavx, Firenza, Niš, Petrograd, Ženeva, Pariz, Lon-
don i tako dalje, dok je sve, više ili manje, oko njega
prilično udobno spavalo, i čekalo — skori svršetak rata.

Odličan poznavalec fizionomija, naročito onih po-
litičkih ,duplih faca“, praktičan Psiholog, seljački pro-





Sjeni
Brata Frana Supila
sokola uzorna
Rodoljuba besprimjerna
Borca vjerna i neustrašiva
Za pravednost i istinu
U mučna vremena po narodnost
Propovjednik keine jugoslovenskoga,
I koji
Svojim umom, srcem i poštenjem
Hrvatsku našu uzvisi
K slobodi joj pute prokrči

U najodsudnijem času
U stranome se svijetu
Džinovskom snagom
Isprsi
Na Odbranu Soče, Učke, Dinare
I sinjega nam mora jadranskoga
Otmičarsku zasjedu razotkri
Grabežljivca posrami
Svijetu istinu dokaza
- Tada
U naporu i nategu nadčovječnom
Sred orljave orkana stravičnoga
Um mu svijetli i srce volje
Prepuknuše,
«Sagoriješe, ——
Na povratku iz tugjine
U slobodnu domovinu
Prahu njegovu
Narod se haran
Klanja

: : A
Sokolsko Društvo Sušak-Rijeka
Ken Čiji je osnivač i lučonoša bio |
Ispred cjelokupnog sokolstva
pona Njegov zavjet |
U amanet preuzima
1 vjernost mu klečeći
Prisiže.





nicav i nepovjerljiv, on je znao i po najmanjem trzaju
ličnog mišića da odgoneta vješto sakrivenu misao i
da zaroni u tamu podsvijesti, bez kontrole Svog vis-a-vis,
Rutiniran u novinarskoj reportaži, istančanog sluha da
čuje i zapamti saputanja iz parlamentarnih kuloara, iz
predsoblja kabineta, iza kulisa političkih pozornica, da
ispuni isprekidane praznine, i da prati svaku modu-
laciju u strujanju i previranju i talasanju masa, on je
znao da intuira socialne i nacionalne pokrete, pa da
otkrije sve ono što spremaju odozgo i sve ono što
prijeti da izbije odozdo, I redovno se je našao u
pravo vrijeme na pravom mjestu, '
Supilu se pripisuje osobito zasluga što je prvi
otkrio Londonski pakt. Pitanje je, da li jeto baš isto-
rijska istina. Ali, to i nije tako važno. Daleko je važ-
nije što je Supilo iz Petrograda, možda još na vrijeme,
tražio od vodstva Jugoslovenskog Odbora da preduzme
izvijesnu akciju u Parizu i Londonu, a da ga zvanično
vodstvo Jugoslovenskog Odbora, koji je do tada stvarno
vodio on, nije poslušalo. Iza toga, kad je već Zon-
donski pakt dobio značenje gotovog čina, Supilo je
izgubio svoj mir, ispustio uzde iz svojih ruku, a ko-
načno se i povukao. Da, po svom nezgodnom običaju
u takovim situacijama, udara bez obzira _ po svemu i
po svakome bez pardona. On je naime, relativno tačno,
u riješenju jadranskog pitanja gledao i bitni preduslov
ostvarenju jugoslovenskog programa. Velikih političkih
koncepcija, Supilo nije bio toliko starački osjetljiv za

piauše Hupirašnisa srnakodiivalskog pitanja koliko za

3 . g . POINIK GERA
* ovisilo i naše unutrašnje konsolidovanić. Pujidu “vsro-

bogjenja svih srpskih-hrvatskih-slovenačkih zemalja, i
pojam ujedinjenja čitavog jugoslovenskog naroda bio
je kod Supila prečišćen, ma da bi, iz njegovih spo-
radičnih i buntovnih ekspektoracija, slabi poznavalac
njegovih misli i osjećaja, mogao i protivno da zaključi,
Mi smo se vrlo često razlikovali u izražaju, ali smo
po osjećanju i mišljenju bili najbliži. Dok s drugima,
po riječima bili smo jedinstveni, no u stvari mi smo
udarali divergenino. U dokaz tome neka posluži Krf-
ska deklaracija, i kasnije deklaracije njenih auktora,
pored Supilova zadnjeg pisma, Pašiću koncem avgu-
sta 1917., kojim ,dirnut i oduševljen“ pozdravlja to
djelo i slavi njegove tvorce. Unitarac u svakom času,
on je bio svijestan da će i svojim buntom doprinijeti
ujedinjenju, pa je i tu nezahvalnu ulogu uzeo na sebe
jer je jamačno smatrao da to od njega traži situacija

“u korist jugoslovenske nacionalističke ideje.

Split, 29. decembra 1927. Ljubo Leontić.



Od pjesnika g. Rikarda _Katalinić- Jeretova
primio je iz Zagreba načelnik g. Dr. M. Skvrce
ovu pjesmu :

Fran, g

Ti naš uskori spas, požuri vedri dan,

Ti sve si dao, SVE za sreću dragog doma,
A osto sam poštenjak, poštenjak i siroma'.
Zora svanu -

I mlado sunce granu,

Al Tebe zavjek odnje crna tmina

Bez desnog krila osta otadžbina.

I Primor klonu otsječena grana

Bez vodje svog u osvit novih dana...
.:. I zaman svi mi tražismo po mraku
Tvoj svijetli um i Tvoju ruku jaku.

Iz tudje zemlje sad se vraćaš k nama

U žari maloj Tvoj je pepo sveti,

U njemu još je iskra Tvojeg plama,

Jer svijetlo Tvoje neće nikad mrijeti,

Ni Tvoje srce, ono mrtvo nije

U nama svima opet jače bije,

I vapi danas

Živo srce za nas :

U skladu sve je možno

Tri brata složno !

Medj vas sam stig6 sad vaš stari Fran
Još rada treba još za pravi dan!

Zagreb 1927. Rikard Katalinić Jeretov.

LIST

ae anni